Političari ne vide da Hrvatska nestaje!?

Patrik Macek/PIXSELL

Dok vodeće stranke biraju čelnike iz svojih prvih redova na skupovima koji odišu zadovoljstvom i privrženosti Hrvatskoj, iz istih tih prvih redova nalik klasičnim partijskim školama po pristupu, izgovorenim frazama i stilistički posloženoj uniformiranosti, Ministarstvo uprave objavljuje ponovno porazne podatke o prirodnom demografskom padu (nestanku) Hrvatske

Vrijeme nigdje ne staje, pa niti u Hrvatskoj, a toliko smo puta poželjeli stati u okvirima pobjedničkog poslijeratnog idealizma u kojem je bilo puno vjerovanja u neku novu Hrvatsku i izvjesnu budućnost naše mladosti, tada još uvijek potpuno nesvjesne nejednakih šansi u društvu s političkim sustavom koji privilegira samo partijske (stranačke) poslušnike. Nezavisno od razine obrazovanosti, razvijenih sposobnosti, dosegnute spoznaje, odgovornosti prema sebi i drugima, empatije, racionalnosti i svih drugih oblika svojstvenih postupanja civilizacijskom dosegu hrvatske populacije.

Istodobno, dok vodeće stranke biraju čelnike iz svojih prvih redova na skupovima koji odišu zadovoljstvom i privrženosti Hrvatskoj, iz istih tih prvih redova nalik klasičnim partijskim školama po pristupu, izgovorenim frazama i stilistički posloženoj uniformiranosti, Ministarstvo uprave objavljuje ponovno porazne podatke o prirodnom demografskom padu (nestanku) Hrvatske (Ministarstvo uprave RH, Statistički prikaz-broj 5, objavljeno 24. siječnja 2017.). Niti jednog osvrta, niti jedne izgovorene riječi, niti jedne odluke, niti glasa… ništa.

To nije slučajnost…

Nijemi promatrači nestajanja Hrvatske, zadovoljni svojim političkim radom, izborom suradnika, vladanjem, pokazivanjem važnosti, osobnim statusom u političkom sustavom, činjenicom što upravo ONI vladaju, a ne drugi, zadovoljni do razine irealnog svijeta u kojem nema nezaposlenih, blokiranih, ovršenih, sakupljača, izgubljenih svih vrsta u realnom svijetu, onih koji ne znaju kako dočekati novi dan, ali niti onih koji se ne dive njihovom statusu, važnosti, ljepoti i dobroti. Hrvatska kakvu je teško razumjeti, sanjati i pokazivati onima sve malobrojnijim koji dolaze, odrastaju i – odlaze.

A što je to objavilo Ministarstvo uprave krajem hladnog, zaleđenog i maglovitog siječnja godine ove u začetku, u svojim prikazima? Ministarstvo uprave je objavilo kako je Hrvatska u prošloj 2016. godini ostala bez 52.034 osoba pozvanih u Kraljevstvo nebesko, dok se istodobno rodilo 36.372 djece. Prirodni je pad ili nestanak samo u jednoj godini iznosio 15.662 osobe! Nevjerojatnih 15.662 osobe! Niti jedna politička institucija (partija) nije reagirala ničim, cijeli je politički vrh utihnuo, svi su savjetnici-majstori pognuli glave, nisu se pomaknule niti akademske, građanske… institucije, udruge i slične hrvatske zajednice. Potpuna mirnoća u zemlji koja nestaje…



Prošle smo godine pomislili kako je to samo slučajnost, ulazak u fertilnu dob malobrojnijih generacija ili, pak, brojnijih u kasnu dob koja nas napušta. Zaprepastili smo se kad je 2015. godine apsolutni prirodni pad s 11.273 narastao na 16.702 osobe (za čak 5429 osobe), odnosno relativni za čak 48 posto! Takva razina apsolutnog i relativnog prirodnog pada u samo jednoj godini, nije nigdje do sada statistički zabilježena u populacijama na državnoj razini. Prema priloženoj tablici 1. moguće je ukazati na još nekoliko zakonitosti, važnih za buduća zbivanja i odnose u Hrvatskoj.

TAB. 1.

PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA OD 2012. – 2015. GODINE

Godina Rodnost Smrtnost Prirodno kretanje

2012.: 41.771 – 51.710 – 9.939

2013.: 39.939 – 50.386 – 10.447

2014.: 39.566 – 50.839 – 11.273

2015.: 37.503 – 54.205 – 16.702

2016.: 36.372 – 52.034 – 15.662

UKUPNO: 195.151 – 259.174 – 64.023.

(Izvor: Priopćenje 7.1.1., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2003., 2016.,

Ministarstvo uprave RH, Statistički prikaz-broj 5, objavljeno 24.01.2017.)

Smanjivanje rodnosti u promatranih 5 godina je 16 puta brže od povećanja smrtnosti (5.399 naprama 324 uz manje oscilacije kroz razdoblje), pa je jasno kako prirodni pad u Hrvatskoj primarno generira manji broj rađanja;

Oscilacije smrtnosti ovisne su primarno o generacijskoj brojnosti, jer su stope smrtnosti dosegle, uz razinu medicinske i ostale skrbi, svoju gornju razinu uvjetovanu, dakle, primarno biološkim faktorima;

Tijekom promatranog razdoblja u Hrvatskoj se rodnost smanjila za 5.399 rođene djece, dakle prosječno godišnje za 1080 djece, a raspon smanjenja iznosio je između 373 i 2063 rođene djece;

Pretpostavimo li nastavak prirodnog pada u sljedećih 10 godina istim intenzitetom donje i gornje granice raspona i prosječnog godišnjeg smanjenja, Hrvatska će 2026. godine imati ukupnu rodnost u rasponu 32.642 i 15.742 rođene djece. Prema prosječnom pak smanjenju – 25.572 za 10 godina i 14.772 za 20 godina!;

Velika pak recentna negativna vanjska migracijska bilanca (o njoj drugom prilikom) intenzivno prazni Hrvatsku i smanjuje njezin fertilni potencijal, pa se logično očekuje smanjenje rodnosti za 10 godina na 25.062, a za 20 na 13.752 rođene djece! Mogu li političari, njihovi savjetnici i gospodarski i financijski stručnjaci shvatiti što to znači za hrvatsku razvojnu budućnost, njezine sustave i uopće za opstanak Hrvatske? Kojom ONI upravljaju…;

Samo je u 5 godina Hrvatska ostala bez 64.023 osoba prirodnim odlaskom ili nestankom! Koliko će stanovnika Hrvatska imati manje ako se prirodni pad zadrži na razini 15.000 osoba godišnje? Iako je za to mala vjerojatnost uz pretpostavljeno smanjivanje rodnosti razmotreno u prethodnim točkama. Hrvatska će, vjerojatno, godišnje prirodnim putem nestajati za prosječno više od 20.000 osoba, pa će gubitak u 20 godina vjerojatno premašiti i 400.000 osoba! Posljedice ne možemo ni zamisliti…;

Nismo, za sada, uopće spominjali nestanak Hrvatske iseljavanjem koje je, prema podacima njemačke službene statistike i statistika ostalih useljeničkih zemalja, vjerojatno i veće od 80.000 osoba. Godišnji mogući gubitak od gotovo 100.000 osoba uz elementarnu projekciju pokazuje demografsku katastrofu Hrvatske u sljedećih 10 do 20 godina (ne 50 godina);

Mi očekujemo gospodarski rast, postojanost mirovinskih fondova i sustava, opstojnost zdravstvenog sustava, političku stabilnost… očekujemo li razumijevanje mladosti?;

Hoće li napokon netko ekonomistima i financijerima u hrvatskim vladama reći da Hrvatska nestaje, a s njom i njezino gospodarstvo koje se kao i u drugim zemljama temelji na ljudskom potencijalu?;

Možemo li, uopće, upravljati s Hrvatskom kada ona nestaje i biti zadovoljni samo vlastitim okruženjem, dok nam mladi mašu i poručuju: možda se jednog dana i vratimo. Možda.

Puno sam puta slušao primjedbe kako nije sve tako i kako ne treba uvijek prikazivati slutnje temeljene na egzaktnim podacima dok smo mi na vlasti. Treba gospodo, treba sve dok se ne shvati težina problema i dok politički sustavi pozicije i opozicije ne shvate da upravljaju Hrvatskom, a ne svojim partijskim (stranačkim) podanicima!

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI