Posljednji božićni blagdani?

Produbljen je jaz između briselskih elita i državljana Europske unije. Sve je očitije da Bruxelles radi samo za vlastite interese: riječ Europa je za njih maglovit pojam, ako je uopće i pojam... Ono što oni tvrde, više nema ozbiljne veze s Europom, ako pojam Europe shvatimo onako kako bismo ga trebali shvatiti...

Godina, koja je na odlasku – 2018. – bila je na mnogo načina prekretnica. Prije svega, produbljen je jaz između briselskih elita i državljana Europske unije. Sve je očitije da Bruxelles radi samo za vlastite interese: riječ Europa je za njih maglovit pojam, ako je uopće i pojam… Ono što oni tvrde, više nema ozbiljne veze s Europom, ako pojam Europe shvatimo onako kako bismo ga trebali shvatiti…

Europa je država Europljana, zajednica konstitutivnih naroda koji su na nju prenijeli dio suvereniteta, ali samo zbog mišljenja da će djelomični i relativni gubitak suvereniteta moći kompenzirati na drugoj strani, uz opće zadovoljstvo. Europa je koncept koji ujedinjuje jedinstvo u različitosti, u najosjetljivijem smislu te riječi. Europa je zajednica nacionalnih država, u kojoj one po prvi put ostvaruju svoje nacionalne interese.

Među nacionalnim interesima, prije svega, riječ je onome što ta riječ predstavlja: naciju! Nacija znači jezik, identitet, povijesni temelj, vjeru, koja je kršćanstvo (katoličko ili pravoslavno – Grčka). Islamska Europa ne postoji, odnosno ovo više nije Europa…

 Nijemci žrtvovali Merkel

Nakon odlaska Velike Britanije, Njemačka je sada najjači politički i ekonomski čimbenik u Europi. Nijemci su izuzetno inteligentni: oni su bili prvi koji su razumjeli potrebu za žrtvom, na ukupno zadovoljstvo građana. I žrtvovali su arhitekta totalne zbrke od 2015. nadalje, kreatora migracija i inicijatora ideje o njemačkim otvorenim vratima – kancelarku Angelu Merkel!



To se (oprezno) dogodilo nakon potpisivanja Marakeške deklaracije, kojoj je veliki zagovornik bila upravo njemačkog kancelarka. Ne baš bez ikakva razloga: jedan aspekt Marakeškog sporazuma je osigurati humanu integraciju legalnih migranata s vizama. To pretpostavlja kraj razlike između pravnih i ilegalnih migracija. Ovo ima strašne posljedice za zemlje koje su prva zona migrantskih ruta (zemlje iz predgrađa Europe, na primjer, Hrvatska…).

Za Njemačku, koja je ciljana zemlja, sporazum je dobar, jer se ne odnosi na azil, već na granične zemlje. Njemačka zapošljava zapošljive, a ostatak se vraća u zemlje koje su im izdale azil. Geto će, umjesto u ciljnim državama, biti stvoren u državama koje će migrante primiti u EU…

No, Nijemci ništa ne prepuštaju slučaju: Angela Merkel odlazi kroz jedna vrata, a kroz druga se vraća nazad: doduše, ne ona, nego njezin alter ego –  Annegret Kramp-Karrenbauer. Nijemci bi s novim licem – ali starom retorikom i političkim tračevima – željeli reći da je pogrešno pravo i pravo pogrešno, odnosno da je bijelo crno, a crno bijelo.

Ljude bi željeli toliko poniziti kako bi postigli razinu robova. Rob se ne postaje kada stave okove na tebe i proglase te robom, rob se postaje kada prihvatiš i počneš braniti lance koji te vežu i slaviti onoga koji te je doveo u tu situaciju…

Europljanima bismo rado rekli da postoje muški i ženski spol, ali nisu obvezujući. Naime, na raspolaganju je još (tj. trenutna ponuda) 26 opcija, koji si rod (spol): srednji, polusrednji… U Njemačkoj je, u blagdansko vrijeme, legaliziran treći rod (spol), tzv. transgender. U tom smislu, šala iz SAD-u: JFK (John Fitzgerald Kennedy) je čovjeka uveo u svemir, a Barack Obama u WC (u SAD-u je pod Obamom otvorena kupaonica za treći rod).

Također bi u Bruxellesu htjeli reći Europljanima da Božić – ne postoji: sada imamo umjesto toga (u Švedskoj), primjerice zimski festival, tako da se osobe drukčijih vjeroispovjesti ne bi žalile… Uskoro će ukinuti i zimu: netko tko – poput migranata – dolazi iz toplih krajeva,  mogao bi se požaliti na hladnoću. Ukratko, sve što je povezano s nacionalnim ili općim ljudskim identitetom (homo sapiens kao nasljednik zapadne civilizacije) mora otići u zaborav!

‘Doktrina ograničenog suvereniteta’…

Angela Merkel je to – kao svoj labuđi pjev – izričito navela 21. studenoga 2018. godine, kada je na sastanak Zaklade Konrada Adenauera (tada se, među ostalima, zbog njezinih riječi on okretao u grobu…) govorila o činjenici da je nacionalna država preživjela i da je sada u modi – “doktrina ograničenog suvereniteta”. To podrazumijeva prijenos nacionalnog suvereniteta i njegovih atributa (religija, kultura, identitet) u super-državu koja sve to regulira.

Ova “teza” istodobno pruža uvid u mentalitet europske političke elite. Povijesna nacija više nije zamišljena u smislu zajednice, kroz zajedničke povijesti, jezike, kulture i tradicije, već je nadoknadiva: odnosi se na individualce koji tu mogu živjeti (i koji tu, zapravo, žive), ali se mogu kretati od jednog mjesta do drugog, potpuno slobodno.

Za sve one koji imaju povijesnu memoriju, riječ je o “doktrini ograničenog suvereniteta” koju je nudio Leonid Brežnjev. Bio je to posljednji veliki politički projekt sovjetskog carstva i komunističkih vlasti u svijetu. Znamo kako je završio, a znamo i da sadašnje političke elite Europu vode prema istom cilju –  kraju!

Autor je je profesor na  Sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda

Facebook Comments

Loading...
DIJELI