Opraštaju nam valjda što su 10 listopada 1991.g. okupirali Lovas i sedam dana kasnije odveli 51 Hrvata na “branje grožđa“ u minska polja. Držeći se za ruke ginuli su kao muhe uz četnički smijeh. Ne mogu nam zaboraviti da za taj sadistički zločin do danas nitko nije odgovarao. Opraštaju nam “lijevi kršćani“ i zločine u Sotinu, pa u Baćinu kod Hrvatske Dubice gdje su “kršćani“ prije 26 godina ubili 136 mještana hrvatske nacionalnosti. Isti takav zločin dogodio se na istom mjestu i 1941.g. Zanimljiv kontinuitet.
Na prvom izbornom saboru HDZ-a u proljeću 1990.g dr. Franjo Tuđman izrekao je za ono vrijeme neočekivan stav koji je ondašnjoj udbaško-komunističkoj eliti donio čireva i čireva u njihovim samoupravnim želudcima. Dakle, u dvorani Vatroslava Lisinskog Tuđman je rekao jasno i glasno da NDH nije bila samo kvislinška tvorevina nego između ostalog “i izraz težnji hrvatskog naroda za svojom državom…“ Pred desetak dana Ustavni sud je malo “ispravio“ dr.Tuđmana i njegove “revizionističke ispade“ pred prepunom dvoranom Lisinski. Uz aplauz Slavice Lukić koja misli da je to “najjasnija osuda dosad“ Jutarnji nam donosi odluku suda kojom je isti poništio odluku Općine Čačinci iz 1977.g. kojom je ulica u mjestu Slatinski Drenovac nazvana “10 travnja“. Po našoj Slavici “Ustavni sud je jasnije nego ikad dosad iznio stav o karakteru NDH…” Jedino je zaboravio nazvati je onako kako su nas komunjare godinama učili. Takozvana NDH. Evo obrazloženja elitnih “povjesničara“ Ustavnog suda. “Dobro poznata povijesna istina je da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takova predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom.” Zgodan ustavno-pravni biser. Da NDH nije bila “cvijeće“, to već svi znamo. I sam Tuđman je jasno rekao da je bila kvislinška tvorevina. U ondašnjim povijesnim okolnostima i nije mogla biti drugačija. Kvislinške režime u to vrijeme imale su i Finska, Mađarska, Rumunjska, Francuska, Srbija, Slovenija… Ali tvrditi da je osnivanje te i takve države apsolutna negacija težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom predstavlja takvu povijesnu nekompetentnost koju si ne bi smio dozvoliti ni sud u “Pušćoj Bistri“, a kamoli Ustavni sud RH. Ta država je i osnovana, bez obzira na njen kvislinški karakter, isključivo s ciljem da Hrvatska, nakon toliko stoljeća, napokon postane opet samostalna država. I kao takova je bila i međunarodno priznata. Sviđalo se to ustavnim sucima ili ne. To što suci Ustavnog suda i dalje misle da je ona “takozvana“ to je njihov problem i problem onih koji su ih birali na to mjesto. Poništavanje odluke Općine Čačinci je legitimna odluka u nadležnosti Ustavnog suda, ali ovakvo “pseudo-dijalektičko“ obrazloženje može oduševiti samo Slavicu Lukić i njene istomišljenike. Hoće li sad Ustavni sud početi zabranjivati članke i knjige u kojima postoje divergentna mišljenja u odnosu na ovu odluku? Što je s povijesnom ocjenom lika koji je prvi NDH proglasio “takozvanom“ pa se kasnije “proslavio“ s izjavom da će Sava prije poteći uzvodno nego Hrvatska postati država. Je li on, po mišljenju časnih sudaca, tom izjavom iskazao težnju hrvatskog naroda za vlastitom državom? Hoće li se na prijedlog, recimo, Arsena Bauka oglasiti ovaj sud i poništiti odluku o trgu Maršala Tita s obrazloženjem da imenovanje tog trga maršalovim imenom predstavlja legitimnu težnju Hrvata za svojom državom? I koga danas predstavlja ovako izbrani Ustavni sud? Je li to pod firmom suda postalo parapolitičko tijelo u kojem suci kroz određene predmete iskazuju svoje ideološke stavove bliske strankama koje su ih izabrale da zastupaju njihov svjetonazor. Uz veliki broj vrhunskih pravnih stručnjaka od prof. Krapca pa do Miroslava Šumanovića, sucima ovog suda prodefilirali su likovi koji bi Ustavni sud mogli inače vidjeti samo kao turistički prolaznici.. Kad smo već kod suca Šumanovića on već pomalo “ide na živce“ lijevoj medijskoj falangi jer si je navodno umislio da može imati svoje mišljenje. Štoviše, to mišljenje svaki čas izdvaja. Misli da Ustavni sud, barem ne u ovakvom sastavu, ne može izricati “povijesne istine“ koje su empirijski provjerljive. Misli da se samo radi o vrijednosnom sudu jednog fenomena iz nacionalne prošlosti. Misli da je pitanje NDH i njenog karaktera stvar “Vijeća za prošlost“ koje je osnovao premijer Plenković, a ne Ustavnog suda. “Nestašni“ Šumanović izdvojio je svoje mišljenje i u predmetu mog klijenta Josipa Šimunića kao i u predmetu u kojem se zabranjuje abortus u RH. Ni s jednom od tih “progresivnih“ odluka sudac Šumanović nije se složio. A kakove su te odluke bile javnost dobro zna. Inače sudac Šumanović bio je odvjetnik, a prije toga predsjednik Županijskog suda u Zagrebu i predsjednik građanskog odjela Općinskog suda u Zagrebu. Reference koje nema ni jedan drugi sadašnji sudac Ustavnog suda. I kad se već Ustavni sud ovako kompetentno postavio prema “povijesnim istinama“, bilo bi dobro da se možda započne baviti četničkim spomenicima. Da simbole s tih spomenika stavi u odnos prema temeljnim vrednotama zapisanim u hrvatskom Ustavu. A ima ih za sada smo 39 s tendencijom neprekidnog rasta.
Ustavna sutkinja Ingrid Antičević–Marinović svojevremeno je u Hrvatskom saboru govorila nepropisnom brzinom, ali ju je štitio zastupnički imunitet.
Digla se umjetna prašina jer je Udruga Vigilare odlučila tužiti bivšeg predsjednika RH Ivu Josipovića. Mali nesporazum nastupio je zato što je tužitelj mislio angažirati oko 200.000 svojih što članova, a što simpatizera. No, to smo riješili. Tuži udruga Vigilare, a članovi i simpatizeri dat će potporu udruzi. Čim se je to izašlo u javnost “demokratska“ ljevica digla se na zadnje noge. Tužit Ivu Josipovića!!! Još jedna klerofašistička provokacija. Čitav niz lijevih portala počeo me nazivati. Zašto baš Josipović? Nisu se mogli dosjetiti. Katolička džamahirija. Biskupi i bunika. “Forsiranje“ crkve u emisijama HRT-a, podanički odnos prema Vatikanu. Razloga koliko želiš. U Lupiga.com “popularni“ Ivo dao je opširni intervju u kojem se superiorno ex catedra obračunao s udrugom Vigilare i sa mojom malenkosti. Novinar ga “mudro“ pita kako komentira da udrugu zastupa baš odvjetnik Zvonimir Hodak, jer mu je bilo malo čudno da nisu angažirani Čedo Prodanović ili Anto Nobilo? Bivši predsjednik poentira: Već je jednom omanuo (Hodak), pokušao je sa Tomcem i Jurčevićem. Sad će biti 2:0… Sad je prilika da upoznamo u praksi kakvih sve “svetih krava“ ima u našem pravosuđu. Po mnogima korumpiranom i retardiranom. Na prvo ročište povodom tužbe prof. Tomca i prof. Jurčevića došao sam na Općinski kazneni sud u devet sati ujutro. Sutkinja mi je pomalo uzbuđeno priopćila da je neposredno prije početka dobila nalog Ustavnog suda RH u kojem stoji da se suđenje Ivi Josipoviću ne smije održati jer ga još štiti predsjednički imunitet. Bez obzira što je do tada već bilo prošlo oko osam mjeseci otkada dragi Ivo više nije stolovao na Pantovčaku. Procesno to je bio još jedan pravosudni skandal. Rasprava se trebala održati, sud je mogao donijeti eventualno čak i odbijajuću presudu pa je onda trebalo pustiti žalbeni sud da zaključi tko je u pravu. Ovako, nečijom vulgarnom intervencijom, Ustavni sud je razveselio našeg Ivu jer je poveo sa 1:0 iz debelog zaleđa. I on se sad sa tih 1:0 javno hvali.
Negdje u jesen 1996.g. dobio sam poziv s Pantovčaka. Kad sam došao gore odveli su me predsjedniku Tuđmanu koji mi je pokazao tužbu kojom ga je bio tužio bivši predsjednik Vrhovnog suda RH Vidović kojeg je zastupao Anto Nobilo. I čitav taj proces odvijao se sve dok ga nismo pravomoćno dobili. Sad imate simetriju. Kad je tuženi bio “diktator“ nije bilo nikakvog naloga, sugestije ili upute sudu… Tuđman nije bio “sveta krava“ čiji lik i djelo treba zaštititi. Usput kad su puno godina nakon toga pitali novinari Nobila o tom slučaju, on se malo “začudio“ i rekao da se tog slučaja ne sjeća! Bojim se da se uskoro neće sjećati ni slučaja Josipa Perkovića..
Čitam na facebooku zloban, ali i duhovit komentar. ISIL-ovci opkoljeni u Raki poslali su poruku da će se predati samo pod jednim uvjetom: da im se sudi pred Općinskim sudom u Šibeniku.
U prošloj kolumni pisao sam o novom episkopu Dalmatinske eparhije Srpske pravoslavne crkve, Nikodimu Kosoviću. I u subotnjem Večernjaku našeg Nikodima dohvatio se na tri stranice glavom i bradom Branimir Pofuk. Razgovor dvojice istomišljenika i dvojice ljevičara. Naslov: “Da, ljevičar sam, ali i kršćanstvo je u osnovi ljevičarsko i tu se teško uklapa krajnji desni nacionalizam“. Sjetih se odmah kršćana Staljina, Mao Ce Tunga, Tita, Pol Pota, Castra, Berije, Rankovića… sve sami ljevičari kršćani. Što ćemo s recimo biskupom Košićem? On nije ljevičar, a tvrdi da je kršćanin. Nakon svog rukopoloženja Nikodim se s ljubavlju prisjetio svog slavnog prethodnika Nikodima Miloša i njegov knjige “Pravoslavne Dalmacije“. Po toj knjizi čak je apostol Pavle bio pravoslavac. Sjetio se i deklariranog četnika Irineja Đorđevića koji je također bio do 1952.g. dalmatinski episkop. Na toj “slavi“ istaklo se i “svešteno lice“ patrijarh Irinej, poznati ”pevač” četnički pjesama. On je pastoralno najavio da su mržnje prisutne i novi sukobi na vidiku. I sad kako je naš famozni Brane iskoristio Nikodimovu naklonost ljevičara ljevičaru da malo osvijetli njegovu dobrotu. Podsjetio me na Prokrusta. Stavio je našeg Nikšu na krevet i rastezao ga dok se njegove mjere nisu poklopile s Braninim. Ako bi Nikodim bio duži od kreveta Brane bi ga skratio. Čovjek se nakon čitanja ove pastorale osjeća pomalo tronuto. Prvo malo priče o najljepšem zalasku sunca na cijelom svijetu, u Zadru. Nakon toga tri pune strane intelektualne praznine bez i jednog pitanja koje ima zrnce nekakvog smisla. O čestoj izreci naših komšija: “Oprostiti, ali ne i zaboraviti“, pitanje se nameće samo od sebe. Što to naša pravoslavna braća nama opraštaju, a što ne mogu zaboraviti. Je li nam opraštaju što su nam okupirali 1/3 teritorija? Ili nam ne mogu zaboraviti Oluju? Ni mi je nećemo nikada zaboraviti. Opraštaju nam što su 10 listopada 1991.g. okupirali Lovas te 18.listopada odveli 51 Lovaskog Hrvata na “branje grožđa“ u minska polja. Držeći se za ruke ginuli su kao muhe uz četnički smijeh. Ne mogu nam zaboraviti da za taj sadistički zločin do danas nitko nije odgovarao. Opraštaju nam “lijevi kršćani“ i zločine u Sotinu, pa u Baćinu kod Hrvatske Dubice gdje su “kršćani“ prije 26 godina ubili 136 mještana hrvatske nacionalnosti. Isti takav zločin dogodio se na istom mjestu i 1941.g. Zanimljiv kontinuitet. Umjesto da iskoristi tri stranice Večernjaka i naklonost ljevičarskog kršćana, Pofuk prosipa svoj jugo-antitalent na zalaz sunca u Zadru, kako su mu godine u Rimu bile najljepše godine u životu, o sudjelovanju na ljevičarskom festivalu Fališ. Ako je tko falio to je bio samo Pofuk i Večernji te njegovi čitatelji. No, možda ja ipak pretjerujem.
Kako bi rekao George Bernard Shaw: ”Ako se svi konopci pokidaju, čovjek se više neće moći ni objesiti.“
Najmlađi lider u svijetu, Sebastian Kurz, oponaša Viktora Orbana. Preko Kurza je stigla obavijest Georgeu Sorosu da njegova zaklada “Otvoreno društvo“ ima 28 dana da se izgubi iz Austrije jer će se inače suočiti s tužbama za “pokušaj potkopavanja austrijske demokracije“. Tako to radi mladi i talentirani te karakterni političar.
Stanislaw Jerzy Lec je napisao: “Nedostatak talenta često se nadoknađuje nedostatkom karaktera“.
Sjetih se ploče HOS-a i naših napaljenih antifa. Jedan od najvažnijih Hitlerovih feldmaršala u Drugom svjetskom ratu bio je svakako Erwin Rommel, poznat kao “Pustinjska lisica”. Po Rommelu se zovu neke ulice u gradovima poput Erlagena, po njemu se zove poznati vojni razarač iz klase Lutjens, jedna od najvećih vojnih baza Bundeswehra – Field Marshal Rommel Barracks… i da ne nabrajam dalje. Kod Nijemaca takve stvari izazivaju tek osmjeh dočim kod nas spomen bilo koga iz doba NDH izaziva bijes i čireve na želudcu.
Mark Twain je rekao: “Tko nema smisla za šalu, ne treba ga uzimati ozbiljno.“
Neki stvarno pretjeruju. U Poljskoj, recimo, za nošenje majice sa slikom Che Guevare dobiješ dvije godine zatvora. Mnogi misle da je godina dana zatvora dovoljna za sve ono što je Che radio zatvorenicima u zloglasnom zatvoru La Cabana. Kod nas bi Thompson za pjevanje Čavoglava mogao dobit čak tri godine. Oni koji su propjevali u La Cabani prošli su ipak bolje.
Ephraim Kishon je napisao: “Ako želiš da se o tebi govori dobro – umri.“