Neće proći previše dana kada ćemo u reprezentaciji iznova gledati i Brunu Petkovića, pa i Antu Rebića.
Ne vjerujete? Ako će igrati dobro, u kontinuitetu, budite sigurni da će Zlatko Dalić naći snage i pružiti im iznova priliku.
Baš kao što je posve nenadano pružio priliku i Borni Sosi, u jednom trenutku odmetnutom bjeguncu koji se prijetio igranjem za Njemačku.
Ma, za koju bi zacijelo i zaigrao da se nije dogodio administrativni obrat. Nijemci su pogriješili i vrbovali Sosu za svoju zemlju, iako nisu imali pravo na to. I Sosa je ostao na vjetrometini, a Dalić ga je pozvao za prvu sljedeću akciju, ovu zadnju s tri utakmice. I Sosa je bio pun pogodak.
Iako je u verbalnom prepucavanju Sose i Dalića bilo i neugodnih riječi, napose prema izborniku. No, Dalić je napravio nešto što mogu samo veliki ljudi. Prije toga je izjavio:
“Pa, tko sam uopće ja da nekome zabranim igranje u reprezentaciji”?
Sosa je završena priča. On je neupitna budućnost hrvatske reprezentacije. Pisali smo i o Bruni Petkoviću, i njega i nas iznenadila je odluka Zlatka Dalića da ga ne pozove za ove zadnje tri kvalifikacijske utakmice, protiv Rusije, Slovačke i Slovenije. Možda je to bila svojevrsna Dalićeva opomena Petkoviću koji je izgubio formu. Ili ga je i malo poštedio, možda ga je skrhao umor, u Dinamovom dresu ne pruža partije kao nekad. Čak je to i eventualna poruka izbornika da nije bio zadovoljan s njime u zadnje vrijeme.
Svejedno štogod jest. Ali, ako se Petković vrati u onu formu s kojom nas je opčinjavao nema šanse da ga Zlatko Dalić ne pozove. Dobro ga znamo. Nije zlopamtilo, nije osvetoljubiv, niti se voli inatiti.
Samo, problem s Petkovićem mu je kud i kamo manji nego s Antom Rebićem. Doista, ako Rebić dođe u veliku formu, hoće li i njega Zlatko Dalić pozvati pod nacionalni dres? Unatoč onog incidenta kada je ružnim riječima pisao o Zlatku Daliću, neposredno nakon europske smotre. Zbog takvog Rebićevog devijantnog ponašanja u Dalićevoj kući u Novalji na Pagu čak je i održan sastanak reprezentativaca veterana koje je predvodio Luka Modrić i samog izbornika. Sa zaključkom da se Rebić pošalje na, u najmanju ruku, hlađenje. Svi smo tada bili uvjereni, s obzirom na to kako je Rebić igrao, da mu je reprezentacija samo uspomena.
No, ne mora nužno biti tako. Vidimo ga sada u talijanskog prvenstvu, u Milanu, da se vraća u formu, prodire, asistira. Jasno, potreban mu je i kontinuitet dobrih nastupa. Hoće li to biti dovoljno Daliću i veteranima da ga opet prime pod svoje okrilje? Odgovor je težak. Rebić se zaista ogriješio o prešutni kodeks, pa nije korektno kritizirati javno ni svog trenera, time i suigrače.
Ipak, tko je bezgrješan. Izbornik prvi nije, da o igračima i ne govorimo. I ako će Rebić moći pomoći, jer interes reprezentacije mora biti iznad svega, pa i osobnih taština, zašto ga se ne bi vratilo u reprezentaciju? Uvjereni smo da i Zlatko Dalić slično razmišlja. I on sam bi htio prekinuti tu zavadu, taj Rebićev prekršaj Dalić bi volio ne samo zaboraviti, nego i oprostiti.
No, i na Rebiću bi trebao biti dio posla. Topla riječ, isprika u četiri oka, razgovor sa suigračima iz reprezentacije. Zaista, Rebić se najmanje trebao žaliti na tretman kod Zlatka Dalića. Tu je napravio veliku pogrešku.
Ljudi smo, civilizirani, sve se da izgladiti ako postoji volje i ljubavi. Nadamo se da je naša nogometna nacionalna vrsta još uvijek oaza poštovanja i ljubavi. I ako je tako, ako Rebić zaigra kao prije, ako nam bude trebao, ne treba gledati na njegov povratak kao na nešto negativno. Naprotiv. Time ćemo samo pokazati vlastitu snagu!