S naslovnice Jutarnjeg lista jutros “vrišti” napis o tome da su u posjedu presedanske odluke koje bi se trebali pridržavati svi hrvatski sudovi. Autorica teksta Slavica Lukić ne sakriva oduševljenje zbog izrečene kazne pjevaču Mariju Rosi, koji je 2015., izvodeći “Bojnu Čavoglave”, izvikivao pozdrav “Za dom spremni”.
S obzirom na to da su hrvatski sudovi u prijašnjim slučajevima oslobađali pjevača Marka Perkovića Thompsona zbog izvođenja pjesme i izvikivanja ovog pozdrava, pomalo je zbunjujući cijeli ovaj članak za nas pravne laike, jer ako ćemo tako, nije da se odluka Visokog prekršajnog suda može usporediti s odlukom Ustavnog i nije li korištenje pojma “presedan” neprimjereno za ovaj slučaj?
Ovo smo pitanje postavili pravnome stručnjaku i odvjetniku Davorinu Karačiću, koji nas je uputio u značenje pojma “presedan”, ali i u način funkcioniranja Visokog prekršajnog suda. “To kao prvo, nije presedan, jer u hrvatkome pravnome sustavu ne postoje presedani. Moguće je da neko drugo vijeće zaključi potpuno drugačije. Nema presedana, ja imam u svome uredu potpuno različite odluke Visokog prekršajnog suda, doduše – ne u povodu pozdrava ‘ Za dom spremni’, nego u drugim predmetima.”, odmah nas je upozorio odvjetnik.
Kako je i sam jedno vrijeme proveo radeći na Visokome prekršajnome sudu, najbolje zna kako stvari tamo funkcioniraju. “Presude na Visokome prekršajnome sudu donosi tročlano Vijeće sudaca. S Visokog prekršajnog suda znaju izlaziti potpuno drugačije odluke, a u istovrsnim slučajevima, kad se to počne ponavljati, sastaje se sudačko Vijeće koje donosi odluku. Te odluke onda predstavljaju sudsku praksu, za koju nećemo reći da su sudovi dužni provoditi ju, nego je to otprilike dogovor svih sudaca određenog suda, u ovome slučaju Visokog prekršajnog suda, da će u svim istim slučajevima isto postupati”, uputio nas je naš sugovornik. Dodao je i to kako su se u ovome slučaju na Visokome prekršajnome sudu svi suci dogovorili oko ove odluke, ali da naravno, ne postoji ikakva sankcija, ako na prvostupanjskome sudu bilo koji sudac odluči drugačije.
Prema ovome, možemo zaključiti da je riječ o svojevrsnome pritisku ljevice na sudstvo koja traži da nešto postane sudska praksa, zazivajući tako presedane u pravnome sustavu Hrvatske koji ovaj pojam, kao takav, ni ne poznaje.