Populizam i ekstremizam na drugoj strani…

U misaonom i duhovnom stanju hrvatske vladajuće političke vjerodostojnosti i pravovjernosti, misli samo jedan, a ostali su u općoj nedodirljivosti izabrani samo kako bi ponavljali i dalje prenosili njegove velike i široke misli i ideje. Ostale su ljudske i intelektualne sposobnosti za njihov izbor nepoželjne i pripadaju drugoj strani, kojoj se moraju prilijepiti populističko-ekstremistička obilježja...

Svetost i uzvišenost, nepogrešivost i nezamjenjivost, ispravnost i nedodirljivost i slična misaona i duhovna stanja hrvatske vladajuće političke vjerodostojnosti i pravovjernosti, svakim danom sve više poprimaju obrazac nove političko-sljedbeničke i duhovne zajednice u kojoj uopće nije potrebno razmišljati, raspravljati, razmatrati, procjenjivati, projicirati ili najjednostavnije rečeno – nije potrebno misliti. Misli samo jedan, a ostali su u općoj nedodirljivosti izabrani samo kako bi ponavljali i dalje prenosili njegove velike i široke misli i ideje.
Ostale su ljudske i intelektualne sposobnosti za njihov izbor nebitne, nepoželjne i pripadaju drugoj strani, kojoj se bezrezervno moraju prilijepiti populističko-ekstremistička obilježja kao većinskoj populaciji koja želi uređeno društvo za sve. Umjesto samo za selektirane i pozicionirane prema ponavljačkoj umješnosti, udivljenosti i misaonim limitima gornje razdjelnice između vlastite nepogrešivosti i nasuprotne totalne pogrešivosti i pripadnosti populističko-ekstremističkoj većinskoj populaciji. Nema tu previše rasprava oko modela vladanja niti ima ikakvu važnost politička pripadnost, jer se sve svodi ionako na goli interes pojedinaca, grupa, institucija i slično.

‘Bitka svih bitaka’ i ‘ekstremizam…’

Bruxelleski preslik vladanja nad Hrvatskom očituje se u svakom novom iznenađujućem izboru, uglavnom potpuno prosječnih ljudi na važna mjesta, kod svakog novog političkog spajanja i pripajanja, kroz svakodnevnu retoriku u kojoj nikad nema niti malo mjesta samokritici i uopće kroz postupanja i odlučivanja u kojima se teško prepoznaju hrvatski nacionalni interesi. Ponekad to izgleda neupućenom promatraču kao poigravanje s moći vladanja, kao zadovoljavanje osobnih zabluda ili, pak, samo kao potvrda nebeskih ambicija koje drugi nisu uočavali, niti su s dovoljno ushita priznavali. Prosječnost s kojom se danas Hrvatsku želi uvesti u krug europske gospodarske i svake druge razvijenosti, utopijska je varijanta koja više sliči na bruxelleska ispiranja identiteta, nego na ozbiljnu nacionalnu razvojnu koncepciju u kojoj je ljudski potencijal i njegov razvoj i ostanak u zemlji ključno pitanje po svim mjerilima.
Koliko je samo godina trebalo proći, tekstova napisati, predavanja održati, razgovora obaviti, izgubiti energije u uvjeravanjima, napada izdržati i slično kako bi se konačno izrekla neosporna istina, sukladno kojoj bi se trebalo i postupati prilikom izbora ljudi, postavljanja organizacije, donošenja odluka, definiranja političkog programa, javnih nastupa itd.
“Egzodus mladih je pitanje svih pitanja i bitka svih bitaka”. Konačno je netko iz samog političkog vrha ili oko njega izgovorio i prekinuo ispiranja, iako su svi oni koji su to ranije izgovarali i dalje ostali populisti, a zapravo ekstremisti prema konceptu osrednjosti, intelektualnog siromaštva i europskog ispiranja. Koliko god se čudili takvom političkom obrascu, on nažalost postoji i egzistira i dalje na štetu upravo te spomenute demografske budućnosti Hrvatske.
„Populizam bih radije nazvala ekstremizmom, a zabrinjavajuće je da gotovo nema razlike u stavovima krajnje ljevice i krajnje desnice”, poručila je u subotu Dubravka Šuica na konferenciji Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu (tportal.hr, 20.10.2018.). Nedostatak pameti, europska podložnost, ushit vlastitom pozicijom, sebičnost ili jednostavno obrana pod svaku cijenu vlastite predobro plaćene pozicije kojoj su joj izborili drugi, koje sad treba proglasiti nepoželjnima, nepotrebnima i mrskim populistima, pa eto sve do ekstremistima. Na kraju se sve ipak svodi na osobnost i vrijednosti koje, zapravo, nemaš…

‘Poboljšani demografski pokazatelji’

Bitka svih bitaka, kako kaže Šeks, ili pitanje svih pitanja, kako je do nedavno izgovarala Predsjednica za demografsku i migracijsku problematiku, koja silno već sad opterećuje temeljne državne sustave, domovinsku sigurnost, razvoj gospodarstva i praktički svaki segment hrvatskog društva, shvaćena je na bruxelleski način s elementima ispiranja, nasuprot znanstvenim „populističkim i ekstremističkim” ukazivanjima godinama na problem koji slijedi i pokazuje se ovih naših dana kao ključni i gotovo nepremostivi s ovakvim blagim, poput kamilice, pristupom vladajućih europskih-hrvatskih antipopulista. Anti populus ili protiv naroda ili protiv promjena ili za vlastitu stabilnost, a populus i njegova brojnost, njegov sastav i negativni trendovi usputna su briga, jer ju ionako nameću populisti – svi znanstvenici redom koji ukazuju na objektivno postojeći i veliki problem hrvatske budućnosti…
„Razgovarali smo i o demografskim pitanjima, a posebno su mi drage informacije o poboljšanim brojkama u ovoj županiji, te naporima kojima lokalna i područna samouprava komplementira aktivnosti Vlade na politici demografske revitalizacije” (tportal.hr, 25.10.2018.).
Mislilo se u početku kako se radi samo o pritisku gospodarskog vladinog tima po kojem je rješavanje gospodarske problematike istodobno rješenje za sva naša hrvatska posrtanja, mislilo se isto tako kako je sve vezano za demografsku problematiku posljedica nesnalaženja, osobnih stavova profiliranih u okruženju, nasljednih poimanja i slično. Mislilo se još puno toga i pripisivalo uglavnom objektivnim političkim, gospodarskim i financijskim razlozima, iako je demografski problem bio od najvećeg značenja za razvoj Hrvatske. Tako je izgledalo apologetskoj sviti, jer se tako i pojašnjavalo s najviše političke razine, pa je demografska problematika uvijek ublažavana i potiskivati iz svijesti i postupanja.
Posjet Dalmaciji i hrvatskom dalmatinskom otočju donio je „drage informacije o poboljšanjima i naporima” i posebno pohvalu za nadogradnja na vladine demografske mjere što je ushitilo jedino političke podanike u okruženju. Sve je ovo izgovoreno s predumišljajem i nikad se ni po koju cijenu ne smije podvesti pod populizam – jer on pripada isključivo drugoj strani. Populizam i ekstremizam su vam isto, viču „s ruba pameti”, kako je znao napisati veliki Krleža, zbog vlastite stabilnosti i poželjnog novog mandata „sjajnih kandidata”, inače potpuno nekorisnih za Hrvatsku.Vladanje Hrvatskom s bruxelleskim mladolikim asistentima naviknutim na apsolutnu poslušnost nakon višegodišnjih bruxelleskih ispiranja i političkih naukovanja, stranačkim osrednjicima i pridruženim trgovačkim djelatnicima u politici, sasvim sigurno demografski problem Hrvatske neće niti dotaći. Riješiti ili barem početi rješavati – još manje. Ostaje samo retorika koja nije populizam iako nije sukladna pokazateljima, a ostaje i dalje znanstvenim „populistima” i idealistima po stoti put ukazivati na najveći hrvatski problem ili bitku svi bitaka ili pitanje svih pitanja, kako se povremeno znaju zanijeti viši i visoki korifeji hrvatske političke misli i djela.
Otići u Dalmaciju i biti sretan s dragim informacijama o poboljšanju županijske demografske slike novi je dokaz zatvaranja u sve uži krug sljedbenika i potrebe friziranja pokazatelja problematike koja je najveći osobni, stranački i politički promašaj.



Dalmatinska demografska stvarnost

Nasuprot političke idile koja vlada na dočecima, pratnjama, stranačkim prigovaranjima i uopće susretima s velikim facama hrvatske politike, kada se sve prikazuje u najboljem redu i poretku i kada u blizini nema niti populista, stoje uvijek, nažalost, surovi i nemilosrdni statistički podaci o demografskom nestanku Hrvatske i njezinih regija (Tab. 1. i 2.). Koje, naravno, bilježe populisti u Državnom zavodu za statistiku, umjesto friziranja podatku u svrhu građenja općeg optimizma i zadovoljstva u Hrvatskoj:
Splitsko-dalmatinska županija već zadnjih 7 godina ima prirodni pad stanovništva, a 2017. godine je imala najmanju rodnost, najveću smrtnost i najveći prirodni pad u povijesti. Negativni su se procesi tek počeli ubrzavati, a prema sastavu stanovništva po dobi i negativnoj vanjskoj migracijskoj bilanci, bit će još negativniji.
Sve su administrativne otočne jedinice (5 gradova i 10 općina) u 2017. godini imale prirodni pad stanovništva, osim općine Bol s 20 rođenih i 19 umrlih. Od 16 gradova u Županiji, samo su tri grada imala kakav-takav rast prirodni rast stanovništva (Imotski, Kaštela i Solin), a od 39 općina prirodni su rast imale samo 4 općine (Bol, Dugopolje, Klis i Podstrana). Nastavak? Vjerojatno samo Solin i Podstrana kao prigradske urbanizirane zone Splita koji se prazni.
Negativna je vanjska migracijska bilanca prešla upravo 2017. tisuću ljudi, a povećanje u odnosu na njezinu pojavu 2014. godine, iznosi 3,7 puta. Ne posto, nego puta! Ukupni je godišnji gubitak županijske populacije prešao 2,2 tisuće osoba godišnje, a trendovi s ovakvim ubrzanjima, naravno, mogu zabrinuti samo neprilagođene statističare i znanstvenike koje stabilni moraju zvati – populistima.
Dio je lokalne vlasti ipak, za razliku od nacionalne, shvatio težinu problematike i njezino značenje za opstanak i vlastitu budućnost, pa su svojim mjerama počeli djelovati na negativne trendove, ali se ništa ozbiljnije neće dogoditi ukoliko s nacionalne razine dolaze ovakve poruke i pogotovo postupanja kojima se samo opravdava pozicija…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI