SDP-ova inicijativa ide u smjeru da se ukine hrvatski naziv tamo gdje se nalazi.
Možda zvuči pretenciozno svima koji nisu Hrvati u ovoj državi, ali kada čujemo da se jedan nogometni klub koji može biti privatan ili jedna entitetska institucija koja djeluje na području s većinskim hrvatskim stanovništvom zove upravo tako – hrvatski – to najmalobrojnijem konstitutivnom narodu u Bosni i Hercegovini zapravo sugerira da su dio države.
Hrvati su imali svoju teritorijalnu cjelinu koja je bila sastavni dio države, nakon referenduma na kojem su izglasali zajedno s Muslimanima da BiH bude cjelovita. Da ne bude dio „krnje“ Jugoslavije. Hrvati su sami potpisali da se ta teritorijalna jedinica, pod nazivom Hrvatska Republika Herceg-Bosna ukine, da prestane s djelovanjem. I da se nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma i dogovora koji dobrom dijelu hrvatskog naroda u BiH nikada neće biti do kraja jasni, Hrvati u većini nalaze u Federaciji BiH.
Političke komponente su odigrale ulogu da se hrvatske strukture nalaze u političkom djelovanju Federacije, da imaju hrvatske političke stranke na vlasti svoja ministarstva, i to ona najvažnija, da imaju svoje ljude instruirane u „svoja“ javna poduzeća, kao što je Elektroprivreda HR-HB.
Nije sasvim jasno, je li svakom političaru i javnom djelatniku Hrvatu koji se nalazi na „javnim jaslama“, krivo da mu se ukine ime pod kojim djeluje samo zato što voli ime institucije u kojoj radi? Da je baš svakome krivo što je se pojavila inicijativa SDP-a u Federaciji da se ukinu imena institucija s hrvatskim prefiksom. Neće nitko dobiti otkaz, ali ta inicijativa ide u smjeru da se ukine hrvatski naziv tamo gdje se nalazi.
Znači, nemaju problema u SDP-u BIH ako se jedan nogometni ili košarkaški klub zove „hrvatski“, ali neko javno poduzeće, makar svo poslovanje i svu dobit ostvarivalo tamo gdje su Hrvati većina, izgleda da će dobiti poruku – „No pasaran“.
To znači i da nema veze što Hrvati imaju status konstitutivnog naroda u BiH, ali u SDP-u misle da se to javno ne treba istitcati. Toliko o multikulturalnsti. Toliko o građanstvu. Toliko i o zatiranju ustavnih prava. Sve da smo u krivu što se tiče ove odredbe, nećemo ni priznati da smo u krivu, jer je dosta tih zatiranja imena…