Konačno je pojavio tekst nagodbe Vijeća za nedemokratske režime, koje je formirano da duhovno i državnopravno potkopa hrvatsku naciju, i da posluži kao paravan za privatizacijsku pljačku naše ekonomije kroz lex Agrokor. Odmah nakon osnivanja komisije za prošlost, Vlada RH pokrenula je slom Agrokora i krađu naših brandova.
Premijer Andrej Plenković ponovno je “pogodio” u ništa. Nisu problem diktature, nego ovakva demokracija, koja na čelo zemlje dovodi osobu poput njega. Demokracija je formacijska obmana, koju banda koristi za bespoštednu represiju i pljačku sirotinje. Kada promaši diktator, ode mu glava. Kada promaši “demokratski” izabrani predsjednik, pozove se na volju birača i jednostavno vozi dalje, istom stranputicom. Bliski istok naprosto je eksplodirao nakon detroniziranja tamošnjih diktatora.
Nakon rušenja Reze Pahlavija, uslijedio je pakao. Slično se dogodilo nakon detroniziranja Muammara al-Gaddafija. Vidimo do čega je dovelo nastojanje Amera, Turaka, Saudijaca i Židova da sruše Bašara al-Asada u Siriji. Što se to pozitivno dogodilo kod nas nakon sloma komunističke diktature i uvođenja takozvane demokracije? Zar nisu Partija i Udba iskoristili demokraciju za još opakije reokupiranje Hrvatske? Pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu u lipnju 1928. dogodio se u formalnoj demokraciji prve Jugoslavije – Ustaški pokret nisu proizveli niti njemački nacizam, niti talijanski fašizam, nego agresivno srpstvo i/ili jednako agresivno svetosavlje. Zar nije agresiju Srbije na RH i BiH provela formalno demokratska Srbija? Današnji fašistički ovršni zakon u RH donesen je u demokraciji. Zar se ova današnja bespoštedna pljačka Hrvatske ne provodi u formalnoj demokraciji?
Postaje razvidno da je Vlada RH formirala Vijeće za nedemokratske režime kao paravan za nastavak privatizacijske pljačke kroz slom Agrokora i krađu naših brandova. Eto, godinu dana kasnije, nakon što je isplivao kriminal lex Agrokora, tekst antifa nagodbe dolazi nam u paketu sa smjenom Ante Ramljaka na poziciji diktatora u Agrokoru, dan nakon što je za novog vladinog Povjerenika za Agrokor imenovan Fabris Peruško. Prezime je idealno za pranje novca. Peruškova zamjenica je Irena Weber. Peruška je upravo Ramljak doveo u Tisak, koji je najveća tvrtka u kojoj je Peruško bio zaposlen. Peruško nema nikakvog iskustva u realnoj ekonomiji, teško nama. Peruško reče da ne vidi pogreške u Ramljakovom vođenju Izvanredne uprave Agrokora. Ne vidi ništa sporno niti u tome što je AlixPartners angažirao Ramljakovu firmu.
Sve ostaje po starom, pa će svoje pozicije zadržat i AlixPartners i Texo Management, što znači da će se nastaviti izvlačenje novca kroz savjetničke i slične usluge. Sve u svemu, financijski vjerovnici provest će restrukturiranje Agrokora, kako se zove najnovija privatizacijska pljačka. Peruško je strukovno i radno dovršen u Sloveniji, i to zahtjeva ozbiljnu protuobavještajnu provjeru, koju je očekivao i Ivan Sinčić. Radnici Uljanika traže povratak socijalizma, odnosno društvenog vlasništva. Dosta im je demokracije. Tu je i nevjerojatna porezna represija, koja je besmislena, jer se harač ne troši proaktivno. Uz svu tu krađu, Javnost je sluđena informacijama iz Francka – postoji čak osam tajnih aneksa Agrokorovog ugovora o roll up kreditu. Plenković i ekipa nojevski guraju glavu u pijesak glede potraživanja Sberbank, na razini 8,5 milijardi kuna. Provode politiku Washingtona, a za uzvrat američki strvinari skidaju s mrtvaca, Agrokora na aparatima. Hrvate razdire svijest da bi živjeli bolje da je Ratko Mladić pokorio Hrvatsku i uveo diktaturu. Mladić ne bi rasprodao baš sve, niti bi mu palo na pamet tražiti od ustaša da se suoče sa svojom ustaškom prošlošću.
77. zasjedanje Avnoja
Antifa maskeradi svoj su kolaboracionistički doprinos dali povjesničari Ante Nazor i Ivo Lučić. Radne materijale pripremili su Jasna Omejac i Anton Vujić. Predsjednik komisije je onkolog Zvonko Kusić, koji je dugo robijao u zagrebačkoj bolnici “Sestre milosrdnice”. Predsjednik je Hrvatskog društva za štitnjaču, što je Plenković pobrkao s protuobavještajnom zaštitom. Kusić je odabran i zbog toga što u svojim nalazima štitnjače ne prepoznaje faktor NDH, bez kojega današnji Hrvat gubi hrvatsku samosvijest. “U vijeću sjedi dovoljan broj ljudi koji će znati valorizirati tradiciju antifašizma, svjesnih da se nikako ne mogu izjednačiti NDH i komunizam” – izjavio je nadriliječnik Nenad Zakošek. Naravno da se ne mogu izjednačiti NDH i komunizam, nego se izjednačavaju nacizam i komunizam, odnosno nacionalni socijalizam i “internacionalni” socijalizam.
Kontroverzni 77. Avnoj završio je svoj rad s vjerovničkom nagodbom Kusić – Goldstein. Ništa im ne dugujemo, ali nas opako razrezuju. Posve prihvatljivo hrvatsko civilizacijsko određenje za dom, obitelj i Domovinu stavlja se u ravan s nacističkim simbolima i pozdravima. Na dnu članka prezentiramo originalan tekst preporuka. Ovdje ću naglasiti neke prijepore.
(1) Prema kazivanju samog Plenkovića, komisija je ustanovila da je pozdrav “Za dom spremni” neustavan. A da bi taj pozdrav bio neustavan, proglašen je poticanjem mržnje, bez ikakvog dokaza. Vjerovali ili ne, Ustaški pokret, nastao nakon velikosrpskog ubojstva hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu, izjednačen je s nacizmom. Preporuka je da “Za dom spremni” mogu koristiti komemoracije vezane za pripadnike HOS-a, ali uz prethodnu najavu.
(2) Preporuka zabrane “ustaškog” U nije dostojna pismene osobe. Isto slovo simbol je Univerzuma. Slovo U, od matematike pa šire, simbol je unije, pa je to prvo slovo naziva saveza sjevernoameričkih “država”. Slovo U ključno je i za naziv i smisao europske Unije, odnosno Europske unije.
(3) Kako to traže komesari iz komisije, zvijezda petokraka ne treba biti zabranjena, niti prihvatljiva samo za neke. Komisija se pozivala na diktat Europskog suda za ljudska prava iz 2008. godine, u njegovom očitovanju glede slučaja Attila Vajnai protiv Mađarske, koja je zabranila petokraku. Aparatčiki u Europskom sudu za ljudska prava mišljenja su da petokraka ne predstavlja samo komunističku totalitarnu vladavinu.
Njima nitko njihov nije ugušen u Hudoj jami. A da dopustimo svastiku, jer se štovala u Indiji? Na Poljudu je ušetao indijski turist i ostavio svoj trag? Ovdje je trebalo naglasiti laž antifašizma. Kao što sam to više puta naglasio, prihvatljivo civilizacijsko određenje je ne biti fašist, a sve ostalo je fašizam. Posebno je opasno pretovarivanje nacističkog fašizma okupiranim nacijama. Hrvatska, Poljska i Mađarska bile su zemlje bez značajnijeg antižidovskog raspoloženja, pa su se nacije odgovorne za Holokaust udružile i svoju odgovornost za genocide prevalile na tri spomenute katoličke zemlje.
(4) Komisija se nije očitovala prema tragediji hrvatskih djevojčica, koje su partizani / petokraka žive zazidali i ugušili u Hudoj jami.
Hrvatski istočni grijeh
Ideja suočavanja s prošlošću zasniva se na kršćanskoj dogmi o naslijeđenom grijehu, koji je psihološki obradio Søren Kierkegaard u svojoj knjizi “O pojmu strpnje”. Postaje li čovjek griješnik sa svojim prvim osobnim grijehom, ili se takav rađa kroz genetsko naslijeđe Istočnog grijeha? Komunjare, antife, ateisti i velikosrbi udružili su se u apliciranju dogme o Istočnom grijehu na hrvatsku naciju, na temelju odgovornosti njemačkog nacizma za Holokaust. Govori se o autonomnom hrvatskom antisemitizmu, iako je sam Ustaški pokret u svojim redovima okupljao brojne Židove, protivnike beogradske segregacije prema Židovima u prvoj Jugoslaviji. Čak i da prihvatimo grijeh generacije, ustaše su pobijeni i uglavnom ostali bez potomstva. Kako to tvrde naši neprijatelji, Hrvati se ipak rađaju s grijehom ustaškog režima, samo je potrebito njihovo suočavanje s tom činjenicom, zapravo suočavanje s grijehom ustaša u njihovom vremenu, odnosno s bilo kojim “grijehom” Hrvata koji je suprotstavljanje srpskoj i srbijanskoj dominaciji.
Da su članovi Europske komisije, članovi Vlade RH, kao i članovi spomenutog Vijeća uglavnom osobe slabe inteligencije, pokazuje sam pokušaj suočavanja s prošlošću. Ne postoji vremenski stroj, koji bi omogućio povratak u prošlost ili suočavanje s prošlošću. Ne postoje posve pouzdani svjedoci vremena, nego samo pokazatelji vremena, poput pletenica djevojčica koje su partizani / petokraka ugušili u Hudoj jami. Hrvata je u 9. stoljeću bilo deset puta više nego Srba, a danas je Srba dvostruko više nego Hrvata. Kada će se Srbi suočiti s tom znakovitom činjenicom? S kombinacijom ubijanja i posrbljivanja Hrvata. Kada će paraziti u našim redovima prestati projicirati svoje krivotvorine u prošlosti, sve kao temelj za podjelu rada, dobiti i privilegija u sadašnjosti, kako bi to zasigurno prepoznao Émile Durkheim. Mi smo društvo koje se ne temelji na podjeli rada, nego na podjeli nerada i plijena. Dominira negativna selekcija. Najgori među nama dolaze na čelo nacije.
Diktator Tomislav
Neki inteligentniji članovi spomenute antifa komisije i njihovi savjetnici pronašli su da režim kralja Tomislava nije bio demokratski. Naš najpopularniji kralj nije imao demokratski legitimitet! Nije izabran na slobodnim demokratskim izborima. Nađe se kretena koji tvrde da kralj Tomislav nije postojao, nego je od naroda izmišljen. Dobro, a tko je vladao u Hrvatskoj u to vrijeme, koje više nećemo zvati Tomislavovim? “Intelektualcima” poput Tvrtka Jakovine i Dejana Jovića nikako ne ide u glavu da se netko mogao kruniti za kralja na Duvanjskom polju. Zašto bi tamo neki hrvatski dux potegao u unutrašnjost, umjesto da se kruni za kralja Dalmacije na dalmatinskoj obali? Da su malo više pročitali, saznali bi da je prije hrvatskog Doseljenja upravo Dalminium bio glavni grad Dalmacije, nakon što se ista proširila prema Sirmiumu.
Avari su razorili Dalminium, ali se Tomislav svejedno u njemu krunio, praktično na Duvanjskom polju, jer je tako potvrdio svoje feudalno pravo na Dalmaciju, od jadranskih otoka do Salone, pa onda do Dalminiuma i dalje sve do Sirmiuma. Demokratski i nedemokratski režimi Venecije, Wiene, Pešte i Beograda uništili su našu srednjevjekovnu povijesnu i državnopravnu građu, u pokušajima da preotmu hrvatsko državotvorno i državnopravno naslijeđe, pa se tako danas dokumentacija o kralju Tomislavu svodi na tuđe izvore i pismo pape Ivana X s kojim je sazvan Prvi splitski crkveni sabor, koje je naslovljeno “dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata”. Ali eto, osobno sam imao sreću pronaći ogroman mramorni gradski natpis sa ulaza u Dalminium, skriven iza ormara u duvanjskom općinskom skladištu. Komunjare nisu dopustili da ploču fotografiram. Obratio sam se za posredovanje Đuri Basleru, ali niti to nije prošlo.
Prijeki sud iz 2017.
Nakon što je Plenković imitirao papu Franju i pokrenuo svoju antifa komisiju za hrvatske svetinje, Hrvati su prilično pasivno gledali kako im predsjednik hrvatske vlade radi o glavi, dok su se antifa demoni odmah pokrenuli. Već u svibnju 2017. Tvrtko Jakovina i Dejan Jović sazvali su svoj paralelni Avnoj. Na takozvani “Dan pobjede”, odnosno na “Dan genocida nad Hrvatima”. Bio je to proziran pritisak na Plenkovićevo Vijeće za nedemokratske režime, uspješno kanaliziranje njegovog djelovanja za potrebe neprijatelja hrvatske nacije. Povjesničar historiografije Branimir Janković uvodno je spomenuo “narative koji kruže oko Bleiburga”. Njemu je narativ partizansko gušenje hrvatskih djevojčica u Hudoj jami. Zalaganjem Jovića odbačen je Zavnoh. Cjelokupna hrvatska državotvorna i državnopravna baština je izmišljotina. Kralj Tomislav je iluzija hrvatskih nacionalista. Vjerovali ili ne, “znanstvenici” stavljaju u korelaciju partizanske zločine na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega s brojem doktorata na tu temu. A ono, za spominjanje Hude jame išlo se u pržun. Da ste pokušali doktorirati na tu temu, bili biste razapeti. Robijalo se i za bezazleno pjevanje “Marjane, Marjane”.
Naravno da su lica Jakovine, Teršelić, Mesića, Pusić, Jovića, Zakošeka i Vujića bila ozarena. Njihov trijumf pokvario je jedan mladi Ukrajinac (nije predstavljen), koji je postavio zanimljivo pitanje o stvarnoj utemeljenosti “antifašističkog identiteta”. Ukrajinac je govorio o stradanju Ukrajinaca od “antifašističkih Rusa”.
Otprilike: “Mi Ukrajinci nosimo u svome identitetu crtu antifašizma koliko i Rusi, ali sedam milijuna Ukrajinaca nisu smaknuli Nijemci, nego Rusi, antifašisti.” Jović je kritizirao pravo Hrvatskog sabora da donese Deklaraciju o Domovinskom ratu. Jovića iritira kvalificiranje karaktera Domovinskog rata kao obrambenog. “Povratak teritorija, ne i ljudi!” I Jović sva suprotna saznanja i činjenice prepoznaje samo kao narativ. “U hrvatskom Ustavu imamo Izvorišne osnove … koje stvaraju pretpostavku za mnoge mitske interpretacije hrvatske povijesti: 925. i Hrvatsko Kraljevstvo, pa vječna želja Hrvata za nacionalnom državom, Zavnoh, Domovinski rat, referendumi i ostalo.
Treba preispitati legitimitet Zavnoha, koji je staljinistički inspiriran parlament, koji nema nikakav demokratski legitimitet. Zavnoh je u Ustavu, pola Hrvatske će reći: nasuprot NDH je Zavnoh, mi ćemo smatrati da je to progresivna Hrvatska, ali čekaj, nije li vrijeme da ispitamo demokratski legitimitet Zavnoha? Onda iz toga proizilazi legitimitet RH kao takve, granica koje su nastale u socijalizmu i svega drugog. Imamo s jedne strane ustavno napisanu povijest, država nam u tom smislu ne pomaže, jer ne stvara nikakav konsenzus, nego zatvara neke teme, jer ako otvoriš pitanje Zavnoha, to je protivno Izvorišnim načelima Ustava – neka se država izmakne iz te sfere! Da nas pusti na miru, da možemo u miru razgovarati, između ostaloga i o Zavnohu, o tome da li je istina da su ljudi htjeli državu…
Ako formirate demokratsku državu onda morate biti slobodni dovesti u pitanje ono što je u Ustavu navedeno kao temelj hrvatske državnosti.” – besramno je beštimao Jović. Jakovina je dodao: “Mnogi koji su navedeni nisu niti postojali.” Jakovina je onaj krivotvoritelj povijesti koji tvrdi da 1918. Srbi nisu ubijali Hrvate, nego da su spašavali Hrvate. Vesna Teršelić požalila se na usmenu predaju roditelja kao veliki problem u Hrvatskoj. Dakle, Hrvatima treba oduzeti njihovu djecu. Snježana Koren je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu specijalist za školsku povijest. Uvela je pojam zloćudnog revizionizma. Lako je suočiti se s prošlošću, ali kada se u sadašnjosti suočite s avnojskim likovima, prođe vas volja za životom, u bilo kojem i bilo kakvom vremenu.
Preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima
1. Iako postojeće prekršajno i kazneno zakonodavstvo sadržava mehanizme za djelotvornu prevenciju i kažnjavanje svakoga tko javno upotrebljava sporna obilježja na način zabranjen člankom 39. Ustava, Vijeće vodeći se načelima pravne sigurnosti, pravne izvjesnosti i pravne predvidljivosti – preporučuje jasnije normativno reguliranje njihove javne uporabe kako bi svatko tko pojedina konkretna sporna obilježja upotrebljava ili se njima koristi u javnom prostoru bio u prilici s izvjesnošću predvidjeti posljedice svojih postupaka u praksi, i to:
(a) Vijeće ne smatra neprihvatljivom izričitu zabranu javne uporabe svih prima facie spornih obilježja mržnje, to jest jednoznačenjskih spornih obilježja koja se identificiraju s idejama totalitarizma, pa su sama po sebi njihovi noseći simboli. Primjeri takvih prima facie spornih obilježja mržnje su fašistički rimski pozdrav, tzv. hitlerov pozdrav uz riječi Sieg heil, nacistički znak kukastog križa, nacistički znak “SS”, četnička kokarda, ustaško “U”, ustaški pozdravi “Za dom i poglavnika” i “Za dom spremni”;
(b) Vijeće ne smatra neprihvatljivim propisivanje iznimke koja se odnosi na striktno ograničenu pravnu mogućnost javne uporabe pozdrava “Za dom spremni” zbog okolnosti vezanih uz Domovinski rat, opisanih u četvrtom poglavlju, točki 2. ovog dijela dokumenta (Moguća iznimka od blanketne zabrane);
(c) simbole antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu (primjerice, crvenu zvijezdu) Vijeće ne smatra spornima. S druge strane, jasna je njihova povijesna kompromitacija tijekom jugoslavenske komunističke vladavine, a potom i oružane agresije na Republiku Hrvatsku, zbog koje se ona svrstavaju (i) u sporna obilježja. Stoga njihovu javnu uporabu, odnosno korištenje u javnom prostoru nije neprihvatljivo izričito zabraniti ako se tom uporabom, odnosno korištenjem krše ljudska prava poticanjem na uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti suprotno članku 39. Ustava. Međutim, s obzirom na to da je opća kvalificirana zabrana “govora mržnje” već sadržana u postojećem zakonodavstvu, a odnosi se i na ta obilježja, još jedna kvalificirana zabrana javne uporabe tih obilježja, sada izričita, u prvom bi redu ovisila o zakonodavčevoj ocjeni svrsishodnosti njezina uvođenja.
2. Vijeće ne smatra neprihvatljivom izričitu zabranu javne uporabe obilježja nekadašnjih samoproglašenih okupacijskih vlasti i paradržavnih tvorevina tzv. Republike Srpske Krajine i njoj prethodećih “srpskih autonomnih oblasti” i “srpskih oblasti” na teritoriju Republike Hrvatske (1990 – 1995.).
3. Vijeće ne smatra neprihvatljivom dopunu Zakona o grobljima u pitanju naznačenom u četvrtom poglavlju, točki 3. ovog dijela dokumenta (Sporna obilježja agresora na Republiku Hrvatsku 1990 -1995.), koje se odnosi na pravno uređenje spornih natpisa – poruka na grobnim spomenicima kojima se propagiraju ideje na kojima se temeljila oružana agresija na Republiku Hrvatsku od 1991. do 1995. godine ili se veliča sama ta agresija i/ili velikosrpstvo.
4. Vijeće ne preporučuje donošenje posebnog zakona o uređenju javne uporabe spornih obilježja jer takav posebni zakon u hrvatskim prilikama nije nužan, a njegovo bi donošenje i provedba mogli polučiti učinke protivne onima koji se žele postići.
5. Vijeće preporučuje razradu specijaliziranog programa za jačanje kapaciteta upravnih tijela i sudova radi provedbe mjera sadržanih u petom poglavlju, alinejama 8. i 9. Temeljnih polazišta i preporuka.