Jasenovac i identitet naroda

Screenshot youtube / wikimedia

Publicistu Romanu Leljaku je zabranjen ulazak u Australiju, na temelju anonimnih prijava. Kako se doznalo kasnije (Roman Leljak i Reporter) prijave su sadržavale publikacije koje su na temu antikomunističkog istraživanja Romana Leljaka objelodanili neki krajnje ljevičarski mediji ili portali, djelomično u Hrvatskoj, a najviše u Sloveniji. Dodali su i laž, da je prvi istraživač arhiva u nekadašnjoj SFRJ baš sada - meta istražnog postupka...

Značajne seizmičke valove na prostorima nekadašnje Jugoslavije (posebno Slovenije i Hrvatske) potaknuoje događaj, koji se, zapravo, nije ni trebao dogoditi. Naime, publicistu Romanu Leljaku je zabranjen ulazak u Australiju, na temelju anonimnih prijava.

Kako se doznalo kasnije (Roman Leljak i Reporter) prijave su sadržavale publikacije koje su na temu antikomunističkog istraživanja Romana Leljaka objelodanili neki krajnje ljevičarski mediji ili portali, djelomično u Hrvatskoj, a najviše u Sloveniji. Dodali su i laž, da je prvi iztraživač arhiva u nekadašnjoj SFRJ baš sada – meta istražnog postupka…

Valja naglasiti da Roman Leljak već duže od tri desetljeća, trese postkomunističku i postudbašku scenu na području nekadašnje domovine. Kako i ne bi, kada su se nositelji vlasti, nakon raspada prethodnog režima, samo obojili (maskirali) za potrebe novog vremena uz koje se povezuje pojam – „demokracija“. Niti u Srbiji, ni Sloveniji ili Hrvatskoj, niti jednu novu političku funkciju nisu preuzeli ljudi koji nisu bili aktivni i u prethodnom režimu…


Razotkirivanje zločina…

Sve bi bilo u redu i dobro, da su se posvetili novim zadaćama koje su zahtijevale uspostavljanje slovenske ili hrvatske državnosti. Oni, koji su zbog svoje vjere u bolje sutra u prijašnjem režimu bili zatvoreni, se ne računaju… No, velika ih je većina ušla u novu eru s mentalitetom i modusom operandi, koji je u potpunosti identičan onome što su radili u diktaturi.



Doprinos Leljakova rada je enorman: za konačni cilj si je zadao razotkrivanje prošlih zločina Udbe (npr. ključna je njegova uloga u procesu SR Njemačke protiv Perkovića i Mustača), a potom i razbijanje titoističkih mitova. Zatim je na pozornicu došao njegov nevjerojatni film o Jasenovcu. Upravo mu je zbog njega i zabranjen ulazak u Australiju. O filmu već smo pisali za 7Dnevno…

Roman Leljak je, naime, svojom nevjerojatnom upornošću i marljivošću napravio stvar koja graniči s biološkim čudom: na temelju stotina i stotina dokumenata iz ratnih ahiva u Beogradu, sintetizirao je objektivnu sliku onoga što se uistinu dogodilo u Jasenovcu. Leljakov „Mit o Jasenovcu“ se ne može nazvati filmom kao takvim, jer Leljakov „Mit o Jasenovcu“ nije (igrani) film, nego sinkroni niz sekvenci u trajanju od sat i pol, od kojih svaka prikazuje trag povijesnih dokumenata iz beogradskog Vojnog arhiva.

Oni koji napadaju Leljakov film danas – a takvih je puno – zapravo ne trebaju napadati film. Ako bi se to i usudili, trebali bi se suočiti sa stotinama dokumenata i onda ih sve zanijekati… Kako su dokumenti bili predstavljeni premijerno, a otkrio ih je Roman Leljak, trebali su biti odbijeni. No, budući da se Povijesni arhiv kao dokaz ne može odbiti, onda se ni film ne može odbiti. Sadržaj napada na „Mit o Jasenovcu“ je identičan sadržaju na kojem se temelji „Mit o Jasenovcu“. A to je najgori mit u povijesti hrvatskog naroda. Tako su napadi na film „Mit o Jasenovcu“ – ipso facto – prvenstveno napadi na hrvatski narod!
Umjesto započinjanja javne tribine, barem u Hrvatskoj, na osnovi novih istraživačkih spoznaja, što Leljakovo otkriće i predstavlja, podižu se kritike, koje, začudo, nisu usmjerene prema filmu samome. Osobno sam pogledao cijelu “historiografiju” Leljakova protjerivanja iz Australije (tisak i portali bili su puni tog događaja ovaj tjedan), ali nema niti jednog članka o onome što je izazvalo taj događaj, a to je – autentičnost dokumenata u filmu „Mit o Jasenovcu“.

Povijesne istine

I tako: sve dok se Hrvatska ne očisti od kolektivne krivnje kojom su ju kaznili komunisti, ona će tu krivnju i dalje nositi. Osnovna metodologija titoističkog autoriteta nije, naime, bila različita od rimske diktature i načela – “divide et impera”. Titoizam je tako, svakom od naroda konstitutivne cjeline implementirao određenu apriornu (fiksnu) krivnju (Srbima npr., “četništvo”), kako bi bilo lakše vladati njima.

Prisjetite se samo kako je Josip Broz započinjao svoje govore: „Od Vardara pa do Triglava“ – on bi govorio na takav (ili sličan) način, tisuću i tisuću puta upotrebljajući riječi koje navodimo: “U teškom ratu protiv ustaških i četničkih elemenata, sučeljavano s iredentističkim tendencijama albanskih separatista, bratstvo i jedinstvo, kao najveće blago naših naroda, opet je pobijedilo…” I tako dalje i tako dalje…

No, najveću cijenu takve političke pornografije platili su Hrvati, jer su oni imali najgore iskustvo s Jugoslavijom, i onom prvom i onom drugom. Stoga je istina o Jasenovcu upravo od vitalnog interesa za hrvatski narod, njezinih sadašnjih i budućih naraštaja.

A ta je istina sadržana upravo u filmu kojega je Roman Leljak napravio nadljudskim naporima i pod cijenu – ponovno nadljudskih napora – prikazuje ga onim ljudima koji brinu o povijesnim istinama, ne zaboravljajući od kolikog je značenja povijesni identitet u današnjici…

*Autor je profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda

Facebook Comments

Loading...
DIJELI