U nedjelju će pripetavanje lokalnih izbora proći u okvirima našeg lažnog dvostranačja. Uglavnom biramo između kandidata HDZ-a i kandidata SDP-a. Jedino je u Gospiću u ponudi zaista nezavisan kandidat
U Gospiću je na jednoj strani konkretna proizvodnja poduzetnika Karla Starčevića, a na drugoj su politika i lažna obećanja stranaka koje su upropastile Hrvatsku.
Što je za hrvatsku naciju važnije, hrvatski grad ili hrvatsko selo? Radićevci će reći da je važnije hrvatsko selo, ali je to tako samo zato što već skoro cijeli milenij ne vladamo niti na razini Hrvatske, niti u našim gradovima, pa nam izmiču i naša sela, koja su za ove “samostalne” RH potpuno opustjela. Kada je riječ o strukturi civilizacije, Oswald Spengler kao najveći autoritet u morfologiji civilizacija naglašava zanemarivost sela. Prve civilizacije izrasle su iz polisa, odnosno gradova-država. Kod nas se odvija ireverzibilna povijest: Hrvatska umire kroz pretvaranje njenih gradova u države u državi. Na razini nacije imamo lažno dvostranačje sličnih titoista, a u gradovima se formiraju lokalne titoističke diktature, protuhrvatski nabrijane. U Zagrebu je gradodiktator Milan Bandić pokušao uvesti zasebnu zagrebačku gradsku policiju, ako ništa da pred njom ne mora bježati, nakon prometnog prekršaja. Bandić se u Zagrebu okružio s hrvatskim braniteljima, kao nekakvom svojom privatnom gardom, što kod branitelja stvara osjećaj da je na njihovoj strani, a zapravo je Bandić notorni titoist. Sve se događa u pridržanoj tranzicijskoj klimi. Još uvijek nisu potisnute komunističke i protuhrvatske duše najvećih gradova Hrvatske. Nekada su hrvatski gradovi bili hrvatske utvrde, a danas su opake protuhrvatske metastaze. Posve prirodno, takvi nehrvatski gradovi uništili su hrvatsko selo. Otvoreno poticanje na iseljavanje iz Hrvatske provodi se i na razini Vlade RH, koja ne vodi nikakvu suvislu demografsku politiku.
Nova bitka za Gospić
Famozni Gospić je zasebno katoličko i nacionalno svetište. Predivan je to dragulj Lijepe naše i mistični zavičaj Ante Starčevića. Otac Domovine rodom je iz gospićkog Velikog Žitnika. Naravno i neizbježno, nakon našeg burnog srednjovjekovlja došlo je i to pogubno vrijeme bezboštva, kada su predatori Tame u svim naseljima takozvane SRH izgradili svoju partijsku i doušničku mrežu. Svejedno, u Gospiću je ipak preživjela duša hrvatskog grada. A u takvom Gospiću, za dva dana Karlo iz iste loze Starčevića vodi bitku za poziciju gradonačelnika Gospića. U prvom krugu lokalnih izbora dobio je 42,29 posto glasova, dok je njegov konkurent Petar Krmpotić okupirao 44,58 posto glasova. Krmpotić se nakon prvog kruga trebao povući, jer je uz pomoć HDZ-a i kao aktualni gradonačelnik osvojio samo 2 posto glasova više. Iza Karla Starčevića ne stoje niti Partija, niti Udba, niti lokalne strukture Gospića. Karlo nastupa kao nezavisni kandidat, koji je tako već u prvom krugu lokalnih izbora provjerio i potvrdio svoju vodeću poziciju u HSP-u. Karlo Starčević je poduzetnik, proizvođač koji zapošljava na desetke svojih sugrađana. Vlasnik je pivovare Ličanka i otac kvalitetnog Velebitskog piva. Karla Starčevića podržao je naš znanstvenik Davor Pavuna.
Prvi krug lokalnih izbora sadrži i one nesretne “izbore protiv”. U Gospiću bi i veći broj glasača zaokružio Karla Starčevića, ali su neki od njih dali svoj glas Krmpotiću samo zbog straha da ne pobijedi SDP-ov kandidat. Strah je bio neutemeljen, jer je lista SDP-a u Gospiću osvojila samo 8,35 posto glasova. Lista HSP-a osvojila je šest zastupničkih mjesta u Gradskom vijeću Gospića. Nad sve to nadvila se prilično mračna perspektiva instalacije ginekologa Darka Milinovića iz HDZ-a na poziciju ličko-senjskog župana. Nešto se pitam, što su Petar Krmpotić i Darko Milinović učinili da ulica Mile Budaka u Gospiću zadrži svoje časno ime? Kako čujem, preimenovana je nakon povratka HDZ-a na vlast, nakon Račanove dominacije, u vrijeme kada je u Gospiću stolovao gradonačelnik iz redova HDZ-a. Nadajmo se da će građani Gospića prepoznati da je potrebno podržati Karla Starčevića za gradonačelnika Gospića već zbog ravnoteže u odnosu na župana Milinovića.
Kao što Karlo Starčević naglašava, “da nije bilo nepravilnosti na jednom biračkom mjestu (OŠ Mušaluk i još nekih nedokazanih) vjerojatno bismo polučili i sedam mandata”. Karlo Starčević zaoštrio je svoju retoriku: “Imate pravo živjeti u Gradu mogućnosti, a ne u Gradu straha, terora, podložnosti i podobnosti. Branite svoje demokratsko ustavno pravo i svoj ponos! Ne dajte se smesti pritiscima, ucjenama i zastrašivanjem.” U svome programu nudi ostvarive projekte, jer samo proizvodnja i dugoročno održiva radna mjesta mogu donijeti razvitak Gospića, ostanak mladih, kao i povratak onih koji su već otišli. Jako je važno da Karlo Starčević poziva na jačanje proizvodnje. Ona uključuje konkretan rad, a nekim “Gosparima” to nije nimalo privlačno. Nadajmo se da će u Gospiću pobijediti volja naroda za dobro Gospića i cijele nacije. Karlo Starčević ne vjeruje u prezentirane iznose zaduženosti RH. Kao niti u ekonomske pokazatelje koje nam Vlada RH podastire. Industrijska proizvodnja pada, posebno ona prehrambena, što znači da Vlada nije pravilno pristupila krizi Agrokora. Karlo Starčević procjenjuje da je Hrvatska dužna oko 100 milijardi eura. Pravi vlasnik Ine nije MOL, nego domaći lopovi, skriveni iza skrbničkih računa, i to je razlog zašto čvor Ine ne možemo raspetljati.
Kako smo ponovno porobljeni?
Da vas podsjetim, Karlo Starčević je od onih hrabrijih Hrvata, koji su progovorili o komunjarskoj zavjeri iz 1986. Tada je jugoslavenski Centralni komitet dobio zapadne obavještajne podatke da slijedi raspad Sovjetskog Saveza, i da će se prirodno tome urušiti ostale komunističke diktature. Pala je odluka da se pripadnici Partije i Udbe moraju materijalno osigurati, na razini novog/starog (divljeg) kapitalizma. Devizne rezerve usmjerene su prema Zürichu. Jugoslavenski aparatčiki preko noći su se prometnuli u milijardere. U tom smislu spomenuti su (naglašeni) Franjo Gregorić i Franjo Luković. Kao i Jakša Barbić – navodno je u arbitraži Ina – MOL glasovao protiv Hrvatske. Ne trebamo previdjeti saznanja da je Gregorića je na čelo Astre postavio Ivan Krajačić Stevo. Tomislava Karamarka je u Arhivu SRH zaposlio Gregorić. U inozemstvu je 80-tih pokrenuta famozna operacija “Marlboro”, koja je pripremala operativce i doušnike jugoslavenske inozemne agenture za povratak u zemlju. U SRH/RH su 1990. takvi odglumili ustaše, u lažnom nacionalnom pomirenju. Prisjetimo se kako je “sposobni kanadski poduzetnik Gojko Šušak” pristigao u onome svom sivom špricanom šinjelu iz Karitasa, kao siroti beskućnik, koji nam skromno želi pomoći. Pa je ubrzo isti Šušak nosio preko granice torbe deviza, kojima se plaćalo oružje, ali i isporuke narkotika, kada bi torbe jednostavno nestale, “nakon što bi se u hotelu pojavili Turci”. Jedini general KGB-a koji živi izvan granica bivšeg Sovjetskog Saveza živi u Hrvatskoj.
IZBORNE POBJEDE NAŠI SU PORAZI
Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj
Drugi krug lokalnih izbora trebao bi biti oslobođen tereta “izbora protiv”, ali to neće ići. U Splitu će SDP u drugom krugu izbora podržati Željka Keruma iz prvobitne zajednice, samo zato da ne prođe HDZ-ov Andro Krstulović Opara iz muzeja. Kerum je u prvom krugu osvojio 30,40 posto glasova, a Opara 26,10. To je pravi cirkus. HDZ-ovci bjesne zato što SDP-ovci neće podržati HDZ-ovog kandidata! Hoće li u Metkoviću SDP-ovci glasovati za HDZ-ovog Dalibora Milana samo zato da napakoste Katarini Ujdur i Mostu. Ujdur je u prvom krugu osvojila 40,56 posto glasova, a Milan 38,53 posto. U Rijeci neprikosnoveno vlada SDP. Dugugogodišnji gradonačelnik Vojko Obersnel u prvom krugu ovih lokalnih izbora osvojio je 40,88 posto glasova. Svoje nimalo miroljubivo ime zasigurno nije dobio od roditelja koji su propovijedali demokraciju. Obersnelov protukandidat Hrvoje Burić dobio je 17,66 posto glasova. U Dubrovniku je Mato Franković iz HDZ-a u prvom krugu osvojio 32,33 posto glasova, a za vratom mu puše Valentin Dujmović iz liberalne koalicije HNS-HSLS, s polovičnim prolaznim rezultatom. U Šibeniku slijedi egzibiconističko finale Željka Burića iz HDZ-a, jer je osvojio visokih 48,39 posto. Josip Živković iz SDP-a zaostao je na 15,9 posto. U Osijeku vodi “nezavisni” Ivan Vrkić (37,05 posto) ispred Ivane Šojat iz HDZ-a (17,17 posto). U Požegi je HDZ-ov Darko Puljašić osvojio 45,12 posto glasova, a SDP-ov Zdravko Ronko dobio je 25,06 posto. U Velikoj Gorici vodi HDZ-ov Dražen Barišić (46,75 posto) ispred SDP-ovog Aleksandra Horvata (17,13 posto). U Sisku je SDP-ova Kristina Ikić Baniček osvojila 46,06 posto glasova, a u drugom krugu suprotstavit će joj se HDZ-ovac Franjo Šabian s 30,15 posto osvojenih glasova. U Koprivnici je SDP-ov Mišel Jakšić osvojio visokih 49,81 posto glasova, dok je Krešimir Papac iz HDZ-a dobio 31,49 posto glasova. Dakle, u mnogim gradovima, u 2. krugu imamo izbor između partijske i udbaške opcije, uz niz etabliranih titoista, koje nam peta kolona bezobrazno podastire.
Tijekom obrambenog Domovinskog rata, Gospić je bio velika smetnja razdvajanju Hrvatske na sjevernu i južnu. Kada se zbog već tradicionalne tolerancije Zagreba prema petoj koloni, Gospić našao pred mogućim padom, u vrhu “države” pojavio se strah da bi pad Gospića mogao ugroziti koridore narkotika, crnu trgovinu oružjem, kao i transporte uvozne robe mimo carine. Mnogi naši najviši časnici zapravo su bili carinici. Iako je imao sve ovlasti da napravi reda, Petar Stipetić nije se usudio ući u Gospić, ili se bojao zateći u Gospiću baš za njegovog pada, pa je uspostavio svoj tabor u hotelu zagrebačke Industrogradnje u Karlobagu. Svakodnevno su stizale pouzdane dojave da srpska sela u okolici Gospića daju jatake za četničke horde i/ili za paradržavne formacije iz dvije srpske paradržave. Gospić je visio na obrani koju su nosili pravaši. Na kraju, agoniju nije presjekao “ustaša” Šušak, nego partizan i naš tamničar Josip Manolić, tako što je u Gospić poslao Tomislava Merčepa, a ako je Merčep negdje prešao granicu dopuštenog, možemo reći da je poslan da se to dogodi, u okvirima sijanja straha i na strani agresora. Jeli Manolić zaista tako spašavao Hrvatsku, ili je istu labradorski potkopavao? To nećemo nikada posve razjasniti, ali trebamo imati na umu činjenicu da je famozni Manola bio i ostao notorni titoist i staljinist.
HOROR IZBOR IZMEĐU DVOJE TITOISTA
Zagreb je paradržava
Zagreb slovi kao hrvatski glavni grad, a u njemu zapravo vladaju i ugodno žive uglavnom titoisti i njima pridruženi predatori svih vrsta, kao i raznorazne interesne skupine, uglavnom okupljene i na protuhrvatskim odrednicama. Nakon što je cijeli svijet kvalificirao Josipa Broza Tita kao komunističkog dikatatora i nedostižnog rekordera u zločinu, koji je u svega nekoliko tjedana smaknuo više stotina tisuća Hrvata, uključujući tisuće djece, Hrvatima u Zagrebu nudi se sramotan izbor između dvoje titoista. Birajući u Gradecu i okolici između Milana Bandića i Anke Mrak Taritaš, opredjeljujemo se i između dva gradečka i građevinarska kanala korupcije, koji su se konkretno iskazali, od zagrebačkih građevinskih sanacija i drugih građevinskih projekata do građevinske obnove Gunje. I nije građevinarstvo jedina povijesna linija korupcije u Gradecu. Bandićeva lepeza interesa zadire šire, dok je ona Mrak Taritaš korupcijski uža, ali zato šira u odnosu na nezasitne nevladine udruge i takozvano civilno društvo, više ideološki obojena nego kod Bandića. Sve je to tragično, daleko od kulture, primitivno. Populacija Zagreba značajno je prepolovljena i dekroatizirana, u dugom razdoblju velikosrpske i jugoslavenske dominacije 1918-2018.
MOSTOVCIMA IZMIČU FOTELJE ŽUPANA
Na kušnji su Bulj, Grmoja i Panenić
U prvom krugu lokalnih izbora u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Mostov Miro Bulj porazio je SDP-ova Arsena Bauka. Bulj je osvojio 22,50 posto glasova, a Bauk je otpao iz utrke sa osvojenih 20,75 posto. A to jako boli. Bauk se tako na pravi način suočio s našom prošlošću, i s gorkom činjenicom da ga narod ne voli, usprkos svim njegovim dosjetkama. HDZ-ov Blaženko Boban osvojio je 42,24 posto glasova. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji HDZ-ov Nikola Dobroslavić brani poziciju župana. U prvom krugu osvojio je visokih 47,78 glasova, a njegov protukandidat Nikola Grmoja, javno poznatija osoba od Dobroslavića, dobio je samo 27,04 posto glasova. Bit će napeto i u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je Tomislav Panenić u prvom krugu lokalnih izbora za župana ostao na 25,26 posto glasova, dok je HDZ-ov Božo Galić osvojio visokih 47,30 posto glasova. Hoće li tamošnji Srbi u drugom krugu lokalnih izbora podržati mostovca Panenića? Koji bi najvjerojatnije 1991. srušio Most na Batini, da je o tome odlučivao. Možemo simbolički reći da su mostovci zaostali, pa u drugom krugu lokalnih izbora nadu polažu u “izbore protiv”.