Jedan naš veliki problem je u tome što ekonomiju i pravo najčešće upisuju osobe kojima matematika ne ide, a takvi se gube u svakoj logici. Isto tako, problem su labradorovci, sva ta strana agentura, pa i oni balkanski kompleksaši koji se dodvoravaju stranom interesu. Svi se oni već 28 godina smjenjuje na čelu RH, s njima su umrežene domaće i strane interesne skupine – u Saboru se čulo da Borgovce vodi sam predsjednik Vlade RH. Pravnik Andrej Plenković ponaša se kao da s lakoćom vodi ekonomiju zemlje, što može značiti da jednostavno preuzima i provodi tuđe i tuđinske naputke.
Veliki prostor za korupciju ne donosi rješavanje problema, nego proizvodnja problema. Agrokor je opljačkan od skupine bliske Andreju Plenkoviću, i kroz tu otimačinu praktično poklonjen strancima, pa su dvije najviše razine preseljene u Nizozemsku. Kriza petrokemije se produbljuje, rafinerije su ugušene i pred zatvaranjem, brodogradnja je potonula, nakon što je isisala stotine milijardi našeg novca. Plenković je tvorca ovakvog fašističkog Ovršnog zakona vratio u svoju vladu. Smrtonosni Drugi mirovinski stup ostaje obvezan, da bi Plenković kao poslušnik financijskog kartela proveo novi udar na naš mirovinski sustav. Ratni zločinci i drugi ološ srbijanske agresije na RH i BiH i dalje se komotno prešetavaju žrtvama pred nosom, pa i u traumatiziranom Vukovaru. Šef HDZ-a hladno dopušta nastavak suđenja domoljubu Juri Šimiću zato što je naoružao Hrvatsku. Znakovito, Jure Šimić bio je osnivač prvog HDZ-ovog ogranka. Možemo ga prozvati kao glavnog krivca za dolazak Plenkovića na čelo Vlade RH.
U sramotnoj aferi Hotmail Plenković se junački skrio iza Martine Dalić, a u rasturanju mirovinskog sustava krije se iza svog bliskog suradnika Marka Pavića, koji će jednog dana biti žrtvovan zbog promašene mirovinske reforme, koja se kanalizira u bespoštednu privatizacijsku pljačku. Pavićevi memoari bit će jako zanimljivi. Naš demograf Stjepan Šterc došao je do zaključka kako se Hrvatska sustavno prazni za neku drugu populaciju ili neku drugu naciju. Mišljanja sam da je instaliranje Plenkovića na čelu HDZ-a i države dio tog pogubnog procesa. Strani faktor traži pad Hrvatske, a Plenković čini sve da ubrza pokrenuti kolaps. Nakon sloma naše brodogradnje, kreditni rejting Hrvatske je porastao.
Predatori nam neće ostaviti niti mirovine
Plenković se dosjetio tranzicijski proračunski dodatak na mirovinu za starije osiguranike SRH i RH proširiti na mlađe osiguranike RH, odnosno za sve buduće generacije. Koje li drskosti, koje li umišljenosti! Mlađi osiguranik uplaćuje u državni Prvi stup 3/4 svojih mirovinskih izdvajanja, pa je Plenković zaključio da takvome pripada 3/4 tranzicijskog proračunskog dodatka 27%, namijenjenog starijem osiguraniku, onome koji je u državni Prvi stup uplaćivao svih 20% iz svoje bruto plaće. 3/4 od 27% je 20,25%. Nešto se mislim, možda je danas strana agentura samo pričuva u procesu raskopavanja Hrvatske, jer Hrvatsku nitko ne treba izdati ako je dovoljno na čelo države dovesti lumene poput Andreja Plenkovića i Marka Pavića. Kako Plenković i ekipa ubrzano guraju zemlju u provaliju, policija treba provjeriti jeli premijeru i njegovim ministrima financijski kartel oteo djecu.
Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću posve svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Je.. se njima – obojica su u istom eurouredu već ostvarili visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera, uz nama nepoznate indeksacije. To je taj mirovinski sustav za čiju će održivost Plenković i Pavić učiniti sve, ako treba i srušiti održivost mirovinskog sustava za nas ostale. Mogu li reći da je Plenković kreten samo tako nije poginuo u ratu. Oprostite mi na neodređenom naslovu i pomalo kompliciranom izražavanju, jer moram voditi računa o tome da ovaj tekst ne postane utuživ. Što se veli još od stare Helade, ići ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti. Zapravo nismo niti ušli u šansu da Andrej Plenković pogine u ratu, niti kao civil. Izbjegao je mobilizaciju – još u srednjoj školi dijagnosticirana mu je talasemija minor. Riječ je o nasljednom krvnom poremećaju, koji karakterizira manjak hemoglobina i crvenih krvnih stanica, što izaziva anemiju i brzo umaranje. Plenković je zdravstveno nesposoban za dužnost koju obavlja. Podsjetio me na jednog pristojno udarenog gospodina koji je “prevario” novačku komisiju “glumeći” budalu. Plenković je zaista anemičan, pa je anemično sve što radi. Jutro provodi u dodvoravanju facama Unije i preuzimanju naloga svjetskih centara moći. Popodne je Plenković u Hrvatskoj, gdje provodi obrnutu diskriminaciju kao dodatni zaklon za privatizacijsku pljačku i za potrebe odvlačenja pažnje nacije od stvarnih problema u državi. Obrnuta diskriminacija nije riješila niti jedan problem, nego je sama postala problem. Plenkoviću se čini da je pretrpan obvezama, a mi prepoznajemo umišljenost anemičnog jugoslavenskog skorojevića i njegove grijehe činjenja i nečinjenja. U ratu za interese nacije poginuti neće.
Invalidnina i za zdrave
Nije me iznenadilo kada su šefovi i svi ti paraziti privatnih mirovinskih fondova predlažili da se na mlađe osiguranike i sve buduće generacije aplicira tranzicijski proračunski dodatak namijenjen starijim osiguranicima. Šokiralo me kada su premijer Andrej Plenković i ministar Marko Pavić tu monstruoznu zapovijed financijskog kartela isti dan uključili u svoju mirovinsku reformu – kod nas je reforma naziv za organiziranu i ozakonjenu pljačku nacije. Financijska mafija traži da se nastave smrtonosna izdvajanja u privatne fondove Drugog mirovinskog stupa, a da zakinuta država i zakinuti proračun namire preuzete obveze tih fondova pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke. Vjerovali ili ne, u vladinoj radnoj skupini za mirovinsku reformu imamo i Danijela Nestića s Ekonomskog instituta zarez Zagreb, ispred “kluba” zastupnika Darinko Kosor, Branko Hrg, Goran Dodig i Branimir Glavaš. Marko Pavić uvjeravao nas proširivanje tranzicijskog proračunskog dodatka 27% na sve umirovljnike koštalo 40 milijardi kuna do 2040. godine. To je postalo njegova poštapalica, a sada najedanput izlazi s podatkom da nas 3/4 dodatka 27% iliti 20,25% neće koštati 30 milijardi kuna do 2040. nego 10 milijardi kuna, što je 1/4. Plenković i Pavić doslovce nas lažu u lice, nabacujući se desetcima naših milijardi kuna.
Financijski kartel nametnuo je novu pljačku kroz medijsku uzbunu zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja koje bi bile veće da su iste kumulacije ostvarene za SRH i u tranzicijskom razdoblju. Kao, te nesretne blagajnice iz Konzuma imat će manju mirovinu od komunističkih sveučilišnih profesora, a u mirovinske fondove izdvojile su jednake iznose. Poslušni Plenković progutao je udicu i tako jednim suludim potezom reformirao naš neodrživi mirovinski sustav u još veću katastrofu. Financijskom kartelu paše da se tranzicijski proračunski dodatak 27% interpretira strogo kao naknada umirovljenicima zbog prelaska na izračun mirovine na temelju cjelokupnog staža, a ne na temelju najboljih 10 godina, jer ispada da na takav dodatak imaju pravo svi osiguranici. Nametanjem takvih tema i takvih reformi, financijski kartel potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.
Ljubica Gatarić posula se pepelom
Nakon što je objavila more tekstova u interesu stranog kapitala, Večernjakova novinarka Ljubica Gatarić konačno mi glede Drugog mirovinskog stupa daje za pravo. Manjak u mirovinskoj blagajni posljedica je sulude političke odluke iz 2002. da se godišnje 6 milijardi kuna mirovinskih izdvajanja preusmjere u privatni Drugi stup, čime je ušao u probleme državni Prvi stup, koji je namirivao i namiruje sve mirovine. Gatarić kao jednako težak problem ističe 6 milijardi kuna iz našeg proračuna za povlaštene mirovine, koje nisu pokrivene odgovarajućom uplatom doprinosa. Gatarić upozorava i na 6 milijardi kuna doplata za nepokrivene radničke mirovine, koje trenutno prima 250 tisuća osoba, što je petina umirovljenika! Od toga 2,5 milijardi odlazi na odštetni dodatak 4-27% za puni staž, dok 3 milijarde odlaze na doplate za mirovine slabo plaćenih radnika i onih koje su poslodavci svjesno držali na minimalcu. Disperzija 4-27% trebala je biti aplicirana i na tranzicijski proračunski dodatak, ovisno o tome koliko je netko na apscisi vremena uvučen u komunističko i tranzicijsko razdoblje.
Dakle, uz tih 3 x 6 milijardi kuna, koje odlaze u privatni Drugi stup, za povlaštene mirovine i za doplatu nepokrivenih radničkih mirovina, imamo činjenicu da je državni Prvi stup, onaj koji je namirivao i još uvijek namiruje sve mirovine, pao 2002. s 20% na 15% izdvajanja iz naših bruto plaća, odnosno na 3 x 6 milijardi kuna, dok je isto toliko odlazilo kroz (mirovinske) reforme, da bi ministar Marko Pavić objavio kako svake godine za mirovine nedostaje 3 x 6 milijardi kuna. Država se s tog naslova već desetljećima skupo zadužuje, pa sveukupni minus raste na 6 x 6 milijardi kuna. Dodajte tome sramotnu činjenicu da se godišnje naših 6 milijardi umirovljeničkih kuna prebacuje u privatne fondove banaka i njihovih osiguravajućih društava, već dugih 3 x 6 godina bez povrata umirovljenicima, pa tome pridodajte visoke prinose koje država plaća za obveznice koje su fondovi preuzeli praktično za naše novce, pa postaje jasno da smo zbog promašenih mirovinskih reformi godišnje pokradeni za značajno više od 6 x 6 milijardi kuna.
Nakon što su premijer Andrej Plenković, neki njegovi ministri i njihovi Borgovci izvukli 540 milijuna iz Agrokora na “uslugama” uništavanja Agrokora, skoro da mi je laknulo. Naime, vjerovao sam da je tu kraj zloporabama, da su se vladajuća ekipa i priljepci dobro potkožili i da će ubuduće raditi za naše dobro. Kad ono, Vlada RH priprema paklenu mirovinsku reformu, koja se svela na golo drumsko razbojstvo nad mirovinskim osiguranicima. “Ove reforme koje se najavljuju nisu reforme, nego samo određene promjene, one neće omogućiti zadržavanje radne snage niti će plaće zbog njih rasti. Reformi u Hrvatskoj nema.” – izjavila je Gordana Deranja, predsjednica HUP-a. Povremeno te ozakonjenje pljačke ipak nazovem reformama, radi jednostavnijeg usklađivanja s kognitivnom mapom sugovornika ili čitatelja. Ovdje ću dodati da su sve države zamrznule privatni Drugi mirovinski stup kao obezan ili provele njegovu potpunu dekonstrukciju, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske. Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje i skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima – 150 zaposlenika Drugog stupa košta nas koliko i 2600 zaposlenika HZZO-a. Da bi sve te neravnoteže pogoršao pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. Evidentno otuđeni premijer Andrej Plenković nema blage veze o ekonomiji, pa imamo poremećenog Robina Hooda, koji pljačka sirotinju i daruje bogate.
Ministar Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 3 x 6 milijardi kuna, što je po njemu 5 peljeških mostova. Toliko godišnje iz naših bruto plaća izdvajamo u državni Prvi stup. Drugi mirovinski stup izravno nas košta godišnje skoro 2 pelješka mosta, a sveukupno nas Drugi stup i njegove posljedice godišnje koštaju oko 6 peljeških mostova. Da je prošle godine provedena dekonstrukcija Drugog stupa kao obveznog, za mirovine bi ove godine nedostajalo 6 milijardi kuna manje. Smanjivanje državnog Prvog stupa za četvrtinu kumulacija, proizvodi manjak za njegovu trećinu, odnosno 33,33%, koliko je trebao biti minimalan tranzicijski proračunski dodatak za osiguranike samo Prvog stupa. Sveukupno nas je Drugi stup do danas koštao oko 90 peljeških mostova.
Bezobrazluk povisivanja dobne granice za umirovljenje
Zamislite tu umišljenost Andreja Plenkovića i Marka Pavića da imaju pravo živućim i budućim generacijama povisiti dobnu granicu za umirovljenje na 67 godina, počevši od 2031. Uzimaju sebi pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. Milijuni će umrijeti prije umirovljenja. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili”. To što smo izdvajali iz svojih bruto plaća za svoje stare dane, to je naše i imamo svako pravo pokrenuti svoje mirovine sa 60 godina, pa i ranije! I ovako se većina mirovina doima kao socijalna pomoć.
Mi zapravo ne možemo pojmiti svu pokvarenost autora predstojeće mirovinske reforme. Neiskorištene mirovine koje nisu vezane na obiteljsku mirovinu preuzet će mirovinski fondovi. Desetljećima su raspolagali s našom štednjom i mnoge takve će im ostati. Ključna tajna je u penalima. Ako je dobna granica za umirovljenje previsoka, mnogi će osiguranici ulaziti u prijevremenu mirovinu, a onda sjedaju penali i 20% manja mirovina. Umirovljenicima će biti dopušteno novo dodatno zaposlenje pod uvjetom da se mirovina umanji za novu plaću, što se čini kao ustupak zbog nedostatka radne snage, mirovinci to pozdravljaju, a zapravo je to ubrzavanje demografskog kolapsa zemlje.
Mirovina ipak nije socijalna pomoć
Otuđene strukture mirovinskih fondova državi nude preuzete državne obveznice u zamjenu za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Vlada najavljuje liberalizaciju ulaganja OMF-ova, kao i promjenu formula za indeksaciju mirovine, koja bi se trebala vezati uz inflaciju – čim se pojavi jača inflacija, neka nova otuđena vlada vratit će u “život” staru indeksaciju.
Financijski kartel predlaže da se onaj osiguranik s jako malom mirovinom svakako vrati u državni prvi stup, gdje će dobiti veći dodatak, a zapravo se financijska oligarhija ne želi baviti sa “socijalom”. Onima s jako visokim mirovinama isplati se ostati u Drugom stupu i bez proračunskog dodatka, a ako još dobiju dodatak 20,25%, možete zamisliti koje će slavlje nastati kod onih koje je Vlada RH već obradovala sa ukidanjem porezne stope 40% u obračunu plaća. Sve promjene u zemlji prilagođene su potrebama onih koji kraljevski žive a ne rade ništa konkretno niti ništa korisno za zajednicu. Nacija se podijelila na predatore i potencijalne predatore, čime se vraćamo na istinu da proleter sanja da postane kapitalist.
Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava – kažu nam da nisu svi s malim mirovinama siromašni. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom. Prosječna mirovina pala je na 37% prosječne plaće, što je nedopustivo, i to pokazuje što se događa kada svakoj vladi iz godine u godinu dopuštamo da nam prezentira lažne pokazatelje.
Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Riječ je o krivo apliciranim pokazateljima. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. Iako država i nacija proživljavaju demografski kolaps, financijski kartel traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje i da se u skladu s tim umanji njegova mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima, koji su praktično pod kontrolom banaka.
Skraćena povijest rušenja države
Nakon što je pokrao mirovinske fondove za potrebe privatizacijske pljačke i skoro sve stanovnike ove zemlje pretvorio u umirovljenike, odnosno u svoje glasače, HDZ je riješio održivost mirovinskog sustava kroz smanjivanje mirovina – godine 1998. uveo je izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Gatarić reče da smo te godine imali 955 tisuća umirovljenika, a danas ih imamo 1,2 milijuna. Danas je omjer umirovljenika i zaposlenika 1:1,26, a uskoro će pasti na 1:1. Godine 2002. Partija je dodatno srušila mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen. Smanjeno punjenje državnog Prvog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. HDZ je mudro s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža.