‘Bratstvo i jedinstvo’ u Bruxelessu i njegovi čuvari pred sve većim izazovima

wikimedia commons

Kao što je 1987. donijela prve dezintegracijske tendencije u SFRJ, koji se temeljio na laži, tako će 2017. donijeti isto u višenacionalni EU, utemeljen na multikulturalnosti. Jer, multikulturalizam i „bratstvo i jedinstvo“ prazne su parole. Pojavit će se neki „Milošević“ koji će htjeti profitirati od raspada Europe

Teško je zamisliti da je 2017. godina mogla započeti gore nego što jest. Buknulo je na kritičnoj točci, na granici koja razdvaja Europu od Osmanskog carstva, u noćnom klubu Reina, na rubu Bospora. Napadač je ubio 39 ljudi. Prije toga je otmičar kamiona na berlinskoj tržnici usmrtio dvanaest ljudi, a mnoge i ranio. No, možda se najočitija manifestacija u tom smjeru dogodila u Kölnu. Poučena iskustvom s dočeka nove 2016. godine, kad su migranti na željezničkoj postaji masovno uznemiravali djevojke, njemačka policija sada nije sjedila skrštenih ruku. Red na ulicama Kölna sada je osiguravalo oko 1500 policajaca, od kojih 300 njih samo na trgu ispred katedrale. Broj prijavljenih kaznenih djela od prošle godine (čak 1300) policija je uspjela smanjiti na dva slučaja seksualnog uznemiravanja i šest krađa, a uhićeno je 29 osoba. Postoje naznake da su tako odbacili oko tisuću migranata iz Nafrisa, kako su policajci stanovnike Sjeverne Afrike prozvali na društvenim mrežama.

Policija preko noći – „rasistička“

To je bilo previše! Policija je bila optužena za širenje govora mržnje i promicanje diskvalifikacije novih građana. Rasizam je bio najuočljivija uvreda. Medijska se kampanja zatim okrenula protiv populizma i njemačkog desničarstva, iako ni jedno niti drugo nije bilo ni u kakvoj vezi s djelovanjem policije, koje je bilo u potpunosti korektno.

Nova godina, 2017., je tako pokazala da je stara praksa multikulturalizma ne samo preživjela, nego i ozbiljno prijeti sigurnosti europskih građana. To je zato jer se govor, kojega većinom upotrebljavaju mediji i političari, temelji na ishodišnoj pogrešci. Stvari se ne zovu pravim imenom, nego ih se ukrašava ili prikazuje u suprotnom svjetlu. Ljudima se sugerira da je bijelo crno, a crno bijelo. Jezik multikulturalizma orwelovski je jezik. Kada govori nešto, misli se upravo suprotno onome što se govori. Riječi koje se najčešće zloupotrebljavaju su „tolerancija“, „dijalog“, „solidarnost“, „izbjeglica“, umjesto „migrant“, itd. Tako se obrana protiv nasilja migranata ili korektan rad policije nazivaju rasizmom i vežu za njemački „fašizam“. U vrijeme kada najteži događaji pogađaju Europu, uz orwellovski govor upotrebljava se reducirani, eufemistički odnosno filtrirani jezik. Kada teroristi u ime Alaha pobiju toliko nevinih civila – i to po tko zna koji put u posljednjih nekoliko mjeseci – predstavnici službene politike (i medija) užurbano smanjuju težinu njihovog stradanja ili pozivaju na razumijevanje „nesretnih izbjeglica“ i situacije u zemljama iz kojih su „nasilno protjerani“.

„Ni’ko ne sme da Vas bije“



To stvara strašan vakuum na dvije strane. Prvo: građani su razočarani, jer multikulturalizam ne imenuje stvari onakvima kakve jesu, ostaju sami, bez zaštite; drugo, ohrabreni napadači koriste nedostatke u sustavu za sve učestalije napade.

Multikulturalizam je proizvod Frankfurtske škole, koja je željela uništiti zapadni identitet, kršćanstvo i europsku civilizaciju. U pozadini svega je bila komunistička ideja. Marksisti su zato počeli demontirati jezik. U bivšoj Jugoslaviji smo taj fenomen dobro poznavali. Napravimo paralelu. Josip Broz Tito svoju je vlast nad narodima i narodnostima osigurao orwellovskom formulom „bratstvo i jedinstvo“. To bi trebalo značiti da su svi konstitutivni narodi države jednaki. Ali to je zapravo bila samo parola. Posvemašnju Titovu vlast osiguravali su JNA, KOS i UDB (Uprava državne bezbednosti). To su tri stupa njegovog imperija. Ali u tu svrhu angažirao je samo jedan narod, Srbe: 90 posto zapovjednog kadra u JNA, KOS-u i UDB-u bili su Srbi (ili Crnogorci).

Slobodan Milošević je kao predsjednik CK SK Srbije dobro poznavao logiku djelovanja takvog pervertiranog (izopačenog, nap.ur.) sustava. Zato je u jednom trenutku, 24. travnja 1987. godine na Kosovu Polju, rečenicom „Ni’ko ne sme da Vas bije“ “bratstvo i jedinstvo“ naroda i narodnosti SFRJ u tren oka pretvorio u formulu koja je dovela do pohoda velikosrpske „antibirokratske“ revolucije na „mitinzima istine“ u punoj snazi, najprije u Beogradu (uklanjanje Ivana Stambolića), a zatim u cijeloj Jugoslaviji. Zadnji su dokaz bile ratne jedinice JNA u Vukovaru i pred Osijekom, a prije svega ratišta na kojima se realizirala velikosrpska ideja oružjem nekadašnje države, utemeljene na „bratstvu i jedinstvu“, sve do sukoba u BiH (1992.) i  na Kosovu 1999. godine.

Bruxelleska birokracija zajedno s mainstream medijima danas u Europi oruđem multikulturalizma radi nešto slično onome što je započeo Tito (a nakon njega Milošević). Rječnikom koji negira stvarnost, zadržava svoje privilegije i sebe na vlasti. Crno je bijelo, bijelo je crno – ili barem sivo.

Kao što je 1987. godina donijela prve dezintegrativne tendencije u višenacionalnoj državi SFRJ, koja se temeljila na laži, tako će 2017. donijeti isto u višenacionalnu europsku zajednicu, utemeljenu na multikulturalnosti. I jedno i drugo nije imalo dosta veze sa zbiljom i s potrebama ljudi. Naime, multikulturalizam i „bratstvo i jedinstvo“ prazne su parole.

Netko će, kao i Slobodan Milošević, htjeti profitirati od raspada Europe. U prvom planu su i danas vidljivi islamski teroristi i ISIL, a u drugome Vladimir Putin. Rade na istom cilju, mada su neprijatelji (Čečenija, Sirija). Ovaj je trend najgori znak za 2017. godinu.

Napomena: Autor članka, dr. Boštjan Marko Turk, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Facebook Comments

Loading...
DIJELI