Hrvatski političari u kontekstu moralne odgovornosti

JJurica Galoic/PIXSELL

Suverenost države je "na aparatima", a lustracija je "tema sa sedam pečata". Znakovito je da hrvatskim političarima te teme - o moralu u politici i gospodarstvu - nisu prioritet. Ne čudi, stranački tor najbolja je kvalifikacija. Bog više nije potreban - drugovi "njive oru karakterom"!

Ovog tjedna, nakon drugog kruga lokalnih izbora na Sveučilištu u Zadru, točnije rečeno na Odjelu za filozofiju, njemačka zaklada Konrad Adenauer Stiftung organizirala je znanstveni skup na temu “Moral u politici i gospodarstvu”. Voditelj podružnice Zaklade za Hrvatsku dr. Michael Lange godinama poteže pitanja od primarne važnosti za hrvatsko društvo. Prošle smo godine imali simpozij o suverenosti Republike Hrvatske, a prije dvije godine o suočavanju s komunističkom prošlošću. Suverenost države je, slikovito rečeno, na aparatima, dok je tema lustracije ostala tabu tema sa sedam pečata. Znakovito je da hrvatski političari navedene teme o zastupljenosti morala u politici i gospodarstvu ne ubrajaju među prioritetne zadaće. Ne čudi, jer za suvremenog hrvatskog političara još uvijek je najbolja kvalificiranost stranačka podobnost. S obzirom na onu poznatu narodnu poslovicu da riba smrdi od glave, ne treba se čuditi gdje su glavni razlozi za zabrinjavajuće stanje morala u politici i gospodarstvu u Hrvatskoj. Činjenica da su desperatni građani odlučiti glasovati za neke političare koji su odslužili zatvorsku kaznu, kao i one protiv kojih se vodi kazneni postupak, samo je potvrda da nemamo gotovo nikakvih pomaka nabolje u pogledu afirmacije institucionalnoga morala u Hrvatskoj.

Drugi krug demokratskih izbora ostat će zapamćen po važnim pobjedama vladajuće partije u Splitu i Dubrovniku. No, po onoj narodnoj, gdje ima dima ima i vatre, može se parafrazirano reći – gdje HDZ pobjeđuje tu stvari obično nisu čiste. U Dubrovniku je izbačen iz igre glavni kandidat, bivši gradonačelnik Andro Vlahušić, još prije izbora. Njegov imenjak u Splitu Andro Krstulović Opara tijesno je dobio izbore, ali je pala debela sjena na njegovu pobjedu zbog desetak posto nevažećih glasačkih listića. Oparin protukandidat, propali tajkun Željko Kerum, obrušio se na pobjednika splitskih izbora predbacivši mu otvoreno krađu, lopovluk i prijevare u prebrojavanju glasačkih listića. Uzmu li se k tome još optužbe zbog “neobičnog” fenomena prostitucije, neće nas nimalo čuditi ako gospodin Kerum uz mnoštvo tužbi za nepodmirene dugove nabavljačima dobije i tužbu za klevetu. Odluči li se Krstulović Opara iz pragmatičnih razloga odustati od tužbe, kako bi s Kerumom mogao koalirati u Gradskom vijeću, past će dodatna ljaga za najmoćniju partiju u državi koja je, inače, na lošem glasu zbog nagomilane korupcije i skandala.

Lokalni izbori ostat će upamćeni po HDZ-ovu katastrofalnom porazu u Kninu i Gospiću, dvjema najsigurnijim utvrdama od završetka Domovinskog rata. Znakovito je da su u ovim provincijskim gradićima urbani štih donijeli dvojica povratnika iz Savezne Republike Njemačke: rektor Veleučilišta Marko Marulić u Kninu prof. dr. Marko Jelić, te ugledni poduzetnik Karlo Starčević. Kada je riječ o Marku Jeliću, neminovno se nameće pitanje što je nagnalo ovog molekularnog biologa da napusti dobru poziciju na Sveučilištu u Münchenu i vrati se u kninsku pustošiju. Marko Jelić odrekao se također pozicije vijećnika na HDZ-ovoj listi uz obrazloženje da kao demokršćanin po uvjerenju nema što tražiti u sadašnjem HDZ-u. Ostat će također poznat po izjavi da „intelektualci ne smiju pristajati na stranačka ograničenja u iznošenju osobnih stavova i mišljenja”. Otvoreno je progovorio o četiri tisuće mladih koji su odselili iz Knina, a svoj program temelji “na održivom razvoju uz poticanje malih i srednjih poduzetnika, malih obiteljskih tvrtki i iskorištavanju poljoprivrednih i turističkih potencijala kojima Knin i okolica obiluju.” Ako Knin ima turističkih potencijala, što reći za Zadar gdje se mlade obitelji također iseljavaju u jednakoj mjeri kao i iz Knina, a gdje je HDZ pregazio svoju konkurenciju već u prvom krugu. Očito je da nam treba više ljudi koji će nastupiti otvorenim gardom, kao što je učinio prof. Marko Jelić.

Novoizabrani gradonačelnik Knina otvorio je jednu tabuiziranu temu koju se do sada nitko nije usudio dotaknuti. Riječ je, naime, o položaju branitelja i njihova uplitanja u politiku s otvorenom podrškom HDZ-u. Na Braniteljskom portalu možemo pročitati da je bivši rektor kninskog Veleučilišta i budući gradonačelnik Knina dobrano izvrijeđao branitelje rekavši, navodno, da “su bez časti i dostojanstva, izdajnici i zločinci gori od četnika”. Jelić je na optužbe branitelja da šuruje s Pupovčevim odbjeglim glasačima oštro opleo po braniteljima da su “bez časti, bez kičme, bez dostojanstva i sa cijenom na čelu i na srcu, koji su objavili ovu spletku i splačinu, a busaju se u prsa ‘Mi smo Hrvati, mi smo Hrvatska’”. Za branitelje je rekao da u međuvremenu “izdajnici i zločinci i nikakvi četnici niti drugi okupatori kroz tešku povijest ove zemlje nisu ovu zemlju toliko osiromašili, oduzeli joj duh i ponos kao što su oni.” U svakom slučaju, ako je moćni Pupovac involviran u instaliranje molekularnog biologa za gradonačelnika Knina umjesto bivše “kraljice HDZ-a”, bit će zanimljivo gledati kako će se odvijati suradnja između Plenkovića i Pupija na državnoj razini kada je riječ o očuvanju klimave saborske većine.

Zanimljivo će biti vidjeti hoće li itko od “uglednih analitičara” postaviti pitanje čelništvu HDZ-a je li bilo važnije u drugom krugu lokalnih izbora fokusirati se na Metković da bi se potuklo “Most” ili pokušati “obraniti” Knin. U ovom kontekstu opravdano se nameće pitanje je li Plenković prepustio Pupovcu Knin, da bi dobio njegovu naklonost pri konstituiranju saborske većine. Očito “HDZ-ova kraljica Knina” nije mogla sama dobiti “bitku za Knin”, jer nije ponudila nikakva rješenja za katastrofalno stanje stvari. Da podsjetimo, Josipa Rimac je bila šefica predizborne kampanje u vremenu dok su HDZ-om drmali Karamarko i Vaso. Trebala je biti potpredsjednicom Vlade u prvoj koaliciji HDZ-a i Mosta, ali su mostovci rekli rezolutno “njet”. Nakon poraza na izborima za gradonačelnicu Knina Josipa Rimac će postati dio “karamarksitičkog strukturalizma” koji Plenković postupno dekonstruira po uzoru na suvremene postmoderniste.



Slučaj Gospića je drukčije naravi. Povratnik iz Njemačke, pravaš Karlo Starčević, autor poznatog hrvatskog brenda “Velebitsko pivo” pokušavao je godinama osvojiti HDZ-ov bastion Gospić. Razlog je vrlo jednostavan: u Hrvatskoj je poslovanje nezamislivo bez podrške politike. U svakom slučaju u Gospiću su građani dali prednost privatnom poduzetništvu u odnosu na vladavinu partitokratskih struktura. Uopće ne dvojimo da će bivši gradonačelnik Petar Krmpotić također postati dio “karamarkističkih struktura”. Hoće li pak pobjeda Starčevića iz Like, pripadnika stranke pravaša koja se poziva na onog starijeg Starčevića, pokrenuti novi val desnice u Hrvatskoj? Potencijala ima dovoljno, kao i pravaških grupacija bez orijentacije. Ne zaboravimo da je prije petnaestak godina pravaš Miroslav Rožić bio osvježenje na izborima za Skupštinu Grada Zagreba. Zbog podrške Milanu Bandiću bio je od 2005. do 2008. potpredsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba. Simpatije prema ideji pravaštva ima i bivši HDZ-ovac dr. Zlatko Hasanbegović sa svojom znanstvenom kremom s Instituta Ivo Pilar koji sustavno razvija strategiju “čerupanja HDZ-a iz kafića”. Hasanbegović je novost u pravaškom pokretu jer je vođen argumentima razuma, a ne samo srcem. Upusti li se HDZ u koaliciju s Vrdoljakovim HNS-om na državnoj razini, za pretpostaviti je da će porasti nezadovoljstvo desnog krila HDZ-ovih birača koji će krenuti za Hasanbegovićem u stvaranju respektabilne desnice na političkoj pozornici.

Prošlog tjedna smo se uvjerili koliko nisko može pasti ljudsko dostojanstvo u predizbornim prepucavanjima. Ništa bolje nije ni na akademskoj razini. Prosvjedi velikog dijela osoba iz akademskog života zbog razvoja kurikularne reforme, potvrdili su da sadašnja struktura u Ministarstvu znanosti i obrazovanja ne uživa simpatije akademskog dijela građanstva. U raspravi o sadržaju i strukturi kurikularne reforme u najgledanijoj emisiji HRT-a dvojica akademika pokazali su da im razina argumentacije nije puno bolja od one koju nam nude političari. Jedan ugledni član HZU-a koji dolazi iz branše prirodoznanstvenika iznio je pritužbu da Jokićev prijedlog kurikularne reforme djeci zabranjuju Boga. Elem, nešto slično kao u vrijeme najsirovijeg boljševizma. Vrli akademik reče: “Oni su htjeli djeci u školi reći da Bog ne postoji, a zatim bi dijete došlo doma i od oca čulo da Bog postoji.” Ugledni akademik podsjetio me na famoznog partizanskog komesara Nikoletinu Bursaća iz djela „Doživljaji Nikoletine Bursaća“, partizanskog romanopisca Branka Ćopića po kojem je snimljen istoimeni film. U jednoj od scena Ćopić opisuje partizanskog komesara dok je doma na dopustu. Najveći problem s kojim se komesar suočio došavši doma jest kako reći svojoj materi da nema više Boga. To je čuo od komesara, a po zapovjednoj odgovornosti osjetio je potrebu da treba i drugima prenijeti. Nakon što se ipak odvažio i priopćio materi važnu vijest pozvavši se na čuveni argument “da je komesar tako rekao”, majka mu postavi pitanje: “Sinko, ‘ko će nam davati kišu?”. Na to pitanje je partizanski zapovjednik odgovorio da Bog više nije potreban jer će drugovi “njive orati karakterom”.

Akademikova poruka jasna je kao dan. Jokić i ostali njegovi drugovi nude nam reformu u stilu komesara Nikoletine Bursaća. Sirota djeca učit će u školama da nema Boga, a kada dođu doma, roditelji će ih podučiti nešto u stilu kao mama Nikoletine Bursaća. No, u cijeloj se priči zaboravlja, s obzirom da je vjeronauk ipak izborni nastavni predmet, da je moguć i drukčiji scenarij. Moguće je, naime, da je neko dijete od roditelja čulo da “nema Boga”, ali da je ipak od djece koja idu na vjeronauk čulo drukčiji odgovor. Možda će dijete postaviti roditeljima pitanje kao što čini klinac u seriji “Naše malo misto”: “Mama, zašto i ja ne mogu biti nazadno dijete i dobiti poklone za Božić?”

Facebook Comments

Loading...
DIJELI