Istanbulsku konvenciju smo zaboravili, važni su sada Vatikanski ugovori!

Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Nejasno je koliko točno država izdaje svake godine za potrebe Katoličke crkve. Brojke variraju od tristo milijuna do milijardu kuna. GLAS smatra da bismo primjenom njemačkog modela financiranja vjerskih zajednica, dobili pravedniji oblik financiranja, jer bi doprinos za uzdržavanje vjerskih zajednica plaćali samo vjernici. Prijedlog su podržali i hrvatski socijaldemokrati, a u slučaju neuspjeha, njihov čelnik, Davor Bernardić, najavio je referendum o reviziji Vatikanskih ugovora

Nakon što je Plenkovićev prijedlog ratifikacije Istanbulske konvencije u Saboru prihvaćen tročetvrtinskom većinom, najpoznatiji ljevičarski intelektualci, predvođeni Žarkom Puhovskim, konstatirali su da je dugoročno gledano, Andrej Plenković optimalno rješenje za Hrvatsku. U situaciji kada je hrvatska ljevica kao oporba postala totalno dezorijentirana i bezidejna, interese lijeve inteligencije u Hrvatskoj, tvrde utjecajni politički analitičari, ponajbolje promiče i provodi u djelo, Andrej Plenković. Razlog je vrlo jednostavan: Plenković dolazi iz komunističke obitelji, po političkom određenju je ljevičar, spretan je u pregovorima s lijevim političkim opcijama, a jedini problem su, tvrde politički analitičari, njegovi nekultivirani birači, needucirani nazadnjački desničari. Problem je i jaka frakcija karamarksista koju mediji sve češće nazivaju – “klerikalcima”.

Budući da većina političara iz ljevičarske oporbe beziznimno prihvaća rodne teorije kako su izložene u Istanbulskoj konvenciji, vješti demagog Plenković je shvatio da će jedinu oporbu u provedbi Istanbulske konvencije imati u vlastitim stranačkim redovima. Sud Biskupske konferencije o neprihvatljivosti Istanbulske konvencije, Plenković je ublažio pilatovskom interpretacijom da se neće u praksi provoditi rodna ideologija, nego će se primjena Konvencije odvijati u skladu s Ustavom. Kritičarima Istanbulske konvencije, u medijima je prišiven epitet nazadnjaka i klerikalaca, a HDZ-ova propagandna mašinerija se potrudila, sve oblike kritike na račun posljedica recepcije Istanbulske konvencije, okarakterizirati kao senzacionalističke dezinformacije (fake news). Istodobno je najavljen Plenkovićev obračun s klerikalcima u stranci. Ostaje sporno, tko sve spada u skupinu HDZ-ovih klerikalaca. Jesu li to oni koji redovito idu u crkvu ili pak časna gospoda koji se slikaju za blagdane u prvim klupama u zagrebačkoj prvostolnici?

Nakon ratifikacije Istanbulske konvencije u Saboru, došlo je do zahlađenja odnosa između Kaptola i čelništva partije s Trga žrtva fašizma. Kada se očekivalo da bi zategnuti odnosi između Plenkovićevih sljedbenika u HDZ-u i Katoličke crkve mogli potrajati duže vremena, oporba se pobrinula da se odnosi vladajuće partije i Crkve normaliziraju brže nego što je itko očekivao. Naime, prošli su tjedan HNS-ovi otpadnici, koji su formirali vlastitu stranku i klub zastupnika pod nazivom “Građansko-liberalni savez” (GLAS), izašli u javnost s prijedlogom revizije Vatikanskih ugovora koji su ratificirani prije dvadesetak godina. Čelnici GLAS-a također su zatražili ukidanje vjeronauka u školama, te predložili pravedniji oblik financiranja vjerskih zajednica po uzoru na praksu u Saveznoj Republici Njemačkoj. U Njemačkoj, naime, građani koji se deklariraju vjernicima plaćaju crkveni porez i na taj način financiraju vjerske zajednice kojima pripadaju. Sadašnja praksa financiranja vjerskih zajednica u Hrvatskoj je izravno uplaćivanje iz državnog proračuna. Nejasno je koliko točno država izdaje svake godine za potrebe Katoličke crkve. Brojke variraju od tristo milijuna do milijardu kuna. GLAS smatra da bismo primjenom njemačkog modela financiranja vjerskih zajednica, dobili jedan pravedniji oblik financiranja, jer bi doprinos za uzdržavanje vjerskih zajednica plaćali samo vjernici. Prijedlog GLAS-a podržali su i hrvatski socijaldemokrati, što je u medijima najavljeno kao “Velika Bernardićeva akcija”. S obzirom da su sve akcije oporbe u Saboru završile fijaskom, jasno je kako će proći i ova. U slučaju neuspjeha, čelnik socijaldemokrata, Davor Bernardić, najavio je referendum o reviziji Vatikanskih ugovora.

Neposredno nakon što je prijedlog GLAS-a objavljen, Plenković je izjavio, na izbornom Saboru HDZ-ove Akademske zajednice „Ante Starčević“, da je HDZ protiv revizije Vatikanskih ugovora kao što traži oporba, a njegova izjava u medijima je popraćena zajedničkom fotkom s nadbiskupom Bozanićem u ugodnom razgovoru sa širokim osmijehom.

Zanimljivo je da su ljevičari iz GLAS-a predložili njemački model financiranja vjerskih zajednica koji je često interpretiran kao veoma konzervativna pojava u suvremenom svijetu. Zanimljivo je da GLAS nije predložio model financiranja vjerskih zajednica u Francuskoj ili u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje one žive od milodara i donacija. U svakom slučaju, može se reći da bi primjena njemačkog konzervativnoga modela financiranja Crkve bila pravedniji oblik u odnosu na postojeće stanje, te bismo ga mogli okarakterizirati kao kultiviran iskorak. Napomenimo da je vjeronauk u Njemačkoj izborni kolegij, slično kao i u Hrvatskoj, dok se u sekularnim državama, kao što su Francuska i U. S. A., nastava vjeronauka izvodi isključivo u vjerskim zajednicama, a ne u školskim klupama.



Osobno smatram da bi za daljnji razvoj religioznih životnih formi u Hrvatskoj bilo primjerenije vjeronauk vratiti vjerskim zajednicama, a u školama podučavati kao fakultativni predmet kolegij “Religijsku kulturu”, u kojem bi se učenicima pružila mogućnost upoznavanja osnovnih odrednica svih svjetskih religija. Broj deklariranih katolika bio bi jamačno manji, ali bi religioznost bila intenzivnije zastupljena u društvenom životu. To bi moglo pridonijeti i nekim reformama koje se nisu dogodile u proteklih četvrt stoljeća od uspostave demokracije u Hrvatskoj.

Prošli tjedan na zagrebačkom Institutu za filozofiju, te na Sveučilištu u Zadru, gostovao je ugledni njemački profesor filozofije, Christoph Horn. Kolega Horn pripada krugu njemačkih katoličkih intelektualaca koji djeluju kroz moćnu udrugu “Görres Gesellschaft”. Udruga je dobila ime po poznatom predstavniku katoličkog romantizma, Josephu Görresu (1776.-1848.). Görres je bio gorljivi pristaša Francuske revolucije i demokratskog pokreta, ali je zagovarao tradicionalne katoličke vrijednosti. Kršćanstvo u okrilju Katoličke crkve, Görres je shvaćao kao religiju koja ima za primarnu zadaću promicanje i ostvarivanje humanističkih vrednota. Görres je oštro osudio Napoleonovu okupaciju Njemačke, pridružio se pokretu otpora protiv Napoleonovog nasilnog sekularizma. Pokrenuo je novine “Rheinischer Merkur”, koje je Napoleon nazvao – “petom neprijateljskom velesilom”. Kao sveučilišni profesor u Münchenu, Joseph Görres je promicao ideje političkog katolicizma, pruživši na taj način otpor protestantskom utjecaju u Njemačkoj.

Udruga “Görres-Gesellschaft” osnovana je 1876. godine, dakle pet godina nakon Bismarckova ujedinjenja Njemačke, sa svrhom da se pruži intelektualni otpor utjecaju protestantizma. Posebnu brigu članovi udruge “Görres-Gesellschaft” vodili su u promicanju intelektualnih aktivnosti. Primarna zadaća im je bila progurati na utjecajna sveučilišta predstavnike svoje udruge. Očuvanje kulturne baštine, promicanje katoličkih ideja, te jačanje gospodarstva, bile su glavne odrednice djelovanja udruge “Görres-Gesellschaft”. Najutjecajniji katolički sveučilišni profesori u posljednjih 150 godina došli su iz redova “Görres-Gesellschafta”, odnosno vodili su računa da također dobiju svoje nasljednike. Bio je to jedan uspješan model afirmiranja progresivnog katoličanstva u akademskim krugovima, koji je predstavljao uspješnu spregu akademskog života i poduzetništva.

Za vrijeme nacističkog režima, udruga “Görres-Gesellschaft” je najprije zabranjena, a 1941. godine ukinuta. Obnovljena je ponovno 1948. u Kölnu. Udruga izdaje četiri veoma ugledna časopisa: Vierteljahrsschrift für wissenschaftliche Pädagogik, Philosophisches Jahrbuch (prvi broj 1888.), Historisches Jahrbuch, te Jahrbuch für Europäische Ethnologie. Članovi udruge “Görres-Gesellschaft” od samog početka su se fokusirali na četiri discipline u kojima je moguć politički utjecaj, odnosno ideologizacija društveno-humanističkih znanosti, naime u pedagogiji, filozofiji, povijesti i etnologiji. Jedna od temeljnih značajki članova udruge “Görres-Gesellschaft” jest visok stupanj odgovornosti. To sam vidio na slučaju kolege Horna, koji je urednik dva druga utjecajna časopisa iz područja filozofije, odnosno humanistike, Gnomen i Archiv für Geschichte der Philosophie, ali ima također odličnu suradnju s časopisima koje izdaje “Görres-Gesellschaft”.

Tijekom zadnjeg posjeta Hrvatskoj, kolega Horn mi je postavio pitanje, zašto u Hrvatskoj nismo osnovali neku akademsku udrugu po uzoru na “Görres-Gesellschaft”. Kada sam ga pitao o utjecaju Katoličke crkve na “Görres-Gesellschaft”, odgovor je bio posve plauzibilan: utjecaj Katoličke crkve je moguć samo pomoću uglednih intelektualaca. U prilog potrebi osnutka takve moćne i utjecajne udruge govori i činjenica da u Hrvatskoj nije provedena lustracija, odnosno gotovo nikakav oblik suočavanja s komunističkom prošlošću.

S obzirom na moć marksističkih struktura u društvu, kolega Horn vidi, kao jedan od oblika za poboljšanje situacije, osnivanje moćne udruge koja će kao primarni cilj imati očuvanje tradicionalnih vrijednosti, te osvajanje institucionalnih struktura. Za takav iskorak potrebna je uspješna sprega intelekta i kapitala.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI