BOLNO ALI ISTINITO: NAVIJAČU ZVEZDE ISPLATI SE POSLATI SINA U DINAMO! U Srbiji mogu to mogu samo sanjati, no ima toga još

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Nekad, u bivšoj državi Jugoslaviji, nogometno prvenstvo bilo je obilježeno uspjesima klubova takozvane „velike četvorke”. Većinu naslova i kupova osvajali su tijekom tih 46 godina Crvena zvezda, Dinamo, Hajduk i Partizan, poneki bi se zalomio Vojvodini, Sarajevu, Željezničaru. Utakmica klubova „velike četvorke” nazivani su derbijima i nekada je na njima znalo biti po sto tisuća ljudi u Beogradu, 60 tisuća u Zagrebu, 50 tisuća u Splitu…

Gdje su danas svi ti klubovi? Kako su se u tridesetak godina snašli u svojim ligama, na tržištu, u golom kapitalizmu? Ovako, površno, a dubljom analizom i precizno, izdvaja se zagrebački Dinamo. Koji je osim lijepih europskih sezona i totalne dominacije u hrvatskom nogometu u zadnjih petnaestak godina postao i nevjerojatno uspješan izvoznik.

Naime, Dinamu u odnosu na Hajduk, Crvenu zvezdu i Partizan realizira tako bogate transfere da se to jedva da usporediti s ostalim klubovima u regiji.


Primjerice, Dinamo je u zadnjih desetak godina uprihodio gotovo 260 milijuna eura od prodaje svojih igrača. Da, dobro ste pročitali. Neki iznosi koje je Dinamo dobio za svoje igrače premašuju kvote za desetak igrača igrača spomenutih klubova – zajedno.

Nabrojati ćemo samo neke izlazne transfere Dinama. One najunosnije, jer Dinamo je prodao na desetine igrače, pa mnoge i za manje svote, s čime bi se u Hajduku, Crvenoj zvezdi i Partizanu zadovoljili. Njih nećemo ni spominjati.



Uz neizbježno pitanje, zašto je Dinamo u tome tako uspješan, a ostalima baš to i ne ide od ruke. Ruku na srce, Dinamo je postavio visoke standarde. Pa u razgovoru prema Dinamu svaki potencijalni kupac je već spreman na činjenicu kako cijena neće biti mala. Štogod mi mislili o Zdravku Mamiću, a još uvijek je osuđen s pravomoćnom presudom hrvatskog suda, on je našao, osmislio način kako će svojim igračima nabildati cijenu, predstaviti ih u Europi i na kraju dobro prodati.

Kao očito sposoban trgovac neke je nogometaše, zašto se lagati, prodao po zapanjujućoj cijeni, ti isti su nogometaši kasnije pokazali da ne vrijede toliko. E, pa baš zato je Zdravko Mamić bio nevjerojatno sposoban trgovac u tim danima. S druge strane, i mnogi drugi igrači su prodani za velike novce da bi se kasnije pokazali još boljima, na njima su se kasnije vrtjeli deseci milijuni eura, a ako bi Dinamo imao bonuse u ugovoru i godinama kasnije bi mu se milijuni slijevali u blagajnu…

Kao što će to biti s Danijem Olmom koji je iz Dinama prešao u Red Bull iz Salzburga, cijena osnovnog transfera je nekih 19 milijuna eura, a nakon prelaska Olma u druge klubova kapati ć ejoš novac,a pa taj transfer na kraju može vrijediti i nevjrojatnih 30 milijuna eura.

Sjećate se Marka Pjace, tom su momku ozljede uništile karijeru? Pa on je iz Dinama u Juventus prodan za 23 milijuna eura. Njemu je cijena pala, a Luki Modriću koji je iz Dinama za 21 milijun eura prodaj prema Tottenhamu cijena je godinama rasla. Na njemu su svi uvijek zarađivali, prvi Dinamo, potom Tottenham,, a Real ga ne prodaje i neda ni pod koju cijenu, iako mu je već 35 godina.

Prije godinu dana Dinamo je prodao Nikšu Gvardiola u Red Bull Leipzig, za 20 milijuna eura. Gvardiol je ostao još godinu dana u Dinamu na posudbi, a ugovor s njemačkim klubom je takav da Dinamu u budućnosti pripada uvijek 20 posto od svake buduće odšteta za ovog igrača. Ostvari li jaku karijeru evo Dinamu samo takvog novca nekoliko sljedećih godina. Sjajan posao, zar ne?

Idemo dalje, iako nam se već vrti u glavi.

Ne tako davno Dinamo je prodao stopera Filipa Benkovića u Leicester za čak 14,5 milijuna eura. To je, ujedno, treći najveći izlazni transfer Plavih u povijesti. Sad već davne 2007. godine pohrvaćeni Brazilac, Eduardo Da Silva otiša je u Arsenal za 13,5 milijuna eura. Svega pola milijuna manje plaćeno je za Marka Roga (Napoli) i Vedrana Ćorluku (Manchester City), dok je Inter iz Milana platio dva puta po 11 milijuna eura prvo za Darija Šimića (1998.), a potom i za Matea Kovačića (2012.).

Ni to vam nije dosta? Najmanje 10 milijuna eura koštao je Josip Brekalo kojeg je Wolfsburg doveo 2016. godini, a ne smijemo zaboraviti ni basnoslovni transfer Igora Bišćana koji je 2000. za 8.25 milijuna prešao u Liverpool. Posve napoznat 2009. godine Dejan Lovren je prodan za čak osam milijuna eura prema Lyonu.

Vlašić je rekorder Hajduka

Ne zaboravimo ni 1999. godinu kada je Dinamo prodao Darija Šimića Interu za slinih 11 milijuna eura.

Pritom, cijelo ovo vrijeme Dinamo je imao najmanje stotinjak unosnih transfera od „samo nekoliko milijuna eura”. Kada to usporedimo s ostalim hrvatskim klubovima i članovima nekadašnje jugoslavenske „velike četvorke” – dođe vam to kao razlika između mopeda i trkaćeg Ferrarija.

Što se tiče samo Hrvatske, u ovaj kalibar najjačih transfera, kakvih Dinamo ima više od desetak, samo je Rijeka uspjela prodati Kramarića Leicesteru za 9,2 milijuna eura, makar se hrvatski reprezentativac kasnije proslavljao u Njemačkoj. Hajdukov rekord je Nikola Vlašić u odlasku za Everton, klub ga je naplatio 10,8 milijuna eura.

U srpskom nogometu ovih dana su shvatili kako posluje Dinamo, a kako njihovi najbolji klubovi. I jednostavno su se zgrozili. Tu je svaka usporedba praktički i nemoguća. Uostalom, što reći kada je Crvena ima rekordni izlazni transfer otprije 20 godina, tada je Goran Drulić otišao za Zaragozu uz odštetu od 13 milijuna eura. Iz istih godina datira i Partizanov najunosniji transfer, Mateja Kežman stajao je nizozemski PSV 14 milijuna eura. Bili su to odlični, fenomenalni transferi za te godine. Ali, od tada je i sve stalo.

U Beogradu su si dali truda i napravili jednostavnu računicu. Koja ide ovako, Dinamo je samo u posljednjih pet godina kroz transfere zaradio oko 175 milijuna eura. U istom razdoblju su Crvena Zvezda i Partizan na transferima zajedno ostvarili samo 55 milijuna eura.

Nogomet je odavno tržište, teško je ući u društvo najboljih kada se uzima i daje novac. Dinamo se tu smjestio i neda se van. Svaki Dinamov igrač, baš zato što je iz tog kluba, vrijedi odmah duplo više nego da je u ostalim klubovima Hrvatske ili stare jugoslavenske „velike četvorke”. To se zove – ugled.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI