Čovjek koji je za Mussolinijeve ljude učinio najviše nije bio nitko drugi doli Palmiro Togliatti, glavni tajnik KP Italije od 1927. do 1964. godine. Togliatti je bio veliki Titov prijatelj. Upoznali su se u vrijeme Kominterne i bili su uvjereni staljinisti
U Italiji je upravo objavljena knjiga Davida Contija Mussolinijevi ljudi. O njoj opširno piše Mirella Serri u prilogu Sette Corriere della Sera. Rijetko koja tematika je sposobna u tolikoj širini otkriti zavjesu prošlosti, kao i pitanje talijanskih okupatora i njihov odnos prema drugim igračima tadašnje povijesti, prvenstveno komunistima. Čovjek, koji je za Mussolinijeve ljude učinio najviše nije bio nitko drugi doli Palmiro Togliatti, glavni tajnik talijanske Komunističke partije od 1927. do 1964. godine. Togliatti je tada bio veliki prijatelj Josipa Broza. Upoznali su se u vrijeme Kominterne i bili uvjereni staljinisti. Togliatti je boravio u prostorijama Lubjanke, zloglasnog sjedišta KGB-a.
Staljin ga lansirao u Badoglijevu vladu
Togliatti je 1944. godine stupio u koalicijsku vladu Pietra Badoglija, koji je bio fašist, Mussolinijev potkralj u Etiopiji. Tamo je također bio optužen za ratne zločine (npr. iperitom je zaprašivao civilno stanovništvo), za koje nije odgovarao. Arhivi iz Moskve su pokazali da se Togliatti Badoglijevoj vladi pridružio zato što je tako htio Staljin. Togliatti je denuncirao svoje stranačke kolege, što ih je stajalo života (isto je činio Tito, vidi knjigu S. Eiletza i njegove analize moskovskih arhiva), a u povijesne knjige ušao je i jer je za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj provodio likvidacije nestaljinističkih dijelova republikanske vojske. Tako je došao u Orwellova sjećanja o Španjolskoj. Isto tako je pozdravio sovjetsku okupaciju Mađarske i slagao se s likvidacijom Imre Nagyja.
Togliatti je 1944. stupio u Badoglijevu vladu i postao ministar pravosuđa. S ministarskim dekretom je pružio opći oprost 1946. godine. Kao uzrok su naveli nasilje talijanskih komunista nad drugim dijelovima populacije, ali to nije istina. Amnestijom su uistinu bili pomilovani svi nekadašnji vojni zločinci, posebno oni s područja Kraljevine Jugoslavije. Među prvima je amnestija glavnog tajnika talijanske Komunističke partije pružila slobodu fašistu Mariju Roatti. Spomenuti je bio vojni izaslanik Republike Italije pri Adolfu Hitleru (1939.), a zatim je postao prvi čovjek talijanske vojske u Sloveniji, Dalmaciji i NDH.
Roatta okreće leđa Paveliću i naoružava četnike
Budući da vlada Ante Pavelića nije Hrvatsku pretvorila u talijansku provinciju, počeo je podržavati srpske pobunjenike, odnosno četnike. O ovome govori, na primjer, knjiga Joze Tomaševića o četnicima u Drugom svjetskom ratu. Roatta je izdao naređenja koja su sva klasificirana kao teški ratni zločini. Naredio je obračun s civilima: posljedica su smrti tisuće ljudi u Hrvatskoj, točnije u Dalmaciji, Lici, na Kordunu i u Gorskom kotaru. U Sloveniji se dogodilo slično. Poznat je po zapovijedi: „Ubiti svakog građanina kojeg se pronađe na području vojnih operacija“. Samo u logoru Kampor na Rabu je umrlo 4000 ljudi. Logor su sagradili pod zapovjedništvom generala Roatte. On je odgovoran i za četnički masakr u Rami 1942. godine.
Mario Roatta je vojno bio nesposoban, jednako kao i Pietro Badoglio. Cijela ga je Monarhija 1944. godine optužila da kao prvi čovjek talijanske vojske nije niti trepnuo za obranu Rima. 700.000 talijanskih vojnika nakon kapitulacije nije znalo što učiniti, jer Roatta nije izdao nijednu naredbu na osnovi koje bi trebalo djelovati. Jednostavno je utihnuo. Kasnije se je opravdavao iskazom da je kralj spavao i da mu nije htio smetati.
Nitko Hrvatsku nije toliko ponizio kao talijanski fašisti
Roatta je isti kao i svi nositelji totalitarnih poruka i vlasti. Ograničen, ali uvjeren u vlastitu superiornost. Nitko u povijesti nije Hrvatsku toliko ponizio kao talijanski fašisti. NDH-u su oduzeli Istru i Dalmaciju, Meštrovićev kip Grgura Ninskog su maknuli s postolja u Splitu. To je učinjeno u dva desetljeća razlike od kada su Talijani i na Krku – nakon Rappalskog ugovora – uništili glagoljaško bogoslužje i protjerali biskupa Antona Mahnića (Slovenca). Sklonio se kod Antuna Bauera, nadbiskupa zagrebačkog, kako bi umro u Zagrebu.
A Roattu je spasio komunist, glavni tajnik talijanske Komunističke partije, sa sovjetskim državljanstvom. To što je učinio Togliatti s amnestijom 1946. godine podsjeća na pakt Hitler – Staljin iz 1939. godine. Dan danas smo njegovi zarobljenici. A pouka koja se može izvući iz toga je jasna: svaki je totalitarni sustav prvo tražio svoje saveznike u drugom totalitarnom sustavu. Fašizam, nacizam i komunizam imaju puno više zajedničkih odrednica, nego razlika.
To je velika pouka sadašnjosti.
Dr. Boštjan Marko Turk, autor članka, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a