Predsjednica u državi s pritajenim seksizmom

Photo: Marko Mrkonjic/PIXSELL

Znakovito je da u ovom sazivu Sabora imamo tek 12,5 posto žena… U zemlji vladavine seksizma i umišljenih, zalizanih maminih sineka koji izigravaju političke face, pojava predsjednice države pravo je osvježenje za dušu građana.

Iako Hrvatska formalno pripada krugu civiliziranih zemalja s visoko razvijenom demokracijom, može se s punim pravom reći da neka tipična obilježja primitivnih društava susrećemo u Lijepoj našoj gotovo na svakom koraku. U takve treba svakako ubrojiti i seksizam, diskriminaciju na temelju pripadnosti prema spolu (“sexus”). Seksizam se javlja kao prateći društveni fenomen od zadimljenih seoskih krčmi, narodnjačkih partijanja pa do otmjenih kafića s odabranom rock glazbom te sportskih manifestacija i popratnih promidžbenih poruka. Daleko opasniji od verbalnog seksizma svakako je institucionalni seksizam po kojem su direktorska i dužnosnička mjesta u pravilu rezervirana za «macho» muškarce koji bi navodno trebali biti jedini sposobni za odgovorne liderske funkcije. Pravi muškarci prikazani su redovito uz skupe automobile, luksuzne jahte, atraktivne satove, u pratnji ljepotica koje izazivaju uzdahe. Sve bi još donekle bilo podnošljivo da seksizam ne postaje, zahvaljujući medijskoj propagandi, sastavni dio našega vokabulara. Nedavno smo mogli pročitati kako je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova uputila jednoj stranoj kompaniji oštar prosvjed zbog seksističke reklame: “Svaka ljepotica zaslužuje svoju zvijer”. Sporna reklama je korištena za prodaju usisavača koji bi trebali imati ulogu “zvijeri” u rukama zgodne, mlade spremačice. U svome dopisu pravobraniteljica za ravnopravnost spolova napisala je da se „povezivanjem rodno neutralnog proizvoda (usisavača) isključivo s jedim spolom (ženskim) te isticanjem jednog spola (ženskog) kao jedinog spola koji zaslužuje njihov proizvod, tvrtka Electrolux u reklamnoj kampanji koristi spolnim stereotipima i seksizmom“. Ne znam kako bi se provela firma Electrolux da je u matičnoj državi Švedskoj istupila u javnost s takvom seksističkom reklamom. No, ovdje je prošla s blagom osudom takvog reklamnog seksističkog konstrukta.

O seksizmu u politici prilikom kreiranja listi za Hrvatski sabor i gradska vijeća pisao sam u više navrata u svojim kolumnama. Znakovito je da u devetom sazivu Hrvatskog sabora imamo tek 12,5 posto žena, što u odnosu na ranije sazive predstavlja korak unazad u pogledu jednakopravnosti među spolovima. Čak ni alternativni pokret Živi zid nije pokazao nimalo senzibilnosti za potrebom poboljšanja uloge žena u politici jer smo s njihove liste dobili samo jednu saborsku zastupnicu, i to po nepotističkom ključu. Loša situacija je i kod građanske liste Most, koji bi trebao biti korektiv u odnosu na postojeće partijske strukture s jakim patrijarhalnim štihom.

U kontekstu pritajene vladavine seksizma u politici svakako je ohrabrujuće da smo četvrt stoljeća nakon proglašenja samostalnosti države i uspostave demokracije dobili na Pantovčaku predsjednicu države. Paradoksalno je da gotovo nijedan od portala koji promiču ideje jednakopravnosti među spolovima nije analizirao doprinos predsjednice u pogledu emancipacije hrvatskog društva od patrijarhalnih struktura. Slično je bilo u vremenu kada je Jadranka Kosor bila predsjednica Vlade i šefica HDZ-a. Nasuprot tome, opći je dojam da su većina portala i novina dvogodišnji mandat predsjednice Kolinde Grabar Kitarović analizirali primarno isticanjem nedostataka njezine vladavine, umjesto da se naglasi predsjedničin pozitivni doprinos emancipaciji i modernizaciji društva. Tako su najčitanije hrvatske novine izrijekom spomenule predsjedničino isprazno obećanje da će sve učiniti kako bi “mladi mogli ostati ovdje i zasnivati obitelji”. Svjedoci smo, međutim, jedne druge činjenice, da broj mladih osoba koje napuštaju Hrvatsku raste zabrinjavajućom progresijom. Svi o tome šute, jer egzodus mladih predstavlja tabu temu i nerješiv problem. Kada je nedavno ugledni znanstvenik Ivan Đikić odlučio zatvoriti svoj medicinski laboratorij na Sveučilištu u Splitu primarno zbog premijerovih uvreda u Hrvatskom saboru, premijer Andrej Plenković mu je cinično poručio, “Hrvatska je slobodna zemlja”, svatko može iz nje otići. Da, Plenković nam je htio reći da nema više udbaškog nadzora sigurnosnih službi u pogledu odlučivanja tko smije imati putovnicu, a tko je za to nepodoban. Podobni danas imaju privilegije prikopčati se na proračunske pipe državnih institucija, dok nepodobni poput Đikića mogu jedino otići iz Hrvatske. Od slavne slobode dubrovačkog pjesnika Gundulića ostao je danas samo njezin negativni aspekt, mogućnost da se odseli iz države. Društvo koje svojim građanima može ponuditi samo otvorene granice, a ne i dostojan život unutar granica, ostalo je na razini negativne slobode bez odgovornosti. Sloboda koju nam promiče premijer Plenković zapravo je najniži stupanj u liberalističkom svjetonazoru, politika bez uvažavanja patriotizma kao jedne od vrijednosti modernog društva kojoj je cilj poboljšanje standarda vlastitih građana. Ako je predsjednica države egzodus mladih ispravno detektirala kao jedan od gorućih problema hrvatskog društva, onda nije primjereno njoj prigovarati da nije ništa poduzela kako bi se to spriječilo. Glavnu krivnju za neriješeni status mladih u državi snosi primarno Vlada Republike Hrvatske na čelu s Andrejem Plenkovićem.

Osim nebrige za mlade kritičari ističu da je predsjedničin rejting popularnosti u padu s obzirom da prema posljednjim istraživanjima agencije Ipsos Puls uživa podršku 57 posto ispitanika. Gospoda očito još uvijek imaju pred očima modele totalitarnih država u kojima je popularnost vladara u pravilu na dvotrećinskoj razini građana. Objektivno gledano, Kolinda Grabar Kitarović nakon dvogodišnjeg mandata ima sasvim solidnu podršku građana da može krenuti za tri godine po drugi mandat. Usporedbe s Josipovićem koji je, navodno, nakon dvije godine mandata imao podršku 87 posto ispitanika, ostavljaju sumnju u anketu navedene agencije, kao i u razvoj demokracije u Hrvatskoj. Uostalom gospođa Kolinda Grabar Kitarović je ipak pobijedila tako popularnog Josipovića kojem su ankete predviđale uvjerljivu pobjedu već u prvom krugu.

Predsjednici oporbenjaci i mediji bliski oporbenim krugovima zamjeraju micanje Titove biste iz Ureda Predsjednice na Pantovčaku. Međutim, sa stajališta civilizacijskog napretka to je jedan od najhrabrijih poteza jednoga političara u Hrvatskoj. S obzirom na vladajući partitokratski kult ličnosti u hrvatskim političkim strankama, potez micanja diktatorove biste iz Predsjedničkih dvora predstavlja velik iskorak u demokratizaciji društva te doprinos afirmaciji kritike kao demokratske instance. Tito, naime, nije bio samo borac protiv fašizma i nacizma, nego također komunistički diktator, rezolutni protivnik demokracije i slobode u svim njezinim segmentima. Preseljenjem Titove biste u Kumrovečki muzej Tito je prestao biti uzor demokratskim predsjednicima, vraćen je povjesničarima na prosudbu i analizu. Jedni će naglašavati više njegov značajni doprinos borbi protiv fašizma, afirmaciji pokreta nesvrstanih, dok će drugi stavljati u prvi plan njegove diktatorske marifetluke te ugnjetavanje sloboda građana.



Nepopravljivi jugonostalgičari u Hrvatskoj ne mogu oprostiti predsjednici politički zaokret od regije prema Europskoj uniji. Za razliku od dvojice svojih prethodnika, Kolinda Grabar Kitarović nema potrebe forsirati beskrajnu ljubav u okvirima “regije”, nego se politika susjednih država istočno od granice vrednuje u skladu s poštivanjem i primjenom europskih demokratskih standarda. U tom smislu se zahtijeva od Srbije poštivanje manjinskih prava tamošnjih Hrvata, a od Bosne i Hercegovine se traži da u praksi uvažava položaj Hrvata kao konstitutivnoga naroda. Predsjedničina izjava o jačanju fundamentalnih muslimanskih elemenata u Bosni i Hercegovini izazvala je oštar prosvjed, a i nerazumijevanje kod jednog dijela bošnjačkog naroda i njegovih političara. No, ne treba ispustiti iz vida da je tu više riječ o službenom mišljenju zapadnoeuropskih država i NATO saveza nego o predsjedničinom osobnom stavu. Želi li Bosna i Hercegovina postati dio civiliziranoga svijeta, morat će intenzivnije voditi računa o sprječavanju širenja islamskog fundamentalizma u vlastitim redovima. Hrvatski član bosansko-hercegovačkog Predsjedništva prof. dr. Dragan Čović javno je pohvalio napore Islamske zajednice Bosne i Hercegovine u borbi s fundamentalistima.

U trenucima kada hrvatska vlada ima neprepoznatljiva ministra vanjskih poslova, predsjednica je svojom elokventnošću i šarmom uspjela nadomjestiti propust Vlade u kreiranju vanjske politike. U vremenu kada je oporba dosegla najviši stupanj anemičnosti, predsjednica je postala jedini korektiv Vladi koja nas bombardira obećanjima bez pokrića. Za razliku od gospode na Markovom trgu koji u pravilu zrače arogantnošću, predsjednica pobire simpatije građana svojim šarmom i jednostavnošću koja nije tipična za političke dužnosnike. Nesuglasje oko imenovanja veleposlanika u ključnim državama poput Sjedinjenih Američkih Država i Rusije samo je potvrda da i predsjednica ima svoj stav te da je trenutačno jedina sposobna držati pod kontrolom Plenkovićevu moć. U zemlji vladavine seksizma i umišljenih, zalizanih maminih sineka koji izigravaju političke face, pojava predsjednice pravo je osvježenje za dušu građana.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI