Nevjerica u neobjektivnost pravosuđa prati ljudski rod u većini država, pa ipak boljeg načina za rješavanje sporova nitko nije našao. U Hrvatskoj je već dokazano da su u pravu oni koji su bogati. Ako im je servis koji nudi pravosudno okružje u Hrvatskoj preskup, pođu u neku drugu zemlju gdje je „pravda“ jeftinija, tako je Todorić postigao da će i Božić i Uskrs dočekati na slobodi. To će, vjerojatno, morati manje podmazivati, nego što je morao mazati u Hrvatskoj sve kotačiće koji su marljivo radili za njega
Medijska pokrivenost mnogošto nam govori, otkako je Hugh Hefner umro, rejting ljepšeg spola je počeo određivati Forbesov magazin, gdje je naša ostvarila Predsjednica iznimno visok rejting. Vrijeme kada se njemački Focus propinje s podacima koji ukazuju na mogućnost Hitlerovog života nakon 2. svjetskog rata i kada velik broj medija analizira mrvice koje su im bačene vezano uz smrt J.F.Kennedy-a možemo naslutiti da se radi o odvraćanju pažnje od nečeg bitnog. Veliki pohod američkog Predsjednika na Aziju pomalo je zasjenjivan vijestima starim preko 70 godina. Slične komunikacijske trenutke pamtimo iz vremena kada su svjetski državnici uvijek imali neku „drugu važnu temu“ – za slučaj da se neki zadani pregovarački uspjeh izjalovi. Odlazak Trumpa u Aziju svakako je za pohvaliti, ali zamisao da se Oceanija i Azija mogu, samo tako, u nekoliko tjedana objahati budi skepsu i kod najoptimističnijih. Čak je procurila i nova tranša „Paradise papers-a,“ medijski paket informacija koji se čuva za vremena kada se mora ozbiljno skrenuti pažnju sa nečega važnog. Takav konvolut informacija skuplja se dugo, te se opravdano pitamo zašto baš sada izlazi u javnost? Medijska prašina podigla se na sve strane, a zapravo je u zavjetrini ostalo ispitivanje koje je u američkom Kongresu provedeno nad predstavnicima Facebooka, Twittera i Google-a. Oni su morali pred američkim kongresom obrazložiti svoju ulogu u predizbornoj utrci 2016.godine. Glavno pitanje na koje nisu dali konkretan odgovor je zašto su primali ruske rublje za reklame? Predsjednički izbori u Americi su prošli, ali jedinstvena uloga internetskih pretraživača i društvenih mreža je ostala. Društvene mreže i pretraživači najmoćnije su oruđe za propitivanje tržišnih i svih drugih navika svjetskog stanovništva, pa je logično da njih nitko ne smije dirati, čak ni američki Kongres.
Nevjerica u neobjektivnost pravosuđa prati ljudski rod u većini država, pa ipak boljeg načina za rješavanje sporova nitko nije našao. U Hrvatskoj je već dokazano da su u pravu oni koji su bogati. Ako im je servis koji nudi pravosudno okružje u Hrvatskoj preskup, pođu u neku drugu zemlju gdje je „pravda“ jeftinija, tako je Todorić postigao da će i Božić i Uskrs dočekati na slobodi. To će, vjerojatno, morati manje podmazivati, nego što je morao mazati u Hrvatskoj sve kotačiće koji su marljivo radili za njega. Ipak svjetska murja potražila je odgovore na sva svoja pitanja otišavši na karipske porezne oaze i naveliko započela kopati po nerezidentnim računima mnogih američkih i europskih državljana. Znatiželja i ugoda putovanja tjera ih na prekooceanska istraživanja, dok im pred nosom, u sred Europe, stoje porezne oaze koje potpuno legitimno nude minimalna oporezivanja dobiti.
U Kneževini Andori nema nikakvog oporezivanja, osim 0,25% na dobit od bankovnih kamata, porez na osiguranja i hotele je 0,5%. Jedini porez koji se u Andori plaća je porez na stanovanje koji po stanovniku iznosi maksimalnih 80 Eura. Od 2010.godine postoji ugovor sa OECD-om (Europskom organizacijom za sigurnost i suradnju) o davanju podataka o stranim državljanima koji se sumnjiče za prevaru ili utaju poreza. Samo u spomenutim slučajevima može se ukinuti bankarska tajna.
Kanalski otoci; Jersey, Guernsey, Alderney i Sark održavaju iznimno niske porezne stope, tako da su se Jersey-u i Guernsey-u osnovalo oko 50.000 poduzeća koje pokrivaju glavninu BDP-a tih otoka. Osobito je nastanjena porezna oaza Sark koja sa svojih 550-ak stanovnika ima preko 100.000 prijavljenih poduzeća, a zanimljivo je da je oko 15.000 poduzeća prijavilo kao svog direktora – istog čovjeka. Zakoni se po tom pitanju ipak svakoga dana pooštravaju, pa je za vjerovati da će funkcija tih „oaza“ biti uglavnom mjesto gdje će veliki holdinzi imati svoja sjedišta.
U Austriji, bogate privatne osobe i poduzeća imaju porezne niše. Porez na vlasništvo je ukinut, a dobit se može oporezovati tako da je dovoljno iskazati je i platiti 25% poreza i već se s time stiče osnovica od koje si pojedinac može otpisivati razne izdatke. Posebno se smanjuje porezno opterećenje zasnivanjem privatne zaklade, pa je u Austriji relativno veliki broj zaklada. Austrija je iznimno ugodno mjesto za sjedište raznih holdinga jer je porez na dividendu i dobit po dionicama smanjen sa deset posto na nulu!
Monako nudi posebnu ugodnost svojim bogatim žiteljima, tko tamo najmanje 180 dana boravi, može uživati poreznu stopu od 0%. Porez na naslijeđe ne postoji kod direktnog nasljeđivanja, a treće osobe plaćaju samo 16%.
Bugarska je, također, porezno atraktivna za ulagače i skrivače. Zemlja ima iznimno malo dugova i malen deficit, pa se ulagači ne moraju brinuti za osiguranje svojih sredstava. Porez na dohodak i korporacijski porez iznose po 10% što je iznimno privlačno.
Gibraltar ima posebno zanimljive pogodnosti za bogate, vlasnici većih bogatstava koji imaju svoje „porezno sjedište“ u toj zemlji mogu dobiti odobren poseban status (High Network Individual Tax Status.) Po posebnim uvjetima vlasnici kapitala koji premašuje dva milijuna dolara ne plaćaju ni porez na dobit ni porez na nasljeđe. Godišnje plaćaju paušalu između 14 i 12 tisuća Funti. Sve što za to trebate je dokaz o vlasništvu imovine preko 2 milijuna dolara, dokaz o sjedištu (kupljena ili unajmljena nekretnina) i minimalni godišnji boravak od trideset dana!
To su samo neki primjeri kako se na europskom tlu ne mora nužno plaćati veliki porez, ali sve mora biti transparentno i po zakonu. Zbog toga se nameće pitanje zašto netko putuje na drugi kraj svijeta, osim ako želi nešto zataškati?
U vrijeme kada se velik dio europskih zemalja plaće za velikim gubitkom poreznog prihoda kriveći za to porezne oaze, a ne svoje visoke namete, Hrvatska svjedoči velikom pucanju balona zvanog Agrokor i u isto vrijeme ostvaruje rast i nekako se propinje na „zelene grane,“ još da se samo za nadati smanjenju nekih poreza, naši građani bi bacali šešire u zrak! Tome se u dogledno vrijemo nije za nadati, barem nema nikakvih naznaka za rasterećenjima, ali ima zanimljiva najava da bismo se uskoro mogli naći u fazi pripitomljavanja na EURO. Valuta koja nam i nije strana, naša Kuna je vezana uz nju pupčanom vrpcom, pa ipak svaka konverzija i supstitucija valute nose sa sobom određene rizike. Sjećam se vremena kada sam radio u Austriji, pa je došlo do zamjene Šilinga za Euro, cijelo tržište bilo je označeno cijenama u dvije valute, a kupovna moć pala je unatoč zabrani povećanja cijena u periodu konverzije. Kako? Ne znam, samo znam da je solidna plaća u Šilinzima odjednom postala slabija u EUR-ima. Sve je djelovalo jasno i čisto, ali se osjetio pad standarda koji je morao biti potpomognut većim gospodarskim rastom koji je stvar stavio u, kakav – takav, balans, ali je preostala činjenica da je sve više i više ljudi u utrci za sve manje i manje novca. Grčka se tomu dovinula, pa su uveli tekice u kojima su imali valutu u trudodanima i dobar dio ekonomije se odvijao preko – tekica. Država je padala u sve dublje dugove, a epilog je poznat. U vrijeme nagovještaja Eura Hrvatskoj se populaciji nudi sve dostupniji Bitcoin, paravaluta koju više niti jedna svjetska sila ne može suspregnuti i ima u posljednje vrijeme i visoki stupanj sigurnosti u platnom prometu. Valuta koju se može i rudariti, ako se sudjeluje u vršenju platnog prometa, što banke ostavlja izvan igre. Pitanje je samo koliko će biti kod nas popularna za četiri godine?
Pri ovakvoj raščlambi samo po sebi se nameće pitanje tko će u Europi biti jamac za one mirovine kojima se današnja radna populacija nada? Kako sam vidio u Hrvatskoj mladi Trockisti na Filozofskom fakultetu ističu crvenu zastavu i dižu „Oktobarsku revoluciju,“ pa sam pogledao što rade mladi u inozemstvu. Odgovor sam potražio na logičnom mjestu, pogledao sam što radi predsjednik najveće organizacije mladeži u Europi. Paul Ziemiak, predsjednik je Njemačke JU koja već 70 godina profilira i stvara mladi naraštaj koji predstavlja budućnost Njemačke. Na prvom mjestu njegovih prioriteta izrazio je borbu protiv dugova i dobro izbalansirani proračun. Mladim obiteljima želi omogućiti skrb za malu djecu i pomoći pri rješavanju stambenog pitanja. Također se zalaže za dvojni obrazovni sustav u kojemu bi se akademska i praktična obrazovanja izjednačila. U njegovom programu nisam vidio ni najmanje naznake kojom bi svojoj generaciji objasnio da se njihovi predci moraju othraniti sa zasluženim mirovinama koje u Njemačkoj nisu ugrožene. Postoji velik dio europskih zemalja u kojima je, što zbog demografske implozije, što zbog nepovoljne ekonomske situacije pitanje budućnosti mirovinskog sustava ozbiljan problem. Pri takvim ugrozama najgore je „gurati iz dana u dan“ i pri svakom novom izglasanom proračunu slavodobitno izjaviti „spasili smo mirovine!“ Tako se može neko vrijeme dok odnos primatelja i uplatitelja ne postane neprihvatljiv, zbog toga je važno da se europski mirovinski fondovi što bolje umreže i značajan dio kapitala ulože u nove tehnologije koje bi mogle jamčiti prihvatljiv prinos, a ne da se o tome mora u javnosti očitovati direktor Mirovinskog fonda kad god se u svijetu dogodi neki od bankrota. Bankrota će uvijek biti, kao što će biti i poslovnih uspjeha. Do sada smo se naučili kako se kontroliraju poslovni procesi i nadziru veći sustavi, pa ne vidim zašto države ne bi i na dalje na taj način kontrolirale svoje vlasništvo, a ne da im se nameću razni genijalci koji nemaju nikakvo uporište i legitimitet u zastupanju interesa neke države, pa da onda povremeno stvari odu nekim neželjenim tokom. Izborni legitimitet je nešto s čime su ljudi sve manje spremni kockati se, jer se sve teže postaje biran.
Da to pravilo uvijek ne vrijedi, dokazuju i neki naši ministri. Posebice se ministar Ćorić ne može pohvaliti razumijevanjem svog resora i još manjim razumijevanjem politike vlastite stranke. On je smijenio dosadašnju ravnateljicu Državnog hidrometeorološkog zavoda iz čistog ne-razumijevanja uloge tog značajnog Zavoda i prijedloga zakona koji je iz tog Zavoda proizašao. Od prošlog tjedna postalo je sigurno da hobi-udruge imaju važniju ulogu od ozbiljnih državnih organizacija. Ministar Ćorić predložio je smjenu ravnateljice, pod pritiskom hobi-udruga koje se žele baviti meteorologijom i o svojim prognozama obavještavati javnost kako im se svidi. Ravnateljica DHMZ predložila je zakon po kojem bi u javnosti prognoze mogle davati samo za to ovlaštene i stručne osobe i ustanove, što je potpuno zgrozilo hobiste koji su se poslužili inertnošću ministra, te izvršili na njega pritisak. Kako je Ćorić jedan od najbezidejnijih ministara koji je dobio svoj resor u kojem si je poželio sklad i mir do kraja mandata, očito mu se nije svidjelo kada netko u prijedlogu zakona želi braniti suverenitet RH i zauzeti pravilan stav prema meteorologiji kao znanosti koja bi nam služila kao faktor sigurnosti na kopnu, moru i u zraku naše države. Čorić je, tako bezidejan, dogurao do mjesta ministra, jer nikome nije smetao, a svoje aktivnosti svodio je na nužno i minimalno, pa je tako bezbojan lako proklizio iz resora socijale u zaštitu okoliša zato što je prema objema granama imao podjednaka saznanja. Da je meteorologija iznimno važan element za funkcioniranje ljudskih zajednica i da države posvećuju toj znanosti veliku pažnju dokazuju međunarodna svjedočanstva. Talijani svoje meteorologe drže pod vojnim ustrojem, čak i nose odore. Iz tog razloga nikako nije bilo za očekivati da ministar poklekne pred ne-vladinim organizacijama i ubije zadnju nadu ulogu države pri ozbiljnim situacijama kojih je sve više. Nikako nije bilo za očekivati da će to učiniti jedan HDZ-ov ministar koji bi morao biti veći etatista od svojih ravnatelja, a ne obrnuto. Dragi čitatelji, sve to možemo gledati s ljepše strane jer sada smijem i ja nekažnjeno davati prognoze vremena, pa vam najavljujem hladniju zimu…