Lustracije dolaze kada se udbaši međusobno posvađaju

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Zar nije strašno da je Josip Perković od svih tih udbaša i doušnika prokazao samo Vladimira Šeksa? Kada se dogodila nakazna Tuđmanova pomirba, udbaši su ipak ostali skriveni, da ih Beograd može ucjenjivati i kontrolirati.

“Što radi Bosanac kada završi pravni fakultet?” – pitao me uvijek zanimljivi Marijan Tupek. Preseli skelu na Ekonomiju! Vladimir Šeks nije Bosanac, što je u njegovom slučaju ozbiljna tjelesna mana. Godinama se uspinjao na skelu uz zagrebački Pravni fakultet i tako odslušao predavanja, onako bauštelski alkoholiziran, a navodno je pravnik postao kod legendarnog Pepe, najpoznatijeg krivotvoritelja Juge, korektne osobe u svakom pogledu. I dobro da je tako, jer je Pepa prilikom predaje diplome postavljao tri pitanja, kao nekakvu inicijaciju u referentnu struku. Da je Šeks došao do diplome kroz nekakav “Indeks”, ostao bi tabula rasa, a ovako je na ubrzanom tečaju kod profesora Pepe morao nešto naučiti, pa je tako postao ekspert za normiranje privatizacijske pljačke. Šeks je za gušenja Hrvatskog proljeća postao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku. Ako je vjerovati Josipu Perkoviću, šefu republičke Udbe, Šeks je 1981. prividno uhićen zbog protudržavne djelatnosti i osuđen na 13 mjeseci zatvora, sve za potrebe prikrivanja njegovog doušničkog statusa. “Šeks je bio značajan izvor Udbe, vrlo svestran i širokih mogućnosti. Osijek nije imao boljeg,” – piše nam Josip Perković, njemački disident.

Tajna glavne veleizdaje

Kada se “Smradaner” učvrstio na poziciji šefa razbojničkog gnijezda, pomislio je da može staviti pod kontrolu i udbaškog kapitalca Vladimira Šeksa, ali se u toj procjeni prevario. “Tada sam rekao S. da komuniciram sa Šeksom – bio je u pravu. Rekao je: prevarit će te, on je pokvarenjak.” – piše nam izigrani udbaš Perković. Tko je veća hulja, pokvarenjak Šeks ili uznik Perković? Jedan događaj prikazao je Josipa Perkovića u njegovom pravom svjetlu, zapravo u svoj njegovoj tami. Perković je nakon pada Vukovara proveo sramotno istraživanje Branka Borkovića, zapovjednika obrane Vukovara. Ispitivanje je provedeno u prostorijama Sabora. U najvećoj zimi, pred Božić, Perković je Borkoviću oduzeo majicu i istjerao ga van u košulji. “Tebi tvoje, nama naše” – rekao je Perković. Možete li zamisliti tu pakost? Pa i tu znakovitu najavu privatizacijske pljačke. Prema Perkovićevoj vizuri, Borkovićeva vojna majica pripadala je Njima. Vječito Mi i Oni. Njima je pripalo baš sve. Nemojte previdjeti činjenicu da je Vladimir Šeks bio šef kriznih štabova / stožera za istok Slavonije, i da je zajedno s Josipom Manolićem i Gojkom Šuškom bio upetljan u sve nepodopštine. Tko je cinkao dolazak naših policajaca u Borovo Selo, 2. svibnja 1941. godine, kada je poginulo 12 hrvatskih policajaca, a ranjeno više od njih 20. Na koga su taj dan pucali Vladimir Šeks i 20. čovjek Bugojanske grupe?

Hrvatska Javnost sporo prepoznaje jezovitu veleizdaju Josipa Perkovića, kojoj su svoj veliki doprinos dali Manolić, Tuđman, Šeks i svi ti drugi udbaši koji su igrali na obje varijante raspleta. Naime, nakon proklamiranja pomirenja ustaša i partizana, izostali su spiskovi udbaša, kosovaca i njihovih doušnika, koji bi smanjili mogućnosti neprijatelja glede ucjenjivanja pojedinih hrvatskih dužnosnika. Kao i dokumentacija NDH, tako i ona najzanimljivija dokumentacija tranzicije SRH/RH leži u Beogradu, spremna za lansiranje u pogodnom trenutku, uz selekciju kakva odgovara Srbiji. Nije Perković štitio svoje, nego je tako kompletnu udbašku mrežu stavio na raspolaganje Beogradu, pa i Banja Luci. Dakle, pod izgovorom korektnosti prema onima koji su zaista prešli na našu stranu, imena petokolonaša ostala su tajna, pa je tako Beograd dobio na poklon ogroman bazen Hrvata koje može ucjenjivati i iskoristiti. U opasnost su došli i oni koji nisu bili pripadnici jugoslavenskog sustava, jer ih Beograd može kompromitirati – nemamo popis koji bi dokazao podmetanje. Slično se događalo i ranije, za prve Jugoslavije, kao i za NDH, kada su “hrvatski” orjunaši popunjavali četničke horde, kao i bande sovjetske agenture. Prodane duše rade za Srbiju već 110 godina, od 1908. Prirodno svojoj zadaći rastakanja hrvatskog nacionalnog bića, udbaški HDZ će takvu “hrvatsku” pomirbu upisati u svoj stranački statut. Zar se nisu premijer i predsjednica otimali za Šeksove “savjetničke” usluge? Poput Šeksa, mnogi udbaši odglumili su desničare, a danas udbaški potomci glume liberale. Nakon “Jalte” za Agrokor, taj je koncern u samo godinu dana zadužen za novih 10 milijardi kuna. Za ovu Vladu RH trebamo otvoriti Auschwitz, kad smo već u svijetu proglašeni za domaćine Holokausta. Nakon što je udbaški HDZ potonuo na Plenkovićevoj neoliberalnoj stranputici, isti se pokušava statutarnim izmjenama vratiti u političku sredinu. Neće ići! HDZ je bio i ostao stranka opasnih namjera, a slično se ponašaju SDP i HNS. Ne trebamo u Zagrebu memorijalni centar za Holokaust. Možda je Jasenovac daleko za lijene domaće “antifašiste”, ali neka barem jedanput godišnje učine neki manji napor. Komemoracija na Bleiburgu treba ostati, ali bez nacionalnog okupljanja na grobištima, koje nosi svoju zastrašujuću simboliku. Otvorimo u Zagrebu memorijalni centar za naš Križni put, uz koji ćemo se svake godine u cvjetnom svibnju okupljati, odati pijetet žrtvama lažnog antifašizma, obnoviti nadu i život, što će istovremeno otvoriti mogućnost da se antifašisti suoče sa svojom zločinačkom prošlošću i sa svojim fašističkim zločinima.

Hrvatima je nabačena luđačka košulja – RH je preko ucijenjenog Šeksa i sličnih izdajnika normirana kao protuhrvatska tvorevina. Neka smaknuća na Ovčari naručena su iz Zagreba. Nisu Srbi toliko glupi da smaknu kapitalce za razmjenu zarobljenika. Aboliciju za četnike nametnuo je Franjo Tuđman. Tko je razoružao branitelje? Tko je taj izrazito domoljubni dio populacije odmaknuo od konkretnog života u RH, otvarajući sav prostor udbašima, kosovcima, komunjarama i kriminalcima? Nevjerojatna srbijanska regionalna jurisdikcija još je na snazi. Tko je spriječio rušenje mosta na Batini? Tko je bio na vlasti kada je pokrenuta privatizacijska pljačka? Tuđman je formirao Herceg Bosnu na dan pada Vukovara, za potrebe skrivanja svoje nesposobnosti. Ne samo da je Tuđman ukinuo Herceg-Bosnu, nego je potpisao Republiku Srpsku. U utorak su diljem Njemačke marširali nacisti, kao u vrijeme Hitlera, ali to Židove ne zanima. Nije zgodno – ekonomska suradnja Njemačke i Izraela naprosto cvjeta. Eto smo kupili vojne zrakoplove od Izraela, ali se ništa nije promijenilo. Nastavlja se prevaljivanje odgovornosti za Holokaust na Hrvate. Pa, kad je već tako, zašto ne reći da me ne bi u nekom smislu smetala tolika hrvatska moć. Holokaust je mogla provesti samo neka velika sila. Baš smo face!



Udbaški dvoboj Šeks – Perković

Nema lustracija u Hrvata dok se udbaši međusobno ne dokače. “Da, bili ste suradnik / informant SDS-a i na vezi u centru Osijek. Točno su opisani počeci vašeg kontakta koji se dogodio 13.06.1974. nakon epizode u Belišću, u kući obitelji Bagarić… Krenulo je kao Kolega, a nastavilo se kao Dejan” – piše Perković. Navodi kako se nad doušnikom odmah uspostavljala lažna obrada, koja je doušniku osiguravala mir i konspirativnost. Telefon se prisluškivao, ali samo zbog točnijeg prijepisa razgovora. “Što se tiče kodne oznake Sova, sve sam Vam objasnio još davne 2005. U lipnju 1990. g. Predsjednik RH dr. Tuđman naredio je ministru Boljkovcu da se određen broj osoba stavi pod nadzor službe, što je podrazumijevalo i nadzor telefonskih razgovora. Bile su to uglavnom osobe za koje se imalo dokaze ili sumnjalo da imaju veze s KOS-om… usporedo sa SDS-om bili ste suradnik KOS-a, još iz vremena majora Laze Boričića, te da urotnički djelujete u odnosu na novu vlast i vrh države, i dr. Tuđmana kao predsjednika” Kolega je po širini postavljanja bio najznačajniji: Veselica, Dafinka Večerina, Tripalo, Gotovac, Đilas. Prema kazivanju Perkovića, služba je uložila velik napor da zaštiti svog suradnika Kolegu. Svako obustavljanje lažne obrade izazvalo bi sumnju i štete. “Kolega se brani upravo dokumentima koji su sadržajno rađeni da ga se zaštiti.”

U svome nastojanju da prikrije svoju suradnju s Udbom, Šeks se javno distancirao od Perkovića, u najtežim trenucima za svog gazdu. Šeks je računao da je u ovakvim okolnostima to prihvatljivo, da Perkoviću robija ne gine i da se tu nema što popraviti, ali je šef republičke Udbe ipak uzvratio i razotkrio svog cijenjenog doušnika, koji se otimao za poziciju šefa Udbe u RH. Iako je Perković, po njegovom vlastitom priznanju, imao saznanja da je Šeks istovremeno bio doušnik Kosa, istog Šeksa nema u Perkovićevom popisu “Janjičar”. Ali se zato najedanput pojavilo ime Branka Borkovića, “suradnika” kojeg je Perković istjerao na ulicu po najgoroj zimi! Perković je često koristio laganje s faktorom istine. Naime, Borković je prije rata kao skladištar zaduživao vojne osobe za opremu, pa time i kosovce, što je Perković iskoristio da ga nakiti kao suradnika Kosa. “Što hoćete? Borković je naoružavao KOS!” – grmili su Perković, Manolić i Tuđman. Naravno da sam osobno provjerio popis “Janjičar” i slične proizvode. Dokazao sam da se radi o Perkovićevoj obmani, da je zajedno s Manolićem i Tuđmanom proveo lažnu rekonstrukciju jugoslavenske obavještajne i doušničke mreže, ali to u ovoj zemlji nikoga ne zanima, da bi se lažni popisi pojavili u nekim našim tiskovinama, sve na tragu kompromitiranja političkih protivnika i labradorskog obmanjivanja hrvatske Javnosti.

Suradnici u ubojstvima

Zašto Perković i ostali udbaši slave Franju Tuđmanu? Pa, pomogao je udbašima da postanu veća vlast i bogatiji ljudi nego što su to bili u Jugoslaviji. Oznaš Franjo Tuđman bio je značajan čimbenik jugoslavenskog sigurnosnog sustava. Isti Tuđman je Miru Barešića, Antu Paradžika, Ludviga Pavlovića i Blaža Kraljevića dao likvidirati s lakoćom “osobe” koja je prethodno bila upetljana u oznaške i udbaške zločine. Samo krivotvorina s lažnom aureolom disidenta mogla je sebi dopustiti takve zločine. Šeks se uzimao kao dokaz da Tuđman nije bio okružen udbašima, kad ono, Šeks je bio najpouzdaniji doušnik Udbe. Tako ispada da su svi oko Tuđmana bili udbaši i/ili kosovci, a sam partizan, oznaš, general JNA, rigidna komunjara, sudionik našeg Križnog puta na strani našeg neprijatelja, i svašta slično tome, “nije pripadao jugoslavenskom podzemlju, nego je genijalac preveslao i Udbu i KOS i sve službe svijeta”. Od raspada Jugoslavije na ovamo, u vrhu države smjenjuju se udbaši, kosovci, i njihova djeca. Nekoliko intelektualaca tipa Slavena Letice iskorišteno je i odbačeno. Brzo su izgorjeli, a Šeks, Perković i takvi trajali su desetljećima. Koga danas mogu prevariti Plenković, Božinović, Jandroković i ekipa? Europska komisija u RH podržava udbaše, jer preko njih lakše kontrolira sve poluge sustava.

Problem identiteta

Naši neprijatelji čekaju da se kult Tuđmana usadi u biće nacije, a onda će uslijediti razotkrivanje Tuđmana kao rigidnog oznaša i udbaša, što će dovesti do poništavanja ovakvog konfliktnog i plitkog hrvatskog identiteta, izgrađenog za reokupaciju SRH/RH od istih hrvatskih neprijatelja. Hrvati teško ostaju uz činjenicu da je temeljni hrvatski identitet snažno armiran u vremenima Doseljenja, pa tako naši neprijatelji stalno uspijevaju pridodati neku novovjeku spodobu. Isusovci nisu kreirali Hrvate, nego su Hrvate podržali kao najpouzdaniju branu prodoru protestantizma. Pokušajte Srbima objasniti da se glede identiteta trebaju oslanjati na Šešelja, Vučića, Vulina, Miloševića, Mihailovića, i nekakve cincarske kraljeve Jugoslavije. Nema šanse, svi su oni prolazne pojave, a srpska nacija opstaje jedinstvena na kultovima Dušana i Rastka. Za razliku od Hrvata, Srbi su svjesni istine da se ista nacija ne može kreirati dva puta. Hrvatski identitet stalno slabi jer se onaj temeljni, skoro antički, zamjenjuje s prdonjama iz druge polovice 20. stoljeća, a kakve smo sreće, uskoro će naša djeca učiti o svim premijerima i predsjednicima RH kao o nekakvim velikim faktorima i čimbenicima novog hrvatskog identiteta. Milorad Dodik i ekipa formirali su srpsku paradržavu u srcu Hrvatske, evo se ta umjetna tvorevina održala skoro 30 godina, ali niti za takvog Dodika nema mjesta u temeljnom biću srpske nacije.

Photo: Zarko Basic/PIXSELL

TKO JE BIO ŠEF LABRADORA?

I Nino Raspudić proguta poneku udbašku udicu

Srbijanska agresija na RH ostavila je dubok trag u obrazovnom i svakom drugom profiliranju Nine Raspudića. Zaglavio je u izbjeglištvu – svaki razred srednje škole završio je u drugoj državi. Maturirao je u Trevisu. Skelu je podigao uz zagrebački Filozofski fakultet, gdje je 1999. diplomirao filozofiju i talijanski jezik i književnost, bez ikakve pomoći profesora Pepe. Njegovo najintimnije društvo postali su Dante Alighieri, Luigi Pirandello i Umberto Eco. Kao što bi i sam rekao, bio je prirodno nadaren, a škola ga nije iskvarila. Nedavno je Raspudić prepoznao Tuđmana kao začetnika ideje o 10 posto žrtava u Jasenovcu u odnosu na velikosrpske izmišljotine. Istina je da su tu kampanju započeli drugi povjesničari s regularnom diplomom, a Tuđman se priključio iz šume i sa skele. Hvala Bogu da je Raspudić postao ekspert za talijanistiku, ali nije prihvatljivo da na svoje Hrvate prevaljuje talijansku odgovornost za fašizam i Holokaust. Jasenovac je prije rata imao nekoliko manufaktura, da bi u tome smislu profunkcionirao i kao ratna topologija proizvodnih kaznionica, kojoj je u ljeto 1942. pridružen prihvatni centar za izbjegle Srbe sa Kozare i iz Potkozarja, da bi nakon toga najviša razina Trećeg Reicha odlučila u istom području formirati njemački kamp uz prugu, na pola puta od Zagreba do Beograda. Nakon što je Holokaust već bio proveden, nakon što je Treviso proveo u fašizmu dva desetljeća! Što se veli, prošo voz! Nakon zatvaranja pruge prema Bliskom istoku, mnogi Židovi iskrcani su u Srbiji, gdje je postojalo desetak sabirnih logora i tri jezovita logora smrti, koje naši neprijatelji pripisuju NDH. Već slijedeće godine oni iz Trevisa i okolice su kapitulirali. Da se to nije dogodilo, bilo bi svega, bilo bi gore, pa je pad Italije bio pozitivna prekretnica. Vjerojatno više igrom takvih slučajnosti, nego zahvaljujući hrvatskoj pameti, svakakvim budalaštinama skloni Hrvati nisu participirali u Holokaustu, osim kao žrtve. Jedini masovni zločin koji se dogodio u Jasenovcu od strane Hrvata i ustaške uspravnice bio je strijeljanje skupine stražara koji su u odnosu na kažnjenike prekoračili svoja ovlaštenja.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI