Ovo je zid pred koji su dovedene poštene Hrvatice, Hrvati i svi ostali državljani!

Miranda Cikotic/PIXSELL/Patrik Macek/PIXSELL

Dakle, koliko milijuna kuna vrijedi Plenkoviću Oparina pobjeda u Splitu?

U Splitu „tetkica“ protiv „galeba“, u Zagrebu „kum“ protiv „Mraka“, to je slika Hrvatske, to je dijagnoza političkog diletantizma i paradoksa, to je zid pred koji su dovedene poštene Hrvatice, Hrvati i svi državljani Hrvatske s pravom glasa u urbanim sredinama, u velikim gradovima koji čine više od polovice ukupnog stanovništva Republike Hrvatske. Pridodamo li ovom hrvatskom pokeru asova iz Zagreba i Splita „jokera“ Vojka Obersnela iz Rijeke i „hokejaša“ Ivicu Vrkića iz Osijeka kao sigurne laureate na gradskom izbornom ruletu u drugom krugu izbora, potpuno je razvidno kakvi ljudi s kakvim moralnim kvalitetama će voditi najveće gradove koji bi trebali biti gospodarski, kulturni i duhovni pokretač svekolikog razvoja i boljitka Hrvatske.

U Splitu kandidat HDZ-a, odnosno kandidat Andreja Plenkovića kao njegov osobni izbor, Andro Krstulović Opara, kojega Splićani od milja zovu „tetkica“ ili „kicoš“, a sve glasnije se na rivi priča o njegovim genderističkim sklonostima koje nemaju nikakve sveze sa kršćansko demokratskim svjetonazorom, perjanica je najveće državotvorne stranke i ne postoji modus operandi koji stranačka mašinerija ne će aktivirati kako bi baš „tetkica“ postala gradonačelnikom glavnog grada Dalmacije. Glede antropoloških devijacija kod spomenutog kandidata za lovorov vijenac, autor teksta samo prenosi impresije s njegovog zadnjeg sučeljavanja s rulet protukandidatom i ono što se glasno šapće na poznatoj splitskoj rivi u prepoznatljivom splitskom žargonu. A šapće se da je Opara dvostruki preljubnik, jer vara svoju ženu, ali vara i moguće partnere s druge strane svog alter ega, vara ih s vlastitom ženom. Ali zapravo, šta preljub za jednog kršćanskog demokrata uopće znači, šta znači seksualna orijentacija i „tko sam ja da im sudim“? Ali ako je sve tako etički relativizirano, pa kako onda Opara ne bi prevario „cili“ Split, kada je u osnovi njegovog psihološkog profila ugrađena prijevara. Split je očito u nekom posebnom zanosu duginih boja i grozničavo se traži nasljednik Šime Lučina, nasljednik onoga tko će nastaviti tradiciju i ove godine ponosno povesti kolonu duginih boja Dioklecijanovim gradom. Jer da nema ovakvih bisera od kandidata za gradonačelnika koga bi onda Splićani „ridikulizirali“, na koga bi se onda odnosila ona poznata parabola Borisa Dvornika, „boje biti čovik od pizde, nego pizda od čovika“! Eto, tu se Kerum može lako prepoznati.

Koliko Plenkoviću vrijedi pobjeda Opare izlišno je licitirati. Zapravo, pravo je pitanje koliko bi Plenkovića stajao poraz HDZ-ove „tetkice“ u Splitu s obzirom na to da su Split i Osijek nakon katastrofe građanina Prgometa u Zagrebu zapravo referentne točke po kojima će se mjeriti uspjeh ili neuspjeh na ovogodišnjim lokalnim izborima? Gubitak sva četiri velika grada za Plenkovića bi vrlo vjerojatno mogao značiti masovnu pobunu unutar stranke koja evidentno rasplamsava sve većom snagom. Gubitak urbanih središta zapravo bi bio potpuni krah Plenkovićeve centrističke, građanske politike, jer baš u velikim gradovima najveća je koncentracija onih glasača centrista, malo lijevih malo desnih, pomoću kojih je Plenković bijegom u taj imaginarni i nedefinirani centar, drastičnom lustracijom stranačke desnice, želio promijeniti HDZ-ove ognjištarske politike koje su navodno silno naštetile Hrvatskoj!? A prije bih rekao štetile su briselskim politikama što je Plenkoviću nedopustivo!

Dakle, koliko milijuna kuna vrijedi Plenkoviću Oparina pobjeda u Splitu? S pravom se pitaju oni koji misle da je Splitski „galeb“ Kerum namjerno izvršio samoubojstvo iz zasjede napadajući Oparu zbog tako benigne genderističke orijentacije? Pitaju se, koliko je to svoje moguće samoubojstvo Kerum naplatio? Ne nastavlja li se možda i na ovom slučaju „veliko torbarenje u maloj zemlji“? Zapravo, treba li Kerumu nužno fotelja i odgovornost gradonačelničkog mjesta, jer tu čast je već jednom konzumirao, kada sve svoje dubioze može otkloniti na puno elegantniji način u ovoj zemlji „gdje para buši gdje burgija ne će“? Ako tome pridodamo i činjenicu da splitski SDP tajnom okružnicom traži od svoji glasača podršku Opari, ako tome pridodam javnu agitaciju HDZ-ovca Bobana u istom smjeru, ne čini li nam se kako „sve miriše na nju, veliku koaliciju“? Ako tome pridodamo činjenicu da se zagrebački „kum“, ili promukli Don Corleone kako ga javnost percipira, otvoreno zalaže za veliku koaliciju kao pilot projekt u Zagrebu koji bi se trebao uskoro preslikati na nacionalnu razinu, „ ne miriše li to na nju, veliku koaliciju“? A ako u Zagrebu pobjedi Mrak, svih mrakova, pulenka HNS-ove ideologinje Vesne Pusić, Plenkovićeve javne i tajne partnerice, onda je jedini razuman zaključak da HDZ s Plenkovićem nije nikakav desni, nego strogo definiran lijevi centar ma šta to značilo.

Kako je moguć takav Plenkovićev politički saltomortale nakon niza HDZ-ovih pobjeda na potpuno suprotnim paradigmama? Plenković će lakonski odgovoriti:



„Pa pogledajte s kim EPP koalira u EU parlamentu . Koalira i s liberalima i s konzervativcima“!?

Jedini je problem u ovom Plenkovićevom retoričkom pitanju-odgovoru novinarki Jutarnjeg lista što EU parlament ni EPP nema svoje mentalne komuniste, nema svog Tita, nema svoje velikosrpske pete kolone i što je EPP-u poznata učinkovitost lustracije provedene u gotovo svim postkomunističkim članicama Europske unije. U takvim okolnostima oportunizma u danom trenutku, moguća je koalicija uljuđene ljevice i desnice u svim uljuđenim zemljama Europe. Jesmo li mi danas takva zemlja i možemo li se makar i retorički uspoređivati s tom političkom kulturom?

Kako bi uopće mogli i sanjati o takvoj vrsti europske političke etike kada u Rijeci već peti put za redom pobjeđuje osebujni Vojko Obersnel pod patronatom ogranka riječke Udbe uz masovno financiranje iz kasice prasice koja je puna opljačkanog hrvatskog novca od šverca ININE nafte za vrijeme Domovinskog rata, u režiji i izvedbi poznatog Joze Kalema, Linićevog nerazdvojnog prijatelja? U tom neokomunističkom hranidbenom lancu novca nikada nije nedostajalo.

A šta reći o našem gradu heroju, „nepokorenom gradu Osijeku?“ Izvjesna, politički pod kapacitirana gospođa Šojat, kandidatkinja HDZ-a po izboru Andreja Plenkovića, časno je kao zečica istrčala prvi krug i dala zamaha mentalnom komunisti Ivici Vrkiću koji ne zna šta je više? SDP-ovac, HNS-ovac, ili pripadnik neke tajne organizacije. Ali ono što se zna, Ivica Vrkić je ogledni primjerak velike koalicije i legitimno je pitanje, nije li upravo on pravi kandidat Andreja Plenkovića?

Kako bilo bilo, hrvatski osiromašeni i osramoćeni narod na sramotan je način još jednom „moneta za potkusurivanje“ i doveden je u situaciju izabrati zlo bez obzira koga zaokruže. Na neki način pretvoreni smo u mazohističku naciju i u dubokoj sociološkoj analizi mogli bi doznati kako nam je zlo čak postalo prihvatljivo, simpatično, isto onako kako mnogi u gangsterskim filmovima otvoreno simpatiziraju negativce.

A u cijeloj ovoj igri, u jeku neminovne propasti Agrokora s reperkusijama na cijelo hrvatsko gospodarstvo, s negativnim posljedicama na ekonomski rast kao i druge ekonomske parametre, skrivaju se od očiju javnosti notorne činjenice. Kriza u Agrokoru potakla je statistički rast uvoza, smanjivanje proizvodnje, potakla je novi zamah uvoznog lobija i potakla je pad BDP-a kao stupa hrvatske stabilnosti u koju se Plenković zaklinjao. A uvozni lobi zbog kojega su Slavonija i Baranja spaljene zemlje ima samo jednu zdravu logiku.

Jeftino kupi, skupo prodaj, pa onda medije i politiku jeftino potkupi i tvojoj moći nema kraja. Osim ako hrvatski narod ne osjeti duboko u sebi onaj praiskonski poziv i krene u neko novo „Hrvatsko proljeće“, konačno završiti stvaranje istinski slobodne Hrvatske države!?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI