Nedavno je pronađen dokument u arhivu u španjolskoj Salamanci napisan na francuskom, s naslovom 'Narodni zahtjevi Srba, Hrvata i Slovenaca', koji je do sada javnosti bio slabo poznat i predstavlja temeljitu studiju na osnovu koje su se trebale povući granice slavenskog nacionalnoga teritorija na Pariškoj mirovnoj konferenciji, 1919. godine
Prošlog smo se tjedna prisjećali kraja Prvog svjetskoga rata, koji je za Hrvatsku označio slom Austro-Ugarske monarhije i nastanak države kojom su većinom upravljali iz Beograda. A put do te države odvijao se vijugavim putevima, uključujući i pomoć masona – tada su bili mnogo moćniji nego danas, a upravo jedan novi dokument svjedoči o ekstremnom političkom realizmu…
Naime, nedavno je pronađen dokument u arhivu u španjolskoj Salamanci napisan na francuskom, s naslovom „Narodni zahtjevi Srba, Hrvata i Slovenaca“, koji je do sada javnosti bio slabo poznat. Kao prvo – predstavlja temeljitu studiju na osnovu koje su se trebale povući granice slavenskog nacionalnoga teritorija na Pariškoj mirovnoj konferenciji, 1919. godine. Dokument odražava i volju najznačajnjh aktera svjetske politike u korist očuvanja čitavog južnoslavenskog nacionalnoga teritorija.
Kao drugo – pripremili su ga slobodni zidari i stoga je morao ostati – tajna. Zanimljivo je da su ti slobodni zidari bili pretežno južnoslavenski (Srbi), koji su djelovali unutar vlastite lođe Cosmos. Organizirali su sveobuhvatnu platformu hrvatskih, srpskih i slovenskih predstavnika, pa se može zaključiti da je želja za integritetom slavenskog teritorija, u ključnom trenutku bila rezultat volje masonskog saveza.
Utjecajem američkog predsjednika, Woodrowa Wilsona
Dokument je trebao poslužiti kao temelj za donošenje odluka na Mirovnoj konferenciji, a izrađen je na temelju rezolucije Velikog kongresa slobodnih masona savezničkih i neutralnih zemalja u lipnju 1917. godine. Kongres je bio pod utjecajem američkog predsjednika, Woodrowa Wilsona, pa je demokratizirao oblike budućeg suživota naroda i osudio tip apsolutne monarhije. Riječi slobodnih zidara kao u vrtlogu ulaze u srž problema – o austrougarskoj tamnici naroda, o nasljedniku i njegovom odnosu s nenjemačkim državama i nekatoličkim zajednicama…
Povijesne činjenice govore da je žrtva sarajevskog atentata, prijestolonasljednik, Franjo Ferdinand, bio poznat po svojoj mržnji prema Židovima (u daljnjem tekstu masonima), Mađarima, socijalistima i protestantima. To je utemeljio zajedno s ekskluzivnim monarhijskim katolicizmom, pa je slom ili barem slabljenje Austro-Ugarske monarhije, bilo u interesu navedenih skupina.
Iz dostupnih primjeraka zapisnika sa saslušanja atentatora, Gavrila Principa i Nedeljka Čabrinovića, slijedi da se sami nisu identificirali kao masoni, ali su to bili oni koji su ih trenirali…
Predstavljeni dokument donosi tezu američkog predsjednika, Wilsona, da se poslijeratna Europa mora temeljiti na samoodređenju naroda. To nije prazna fraza, jer je Wilson bio izričito protiv Londonskog pakta i talijanskog cjenkanja za slovenski i hrvatski teritorij. Međutim, predsjednikova demokratska velikodušnost, bila je temelj na kojemu su predstavnici Slovenaca, Srba i Hrvata odbacili svoje zahtjeve.
Također je bilo potrebno postaviti granice za novu zemlju (pogledajte priloženu kartu…). Zaprepašteni smo granicama koje se tiču slavenskog nacionalnoga teritorija, na zapadu i na sjeveru. Što se tiče sjevernih crta razgraničenja, dokument nudi maksimum – uzima u obzir bivšu granicu između Kraljevine Italije i Austro-Ugarskog carstva i time potvrđuje važnu činjenicu: granica odgovara strateškoj ravnoteži u regiji, a njezin pomak za samo malo prema istoku, bi ju uništio…
Isto vrijedi i za Goricu (Trst) i okolna područja. Dokument bilježi da to područje pripada nadležnosti nove južnoslavenske države. Uz to načelo, klasifikacija također podupire ekonomsku i tranzitnu nedjeljivost od slavenskog zaleđa.
U pozadini su bili srbijanski masoni…
Dokumentom je određena i granica na Jadranu. To je bilo od najvećeg interesa za Republiku Hrvatsku: „Što se tiče pomorskih granica nove države, njezina je granica s Italijom na Jadranu točno određena, a ne samo etnografski razgraničena. Ova granica mora biti potpuno ispunjena morem. Talijani ne mogu – oslonivši se na bio koji razlog – tražiti ni najmanji dio Istre i Dalmacije. Ako se na to odluče, to bi bilo izazivanje rata…”
Da su se masonski zahtjevi ispunili, Slovenija i Hrvatska postojale bi i prije Drugog svjetskoga rata na zapadu i sjeverozapadu, omeđene granicama koje postoje danas. To se prvenstveno odnosi na Hrvatsku, gdje se predložene granice gotovo potpuno preklapaju s današnjim.
Međutim, potrebno je shvatiti da teritorijalni zahtjevi, koji su u najvećoj mjeri odgovarali Hrvatima i Slovencima, nisu nastali zbog njih. U pozadini su bili srbijanski masoni koji su uspješnim lobiranjem kod svojih međunarodnih kolega pripremali taj dokument. Činjenica je da su predložene granice nove države pomaknute na zapad, ali to je bilo uglavnom zbog interesa političke oligarhije koja se u ono vrijeme već počela formirati u Beogradu.
Prijedlozi srbijanskih masona nisu se u potpunosti ostvarili, ali su se, ipak, ostvarili. Stoga je ovaj dokumenat samo povijesni dokaz, da je Jugoslavija bila (i) masonska tvorevina…