Prva i posljednja crta obrane Hrvatske!

Photo: Damir Spehar/PIXSELL

„Hrvatska mora umrijeti da bi Jugoslavija živjela“, što svakom razumnom analitičaru u prijevodu znači „Hrvatska mora umrijeti da bi Velika Srbija živjela“! Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacionalnog bića i suverenizma, kao smjerokazi koji su uvijek pa i danas zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba, kao svjetionik u svom punom sjaju, to je blaženi Alojzije Stepinac.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetske proizvođače antihrvatskih povijesnih mitova i laži na kojima počivaju temeljne urotničke strategije po poznatoj formuli, „Hrvatska mora umrijeti da bi Jugoslavija živjela“, što svakom razumnom analitičaru u prijevodu znači „Hrvatska mora umrijeti da bi Velika Srbija živjela“! Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije podništavanja svega što hrvatski diše. Dovoljno nam je baciti pogled i u vlastito dvorište i prepoznati one hrvatske veleizdajnike koji bez ikakvog komentara, radi vlastitog vlastohleplja prešućuju i ne reagiraju na notorne huškačke apetite poražene četničke Srbije. Da bi stvar izgledala još radikalno puno lošija, današnje stupove „stabilnost“ Hrvatske Vlade Plenković je položio u ruke pro -četničke, velikosrpske struje Milorada Pupovca s jedne strane i projugoslavenskih snaga HNS-a s druge strane.

Nije mi namjera povijesnim citatima mnogih srpskih intelektualaca empirijski dokazivati kako se srpska imperijalistička politika temelji na mitovima, lažima i povijesnim obmanama , jer ima i pojedinih uglednih srpskih intelektualaca koji će to učiniti umjesto mene, jer sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko i to svjedoči u jednom svom razgovoru za medije. Na pitanje „koji je udio mitologije u srpskom nepriznavanju istine“ ona odgovara:

To je duboka tema. Srbija nema pravoga pristupa dijelu historije koji se odnosi na otomansku imperiju, nema ni jedne validne knjige koja bi se time bavila, osim male knjižice Olge Zirojević. Iz nepoznavanja činjenica stvoren je mit o Kosovu, o srpskom herojstvu i nebeskom carstvu. Cijela srpska historija jedna je velika laž“!



“Vijenac”, časopis za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske objavio je 23. srpnja 2015. godine opširan intervju autora Andrije Tunjića sa Sonjom Biserko, predsjednicom Helsinškog odbora Srbije. Evo još nekih njenih naglasaka iz toga, široj javnosti nepoznatog intervjua.

Bez istine nema pomirenja

Srbima je svaka nezavisna hrvatska država ustaška država / Za rušenje Jugoslavije, planiranje i pripremu rata najodgovornija je kulturna elita oko Dobrice Ćosića / Beogradski Pravni fakultet bio je jedan od stupova velikosrpskog projekta / Kada je admiral Branko Mamula bio na čelu JNA, počela je srbizacija vojske, razoružavanje teritorijalne obrane i prekrajanja vojnih oblasti / Memorandum i Peticija intelektualaca o Kosovu dva su ključna trenutka u homogenizaciji srpske elite / Badinterova komisija poništila je tvrdnje Srbije da pravo na samoodređenje imaju narodi, a ne republike / Cijela srpska historija jedna je velika laž / Srbi se ne žele identificirati s genocidom u Srebrenici kao najstrašnijim zločinom, to im je to ista trauma kao i nestanak Jugoslavije / Beograd je organizirao iseljavanje Srba iz Hrvatske / SPC je uvijek bila prvo politička, pa tek onda vjerska institucija / Srbija ne živi samo u poricanju svojih zločina, nego i u stalnom izmišljanju teorija zavjere / Srbi iz BiH i Hrvatske trebali bi odgovornost i krivnju za zločine prebaciti na Srbiju.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi i nadalje mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom narodu potrebno je ubiti istinu o veličanstvenom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je još jednom ubiti i oblatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među hrvatskim velikanima, blaženog Alojzija Stepinca. Jer istina, a ne mit o Domovinskom ratu, istina, a ne mit o blaženom Alojziju Stepincu konačno će do kraja osloboditi Hrvatsku i hrvatski narod iz okova kojima nas žele još više okovati. Toga su neprijatelji Hrvatske i domaći veleizdajnici itekako svjesni!

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se pukim frazama zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje, zapravo ne znaju šta domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o Domovinskom ratu, bez obrane svakog segmenta i najsitnijeg detalja tog obrambenog rata uključujući i braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ nije domoljublje, domoljublje bez štita ljubavi kojim ćemo svojim životima braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći „ja vjerujem“, „ja ljubim svoju Domovinu“ za to nisu dovoljne puke riječi i busanje u domoljubne grudi, nego je potrebno svakodnevno obraćenje i djelovanje, potreban je obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno činiti u odnosu prema vjeri u živog Boga.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje vlastite partitokratske i materijalne interese moći ćemo uvijek biti spremni na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam ponovo prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze. Osviješten u vjeri i molitvi veliki dio hrvatskog puka dobro zna da su Domovinski rat i blaženi Alojzije Stepinac prva i posljednja crta obrane Hrvatske, ali tu činjenicu podjednako dobro znaju vanjski i unutarnji neprijatelji Hrvatske. Iz te izvedenice zapravo se rađaju svi monstruozni napadi na ta dva stupa hrvatskog suverenizma, jer urušavanjem tih stupova ruši se i sama Država. Ruši se zbog toga da bi u nekoj budućnosti mogla ponovo živjeti neka nova Jugoslavija ili pošteno rečeno nova Velika Srbija.

Temelji katoličke vjere u Hrvatskoj istovremeno su temelji Domovinskog rata kojega smo dobili sa krunicom oko vrata. Krunica oko vrata hrvatskih bojovnika do današnjeg dana neobjašnjiv je fenomen koji graniči s Božjim čudom i taj fenomen do sada nije nitko racionalno objasnio. A objašnjenje je jednostavno! Vjera u Boga i u toj vjeri hrvatska sloga upisana je u genetski kod hrvatskog naroda i te gene kamene ne će nikada moći modificirati nikakvi diplomatski mađioničari ni domaći, ni europski ni svjetski. I ta je činjenica poznata vanjskim i unutarnjim neprijateljima Hrvatske, zbog te činjenice Tito je sudio i ubio Stepinca, zbog te činjenice urotile su se sve snage protiv svetosti blaženog Alojzija Stepinca. Urotila se srpska vlada, SPC, a usudio bih se reći i bivša, a možda i sadašnja Vlada RH s obzirom na sastavnice ove Vlade koje su uvijek bile i ostale protiv hrvatskog suverenizma, a koje danas odlučuju o padu ili ostanku Andreja Plenkovića. Sve ništarije urotile su se protiv Stepinca, jer Stepinac nije bio ništarija ni sitni politikant njihovog kova, Stepinac je u presudnim povijesnim trenutcima osjetio bilo svog naroda i stoljetnu čežnju hrvatskog naroda za svojom Domovinom. Za vjeru u Boga i Domovinu položio je svoj život i zaslužio biti podignut na čast oltara.

Stepinčeva svetost je neupitna! I danas kada nam se čini da smo zatočenici zabetoniranog odnosa političkih snaga u Hrvatskoj, zatočenici neprincipijelne koalicije za koju ni jedan glas nisu dali ni lijevi ni desni na parlamentarnim izborima, kada se osjećamo prevareni i izdani, kada ne vidimo izlaz, kada ne vidimo čovjeka državnika, suverenistu, kada bezrezervno srljamo u zagrljaj Europe koja se odriče kršćanskih temelja i načela, sjetimo se činjenice Stepinčeve svetosti, a ta činjenica vrlo brzo će ponovo ujediniti ogromnu većinu hrvatskog naroda. Kada Papa Franjo i Vatikan službeno kažu „Stepinac je svet“, u hrvatskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti više ništa ne će biti isto. Za taj čin istine i nove nade potrebno je pripremiti dušu, srce, um i tijelo, dostojanstveno, s vjerom u Boga i Domovinu.

wikipedia
Facebook Comments

Loading...
DIJELI