Europska autohtona desnica jača je nego prije. I njezina moć raste!

Wikimedia

Stranke i pokreti koji se temelje na nacionalnom jedinstvu protiv „univerzalizma" u Bruxellesu - i protiv politike junckerizma (ona je često sinonim za dekadenciju) - slavili su. To je bio slučaj i u Poljskoji i u Mađarskoj i u Italiji... Svi planovi briselske oligarhije da će na ovim izborima u Europi pomesti opoziciju - pali su u vodu. Europska autohtona desnica jača je nego prije. I njezina moć raste!

Europski izbori nisu iznenadili one koji znaju i slijede europsku politiku. Bila je to osuda francuske Vlade. Macronovu partiju porazila je obnovljena nacionalna fronta Marine Le Pen: njezini rezultati su fantastični: u Parizu je prva Vladina stranka pokupila, uistinu, većinu, ali u ostatku je zemlje slavila izazivačica s predsjedničkih izbora. I to s razlogom, jer je svoj program prilagodila europskoj stvarnosti: više ne zahtijeva da Francuska napusti euro, NATO i Europsku uniju…

Još je gore bilo u Njemačkoj. Tamo su multikulturnu politiku, Angele Merkel, doslovno gurnuli – u aut. Još manje su poštedjeli socijaldemokrate, koji su već dugo u slijepoj ulici. CDU/CSU i SPD ostvarili su povijesno najgore rezultate na europskim izborima. Iako je konzervativna unija, s privremenim ishodom od 28,9 posto, izborni pobjednik, izgubila je 6,5 posto bodova potpore i pet mandata.

Najgori poraz iskusili su socijaldemokrati koji su izgubili 11 postotnih bodova potpore i s rezultatom 15,8 posto sletjeli na treće mjesto, iza Zelenih. U novom će sazivu Europskog parlamenta imati 16 poslanika, što je za 11 manje nego do sada.

HDZ i alternative…

Stranke i pokreti koji se temelje na nacionalnom jedinstvu protiv „univerzalizma” u Bruxellesu – i protiv politike junckerizma (ona je često sinonim za dekadenciju) – slavili su. To je bio slučaj i u Poljskoji i u Mađarskoj i u Italiji… Svi planovi briselske oligarhije da će na ovim izborima u Europi pomesti opoziciju – pali su u vodu. Europska autohtona desnica jača je nego prije. I njezina moć raste!

U Hrvatskoj su izbori potvrdili silazni trend vladajuće stranke, koji je već njezina kronična karakteristika. HDZ je izgubio izbore 11. studenoga 2016. – dobili su 70.000 glasova, manje nego 10 mjeseci ranije, 2015. godine, kada ga je još uvijek vodio Karamarko, a dr. Miro Kovač bio ministar vanjskih poslova. A na prvom je mjestu, 11. rujna 2016., ostao jer je SDP Zorana Milanovića zabilježio – maksimalni neuspjeh. Pobjeda HDZ-a bila je Pirova pobjeda. Četiri osvojena mandata, znak su katastrofe: Andrej Plenković dovest će stranku do točke u kojoj se već našla nakon smrti povijesnog predsjednika, dr. Franje Tuđmana.

Ali, zato nastaju alternative. To bi mogla biti Lista nezavisnih, Brune Esih, ako bi se mogla – na prijedlog Velimira Bujanca – složiti s Hrvatskim suverenistima, Ruže Tomašić. Ali zbog prestižnih se razloga, Bruna Esih – koja uživa moje poštovanje – za to nije odlučila. Priču poznajemo, ali ne znamo sve nužne posljedice za hrvatsku politiku.

Naime, europski izbori 2019. učinili su Velimira Bujanca jednim od najutjecajnijih osoba u najzdravijem dijelu hrvatskog nacionalnog interesa: onog koji se oslanja na tradiciju Vukovara i na simbole Domovinskog rata. Kada je Ruža Tomašić postala projekt Velimira Bujanca (emisije „Bujica”), njezin je put do europskog parlamentarnog mandata bio – zajamčen.

U Hrvatskoj sam imao priliku upoznati vrlo inteligentne ljude. Mate Radeljić, smijenjeni savjetnik, Kolinde Grabar Kitarović, upozorio me početkom svibnja 2019., na vrlo široku strukturu društvenih mreža koju je održao jedan od kandidata na europskim izborima. On je ocijenio da će njegovi društveni kontakti odigrati ključnu ulogu u osvajanju europskog mandata. I nije pogriješio. Ime tog čovjeka je Mislav Kolakušić, jedno od najvećih iznenađenja na nedavnim izborima.

Kolinda Grabar Kitarović, koja predsjednički mandat duguje Bujici (i Vojislavu Šešelju, ali to je druga priča…), treba razmisliti o tome što se događa u svjetlu predstojećih izbora u Hrvatskoj.

Transverzala hrvatskog identiteta

Čitatelji 7Dnevnog mogu u ponedjeljak, 3. lipnja, u HRT-ovom talk-showu poznatog voditelja, Romana Bolkovića, od 22,30 sati, pogledati emisiju s autorom ovog članka. Mnogo sam govorio i o tome, zašto Hrvati i Slovenci moraju voljeti svoj identitet i održavati dobrosusjedske odnose. Voditelj Bolković je imao pred sobom dosje mojih članaka koje sam u zadnje tri godine objavljivao u 7Dnevnom. Ne svih, ali imao je bitan izbor. Tako sam poslije emisije odlučio, da ću to što sam objelodanio i objavio – preformulirati u knjigu.

Bit će to slika transverzale hrvatskog narodnoga identiteta, od Grgura Ninskoga, kako ga je vidio najbolji Rodinov učenik – Meštrović, preko sadašnjice u budućnost: evidentirat će Hrvatsku usred Europe koja se mijenja kako se nikada u bliskoj povijesti nije. Kulminirat će mišlju, da ni jedna hrvatska politika koja ne uzima u obzir zločin koji je generacijama nametnuo građanski rat i komunizam, ne može biti odgovor na buduće izazove hrvatskog nacionalnoga identiteta.

*autor je profesor na Sveučilištu u Ljubljani,

član Europske akademije znanosti i umjetnosti,

član Hazuda

Facebook Comments

Loading...
DIJELI