Kada je tjednik 7Dnevno objavio tekst pod nazivom „Kada te u ‘uređenoj državi’ reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel - nema ti spasa!“, ni sanjao sigurno nije da je pred državna tijela, kao i pred suce stavio zagonetku na koju će oni, ubrzo nakon objavljenog teksta, pokušati pronaći odgovor, a k tome ga još i provesti putem sudskih odluka. Tako je 7Dnevno objavom teksta o nezakonitom postupanju sudaca, potaknuo suce da isprave svoje višegodišnje pogreške - još većim pogreškama...
Do koje mjere su institucije RH „koje rade svoj posao“ premrežene i koordinirane u „peglanju“ određenih nezakonitih postupaka sudaca, pokušat ćemo slijedom činjenica predočiti i cijenjenom čitateljstvu. Stoga ovaj članak započinjemo citatom predsjednika Vrhovnog suda RH, Đure Sesse, u u intervjuu od 16. lipnja ove godine, u jednom od dnevnih listova, u kojem je dao odgovor na pitanje: Nepovjerenje građana u hrvatsko pravosuđe čini se sve veće. I strani investitori zaobilaze Hrvatsku, između ostalog i zbog bojazni da neće moći zaštititi svoju imovinu koju tu ulože. Vidite li i vi to tako?
„Naravno da vidim. Ne samo ja, nego svi suci vide da je to nepovjerenje prilično veliko i da se ponekad generira nepravedno. I to je istina, naročito kada to nepovjerenje grade oni koji su na neki način u sukobu interesa jer sami imaju ‘sudar’ sa sudbenim sustavom. Često se osnivaju raznorazne udruge jer postoji neki spor čelnika tih udruga koji su možda ili prezaduženi ili su izgubili sporove pa pokušavaju na neki način za sebe ostvariti neki boljitak.“
Dalje je odgovorio na pitanje: Želite reći da se kroz takve udruge i organizacije zapravo stvara kriva slika?
„Apsolutno se stvara kriva slika … Sudovi vrlo vrijedno rade. U ovom posljednjem tzv. Europskom semaforu o stanju pravosuđa opet se govori samo o onim stvarima koje hrvatsko sudstvo stavljaju u neki negativniji kontekst, a ne govori se o pozitivnim stvarima …. Zaista, nepovjerenje u sudstvo jest problem svakog suca. S time se suci suočavaju svaki dan, to je prešlo s jednog akademskog nivoa na svakodnevni rad sudaca. To se vidi i u načinu na koji se stranke obraćaju sudu, načinu na koji postupaju na raspravama, načinu na koji se pritužuju na rad sudaca. Jednostavno nemaju poštovanja prema radu sudaca. Mislim da to nije sasvim opravdano, ali ne sporim da toj slici pomažu i određeni ekscesi i neki ekscentrici u sudačkim redovima … Iskoristit ću i ovu priliku da pozovem sve suce da sude po svojoj savjesti prema stanju spisa i da se ne obaziru na bilo kakve sugestije, ako ih ima, koje dolaze sa strane.“
Sporovi protiv nepostojećih pravnih osoba
Na obraćanje pritužbom predsjedniku Vrhovnog suda, da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu godinama vodi postupak radi osiguranja zasnivanjem založnog prava, u kojem jedna od stranaka (protivnik osiguranja) ne postoji, a u drugom se vodi ovršni postupak, iako ovrhovoditelj nema ovršne isprave u odnosu na ovršenika (koji isto tako ne postoji) i koji nije dužnik, te da je uz to, nekretnina u tom ovršnom postupku i pogrešno identificirana, Đuro Sessa uputio je kratki dopis elektronskom poštom predsjednici Općinskog građanskog suda u Zagrebu Jadranki Liović Merkaš:
„Molim Vas da ispitate navode pritužbe, te Vas molim da se u ovim predmetima postupak okonča u što kraćem roku, ne ulazeći u pitanje tko je u tim postupcima u pravu, jer na to niti ne možemo niti ne smijemo utjecati. Kako iz sadržaja pritužbe slijedi da su uvjerenja podnositelja pritužbe u vlastita prava vrlo čvrsta i nabijena negativnim emocijama spram postupanja sudova, nužno je zbog redovnog i urednog poslovanja suda da se u tim predmetima žurno postupa, ako već nisu okončani. S poštovanjem, Đuro Sessa, predsjednik, Vrhovni sud Republike Hrvatske“.
Istodobno je u tijeku bio i kazneni postupak broj K-US-39/18 po prijavi Udruge Veronika Vere – za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, koju je Đuro Sessa tako negativno opisao u svojem intervjuu, kao da su upravo udruge koje služe kao određeni korektiv u društvu i koje ukazuju na propuste i nezakonitosti u radu sudaca, zapravo, najveći problem u državi.
Udruga Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, u kaznenoj prijavi, koja je odbačena Rješenjem dana 21. veljače 2018. godine, prijavila je Uskoku da se pred Općinskim građanskim sudom vode dva postupka protiv nepostojeće stranke, točnije da: „…sudac Ivan Matančević u predmetu Ovr 937/15 nije donio rješenje o prekidu postupka, obzirom da ovršenik (protivnik osiguranja) ne postoji, a nema niti pravnog sljednika, tj. nema niti stečajne mase protiv koje bi se postupak mogao nastaviti, obzirom da je postupak u predmetu broj St 286/05 po sucu Tatjani Kujundžić Novak obustavljen po čl. 203 SZ-a, po prijedlogu stečajne upraviteljice Branke Malbašić, jer stečajna masa nije dostatna ni za pokriće troškova stečajnog postupka, a daljnjom bi se provedbom stečaja stvarali samo novi troškovi…“
Prema navodima iz kaznene prijave, sudac Ivan Matančević donosio je odluke u predmetu broj Ovr 937/15 bez da je u tom postupku donio, sukladno odredbama Stečajnog zakona, rješenje o prekidu postupka s danom otvaranja stečaja nad stečajnim dužnikom, Parkant d.o.o., a naknadno je nastavio donositi sudske odluke u istom predmetu bez da je donio Rješenje o nastavku postupka, koje je sudac dužan donijeti nakon što se ispune uvjeti za nastavak postupka. Prema navodima iz kaznene prijave, sudac Ivan Matančević nije niti odlučio o prigovorima osoba s pravnim interesom koji su dostavili dokaze u ovršni postupak da se ovršni postupak vodi na nekretninama koje nisu označene u ovršnoj ispravi, da se ovršni postupak vodi na nekretninama na kojima ne postoji upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja, tj. da se ovršni postupak vodi na pogrešno identificiranim nekretninama i na nekretninama osoba koje nisu dužnici u postupku, protiv kojih nema ovršne isprave na temelju koje bi se vodio ovršni postupak.
U kaznenoj prijavi navodi se također da je sudac Ivan Matančević u postupku osiguranja (radi zasnivanja osiguranja založnim pravom), ovršni predmet Ovr 937/15, u pravnoj stvari predlagatelja Fond za razvoj (koji ne postoji od 1992.) i Trgovačkog društva Parkant d.o.o. (koje ne postoji od 2008.) propustio donijeti odluku o prekidu postupka obzirom da je pravna osoba Parkant d.o.o. prestala postojati 2008. i brisana je iz sudskog registra, već je suprotno zakonu, donio odluku da se žalbe nepostojećih pravnih osoba podnešene davne 2006. godine, upućuju na rješavanje Županijskom sudu u Zagrebu 2017. godine, nakon čega ih Županijski sud Zagreb, remisorno vraća u dva navrata, sa uputom da sudac donese odluku o obustavi postupka.
Umjesto odluke o prijedlogu za obustavu postupka, sudac Ivan Matančević ispravlja u svibnju 2017. godine rješenje iz 2000. godine u kojem su kao stranke iskazane Parkant d.o.o. i Hrvatska banka za obnovu i razvitak, na način da u rješenju mijenja datum donošenja rješenja, ali i na način da umjesto brisanog trgovačkog društva Parkant d.o.o. kao potpuno novu stranku navodi brisano trgovačko društvo Liston d.o.o., te je tako ispravljeno rješenje dostavio neovlaštenoj osobi – Branki Malbašić, koja je bila stečajna upraviteljica Listona d.o.o. do donošenja rješenja o obustavi stečaja po čl. 203. SZ-a tj. do 06. travnja 2009. godine.
Zašto je odbijena kaznena prijava?
Stečajni zakon, a i novela Stečajnog zakona propisuju da obustavom stečaja po čl. 203. SZ-a stečajni upravitelj više nije dužan unovčavati stečajnu masu, tim više, što stečajne mase nema, obzirom da je stečaj obustavljen zbog nedostatnosti iste.
Stečajni zakon, ali i Zakon o sudskom registru propisuju, da ukoliko se u stečajnom postupku utvrdi da u stečajnom postupku stečajni dužnik ima imovinu koja bi ušla u stečajnu masu, tada istoj treba utvrditi identitet i vrijednost, te upisati stečajnu masu iza stečajnog dužnika u Sudski registar, nakon čega stečajna masa dobija svoju pravnu osobnosti i svoj OIB. Tek tada stečajna masa kao stranka može nastupati u sudskim parnicama, a istu prema važećim zakonima RH zastupa stečajni upravitelj. Kako svega toga nije bilo u postupcima koje je vodio sudac Ivan Matančević, sve je to navedeno u kaznenoj prijavi upućenoj Uskoku, a koju je Slobodan Šašić odbio kao neutemeljenu. Je li kaznena prijava odbijena iz stvarnih, iz političkih razloga ili iz nekih drugih razloga?
Obzirom da sudac Ivan Matančević nije prema zakonskim odredbama prekinuo ovršne postupke broj Ovr 3175/15 i Ovr 937/15, a što je morao učiniti obzirom da je nad strankama u tim postupcima bio otvoren stečajni postupak, a potom su iste brisane iz sudskog registra zbog nedostatka imovine, osobe sa pravnim interesom obratile su se, osim Uskoku i predsjednici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Jadranki Liović Merkaš, predsjednici Trgovačkog suda u Zagrebu, tada Nadi Nekić Plevko, te predsjedniku Vrhovnog suda RH, Đuri Sessi.
Od Trgovačkog suda u Zagrebu dobiven je odgovor dana 22. veljače 2017. godine da kod Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu nije utvrđeno postojanje upisa stečajne mase Trgovačkih društava Liston d.o.o., ni Parkant d.o.o., te im se dostavlja i ovjereni primjerak povijesnih izvadaka iz Sudskog registra za navedena trgovačka društva. Dakle, nesporno je da na dan 22. veljače 2017. godine, u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu nije bila upisana stečajna masa niti iza jednog od navedenih društava, pa ta društva nisu niti imala pravnu osobnost sposobnu za parničenje u ovršnim postupcima i postupcima osiguranja.
Osim toga, kada bi stečajna masa iza jednog od tih poduzeća i bila upisana u Sudski registar Trgovačkog suda, tada Općinski građanski sud u Zagrebu ne bi bio ni nadležan za vođenje ovršnog postupka, već bi za vođenje tog postupka bio stvarno nadležan Trgovački sud u Zagrebu, dok se postupak osiguranja ne bi mogao niti voditi, obzirom da Stečajni zakon propisuje da se nakon otvaranja stečaja nad stečajnim dužnikom svi postupci osiguranja moraju prekinuti, a potom obustaviti.
Ako se izuzme činjenica da je Hrvatska banka za obnovu i razvitak u svojem ugovoru o kreditu s Trgovačkim društvom Parkant d.o.o. kao dužnikom, za osiguranje kredita navela nepostojeću nekretninu k.č. br. 824 upisanu u z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo, iako takva katastarska čestica nikada nije bila upisana u zemljišno knjižni uložak broj 11 k.o. Dugo Selo (nepostojeća nekretnina), ni jedna od institucija, pa tako ni predsjednik Vrhovnog suda, nije imao ništa za reći, kako je moguće da se za jednu nekretninu istovremeno vode dva zemljišno knjižna uloška i to istovremeno otvorena u dvije različite katastarske općine, z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo i z.k. ul. 31. k.o. Dugo Selo II, a koje činjenično stanje o postojanju dva potpuno čista z.k. izvatka za jednu nekretninu, upisanu istovremeno u dvije različite katastarske općine je izvještačio i sudski vještak za građevinarstvo iz tvrtke Vještak d.o.o..
Isto tako, nisu imali ništa za reći, kako je moguće da predlagatelj osiguranja ima isprave u kojima je nekretnina opisana kao k.č. br. 824 upisana u z.k. ul. 11, dok bivši sudac Arnold Čada određuje upis hipoteke u zemljišne knjige na nekretnini označenoj kao k.č. br. 824/3 upisanoj u z.k. ul. 31. k.o. Nitko od nadležnih nije niti imao odgovor na enigmu, kako je k.č. br. 824 mogla uopće biti predmet založnog prava, kada je ista prema prijavnom listu koji se nalazi u Zbirci isprava Zemljišno knjižnog odjela oformljena tek 1996. godine, odnosno četiri godine nakon što je Fond za razvoj odobrio kredit trgovačkom društvu Parkant d.o.o. a koje je nekretninu 2000 godine prodalo čistu i bez upisanog tereta.
HBOR i nadalje ustraje u provedbi ovrhe
Nitko od nadležnih, pa tako ni Uskok, ni predsjednik Vrhovnog suda, kao ni predsjednici drugostupanjskog i prvostupanjskog suda nisu dali odgovor na pitanje, kako je moguće da Rješenje Županijskog suda iz Velike Gorice broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine, a kojim je ukinuto rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001. godine kojim je rješavano o upisu založnog prava u zemljišne knjige u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak, nije provedeno u zemljišnim knjigama od davne 2003. godine, iako Đuro Sessa neistinito tvrdi da su „neki čelnici udruga izgubili sporove pa onda neumjerenim istupima u javnosti žele steći korist za sebe…“, pa je iz njegovih istupa u javnosti vidljivo da si nije dao truda dopis upućen njemu niti pročitati, a kamo li ga točno i istinito prokomentirati, jer da je Predstavku pogledao, tada bi sve naprijed opisane činjenice i znao.
Ostaje enigma, kako su to neovisni, samostalni i nepogrješivi suci Općinskog suda u Dugom selu, sada Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uspjeli nepravomoćno upisati teret na temelju Ugovora o kreditu br. 2/92 na iznos od 22,132.807. dinara sklopljenog između Privredne banke Zagreb d.d. i Parkant d.o.o. (koji je uz to isplaćen u cijelosti, o čemu je Privredna banka dala i Brisovno očitovanje, i potvrdu da nema nikakvih potraživanja od Parkant d.o.o.) u Zemljišne knjige u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak.
Hrvatska banka za obnovu i razvitak, iako nema pravomoćno upisano založno pravo u svoju korist (a što dokazuje i činjenica da se još uvijek vodi postupak radi upisa založnog prava pod brojem Ovr 937/15) i nadalje ustraje u provedbi ovrhe, i to bez ovršne isprave u odnosu na ovršenika (koji ne postoji i koji nije dužnik), i iako u svojem ugovoru ima različitu identifikaciju nekretnine u odnosu na onu, nad kojom se provodi ovrha. Takvo što doista je moguće samo u Hrvatskoj.
Cijenjenom čitateljstvu svakako je jasno, da obzirom da je u opisanim ovršnim postupcima ovrhovoditelj Hrvatska banka za obnovu i razvitak, ista ima očigledno poseban privilegij pred sudovima u vođenju postupaka, stoga je sigurno jasnije zašto je sudac Ivan Matančević postupak nastavio voditi s nepostojećim strankama, iako za to nisu postojali zakonski uvjeti, a iz istih razloga je Uskok i odbacio kaznenu prijavu, tvrdeći da je podnositelj kaznene prijave istu podnio neosnovano. Međutim, tek nakon što je USKOK odbacio kaznenu prijavu, uslijedila su prava iznenađenja…
Sudac Ivan Matančević, koji je dugi niz godina ignorirao podneske osoba sa pravnim interesom koje su mu ukazivale na povredu zakona, a što je Uskok u rješenju o odbačaju kaznene prijave od 21. veljače 2018. g. opisao kao „determinaciju sudskog postupka“, po povratku spisa sa Uskoka, kojim je on aboliran od krivnje, sudac donosi Rješenje dana 2. ožujka 2018. godine O PREKIDU POSTUPKA i to sa danom 04. studenog 2009. godine, točnije s danom brisanja iz sudskog registra protivnika osiguranja, navodeći da je protivnik osiguranja Liston d.o.o., iako je postupak osiguranja pokrenut protiv isto tako brisanog trgovačog društva Parkant d.o.o. – koji je i dužnik u postupku osiguranja, pa ako je postupak prekinut 2009. godine, kada je stranka u postupku bila Parkant d.o.o., sudac nije imao nikakvog zakonskog osnova mijenjati stranku u postupku 2017. godine, kada je Parkant d.o.o. brisan iz sudskog registra 2008 .godine, pa se tada postupak u odnosu na Parkant d.o.o. morao i prekinuti. Tako bar propisuje zakon.
Donošenjem rješenja o prekidu postupka dana 2. ožujka 2018. godine, kojim je postupak prekinut s danom 4. studenog 2009. godine, sudac Ivan Matančević potvrdio je upravo sve navode iz Kaznene prijave broj K-US-39/18, a koje je Uskok prijavitelju odbacio kao neosnovane.
Nema kraja pravosudnim igricama…
Stečajna upraviteljica Branka Malbašić, koja godinama nije preuzimala poštu koju joj je upućivao sudac Ivan Matančević, i to kao stečajnoj upraviteljici nepostojeće stečajne mase, iako je stečaj nad stečajnim dužnikom obustavljen po čl. 203. SZ-a radi nedostatnosti imovine i za namirenje troškova stečajnog postupka, na Trgovački sud u Zagrebu u veljači 2018. godine predaje i prijedlog za upis stečajne mase iza Liston d.o.o. u Sudski registar. Tako se iz arhive izvlači spis star 13 godina, i sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, M. Kovačić, na njezin prijedlog donosi rješenje o upisu stečajne mase u sudski registar, iako stečajna masa iza Liston d.o.o. ne postoji, niti je ikad bila utvrđena u stečajnom postupku, koji se nije vodio, obzirom da je stečaj obustavljen po čl. 203. SZ-a. Uz Prijedlog za upis stečajne mase, Branka Malbašić ne dostavlja nikakve dokaze o postojanju iste, niti dokaze o evenutalno naknadno pronađenoj imovini radi koje bi se provela dioba. Drugim riječima, Branka Malbašić radi, ne u korist stečajnog dužnika, nego u korist pravne osobe, Hrvatske banke za obnovu i razvitak, koja čak nije ni vjerovnik stečajnog dužnika, a koja se punih 20 godina ponašala nemarno prema svojoj tražbini, do te mjere da su u Ugovor o kreditu sklopljen sa dužnikom Parkant d.o.o. unijeli podatke o nepostojećoj nekretnini.
Međutim, sa „poslušnom“ stečajnom upraviteljicom, kao i „poslušnim“ institucijama koje su spremne zataškati bezakonje pred sudom, oni izgleda mogu sve, pa čak i postupati protivno zakonima RH.
Sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koja je ujedno i glasnogovornica toga suda, Laura Crnić Klapšić, u jednoj od svojih odluka navodi: „…različita odluka u istovjetnim predmetima značila bi pravnu nesigurnost jer bi za isti predmet spora mogle postojati dvije različite presude.“
Suprotno tome, Hrvatska banka za obnovu i razvitak pokrenula je ovršni postupak protiv dužnika Parkant d.o.o. u predmetu broj Ovr 742/01 od 01. veljače 2002. godine pred Općinskim sudom u Dugom Selu, a koji je tadašnji sudac (sada razriješen dužnosti), Arnold Čada, odbio s obrazloženjem da nekretnine kao takve nisu upisane u zemljišne knjige, tj. da nekretnina – predmet ovrhe ne egzistira u zemljišnim knjigama, već da se o upisu založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak odlučuje rješenjem broj I-1/92 od 21. rujna 2001. godine, pa se ovrha može provesti tek po pravomoćnosti toga rješenja.
Županijski sud u Velikoj Gorici potvrđuje odluku Općinskog suda u Dugom Selu koji odbija prijedlog za ovrhu Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj Ovr 742/01 protiv Parkant d.o.o. od 01. veljače 2002. godine rješenjem broj Gž-2851/02 od 10. ožujka 2004. godine.
Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukida u cijelosti i rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001. godine kojim se odlučuje o upisu založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak u zemljišne knjige na nekretninama tada u vlasništvu Listona.
Suprotno svemu napisanom, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, i nakon što je rješenje br. I-1/92 o upisu založnog prava u njihovu korist ukinuto u cijelosti, podnosi Prijedlog za ovrhu protiv nedužnika Liston d.o.o., nakon čega isti sudac, sa istim stanjem nekretnine, donosi Rješenje o ovrsi protiv nedužnika Liston d.o.o., a stečajna upraviteljica, Branka Malbašić, povlači žalbu Listona sa Županijskog suda u Požegi, iako za takvo postupanje nema ni odobrenje vjerovnika, ni stečajnog suca, i na takav način pogoduje HBOR-u koji nije ni vjerovnik stečajnog dužnika. Istovremeno se žalbe Listona ne šalju na rješavanje pred Županijskim sudovima od 2004. godine pa sve do danas…
I dok sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ivan Matančević, godinama vodi sudske rasprave bez stranke u postupku, tvrdeći da je ista „Stečajna masa“ koja nije ni na koji način utvrđena, niti bila upisana u sudski registar, nakon što je utvrđena zlouporaba zakona na način da je stečajna upraviteljica, Branka Malbašić, zatražila upis nepostojeće stečajne mase u sudski registar, ignorirajući pritom pravomoćne i izvršne sudske odluke i njihov sadržaj, ista samo mjesec dana nakon upisa Stečajne mase, podnosi Prijedlog za obustavu postupka i brisanje stečajne mase iz sudskog registra, potvrđujući i opet, svojim postupcima da su oni, koji ukazuju na bezakonje, u pravu…
Što će reći predsjednik Vrhovnog suda?
Trgovački sud u Zagrebu, trošeći vrijeme i novac poreznih obveznika, donosi Rješenje o brisanju stečajne mase iz sudskog registra, koja nikad, slijedeći odredbe zakona Republike Hrvatske, nije niti smjela biti upisana u sudski registar obzirom da se radi o neistinitom upisu…
Predsjednik Vrhovnog suda, Đuro Sessa, a i glasnogovornica Općinskog građanskog suda u Zagrebu, sutkinja Laura Crnić Klapšić, navode da je „u smislu odredbe čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN br. 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16) svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštovati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.“
Svatko, osim očigledno Uskoka, sudaca općinskih, županijskih sudova i sudaca Vrhovnog suda, pa i samog predsjednika Vrhovnog suda, koji odluku u korist stranke, pogrešno tumače kao izgubljeni spor, pritom se uopće ne trudeći činiti ono što bi Vrhovni sud i insituticije RH za to nadležne, morale: pokrenuti stegovni postupak protiv onih sudaca koji ne sude po zakonu i Ustavu Republike Hrvatske…
Ustavni sud u svojim brojnim odlukama podsjeća na načelno stajalište da pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. Istovjetno stajalište zauzima i Europski sud za ljudska prava, koji u predmetu Gashi protiv Hrvatske (presuda, 13. prosinca 2007., zahtjev br. 32457/05) ističe sljedeće: „40. Sud smatra da bi pogreške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što je napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina…“
Ustavnopravno je neprihvatljivo propuste nadležnih tijela stavljati na teret strankama i time ih uskraćivati u ostvarivanju njihovih procesnih prava.
A što će na ovo sve reći predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa? Možda će „šapnuti“ svojim sucima da su, ipak, trebali biti barem malo oprezniji pri provedbi nezakonitih postupaka…
Samo u Hrvatskoj podobnik kao Đuro Sessa može biti predsjednik Vrhovnog suda