Kako se priča u Banskoj jazbini, paraziti mirovinskih fondova pripremaju reformu da se za umirovljenike dopusti eutanazija. Mnogi nesretnici i ovako jedva preživljavaju. Pljačka osiguranika i umirovljenika ugrađena je u zakone, pa je eutanazija jedini put do održivog mirovinskog sustava.
Privatan i obvezan !! mirovinski stup je drveno željezo, tranzicijski paradoks, kanal za pljačku nacije. Fondovima Drugog mirovinskog stupa upravljaju osiguravajuća društva četiri “naše” najveće banke u stranom vlasništvu: Zaba, PBZ, Erste, Raiffeisen. Iz naših bruto plaća 5% posto, 5-6 milijardi kuna godišnje, prelijeva se u fondove praktično u vlasništvu stranih banaka. Kako se takvo nešto moglo dogoditi? Idemo redom.
HDZ-ovo raskopavanje RH i Lijepe naše
(1) Partija je 90-ih privremeno prepustila vlast udbaškom “nacionalističkom HDZ-u” na planu jačanja srpskog separatizma i četničkih paradržava. Udbaši HDZ-a poduzeli su sve da se tranzicijska SRH/RH raspadne. HDZ je tolerirao četničke paradržave i različite pokrete za Jugoslaviju, ali se na planu obrane Domovine pokrenuo narod i zauzeo vojarne JNA, čime je srbijanska agresija na RH i BiH praktično poražena. Nemojte zaboraviti da je HDZ proveo najgoru represiju nad braniteljima Vukovara. U novonastalim okolnostima, HDZ se okrenuo pljačkanju zemlje kojoj se našao na čelu.
(2) HDZ je destabilizirao mirovinski sustav. Dopustio je da tranziciju prežive partizanske i druge povlaštene mirovine, braneći to stečenim pravima. Tako je “samostalna” RH nastavila nagrađivati i one koji su ubili tisuće hrvatske djece na našem Križnom putu. Abolirani su i četnici iz agresije Srbije na RH i BiH. Naši neprijatelji, pa i mnogi četnici, jeftino su otkupili vrijedne stanove na najboljim lokacijama. HDZ je proizvodio više branitelja, koji zaista nisu bili lažni, ali ih je HDZ umnožavao samo zato da tako proširi glasačku bazu. Tako smo na grbaču našu i svih branitelja dobili i prekomjerna braniteljska umirovljenja. Za potrebe privatizacijske pljačke, HDZ je hladno pokrao mirovinske fondove. HDZ je tolerirao dokup staža i sve druge oblike zadovoljavanja kriterija za umirovljenje.
(3) HDZ onemogućava samostalnost RH kroz poklanjanje naših najvećih banaka stranim bankama. Znalo se da je financijska samostalnost uvjet svake druge samostalnosti.
(4) Krizu mirovinskog sustava u “samostalnoj” RH otuđeni HDZ riješava 1998. na štetu “oslobođenih” radnika – u izračunu mirovine aplicira se cijeli radni staž, a ne samo 10 najboljih godina.
Komunjarska reforma 2002.
(5) Nakon povratka na vlast, Partija je pod lažnom SDP-labelom socijaldemokrata pokušala razgraditi hrvatsku državu na razini vlasništva nad nacionalnim resursima. Uzimala je skupe kredite za gradnju autocesta i drukčije enormno zadužila zemlju, pripremajući “neizbježnost” privatiziranja Ine. Za zaduživanje zemlje stvarala se takva klima, pa smo svako malo slušali o tome koliko su zaduženi SAD i neke druge snažnije zemlje.
(6) Godine 2002. takozvani socijaldemokrati posve potkopava mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji preuzima četvrtinu mirovinskih izdvajanja iz bruto plaća, uz poček povrata umirovljenicima u trajanju 15-25 godina. Četvrtina izdvajanja je zapravo trećina preostalih (smanjenih) mirovinskih kumulacija državnog Prvog stupa, 33,33%.
(7) Kako su mirovine cijelo vrijeme u cjelosti bile namirivane iz državnog fonda, koji je smanjen za četvrtinu, postavljalo se pitanje kako nadomjestiti trećinu kumulacija državnog Prvog stupa. Država se za te potrebe skupo zaduživala, da bi fondovi banaka za naše novce preuzimali državne obveznice i visoke prinose.
(8) I neke druge zemlje uvele su ovakav Drugi stup kao privatan i obvezan, na preporuku Svjetske banke, koja zapravo u svakoj zemlji štiti interes stranog kapitala. Čim je postalo bjelodano o kakvoj se pljački radi, iste zemlje ukinule su ovakav Drugi stup i tako izašle iz ekonomske krize nametnute kroz mirovinsku reformu. Učinile su to sve zemlje osim Hrvatske, gdje najgori paraziti glume velike ekonomske i financijske stručnjake.
Krađa mirovinskih fondova
(9) Samo na Ledu kroz Drugi mirovinski stup iscurilo je iliti pokradeno naših 500 milijuna kuna. Banke najvjerojatnije na fondove Drugog stupa prevaljuju svoje loše portfelje.
(10) U posljednjih 10 godina osiguravajuća društva naplatila su vrtoglavih 4 milijarde kuna za upravljačke usluge. Osiguravajuća društva umirovljenicima dodatno naplaćuju i takozvanu “uslugu upravljanja isplate mirovine iz Drugog stupa”.
(11) Ostaje tajna koliko se prelijeva “znanstvenicima”, takozvanim institutima i konzultantskim tvrtkama, za njihove isprazne elaborate i “mišljenja”, najčešće u smislu da bi nastala katastrofa da provedemo dekonstrukciju privatnog Drugog stupa kao obveznog. Traže da se izdvajanje u Drugi stup poveća. Najglasniji pobornici privatnih i obveznih mirovinskih fondova ubiru najviše. Koliko para, toliko muzike. Tu antičku istinu nešto korigiraju oni promotori koji su na fondove nalijepili svoje rođake i prijatelje, ili su se osobno politički ili stručno izložili kroz sudjelovanje u uvođenju privatnog i obveznog mirovinskog stupa.
Krađa proračuna
(12) Kada je postalo bjelodano da Drugi mirovinski stup ruši mirovinski sustav, HDZ nije ukinuo tu pljačku nacije, nego je smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa kompenzirao s novom pljačkom nacije – s proračunskim dodatkom 27% na mirovine strogo na temelju Prvog stupa, a trebao je biti 33%.
(13) Dodatak 27% zakonski je ugrađen kao proračunska naknada umirovljenicima zakinutim kroz apliciranje cijelog radnog staža umjesto 10 najboljih godina. Može se gledati i kao formacijska odšteta, jer su mnogi radili za Jugoslavije i u prvom desetljeću RH za 100-200 njemačkih maraka. Na takav dodatak budući umirovljenici (takvi uplaćuju i u Drugi stup) nemaju zakonsko pravo, niti bi to bilo pravda. Nema osnove niti kao naknada za smanjenje kumuliranja u prvi stup, jer se kombinirani osiguranici Prvog stupa i Drugog stupa oslanjaju na ukupne mirovinske kumulacije 20% iz bruto plaća. Svejedno, paraziti mirovinskih fondova traže proračunski dodatak 27% za sve umirovljenike. Zamislite da zdravi traže invalidninu za sve. Oni koji kraljevski žive na konto fondova Drugog stupa dosjetili su se da proračun namiri obveze tih fondova, pa bi fondovi dodali neku siću povrh svega toga i svi bi bili sretni što ih mirovinska mafija guli, a zapravo bismo mi to dvostruko plaćali.
(14) Na slične opravdane prigovore, mirovinska mafija uzvratila je protuudarom – traži povećavanje izdvajanja u Drugi stup na štetu doprinosa na bruto plaće, a ako to ne prođe, traže da se smanji izdvajanje u Prvi stup u korist Drugog stupa. Dakle, predlažu da se država na konto mirovina još više zadužuje.
Usklađivanje mirovina
(15) Šećer dolazi na kraju – mirovinska mafija traži da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i inflacijom, odnosno da se takvo usklađivanje provodi na teret proračuna (svih nas) i za dio mirovine ostvarene u Drugom stupu.
(16) “Znanstvenici” koji ne znaju zbrojiti 2 + 2, hladno tvrde da će mirovine biti veće ako se ne usklađuju s plaćama i inflacijom. Znači li to da će plaće padati? Da će plaće Kineza angažiranih na gradnji Pelješkog mosta biti uključene u izračun svih pokazatelja. Bože, spasi nas od takvih stručnjaka. Stipe Mesić reče da kod nas predsjednik države ili vlade može biti i netko od vozača tramvaja, a osobno sam uvjeren da bi svaki vozač tramvaja pravednije proveo mirovinsku reformu od Andreja Plenkovića i Marka Pavića.
(17) Tu nije kraj, niti se nazire. Financijska mafija traži da se umirovljenicima omogući zapošljavanje, ali tako da se takvima umanji mirovina, da više ostane u mirovinskim fondovima.
Pomicanje dobne granice umirovljenja
(18) Dok nam zbog nezaposlenosti mladi odlaze na rad u inozemstvo ili potpuno odseljavaju, financijska mafija dosjetila se pomaknuti dobnu granicu za redovno umirovljenje na 67 godina i na 62 godine za prijevremeno umirovljenje. Pavićeva reforma ide za tim da tu mjeru aplicira što prije. Mnogi zbog toga neće dočekati svoje umirovljenje, pa je već zbog toga ovakav mirovinski sustav postao održiv. Kvaka je u tome što je postao besmislen. Zaposlenici trebaju kroz novi društveni ugovor ukinuti obvezne mirovinske fondove, zamrznuti postojeće kumulacije za potrebe aktivnih mirovina, i svojih 20% za mirovinske doprinose iz bruto plaća pretvoriti u neoporezivi dio bruto plaće. To bi značajno povisilo neto plaću i sveukupnu potrošnju, što bi dovelo do ekonomskog oporavka zemlje. Naravno, sve što je netko uplatio u mirovinske fondove ostalo bi njegova štednja, ali u državnoj banci poput HPB-a. Nema dodatka 27%, nema “usluga” osiguravajućih društava, nema svih tih uhljeba na mirovinskim fondovima.
Iskustvo slučaja Franak
Nije mi lako to priznati, ali jedini visoko pozicionirani političari koji su od raspada Jugoslavije na ovamo pomogli naciji u njenim velikim problemima bili su Zoran Milanović i Boris Lalovac. Hrabro su se suprotstavili bankama i proveli konverziju kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Hrvati trebaju podignuti spomenik sucu Radovanu Dobroniću. Tada je u interese banka direktno istupala njihova udruga, a danas banke djeluju preko svojih plaćenika u medijima, među “znanstvenicima” i samozvanim analitičarima. Nacija nije korektno uzvratila Milanoviću i Lalovcu na slijedećim parlamentarnim izborima, uglavnom zahvaljujući antifa otrovu koji je izlazio na usta nekih drugih pripadnika bivše Partije. Žao mi je što se to tako dogodilo, jer je nacija tako političarima i bankama poslala krivu poruku. Znate, na čelu SDP-a smjenjuju se šefovi, a Nenad Stazić traje. Posao iz svibnja 1945. nije obavljen traljavo, kako tvrdi Stazić, a posao iz 2002. zakonski je ugrađen.
Iskustvo fašističkog Ovršnog zakona
Kod nas su svi društveni mehanizmi nepodnošljivo preskupi, jer su zapravo udaljeni od njihove temeljne društvene funkcije. Imamo veliki nesrazmjer obveza po neplaćenim komunalnim i sličnim računima i sveukupnog duga koji uključuje ovršne postupke, na štetu dužnika. Govorimo o ovršnoj mafiji, mafiji mirovinskih fondova, mafiji komunalne represije i tome slično. Nema šanse da premijer Andrej Plenković i njegova vlada preokrenu bilo što u pozitivnom smislu. Kreatori današnjeg fašističkog Ovršnog zakona i Zakona o javnim ovršiteljima bili su Dražen Bošnjaković i Jadranka Kosor. Na neplaćene račune postavljena je cijela paradržava parazita, koji su višestruko natovarili nesretnike, kroz svoje “usluge”. Što je učinio Andrej Plenković nakon što je preuzeo HDZ i formirao novu vladu? Pa, postavio je istog Bošnjakovića za ministra pravoduđa, odnosno za osobu koja će dokazati da je isti Bošnjaković proizveo loš zakon. Naravno da sve ostaje po starom i da se nastavlja pogoršavati. Andrej Plenković i Marko Pavić provode mirovinsku reformu u interesu mirovinske mafije.
========================================================
ODRŽIVOST MIROVINSKOG SUSTAVA
Mirovinske fondove spašavaju suicidi umirovljenika
Američka produkcijska i distribucijska kuća Hulu prikazuje nam ovih dana zanimljivu televizijsku seriju “Castle Rock”. Dale Lacy (Terry O’Quinn) veselo odlazi u mirovinu i dolazi doma proslaviti sa suprugom taj veliki obiteljski događaj. Oboje su sretni da je došao dostojanstven trenutak. Da samom sebi otkine glavu! I zaista, Dale se odvozi u automobilu do obližnje litice, navlači na glavu omču i veže je za obližnje drvo, sjeda za upravljač i dodaje gas – ode glava brže nego što je umirovljenje postalo postalo besmisleno. Njegovu mirovinsku štednju naslijedila je supruga, koja će također na dan umirovljenja na sebe podignuti ruku. Nestrplivo i zanosno čeka taj trenutak. Upravljačke strukture mirovinskih fondova zadovoljno trljaju ruke, a sretni su i mladi, oni koji naslijeđuju nekretnine značajno brže nego što se to događalo za ranijeg mirovinskog sustava. Mišljenja sam da dobnu granicu za redovno umirovljenje ne treba povisti na 67 godina, nego postaviti na 60. U suicidnom mirovinskom sustavu poput ovoga “hrvatskog”, imamo niz pozitivnih pojednostavljenja. Primjerice, penali za prijevremeno umirovljenje postaju besmisleni.