U zagrebačkom HNK-u vlada pravo opsadno stanje. Dan i noć pjevači, zbor i orkestar pripremaju operu Ive Josipovića “John Lennon”, za koju je libreto napisala Riječanka Marina Biti, redovna profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta, hvaljena kao vrsna kroatistkinja. Nakon “Poetike uma” nastao je tekst o proslavljenom članu Beatlesa, koji je ova znanstvenica, prije i članica OraH-a, pisala posebno za bivšeg predsjednika.
“Glazba je dobra, ali teško se pjeva”, komentiraju renomirani operni pjevači prvu operu koju je napisao Josipović. Neki kažu da nikada dosad nisu imali takav izazov i moraju uložiti nevjerojatan napor da se do premijere sve uvježba. “I prije je bilo problema s izvedbom Josipovićevih djela, mnogi naši čuveni glazbenici htjeli su i odustati, ali svi su ipak bili zadovoljni”, kažu nam glazbeni poznavatelji Josipovićeva opusa. Tako je sada teško i tenoru Domagoju Dorotiću, bivšem Josipovićevu učeniku s Muzičke akademije, koji pjeva naslovnu ulogu i ponekad ostaje u kazalištu duboko u noć kako bi savladao zahtjevnu rolu.
Opčinjeni Beatlesima
“Partitura je teška, opera ima pet činova, a angažirano je 63 glazbenika orkestra, 40 zborista i 13 solista te nekoliko plesača”, ističu u kazalištu. Među solistima su i Marija Kuhar Šoša, Dubravka Šeparović Mušović, sve zvijezde zagrebačke opere. U operi se pojavljuju i drugi Beatlesi, a sve je fokusirano na Lennonovu smrt. Glazba je atonalna, a kako će to “sjesti” izbirljivoj premijernoj publici, vidjet će se. Pjevači su bezbroj puta ponavljali svoje role, nekad su bili i nervozni, a vremena za pripremu premijere bilo je malo.
“Navodno je sve Josipović završio u posljednji čas, što je još otežalo pripreme. Ali sada su svi spremni”, govore članovi ansambla. Mnogi se žale da su note dobili u posljednji trenutak, kada su već mislili da od opere neće biti ništa. Josipović se posljednjih mjeseci povukao na osamu, pisao operu a da nije imao nikakav kontakt sa svijetom. Ali, iako se sve dugo pripremalo, na kraju je i dobrano kasnilo.
Premijera je 22. travnja i bit će to svakako prvorazredni spektakl, na kojem će biti “sav Zagreb”. A hoće li biti i sadašnji predsjednik Zoran Milanović s kojim je Josipović uvijek imao toplo-hladni odnos, ne zna se. Dobio je poziv, kao i premijer Andrej Plenković, a Josipovićeva je želja da u loži zajedno sjede šef države i Vlade i bar razmijene dvije, tri riječi. Čini se da će se to teško dogoditi, ali mogao bi doći redovni posjetitelj HNK-a Gordan Jandroković, koji uz Vladimira Šeksa često ide u kazalište. Pitanje je hoće li se pojaviti i “div iz Pule”, u politici inferiorni Peđa Grbin, kojeg se rijetko viđa u kazalištu, kao i na javnoj sceni.
Ima sedam godina kako su Josipović i Biti, očito oboje opčinjeni Beatlesima, na jednoj tribini u Rijeci govorili o fenomenu koji je tresao mlade s čuvenom četvorkom čupavaca. Biti je i nedavno komentirala još jedan fenomen, glazbenu pojavu Đorđa Balaševića, kada je u Zagrebu nakon njegove smrti netko ćirilicom napisao “bećarac”, a ona konstatirala da ju je to ganulo. A do suradnje je došlo kada je Josipović napokon odlučio napisati operu koju je planirao dok je još bio na Pantovčaku. Zapravo i prije, ali ga je politički uspon spriječio da se bavi onim što voli, glazbom. Dug je popis glazbenih djela koje Josipović potpisuje, “Igre staklenih perli”, “Dernek za dva klavira, udaraljke i gudače”, ali to je prvi put u svijetu da je jedan bivši predsjednik države napisao operu.
Inače, Ivo Josipović uvijek je bio blizak glazbi. Spominjalo ga se i u posljednje vrijeme kao mogućeg ravnatelja koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, nakon Dražena Siriščevića. Ali od toga nije bilo ništa, iako se u kadrovskim kombinacijama spominju neka imena koja su bila povezana s Josipovićevom glazbenom karijerom. Dok je bio na Pantovčaku, volio je biti u toku glazbenih događanja, dolazili su mu kolege glazbenici. Nakon predsjedničkog mandata imao je malo više vremena za glazbu, ali je i dalje predavao na Pravnom fakultetu i putovao po svijetu. A onda je došla odluka da ode u mirovinu, na fakultetu, jer nije bio sretan što je za vrijeme pandemije morao držati nastavu na Zoomu. Njegov kabinet teško je stradao u potresu i sada radi kao profesor emeritus, a mnogi strani državnici ostanu u čudu kada doznaju da je kompozitor. Uostalom, mnogi ljudi iz svijeta politike imaju vezu s glazbom, Bill Clinton je svirao saksofon, bivši britanski premijer Edward Heath bio je dirigent-amater. Ali, nitko kao Josipović nema akademsko znanje pa se može reći da je na glazbenom polju profesionalac.
Veliki izazov
Politika i komponiranje nisu išli ruku pod ruku, a Josipoviću su, dok je bio na Pantovčaku, zamjerali da se na radiju najviše vrte njegove skladbe. Šeks je znao govoriti kako su njegova glazba “lonci i rajngle”, a dugo se za njim vukla afera ZAMP, vezana uz zaštitu autorskih prava, kada se spominjala hobotnica moćnih ljudi, među kojima je bio i Marko Vojković kojemu se navodno pogodovalo u režiji skladatelja i političara Josipovića koji je bio glavni tajnik. Bio je na meti i s posmrtnom pripomoći, kao predsjednik se pojavio i na sudu, ali iz svih tih priča izašao je bez mrlje.
Izgubio je od Kolinde Grabar Kitarović zato što nije prihvatio populističku politiku i doslovno je sam sebi pucao u nogu. Predlagao je ustavne promjene u zemlji u kojoj se građanima fućka za Ustav. Napustio ga je krug suradnika, Dejan Jović prije izbora, i poraz je bio neminovan. Ni nakon gubitka izbora nije povukao racionalan potez, kritizirao je SDP i na kraju mu je i on okrenuo leđa. Poslije se vratio u tu stranku, svjestan anemičnosti socijaldemokrata na političkoj sceni, no do danas se nije ozbiljno pokušao vratiti u visoku politiku.
Nakon premijere opere pitanje je po čemu će većina Hrvata pamtiti Ivu Josipovića – po znanstvenoj karijeri pravnika, po jednom mandatu na čelu države ili po njegovim skladbama. Lennon će biti veliki izazov, ako na kraju pjevači do premijere savladaju partiture i otpjevaju operu koja se teško pjeva u punom sjaju.