Sven Marcelić, profesor koji je oborio rekord u Potjeri, oglasio se na svom Facebook profilu i objasnio dvije stvari o sebi za koje, kako kaže, uočio je da su bile predmet rasprava.
“Želio bih vam zahvaliti svima na podršci i čestitkama koje sam zadnja dva dana primao nakon Potjere u četvrtak. Nisam još svima stigao odgovoriti na poruke, ali svakako hoću sljedećih dana. Posebno bih želio zahvaliti svojim suigračima Luki, Zlatku i Ivanu, koji su bili sjajna ekipa i nadam se da ću ih ponovno gledati u emisiji, jer su svi puno znali na probi i u razgovorima prije emisije. Često pritisak snimanja uživo bude težak”.
“Naravno, pozdravljam i svojeg kolegu Krešimira Sučevića-Međerala kojeg poznajem još od davnih dana, puno prije kvizova. Bio je to odličan dvoboj i, ako obratite pažnju na matematiku i tijek pitanja, možete vidjeti da bi, da smo bili u obrnutim ulogama, on uhvatio mene točno na zadnjem bodu. Dakle, format Potjere je strukturno takav da mi je dao malu, ali dovoljnu prednost. Svi oni koji su se ikad družili s kvizašima znaju da je naš duh kompetitivan, ali i vrlo fer i Krešo je bio sjajan suparnik kako u natjecanju, tako i nakon ishoda”.
zatim se dotaknuo i svoje struke, ali i porijekla. Naime, Svena su neki predstavljali kao Zadranina, neki kao Zagrepčanina, a neki kao Zaprešićanina.
“S obzirom na to da sam zaposlen na Sveučilištu u Zadru na Odjelu za sociologiju, a često sam prisutan u medijima kao komentator političkih zbivanja gdje sam predstavljen kao sociolog, želio sam na neki način odvojiti ovaj kvizaški dio koji je moj hobi i nije profesionalna aktivnost. S obzirom na to da sam diplomirao kroatistiku i sociologiju ja sam zaista, tehnički gledano, profesor hrvatskog koji ne radi u struci. A ovim putem bih pozdravio sve moje kolege sociologinje i sociologe”.
Dakle, živim i radim u Zadru, gdje sam doselio pred šesnaest godina. S druge strane, moji su djetinjstvo i mladost vezani uz Zaprešić gdje sam završio osnovnu školu i živio sve do završetka fakulteta, kao i Zagreb gdje sam maturirao i diplomirao (a i igrao rukomet u Medveščaku). Osjećam se jednako Zadranin i Zapreščan i oba grada smatram ‘svojim'”, poručio je.
“Ne namjeravam biti lovac”
Dodao je i da ne namjerava postati lovac u Potjeri, kako su mnogi predlagali na društvenim mrežama, te da takvu ponudu nije ni dobio.
“Ne namjeravam biti lovac niti mi je to itko nudio, a da i je ne bih to bio, jer moj je habitus i interes vezan uz posao koji radim, a svojih ’15 minuta slave’ iskoristit ću za veću vidljivost onoga čime se i inače bavim na fejsbuku, a to je komentiranje hrvatske društvene, ekonomske i političke stvarnosti uz nadu u ipak nešto veći ‘impact'”, kaže.
“Nadam se, za kraj, da će sve ovo što se dogodilo biti poticaj nekoj osobi da jednog dana dođe do 23. Vidim na pub kvizovima i u samoj Potjeri puno sjajnih mladih ljudi koji razbijaju stereotipne poglede o gledanju u mobitel i zombijima ekrana i iskreno nekoj 18-odišnjakinji ili godišnjaku koji prvi put dolaze na televiziju želim takav uspjeh”, zaključio je Marcelić.
Facebook Comments
Loading...