Možda iz perspektive institucionalnog morala zvuči neobično i bogohulno da se pojedini svećenici pojavljuju na popularnom Ultra Europe Festivalu, kao što je bio slučaj s Ikom Mandurićem i Damirom Stojićem. No, nitko dotičnoj gospodi svećenicima ne može osporiti da je njihov postupak na tragu tvrdnje Isusa Nazarećanina da su kriteriji pravednosti u Kraljevstvu Božjem, ipak drukčiji
Godišnji odmor po običaju provodim na Hvaru. Na ovom prekrasnom otoku sa znamenitim renesansnim kulturnim spomenicima, u srpnju i kolovozu sve je podređeno partijanju i tulumarenju mladih turista iz bogatih zemalja cijeloga svijeta. Dok su ranije na Hvar dolazili ozbiljniji turisti jake platežne moći, danas su to većinom mladi ljudi, željni provoda, zabave i tulumarenja, koji ne troše ništa manje. Život se ovdje praktično odvija noću, a dan služi samo kao relaksacija od napornih hedonističkih eskapada. Dobri poznavatelje turizma kažu da u gradu Hvaru danas dominira neobična forma, dobro organiziranoga “Facebook-turizma”. Dojam je da mladi turisti napuštaju ovaj prekrasni gradić uglavnom zadovoljni s najavom da će se, možda, opet vratiti iduće godine, ako ne pronađu atraktivnije destinacije za ostvarenje svojih mladenačkih želja u vremenu kada i zdravi razum ode na godišnji odmor.
Prošlu subotu ispijao sam u jednom hvarskom kafiću pivo s jednim mladim teologom, koji je inače slušao moja predavanja iz estetike dok sam još predavao na Hrvatskim studijima. Jako je pametan i načitan mladi gospodin, sa zavidnom sposobnošću rasuđivanja. Bio je to zadnji dan njegova godišnjeg odmora, jer već počinju devetnice za Veliku Gospu. Dok smo rashlađivali dušu mrzlim pivom domaće proizvodnje, ispred naših očiju prolazili su zgodni, nabildani muškarci kao iz hollywoodskih filmova. Zamamne ljepotice svih boja i nacija, oskudno odjevene, najčešće bez pratnje partnera, privlačile su pozornost naših pogleda. Bile bi, vjerojatno, još oskudnije odjevene, da novi hvarski gradonačelnik, Riki Novak, nije zaprijetio kaznama za nedolično ponašanje u pogledu oblačenja, postavivši table na ulazu u grad s upozorenjem na kazne zbog nepoštivanja pravila odijevanja. Muškarci bi trebali platiti petsto eura za šetnju gradom s obnaženim tijelom iznad pojasne linije, a kod žena je ista kazna ako šetuckaju samo u badiću, bez dodatnih krpica. Budući da nisu predviđene novčane kazne za prolaznice s prozirnim majicama koje s fenomenološkog aspekta više pokazuju nego skrivaju, nekako je dojam da su hvarske turistice i u tom pogledu pronašle salamonsko rješenje, pa se na Hvaru supstancijalno ništa nije promijenilo u odnosu na prošle godine, unatoč pompoznim obećanjima novoizabranog gradonačelnika s liste nezavisnih. Ako prošetate gradom s pivom u ruci ili pak s litrom rashlađenog vina, kazna vam je – sedamsto eura. Problem strogih natpisa na ulasku u grad je što se ne primjenjuju, pa je u Hvaru, unatoč oštrim najavama gradonačelnika, ostalo sve manje-više nepromijenjeno. Navodno je neka policajka počela kažnjavati u skladu s natpisima na ulazu u grad, ali su ju ubrzo makli. Očito je nova hvarska uprava, ipak, shvatila da su potrošnja i plaćanje PDV-a daleko važniji segmenti društva od utjerivanja moralnosti plaćanjem kazni.
Svog prijatelja teologa pitao sam za mišljenje, što bi danas Isus Nazarećanin rekao o burnim partijanjima diljem Lijepe naše, počevši od Zrća i Hvara, Ultre u Splitu, te noćnih klubova u Dubrovniku. Dobio sam očekivani odgovor: “Vjerojatno bi ponovio ono što je već rekao, a nama bi izgledalo čudno i neobično, provokativno, možda i skandalozno”. U Matejevu evanđelju možemo, naime, pročitati čuvenu rečenicu koja je mladog Rabija iz Nazareta okarakterizirala nepodobnim za institucionalni život židovskih vjerskih dužnosnika. Isusova žaoka je bila usmjerena primarno protiv rabina koji su bili zaduženi za tumačenje i interpretaciju Božjeg zakona, Tore: “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas na putu u kraljevstvo Božje! Dođe Ivan k vama, pokaza vam put pravednosti, a vi mu ne povjerovaste. Carinici i bludnice mu povjerovaše.” (Mt 21, 31-32). Carinici su bili u židovskom narodu ozloglašeni, jer su ubirali poreze, prireze i slične stvari za rimsku vlast, a pritom su uvijek jedan dio ostavljali za sebe. Slovili su kao poltroni i ulizice rimskoga režima.
Upitao sam svoga prijatelja teologa, jesu li po kriterijima “pravednosti Kraljevstva Božjega” koje je Isus naviještao, spoznoruše u tangicama i toplesu na atraktivnim jahtama milijunaša i tajkuna, koji utajuju poreze, prešišali malobrojne vjerenike koji mole krunicu za devetnicu Velike Gospe u hvarskoj katedrali ili franjevačkoj crkvi u Hvaru? Dok prvi uživaju u blagodatima vremena, ovim drugim država papreno oporezuje njihovu crkavicu. Prijatelj teolog je zašutio. Gledao sam ga kako se bori s vlastitom šutnjom da je ne prekine, jer šutnja je u takvim trenucima bila najjači govor. Kada je progovorio, bilo je pitanje – “Možemo li popiti još po jednu?” Naravno, pristao sam jer takvog partnera na cugi, ne sreće se baš često…
Nastavili smo svoje razgovore o problemima novozavjetne egzegeze, o pitanjima mogućnosti rekonstrukcije autentičnoga nauka povijesnog Isusa iz Nazareta, o duhu vremena u kojem je Isus živio, te o aplikaciji njegova nauka u današnjem vremenu. Složili smo se da su svi pokušaji redukcije na povijesni Isusov nauk, zapravo, osuđeni na propast, jer Isusov je nauk sačuvan u kontekstu formiranja kršćanske zajednice i eshatološke otvorenosti koju je naviještao. Wittgenstein je posebno analizirao protuslovlja u evanđeljima, te došao do zaključka da ona nisu znak slabosti, nego pokušaj da se nešto kaže o onome što je neizrecivo, kao što je slučaj s Kraljevstvom Božjim.
Skandalozna pohvala prostitutki s pozicije pravednosti Kraljevstva Božjeg, zapravo, se može interpretirati kao Isusov obračun s patrijarhalnim društvom tadašnjeg vremena. Žena je prema Levitskom zakonu koji je u židovskoj tradiciji tumačen kao volja Božja, bila vlasništvo muškarca, poput njive, vola i magarca. Moć “macho” Židova mjerila se po broju žena koje su posjedovali. Ako čitamo Prvu knjigu kraljeva, primijetit ćemo da je Davidov nasljednik i sin, moćni kralj Salamon, na svome dvoru tulumario s tisuću žena od kojih su sedamsto bile zakonite supruge, a tristo – odabrane priležnice iz svih dijelova svijeta. Ako je vjerovati svetopisamskim brojkama, najmoćniji šeici iz vahabitske dinastije nisu bili ni do koljena moćnom i pametnom kralju Salamonu. Židovski Bog Jahve, koji je slovio kao realni vladar povijesti, bio je posebno razljućen činjenicom da su Salamonove poganske žene, u njegovim poznim godinama, kod židovskog kralja privukle simpatiju prema poganskim bogovima i kumirima, o čemu možemo čitati u jedanaestom poglavlju Prve knjige kraljeva. A Jahve je poznat kao ljubomoran Bog koji ne podnosi postojanje drugih bogova, ni božica, kako učimo u prvoj zapovijedi Božjoj.
Pozitivni likovi žena u Starom zavjetu, kao što su bile sutkinja Debora, te Judita i Estera, zapravo, su iznimke u vladavini patrijarhalnoga društva. Isus je, između ostalog, nastupio i kao kritičar patrijarhalnog modela vladavine, pokazavši neobičnu simpatiju upravo prema prostitutkama koje su bile žrtve takvog sustava jer su olako, zbog preljuba, mogle biti podvrgnute kamenovanju. Iako je prostitucija u židovskoj religiji bila zabranjena, a Levitski zakon predviđao kamenovanje bludnica, Isus je svojim provokativnim izjavama o visokom statusu bludnica u Kraljevstvu nebeskom, nastupio gotovo emancipatorski. Starozavjetna zabrana preljuba podrazumijevala je narušavanje prava privatnog vlasništva muškarca nad ženom. U tom pogledu, Isus je naviještao radikalnu transformaciju etičkog pristupa prema ženi: “A ja vam kažem: tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” (Mt 5,28). Zanimljivo je da Isus ne dopušta oženjenom muškarcu da olako daje “otpusno pismo svojoj ženi”, jer svatko tko otpusti svoju ženu, izlaže je opasnosti da postane prostitutka, a onoga časa kada budu uhvaćene na djelu, slijedi kamenovanje.
Jedna od najimpresivnijih slika, odnosno priča u evanđeljima, svakako je o bludnici koju su rabini doveli Isusu, jer je uhvaćena u grijehu (Iv 7,53–8,11). Priča se ne nalazi u najstarijim rukopisima Ivanova evanđelja, pa je vjerojatno plod kasnije interpolacije. U svakom slučaju, naracija o prostitutki zorno oslikava srž Isusova nauka. Na upit rabina i njihovih pristaša farizeja, što raditi sa ženom koja je uhvaćena u preljubu – Mojsije je, naime, propisao da se takve žene kamenuju – Isus je hrabro odgovorio da prvi baci kamen na nju onaj, tko je bez grijeha. Priča iz Ivanova evanđelja kaže da su rabini i njihove pristaše ostali bez riječi i razišli se, ne rekavši ništa na Isusov prijedlog. Iako je tekst nastao vjerojatno dva stoljeća kasnije, u njemu se zorno oslikava Isusov moralni stav o potrebi oprosta kao optimalnoga rješenja. Sličnu scenu imamo u Lukinom evanđelju (Lk 7.50) gdje se opisuje kako je javna grešnica, bez izgovorene riječi, svojim suzama oprala Isusove noge, a nakon toga ih posušila svojom kosom i nauljila maslinovim uljem, dok je Isus boravio na objedu u kući farizeja Šimuna.
Možda iz perspektive institucionalnog morala zvuči neobično i bogohulno da se pojedini svećenici pojavljuju na popularnom Ultra Europe Festivalu, kao što je bio slučaj s Ikom Mandurićem i Damirom Stojićem. No, nitko dotičnoj gospodi svećenicima ne može osporiti da je njihov postupak na tragu tvrdnje Isusa Nazarećanina da su kriteriji pravednosti u Kraljevstvu Božjem, ipak drukčiji.
Uostalom, sve nas koji gunđamo jer ne možemo spavati tijekom ljetovanja na atraktivnim lokacijama zbog preglasne glazbe i bučnoga partijanja, nitko ne sili da biramo takva mjesta za odmor.