22. lipnja 1941. nije se dogodio nikakav ustanak

Hrvatski državni arhiv

Imamo sreću da su se komunisti upustili u krivotvorenje ustanka na 22. lipnja 1941. godine, na prvi dan njemačkog pohoda na Sovjetski Savez. Nakon te komunističke pogreške lakše prepoznajemo ostale protuhrvatske laži, a napose projekte prevaljivanja njemačke odgovornosti za Holokaust na ustaše i Hrvate.

Danas je popularan “preventivni antifašizam”, koji se cijepi prekomjerno upravo zato da izazove fašizam i tako opravda ugodan život lažnih antifašista na našoj grbači. Reći da su 22. lipnja 1941. komunisti digli ustanak, isti dan kada je Hitler napao Staljina, isto je kao da kažete da je Austrougarska napala Srbiju na dan Sarajevskog atentata na Ferdinanda, u samu zoru. Hrvati su navučeni na udicu da je ustanak počeo u Hrvatskoj, a zapravo su tako najgori četnici postali partizani i prvoborci. Strašno je da smo ovih dana iz usta takozvanih antifašista i profesionalnih žrtava čuli izjave u smislu nastupa Šešeljeva sina u Vijeću Europe.

Posao iz lipnja 1941.

Nadnevka 22. lipnja 1941. godine Hitler je aplicirao plan Barbarosa – napad na Sovjetski Savez. Toliko idiotski, toliko van svake pameti, da je zaprepašteni Staljin dva dana dvojio glede Hitlerovih ciljeva. Famozni Koba nije reagirao pravovremeno, niti je odmah pokrenuo sovjetsku agenturu i/ili komuniste diljem Europe, ali su zato u sve bile upućene domaće seljačine u sisačkoj šumi Brezovica, Bogu iza nogu, daleko od svih komunikacija, čak prije nego što je Hitler zapovjedio napad. Pametni drugovi predvidjeli su da će se napad na bratski Sovjetski Savez dogoditi baš toga dana. Kako su genijalni Titovi partizani predvidjeli i to da će deset godina kasnije Tito reći Ne Kobi, sakrili su od njega povlaštenu informaciju. Poslijeratna komunjarska propaganda SRH znala je da ne može datum prije 22. lipnja proglasiti danom ustanka, pa je uzet taj granični nadnevak. Zahvaljujući takvoj plitkoj pameti, pao je cijeli njihov mit o takozvanom NOB-u. Naravno da krvoprolića i uznemiravanje teritorija nisu provodili samo četnici, jer su se još snažnije pridodali Moskva i sovjetski infiltranti, uz suradnju Talijana. U svakom slučaju, izmišljeni Prvi partizanski odred nije se niti mogao formirati 22. lipnja čak i da je tog dana iz Moskve stigla takva zapovijed. Naprotiv, Nijemci su brzo napredovali i brzo okupirali skoro sav europski dio Sovjetskog Saveza, činilo se da su Kobi dani odbrojani, pa je to navelo Tita i ekipu da se upuste u pregovore s Nijemcima u smislu da im se komunisti priklone. Poput Hanibala pred vratima Rima, Hitler je oklijevao s napadom na Moskvu, izgubio čak dva mjeseca, i tako potrošio sve svoje vrijeme. Rušenje pakta Berlina i Beograda, kao i Travanjski rat nisu promijenili ništa bitno, osim što će Hrvatima za četiri godine donijeti genocid i 45 godina komunističkog i velikosrpskog terora.

Komunisti su doživjeli njemačku i talijansku okupaciju Jugoslavije kao oslobođenje od velikosrpske tiranije i jugoslavenskog agrarnog kapitalizma. Pušteni su iz zatvora i komotno se prešetavali po “ustaškom Zagrebu”. Najuglednije domaće komuniste, puštene iz Kerestinca, zatočene u Kerestincu još za prve Jugoslavije, Tito i ekipa optužili su za izdaju i likvidirali, da tako sačuvaju osvojene pozicije, kako unutar sovjetske agenture, tako i u prihvatljivijoj topologiji Kominterne. Hitlerov kretenski potez promijenio je sve. Komunisti su se preko noći morali preseliti u šumu i to je nazvano narodnim ustankom. Talijani su okupirali Dalmaciju i krenuli na Hercegovinu i Bosnu, Nijemci su natjerali komunjare da žive na drveću, četnici su klali na sve strane, a ustaše i domobrani očajnički pokušavali primiriti uznemirene teritorije. Kakvo oslobađanje Istre? Komunisti su ostali u službi Italije. Partizani i četnici poklali su muslimane i katolike Prijedora i okolice, a dovezli su ih talijanski fašisti u svojim kamionima. Nisu Dalmatinci bili prvi partizani, nego su partizane proizveli Talijani, formirajući i naoružavajući u svojim okupacijskim zonama orjunaše i sve te iredente. Nije Hitlerov osobni povjerenik Edmund Glaise Horstenau nudio partizanima njemačku plaću zato što je volio Staljina, nego zato da partizane otrgne od Talijana, koji su sustavno uznemiravali područja u želji da prošire Rimsko Carstvo sve do Mađarske.

Prvoborci četnici



Antifašizam je implicitno postavljena laž. Moja osobna maksima: možete ne biti fašist, a sve ostalo je fašizam. Rat je najprije sukob interesa, pa se tek nakon toga dodaju otmica Helene i slični srcedrapajući zapleti. Zar nisu Ameri glatko vratili za Njemačku brod s židovskom aristokracijom? Zar Saveznici nisu uredno potapali njemačke brodove krcate Židovima, na ruti za Pelestinu? Naravno, glavni krivci za stradanje Židova ipak su njemački nacisti i talijanski fašisti. Nakon njih, krivnja je na Saveznicima, pa tek onda možemo razgovarati jesu li ustaše za svoje Židove morali učiniti više. Osobno sam mišljenja da se Ante Pavelić trebao tvrđe postaviti prema Hitleru i tražiti potpunu suspenziju rasnih zakon za prostor NDH, po cijenu da bude likvidiran. Nacisti su sami bili krivi što su Židovi postali njemački unutarnji problem, ali je Saveznicima bilo drago da se to dogodilo. U lipnju 1941. Srbi nisu znali tko je Tito, nego su se spremali za vidovdansku feštu, a četnici za svoja vidovdanska klanja. Srpski i srbijanski Sarajevski atentat na Ferdinanda Habsburškog dogodio se na Vidovdan. Slobodan Milošević je svoje “događanje naroda” pokrenuo na Vidovdan. Na isti je pravoslavni blagdan izručen haaškom Tribunalu, kao žrtva figure. U sisačkoj šumi Brezovica 22. lipnja 1941. dogodilo se okupljanje četničkih formacija, uoči Vidovdana, pa mi nikako nije jasno kako se u takvom okruženju formirao takozvani Prvi partizanski odred? Protiv koga? Komunisti iliti internacionalni socijalisti tada nisu znali da je Sovjetski Savez napadnut. Kada su se imena “ustanika” iz sisačke Brezovice 28. lipnja 1941. pojavila u četničkom vidovdanskom divljanju, bilo je jasno da je sve to u okvirima poslijeratne konverzije četnika u partizane. U prvoborce! Rat u Europi potaknuo je velikosrpska ubojstva i četničko vidovdansko nasilje, fašistička Jugoslavija ušla je u pakt s Hitlerom (Jugoslaviji i Srbiji obećan je Solun), a tada NDH nije bila niti u povojima. Zašto su tada srpski nacionalisti ubijali Hrvate? Prije NDH! Prije Jasenovca! Zašto je srpski zastupnik smaknuo hrvatske zastupnike u beogradskom parlamentu? Prije NDH i Jasenovca! Zašto je osnovan Ustanički iliti Ustaški pokret? Vladimir Bakarić javno je pred televizijskim kamerama priznao da je Komunistička partija ostala po strani prosvjeda u Beogradu od 27. ožujka, koji je po njemu pokrenula britanska trgovačka mreža, pripremajući klimu za državni udar. Odgađanje Hitlerovog napada na Sovjetski Savez nije bilo zasluga jugoslavenskih komunista, nego Britanaca, ako je to bilo što promijenilo, jer se Hitler više mogao osloniti na svoje divizije nego na Jugoslaviju, koja bi se svakako raspala, vjerojatno u još nepovoljnijim okolnostima za Hitlera.

Djeca su pružala otpor

“Odgovor na zločinačku tvorevinu NDH je da naša državna vlast komemorira žrtve Bleiburškog polja, uz najviše državne počasti, gdje je stradala uglavnom ustaška vojska koja se nije predala” – izjavio je Ognjen Kraus u ime Koordinacije židovskih općina. Kako objasniti Ognjenu Krausu da su Bleiburg i naš Križni put preživjeli samo oni koji se nisu predali, uključujući Rafaela Bobana i njegove “crnokošuljaše”. Tko je pao partizanima u ruke, bio je mrtav, odmah ili nakon stavljanja na muke. Ako su partizani provodili pravdu, ako su stradali samo oni koji se partizanima nisu htjeli predati, znači li to da su partizani u Hudoj jami ugušili hrvatske djevojčice zato što su pružale otpor? Eto, i naša mučenica Grozda Budak pružala je otpor kada su je partizani silovali, pa su je isti primirili tako što su joj živoj sa stolarskom pilom odrezali udove. Pada li vama na pamet druga mogućnost? Bilo što razumno, kao blaga sumnja da partizani i antifašisti nisu bili zvijeri, rođeni ubojice uz nekoliko osvetnika ničega? Posve u skladu s poznatom partizanskom pravdom, Grozdin otac završio je na ražnju na zagrebačkoj Dotršćini, koja je tada bila sjeverni dio Maksimirske šume. Nađe se još uvijek živih Markuševljana koji mogu posvjedočili da su Milu Budaka partizanke pokušale živog ispeći na ražnju, ali je umro već prilikom nabijanja na kolac. Kao porugu partizanskoj pravdi, neki je monstrum tamo postavio spomenik žrtvama fašizma, koji takav i danas stoji, kao konkretan dokaz reokupacije SRH/RH. Možda profesionalni antifašisti planiraju dodati ploču s kronologijom posla iz svibnja 1945.? Mile je svoj Križni put prošao još za Prvog svjetskog rata, kada je ranjen u austrougarskoj vojsci i takav zarobljen, pa ga poražena srpska vojska vodila na povodcu sve do Kajmačkalana i dalje, da ne zaluta, a Mile nikako da zavoli Srbe. Za prve je Jugoslavije bio ranjen u neuspjelom atentatu, ali svejedno nije zavolio Srbe. Nije zavolio niti Mađare. Imao je svoje osobne rezerve u odnosu na dva naroda! Što drugo reći nego da je bio šovinist? Zapravo se može reći da hrvatskog mučenika Milu Budaka mrze svi narodi, pa i mnogi hrvatski izdajnici.

Gospić – Jadovno – Pag

Naši neprijatelji i naši protivnici pokušavaju okameniti svoju lažnu reviziju hrvatske povijesti, pa je tako predstavljena njihova spomen ploča s njihovom kronologijom događaja od travnja do kolovoza 1941. Od starosti ili bolesti umrli Židovi, Srbi i Romi, uključujući nekoliko ubijenih u tko zna kakvim okolnostima, množe se s tisuću i stotinama tisuća, i onda se sve prezentira kao masovni zločin ustaša i Hrvata. Nevjerojatno je da tijekom Drugog svjetskog rata nitko nije umro od starosti, bolesti, ili u nekoj nesreći. Možete li to razumjeti? Izračuna se demografski manjak, koliko je to moguće, i to se računa u ustaške žrtve. Punih dvadeset godina valjao se fašizam u Italiji, da bi talijanski fašisti okupirali cijelu Dalmaciju i krenuli na Hercegovinu i Bosnu, a Židovi s tih područja vide zlo u ustašama i Hrvatima, čije su postrojbe i vojarne Talijani bombardirali, napadujući neke od njih zajedno s četnicima i sovjetskom agenturom. U tom neredu nikome od Hrvata nije palo na pamet okolo skupljati Židove i formirati logore, pogotovo što su dobar dio Ustaškog pokreta sačinjavali Židovi, koji su se borili protiv segregacije u prvoj Jugoslaviji, pa su se na toj platformi pridružili ustašama, bili ustaše! Samo je NDH donijela ublažavajuće anekse na Hitlerove rasne zakone. Za progonjene Židove Europe, NDH je bila sanjana destinacija, odmah iza Švicarske i Portugala. Tajna pretovarivanja njemačke i talijanske odgovornosti za Holokaust na Hrvate i Poljake je u terminologiji. Kamp za zarobljene savezničke vojnike u Njemačkoj prirodno se zove zarobljenički, a bilo kakvo zatvaranje zarobljenih četnika i partizana od strane ustaša ili domobrana zove se logor smrti. I Gospić je bio okupiran od Talijana. Da se ipak talijanski logori ili talijanski transporti Židova kroatiziraju, svima je dodijeljeno nekoliko tjedana kolektivnog godišnjeg odmora Talijana, kada bi ustaše sumanuto sprintale 100 metara u sekundi, da što prije pobiju nesretnike koje su Talijani skupili da bi ih zaštitili. Kao, kulturni talijanski fašisti, gospoda iz Rima, Firence, Venecije i sličnih civilizacijskih Meka, izmakli bi se na tjedan-dva, da ustaše obave fizički posao. Isto se dogodilo u Srbiji, gdje se srbijanski i srpski logori smrti vode kao logori NDH. I, Židovi to tako puštaju, najvjerojatnije zato što im je korisnije natovariti Hrvate.

Hrvati ne traže reviziju povijesti, nego odbijaju one već provedene revizije povijesti na štetu Hrvata i Hrvatske, i za potrebe cijele vojske društvenih parazita. “Mi nismo imali komunizam” – provalio je Habulin za Nacional, prije godinu dana, u sličnoj komemoracijskoj atmosferi. Što danas zbori Habulin? Pa, kaže da je smanjenje prava nacionalnih manjina mogući prvi korak do novih protjerivanja, progona, nasilnog pokrštavanja, koncentracijskih logora, pa možda i formiranja neke nove Nezavisne države Hrvatske. Mnogi žale što posao iz svibnja 1945. nije dovršen. To više nije uznemiravanje stanovništva na nekim dijelovima NDH, nego pohod protiv svake hrvatske države. Ognjen Kraus prigovara da današnja hrvatska vlast ne nalazi za shodno poslati predstavnike na obilježavanje 75. obljetnice bitke na Sutjesci, gdje je, kako kaže, poginulo više od tri tisuće mladića, najviše iz Šibenika i Splita. Gospodine Kraus, teško je razumjeti o čemu govorite, jer je danas glavni partizan Franjo Habulin, predsjednik takozvanog Saveza antifašističkih boraca. Isti Habulin rodio se 12 godina nakon Drugog svjetskog rata. Gospodine Kraus, ako već prigovarate da restitucija nije provedena u cjelosti, zašto trpite ubojice s Bleiburga i našeg Križnog puta u židovskim vilama, na najboljim lokacijama u Zagrebu? Njih i/ili njihovu djecu? Meni je osobno strašno vidjeti takve pored Židova na komemoracijama. Strašno je vidjeti kako se takvi otimači tuđeg prave blentavi kada neki Židov spomene restituciju. Pitanje svih pitanja: zašto predstavnici Židova u Hrvatskoj i šire nikada ne govore o djelovanju Labradora, koji je 90-ih minirao židovske svetinje da kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Možemo kupiti još stotinu vojnih zrakoplova od Izraela, ali to neće zaustaviti nekorektne domaće i svjetske židovske kampanje u smislu prevaljivanja nacističke i fašističke odgovornosti za Holokaust na ustaše i Hrvate.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI