Medijska haranga protiv Davora Šukera, koji je opisan kao Mamićeva lutka na koncu, uvelike podsjeća na ovu nacističku metodu…

HNS

Za nogomet se kaže da je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Postoji čuvena definicija ove najpopularnije igre u svijetu koju je u više navrata ponovio najpoznatiji engleski napadač Gary Lineker: “Nogomet je vrlo jednostavna igra u kojoj 22 igrača trče za loptom, a na kraju uvijek pobjeđuju Nijemci”. Njemačka je službeni svjetski prvak jer je prije četiri godine u finalnoj tekmi pobijedila Argentinu u brazilskom Rio de Janeiru. Na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Rusiji njemački “Elf” će na svojim dresovima nositi četiri zvjezdice. Više će imati samo Brazilci koji su pet puta bili svjetski prvaci, a dresove talijanske nogometne reprezentacije s četiri zvjezdice ove godine nećemo gledati na svjetskom prvenstvu, jer Talijani prvi put u povijesti kvalifikacija nogometnih prvenstava nisu uspjeli položiti kvalifikacijski ispit.

Trenutačno Nijemce nitko ne uvrštava među favorite, pogotovo nakon neočekivanog poraza protiv Meksika. No što vrijeme bude više odmicalo, dolazit će do izražaja njemačka disciplina, upornost i profesionalna odgovornost, tako da nije isključeno da će momčad Joachima Löwa ponovno podići pobjednički pehar. Popularni “Jogi”, kako izborniku tepaju njemački mediji, uživa apsolutno povjerenje njemačke nogometne javnosti. Jedini se tjednik “Der Spiegel” usudio kritizirati gospodina Löwa nakon trijumfa prije četiri godine spočitnuvši mu da u njemačkoj reprezentaciji dominira homoseksualizam. Čitatelji ovog ugledno tjednika ostali su uskraćeni za detaljnije informacije.

Kada je prije dva tjedna Löw kao višak otpisao najskupljeg njemačkog nogometaša svih vremena, dvadesetdvogodišnjeg Leroya Sanéa, napadača Manchester Citya, nitko Löwu nije uputio ni najmanji prigovor. Sané po transfermarktu trenutačno vrijedi preko 90 milijuna eura, dakle više nego Modrić i Rakitić zajedno. Löw je dao jednostavno obrazloženje za otpis Sanéa da se, naime, ne uklapa u momčad. Rijetki su izbornici u svijetu koji će izbjeći kritiku nakon takve odluke. Istodobno se u dijelu konzervativnih njemačkih medija čuo jasan zahtjev izborniku da makne iz njemačke repke dvojicu reprezentativaca turskog podrijetla, Mesuta Özila i İlkaya Gündoğana, koji su podržali turskog diktatora Erdoğana, slikavši se zajedno s njim u Londonu u sklopu predsjedničke kampanje. Löw je uredno ignorirao medijske napise smatrajući da politiku ne treba miješati sa sportom.

Pitanja koliko nogometaši mogu biti lakomisleni i nepromišljeni u svojoj indirektnoj podršci vladaru koji notorno krši ljudska prava, uvodi diktaturu u državi, otpušta desetke tisuća sveučilišnih profesora i nastavnika, ne treba miješati s njihovim doprinosom u utakmicama. Koliko god rezultati šarolike njemačke repke mogu biti potvrda uspješne integracije, činjenica da je İlkay Gündoğan, jedan od najobrazovanijih njemačkih nogometaša, s upisanim studijem na fakultetu, dao podršku diktatoru Recepu Erdoğanu, jasna je potvrda da proces integracije u njemačko društvo ide još teže nego što su se i najveći pesimisti pribojavali.

Nogomet je u Hrvatskoj posebna priča. Tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo velik dio medija je pozivao na bojkot hrvatske reprezentacije jer su je tumačili kao prćiju Zdravka Mamića. Tijekom izbora predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza mediji su krenuli u nezapamćenu hajku protiv čelnika HNS-a, inače nositelja zlatne kopačke sa Svjetskog prvenstva prije dvadeset godina kada smo kao debitanti osvojili brončanu medalju. Medijska haranga protiv Davora Šukera, koji je okarakteriziran kao Mamćeva lutka na koncu, uvelike je podsjećala na brutalni “Gleichschaltung” iz nacističkog vremena.



Goebbelsovština nije bila samo obilježje najčitanijeg portala u Hrvatskoj, nego također novina i portala koji imaju u svome nazivu izraz “sportski”. U kampanju protiv Davora Šukera aktivno se uključio na preporuku hrvatskih medija i sam premijer Andrej Plenković, sazvavši uoči izborne skupštine Hrvatskog nogometnog saveza sjednicu Centralnog komiteta HDZ-a na Trgu žrtava fašizma. Na partijskom je sastanku pala naredba županijskim partijskim podanicima da glasuju za kandidata Darija Šimića. Plenković je nakon partijskog plenuma poručio javnosti da je «Hrvatski nogomet začahuren, morat će se prozračiti”. Za prozračenje bila je potrebna promjena čelnika nogometnih struktura, što se nije dogodilo. Prije pola godine pisao sam u jednoj od svojih kolumni o moći karamarksističkog strukturalizma u HNS-u. Ne mislim na HDZ-ova koalicijskog partnera, nego na nogometnu organizaciju.

Trenerska legenda Ćiro Blažević izjavio je nakon Šukerova trijumfa na izborima za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza da je žalostan što njegov “politički uzor, a to je premijer Plenković, nije shvatio da je HNS važniji i od Agrokora. Jer, ovdje je raja u pitanju! Nezadovoljstvo će rasti i sad će se manifestirati na razne načine i vrlo sam zabrinut zbog toga. Govorim to stalno, pa ću rado i vama još jednom ponoviti. Mamić vlada hrvatskim nogometom 15 godina, a sada se ispostavilo da vlada i cijelom državom. Mamić je sve izrežirao i pokazao svoju moć.”

Nije na odmet noviju aktivnost USKOK-a glede istraživanja nogometnih transfera sagledati u kontekstu izjave Ćire Blaževića, trenera svih trenera. Nepravomoćnu presudu osječkog Županijskog suda nad čovjekom koji navodno kontrolira hrvatski nogomet, popularni Ćiro je ipak nazvao skandaloznom, unatoč tome što je bio jedan od najžešćih kritičara Mamića. Naglasio je da je “iznenađen težinom i brutalnošću sudskih kazni” te izrazio nadu da će “nepravomoćne presude biti korigirane na višim instancama”. Svatko tko razborito rezonira, zaključit će slično kao i Ćiro Blažević da brutalne presude “ne mogu opstati na višim sudskim razinama.”

Argumenti koje je iznio Mamićev odvjetnik Veljko Miljević idu u prilog vjerojatnosti da će presude osječkog Županijskog suda ipak pasti na višoj instanci. Odvjetnik Miljević smatra da je Hrvatska “prepisala” iz njemačkog zakona osnovne odredbe kaznenog djela protiv gospodarstva, a praksa je njemačkog vrhovnog suda da “ukoliko nema oštećenika i štete, nema ni kaznenog djela”. Na slučaju GNK Dinama Upravni odbor i Skupština kluba su potvrdili da nisu oštećeni u smislu kako tvrdi USKOK. Stoga je za presudu Zdravku Mamiću Miljević lakonski konstatirao da je “nepravična i nezakonita”. Ostaje sada pitanje kako provesti u djelo zakonitost i ostvariti pravičnost presude na višim instancama.

Mamićev bijeg u susjednu državu svakako je otegotna okolnost, jer svaki bijeg podrazumijeva stanovitu krivnju. No treba također imati razumijevanja da svatko ima pravo pragmatično koristiti prednosti koji mu pružaju rupe u zakonima. Dokle god hrvatsko pravosuđe bude štitilo optuženike iz Bosne i Hercegovine, poput sutkinje Lejle Fazlagić-Pašić i odvjetnika Faruka Balijagića, protiv kojih se vodi kazneni postupak na sudu u Sarajevu i Tuzli, ne može očekivati da će druga strana postupiti drugačije po pitanju raspisanih tjeralica. Bilo bi također dobro ispitati po kojim je kriterijima korumpirana sutkinja Lejla Fazlagić-Pašić dobila hrvatsko državljanstvo ili kakva je to Hrvatina tuzlanski odvjetnik Faruk Balijagić da je dobio hrvatsko državljanstvo s prebivalištem u Bosni i Hercegovini.

Ostaje pitanje o bojazni koju je izrazio Ćiro Blažević nakon presude osječkog Županijskog suda, kako će se ona odraziti na budućnost hrvatskog nogometa. Trenerska legenda tvrdi da će se “sve promijeniti jer Mamić je držao apsolutno sve. Vrlo teško će netko moći preuzeti njegovu ulogu i obraniti ono što je ostvario posljednjih godina. Nakon ovakve presude svakako će ostati velika praznina u hrvatskom nogometu, ali i u Dinamu”. Najavljeno “provjetravanje HNS-a” očito je počelo presudom osječkog Županijskog sudu, a pitanje posljedica teško je razmotriti. Razlozi da se presuda čovjeku, koji je po mišljenju trenera svih trenera bio alfa i omega hrvatskog nogometa, dogodi uoči početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji vjerojatno su provedeni s intencijom da se primiri nezadovoljni navijački puk. Mamić je u medijima bio već osuđen prije presude Županijskog suda u Osijeku. Zabrinjavajuća je činjenica da osuđenicima nije bilo dozvoljeno suđenje u mjestu stanovanja, što predstavlja temeljno kršenje građanskih prava.

Hrvatska je u međuvremenu odigrala svoju prvu nogometnu utakmicu pobijedivši Nigeriju. Momčad je djelovala profesionalno i odgovorno, po uzoru na njemački “Elf” iz najboljih dana. Dok tako budu igrali, gledat ćemo dečke u Rusiji. Neprofesionalni su, po običaju, bili komentatori prije i poslije utakmice na HRT-u, s dužnom iznimkom Roberta Prosinečkog. Dobro je u svemu da sljedeće Europsko nogometno prvenstvo nećemo više gledati na hrvatskoj dalekovidnici niti slušati dosadne i sterilne komentare. Moram priznati da su mi daleko zanimljiviji bili komentari Antona Samovojske iz starih dobrih vremena, napisanih za režimski Vjesnik, u svibnju davne 1985. godine, od onih koje je sinoć izgovorio kao komentator HRT-a: “Prepun stadion, stotine zastava, a iz ustiju 50.000 gledalaca jedna riječ ‘Tito’. Izgovorena gromoglasno, silno, a s veoma jasnom porukom i čvrstim zavjetom; ostajemo na našem putu, Titovom putu… Igrali su Dinamo i Crvena Zvezda, a u Maksimiru se navijalo za Jugoslaviju”.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI