HDZ-ovci su Milorada Pupovca pretvorili u najmoćnijeg političara u državi!

Patrik Macek/PIXSELL

„Pupovčeva ulaska u Sabor, sjeća se još samo Furio Radin…“, interna je  saborska šala, koja se referira na zastupnički staž „najugroženijeg“, ali istodobno i najutjecajnijeg saborskog zastupnika i predsjednika SDSS-a, Milorada Pupovca. Zastupnik srpske nacionalne manjine, do te je mjere u sabornici „pustio korijenje“ da se svakom prosječnom promatraču događanja u hrvatskoj političkoj areni nameće pitanje – tko vlada Vladom – Pupovac ili pak Andrej Plenković?

Jer, premijer, stabilnost svoje vladajuće karavane duguje rukama manjinskih zastupnika, čiji je glasnik i predvodnik upravo Pupovac, koji je namirisao i lukavo procijenio sve Plenkovićeve slabosti, pa ga sada, suprotno svim postulatima zdravog razuma – drži u šaci… Što Pupovac odluči i najavi, to Plenković provodi, rušeći vlastitu poziciju u HDZ-u, čije članstvo u posljednje vrijeme sve buntovnije i sve glasnije protestira zbog premijerove podaničke pozicije prema Pupovcu, koji se vrlo uspješno isprofilirao u postojanu i najstabilniju kariku hrvatske politike, i to do toga stadija da je Pupovcu dopušteno  ono što nikom drugome nije…

Takav oblik politike i utjecaja kojega ima Pupovac, pravnik i hrvatski suverenist, Pero Kovačević, naziva – srbovanjem – pa dodaje kako je njegovo ponašanje nakon incidenata u Uzdolju i Đevrskama – dio  huškačke politike.

„Prvo, moram objasniti zašto sam za ponašanje Milorada Pupovca nakon incidenata u Uzdolju i Đevrskama i njegovih huškačkih istupa odabrao izraz – srbovanje. Naime, taj izraz čuo sam ovog ljeta u razgovoru sa Srbima koji žive u zadarskom zaleđu. Oni tim izrazom oslikavaju ponašanje, kako kažu, turista iz Srbije, koji ljeti dolaze u Hrvatsku i pokušavaju četničkim demecima širiti mržnju prema Hrvatskoj, Hrvatima, a i prema njima, Srbima, koji Hrvatsku drže svojom domovinom. Kažu – rekli smo im da nisu dobro došli, niti su poželjni gosti u našem kraju, ako će srbovati, nek’ se vrate otkud su došli i neka njima ne stvaraju probleme svojim srbovanjem“’, napominje pravnik Kovačević.

Pupovac ne voli Hrvatsku

Dodaje i kako Pupovac, umjesto da smiruje tenzije nastale u incidentu, svojim srbovanjem nadolijeva ulje na vatru i očito želi profitirati na incidentima svojim – srbovanjem. „Naravno da nitko neće, niti može podržavati nasilje iz bilo kojeg razloga. Milorad Pupovac u svojim izjavama, današnju Hrvatsku uspoređuje s NDH, a u isto vrijeme je dio, odnosno glavna poluga hrvatsko-srpske koalicije koja vlada Hrvatskom”, ističe Kovačević, koji srpskom zastupniku posebno zamjera izjavu u kojoj je naveo da je Hrvatska postala čimbenik nestabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije, jer se u našoj državi pokušava rehabilitirati ustaštvo, te promovirati nesnošljivost prema drugim narodima, u čemu važnu ulogu imaju pripadnici Katoličke crkve, braniteljske udruge i neke političke stranke.

„Žalosnija od Pupovčeve huškačke retorike je samo gromoglasna tišina njegovog glavnog koalicijskoga partnera, Andreja Plenkovića, koji šutke prelazi preko takvih huškačkih izjava Pupovca. Je li Milorad Pupovac, okorjeli etnobiznismen koji je na etnobiznisu izgradio svoju sveučilišnu i političku karijeru, kako ga je nazvao Ivo Josipović ili je Srbin po zanimanju, kako ga naziva Mladen Pavković, ili oboje?  Prosudite to sami, ili je, pak,  borac za ljudska prava kako se voli samoproglašavati i kako ga predstavljaju ljevičarski mediji…

No, sigurno je jedno –  on Hrvatsku ne voli. Milorad Pupovac je uz pomoć HDZ-a i SDP-a, kao i njihovih koalicijskih partnera,  uspio marginalizirati hrvatske branitelje srpske nacionalnosti da javno djeluju i kažu svoj stav, sud u vezi mnogih aktualnih pitanja koje Pupovac, po dirigentskoj palici Vučića, odnosno tzv. ‘antifašista’, otvara, počevši od ćirilice, pozdrava Za dom spremni, HOS-a i nadalje. Stav i sud hrvatskih branitelja srpske nacionalnosti imao bi za mene istinsku i pravu snagu”, poručuje pravnik Kovačević.

Uvjeren je da su ti ljudi pozvaniji i kompetentniji da progovore o svim pitanjima, prije Vučića, Nikolića, Pupovca i njemu sličnih, ali Pupovac je takve ljude, uz pomoć dviju najvećih stranaka, uspješno gurnuo na margine, jer oni nisu njegovi istomišljenici. „Dosta je toga, Milorade!“, oštro kazuje Kovačević, no s druge strane odluku o tome kada je dosta, zahvaljujući nakaradnom hrvatskom izbornom zakonodavstvu, trebao bi donijeti sam – Pupovac, budući da njegov utjecaj na hrvatsku političku scenu traje gotovo dva desetljeća.

Bezbroj floskula i istih mantri

A kakvu politiku prvi čovjek SDSS-a vodi i provodi, ponajviše otkrivaju njegovi intenzivni javni nastupi u kojima nerijetko kritizira hrvatsko društvo, problematizirajući položaj Srba u  našoj zemlji, te progovarajući o hrvatskom nacionalizmu, dok istodobno grije stolac kao – suradnik vladajuće garniture. Premda kritičan prema hrvatskom društvu, vrlo je jasno u više navrata dao do znanja da njega nitko nema pravo prozivati što tapša Vučića po ramenu, pa čak i onoga časa kada ovaj hrvatsku državu, čiji je Pupovac zastupnik – uspoređuje s Hitlerom.

Bezbroj se floskula i istih mantri, riječi o ugrozi i ustaštvu moglo čuti od Pupovca, no bit je tek jedna – Pupovac čini sve ono što je činio i ranije – diže vlastitu cijenu i igra igru opstanka, što s Plenkovićem ionako nije pretjerano teško. Jer, kad Pupovac izda naredbu, ovaj ju bez previše mozganja i promišljanja o eventualnim posljedicama, realizira, kako bi i sam zadržao premijersku fotelju, koja ovisi o   Pupovcu, koji je u Sabor doista ušao nekoliko godina nakon Radina, odnosno 1995. godine.

U tom dugom periodu, uspio je skupiti paletu neugodnih etiketa, pa ga se tako prozivalo kao srpskog etnobiznismena, profesionalnog Srbina, ali i – Tuđmanova Srbina. Zavirite li u službenu Pupovčevu biografiju, u njoj ćete pronaći podatak kako je na svijet došao 1995. godine u Donjim Ceranjima, selu nedaleko  Benkovca i Biograda. Stasao je kao jedno od četvero djece u obitelji majke Mande i oca Obrada, a u rodnom kraju završio je osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje okončao je u Zadru, završivši gimnaziju. Potom je upisao filozofiju i lingvistiku u Zagrebu na Filozofskom fakultetu.

Prema službenom dijelu biografije, Pupovac je tijekom studija radio kao vozač tramvaja, no kada je priveo kraju fakultet, na njemu je ostao raditi kao asistent na lingvistici, a zatim je kao docent preuzeo katedru za Primjenjenu lingvistiku i orijentalne studije. Na   Filozofskom fakultetu je doktorirao filologiju, a njegov društveno-politički angažman startao je  u Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu, koja na izborima nije polučila nikakav bitan rezultat. No, Pupovac tu nije stao, pa je  osnovao Ligu socijaldemokrata i okupio srpske intelektualce u Lipiku, i na noge postavio – Srpski demokratski forum.

Reagirao i legendarni kardinal Kuharić

Ratne ’91. je na haaškoj konferenciji dao potporu hrvatskoj naovisnosti,  izazivajući nezadovoljstvo među Srbima koji su tvrdili da je takvu odluku donio pod pritiskom Haaga, te da to nije njegovo stajalište. Nedugo nakon toga Pupovac je pao u ralje hrvatskog pravosuđa, a zagrebački tužitelji su protiv njega podigli optužnicu zbog širenja lažnih vijesti, tvrdeći da je  u Hrvatskoj pokršteno 11.000 srpske djece. Na te je tvrdnje reagirao legendarni, kardinal Kuharić, zatraživši provjeru tih tvrdnji. Rezultate provjere objavio je, Živko Kustić, navodeći kako ni jedan takav slučaj nije zabilježen.

No, istodobno nije zabilježen ni nastavak procesa protiv Pupovca, koji je potom nastavio svoje političko djelovanje, te je s prvim danima ’95. ponovno provodio  eksperimente sa strankama i osnovao Samostalnu srpsku stranku. Pred izbore se  priključio Akciji socijaldemokrata Hrvatske, sa čije se liste i domogao saborskih klupa. U konačnici se prebacio u Stanimirovićev SDSS, te je s vremenom stasao u omiljenog Tuđmanova Srbina, dižući ruke za ustavne promjene. Upravo u tom intervalu, krenuo je i njegov nezaustavljiv utjecaj na hrvatske predstavnike vlasti.

Pupovca se u daljnjem političkom djelovanju može opisati kao profesionalnog dizača ruku za potrebe vladajućih. Godine 1997., postavio je  temelje Srpskog narodnog vijeća, krovne udruge Srba u Hrvatskoj. U toj je udruzi stolovao gotovo dva desetljeća, a nedavno ga je zamijenio mladi kolega, Boris Milošević, koji ujedno rukovodi SDSS-ovim zastupničkim klubom, te slovi za Pupovčeva nasljednika i zamjenika u trenutku kada se ovaj odluči povući iz politike.

Pupovac je u šaci držao gotovo sve hrvatske premijere, ali suprotno uvjerenjima koja vladaju u javnom prostoru, svoju manipulativnu politiku nije provodio sa SDP-ovcima, već s velikim domoljubima iz HDZ-a, jer vjerovali ili ne, prvi koji je šefa SDSS-a gurnuo na političke margine 2000. godine bio je – Ivica Račan. No,  ta marginalizacija nije bila dugog vijeka, jer već sa HDZ-ovim Ivom Sanaderom, nastupila je nova era Milorada Pupovca i to zahvaljujući činjenici da je osvojio tri saborska mandata, čime je postao ključna karika Sanaderove, HDZ-ove vlade. A  koliko su prisan i kvalitetan odnos imali, svjedoči podatak da je iz SDSS-ovih redova bio potpredsjednik Vlade – Slobodan Uzelac.

Karamarko – jedan od rijetkih kritičara

Kada je Sanader odlepršao, rukovodeću poziciju u vladajućoj strukturi preuzela je Jadranka Kosor. Važnu ulogu je Pupovac  odigrao u njenoj karijeri, a baš ta važna uloga oslikava i srž Pupovčeve politike. Naime, kada je Sanader (s kojim je Pupovac ranije izvrsno surađivao) pokušao izvesti puč u HDZ-u, nastojeći rušiti Kosor sa čela stranke, u   istupu na javnoj televiziji, Pupovac je dao bezrezervnu potporu predsjednici Vlade i HDZ-a, te ju je tako održao „na životu“, iako  su ga druge srpske stranke i organizacija optuživale da je suradnju s HDZ-om iskoristio kako bi SNV-u i sebi osigurao materijalnu korist.

U Milanovićevoj eri, ovaj se SDSS-ovac zamalo domogao Europskog parlamenta. U sukob je pak ušao sa Zoranom Milanovićem, no tek nakon što je  „predsjednik s karakterom“’ napustio kormilo Vlade, između ovog dvojca je zaiskrilo  kada su u javni prostor procurili detalji Milanovićeva sastanka s predstavnicima braniteljske populacije, nakon čega se Pupovac žestoko obrušio na bivšeg predsjednika SDP-a.

Kada je o konfliktima riječ, potrebno je podsjetiti i na onaj s Josipovićem, koji ga je prozvao – etnobiznismenom, nakon što je tjednik „Novosti“, kojeg izdaje SNV,  objavio tekst u kojem se govorilo o Josipovićevoj ulozi u bogaćenju prijatelja mu, Marka Vojkovića, koji je ignoriranjem javnog natječaja dobio posao ubiranja naknada za glazbena prava. Tada je Josipović optužio  Pupovca da je za njegove vladavine SDSS-om,  za Srbe učinio malo, a za sebe puno. Istodobno je Pupovca   optužio i  za reketarenje koalicijskih partnera i netransparentno trošenje manjinskog novca.

Istini za volju, godinama nakon toga sukoba, Pupovac i Josipović izgladili su neugodnu situaciju, ali šef SDSS-a do danas nije uspio isprati stigmu – etnobiznismena. Kada je kratko, na čelo države došla Karamarkova vlada, Tomo se udaljio od Pupovca, a i ovih dana profilirao se u jednoga od njegovih rijetkih kritičara iz HDZ-ovih redova. Svoje stajalište o posljednjim Pupovčevim istupima, iznio je putem Facebooka, gdje je, otkako je najavio kandidaturu za predsjednika stranke, iznimno aktivan:

Zadužen za dekonsolidaciju države

„Vodeći ideolog srpskog nacionalizma, Vasa Čubrilović, izjavio je u svom govoru 1939. godine u Banjoj Luci: ‘Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnost i dogodi, pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države. Ta strateška ideja utkana je kao crvena nit u sve srpske memorandume, a o modusu operandi pobunjene i izmanipulirane srpske manjine u Hrvatskoj, mogli smo slušati iz usta psihijatra Jovana Raškovića tijekom balvan revolucije, nakon koje je buknuo krvavi rat protiv Hrvatske te je jedna trećina naše domovine okupirana i genocidno etnički očišćena od Hrvata”, naveo je Karamarko,   te izravno prozvao Pupovca i osudio  napad na Srbe u okolici Knina.

„U svom patetičnom glumatanju ugroženog Srbina u Hrvatskoj, u povodu incidenta u jednoj birtiji u Đevrskama blizu Knina (koji najoštrije osuđujem), Milorad Pupovac, stup koalicijske stabilnosti vladajuće većine i stup stabilnosti Hrvatske, na N1 TV-u adresira na mene stanje mržnje i opće netrpeljivosti, tvrdeći kako napadi na Srbe eskaliraju od 2014., kada sam kao tadašnji šef HDZ-a poručio – ‘…nikada više sramotne i ponižavajuće koalicije sa SDSS-om’. Naravno, tko bi koalirao sa SDSS-om znajući da je osnivač SDSS-a, ratni zločinac Goran Hadžić, tko bi koalirao sa SDSS-om ako poznaje hrvatsku povijest i povijest srpskih imperijalističkih pretenzija na Hrvatsku, ako jasno razaznaje što je Vasa Čubrilović 1939. godine doista rekao.

Nije li Pupovčev SDSS samo instrument u velikosrpskoj osvajačkoj strategiji i stranka koja je, zapravo, glasnogovornica Vase Čubrilovića? Ne ponaša li se manipulator, Milorad Pupovac, upravo prema tom memorandumskom obrascu i nije li, zapravo, on zadužen za dekonsolidaciju bilo kakve hrvatske države po tom vjekovnom velikosrpskome modelu?“, upitao je Karamarko te nastavio s nizom potpitanja:

Vječna ugroženost Srba u Hrvatskoj…

„Imamo li uopće snažne dokaze da se incident u jednoj birtiji kraj Knina dogodio na osnovama nacionalne netrpeljivosti? Imamo li pravovaljane dokaze da se u bilo kojem drugom slučaju nasilja radi o sukobu zbog nacionalne mržnje, kako to insinuira, Milorad Pupovac? Imamo li dokaze, tko i zašto ispisuje grafite s ustaškim simbolima po Hrvatskoj, je li netko optužen, osuđen? Imamo li dokaze tko su crtači splitske svastike ili možemo opravdano posumnjati da su proizvođači netrpeljivosti i incidenata upravo oni koji za netrpeljivost optužuju mene i poštene Hrvatice i Hrvate? Nemamo takve dokaze, ali imamo dokaze kako je ovdje riječ o lažnoj tezi vječne ugroženosti Srba u Hrvatskoj, što implicite podupire velikosrpsku tezu da je hrvatski narod genocidan narod!  Nema dokaza, ali će Milorad Pupovac i bez valjanih dokaza još jednom oblatiti Hrvatsku pred međunarodnom zajednicom.

Na kraju želim poručiti Miloradu Pupovcu da nikada ne bih koalirao s ovim vodstvom SDSS-a, pa makar zbog toga izgubio sve političke pozicije u životu, što sam već jednom i dokazao! Nije li došlo vrijeme da na čelo srpske manjine u Hrvatskoj stane čovjek koji se ponosi svojim rodom i koji se ponosi hrvatskom domovinom? Nije li došlo vrijeme da srpska manjina u Hrvatskoj snažno okrene leđa onima koji stvaraju razdor i da se pokrene proces katarze i priznavanja svih zala koje je velikosrpska politika nanijela Hrvatskoj? Dokle god Srbija i srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ne priznaju etničko čišćenje i genocid nad hrvatskim narodom, dok god ne priznaju koncentracijske logore u kojima je mučeno i ubijeno tisuće naših domoljuba, dok god nam ne vrate naše nestale, opljačkano kulturno blago, dok god ne plate ratnu odštetu i dok ne budu osuđeni svi srpski ratni zločinci, pa i oni koji su usmrtili dr. Ivana Šretera, svaka koalicija s SDSS-om Milorada Pupovca je sramotna!

Pokretanje te katarze dužnost je upravo novih srpskih uglednika kao predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, s porukom Beogradu da prestane s govorom mržnje koji je već silno naštetio upravo srpskoj manjini u Hrvatskoj. Proces te katarze znakovito je započeo haški uznik Milan Babić svojim posljednjim pokajničkim priznanjem neposredno prije nego što je izvršio suicid. Riječi priznanja umirućeg uvijek imaju posebnu težinu, pa molim Milorada Pupovca da dobro posluša kakve mu poruke šalje umirući Milan Babić“, napisao je Karamarko i postavio link na kojemu se može vidjeti   Babićev govor u haškoj sudnici.

Tesla banka – Pupovčev politički projekt

Premda Karamarko, kako sam kaže, s Pupovcem nikada ne bi gradio svoju politiku, Plenković, ne samo da surađuje s Pupovcem, već se pretvorio u njegovog poslušnika, koji zbog te suradnje gazi sve pred sobom. Kada je prije nešto više od godinu dana, HDZ-ov vukovarski gradonačelnik, Ivan Penava, najavio prosvjed zbog neprocesuiranja ratnih zločina u Gradu heroju, na sve četiri prvo je ustao Pupovac, a zatim ga je podržao i Plenković, gazeći pritom poruke koje su stizale od braniteljskih udruga koje su iskazale negodovanje zbog SDSS-ove uloge u aktualnoj Vladi. Uz Plenkovića je tom prigodom stao i šef Sabora i njegov trbuhozborac, Jandroković, odbijajući zahtjev branitelja za održavanjem tematske sjednice o djelovanju saborskog zastupnika Pupovca.

„Ni u gorim fazama komunizma nije bilo da se raspravlja o tome što tko od zastupnika misli“, izjavio je tada Plenković, dodajući kako na vukovarski prosvjed nema namjeru ići, jer se njime – manipulira. Koliko HDZ-ovci trenutno jedu Pupovcu iz šake, možda, ponajbolje oslikava poruka koju je te prigode izrekao predsjednik Hvidre i HDZ-ov saborski zastupnik, Josip Đakić. „Svatko ima pravo na svoje mišljenje,  pa demokracija je“, istaknuo je Đakić, stajući tako neizravno uz Pupovca, ignorirajući zahtjeva branitelja temeljene na Pupovčevim istupima u kojima kritizira i njih  i hrvatski narod u cijelosti.

Plenković i danas potporu manjinaca u Saboru plaća suhim zlatom, a politički mir i stabilnost je od Pupovca  pokušao kupiti bezbroj puta, pa je tako pod njegovom palicom u pitanje dovedena i HOS-ova oloča u Jasenovcu. Ubrzo potom, Pupovac je izdao zapovijed da se Istanbulska konvencija mora ratificirati i – tako je bilo… Bez da  trepne, Plenković, koji nije htio popustiti pred Mostovim ucjenama, olako popušta pred onim Pupovčevima, pa je tako mnogima promaklo da je on bio taj koji je kumovao odlasku Martine Dalić iz Vlade. Nedugo potom, Dalić ga je prozvala   u svojoj čuvenoj knjizi o Agrokoru  i u nekoliko javnih nastupa, navodeći da je bio u velikom sukobu interesa kada je riječ o Agrokoru, jer je Agrokor bio suvlasnik Tesla banke koja je bila njegov politički projekt.

Financiranje srpskih povratnika

„Nisam dobio uslugu od gospođe Dalić, niti gospodina Todorića, možda sam učinio neku uslugu u općem interesu odnosa hrvatske i srpske privede kad je u pitanju Agrokor. Prisustvo gospodina Todorića u Tesla štednoj banci ima samo veze s međudržavnim odnosima i njegovim interesom razvoja ekonomskih odnosa, a ne sa mnom. Da ima ozbiljne veze s projektom Tesla štedne banke, onda bi udio gospodina Todorića, kao i drugih koji su imali svoje udjele, sigurno bio značajniji. Kad netko odlijepi, kako kažu u žargonu i kad je netko kivan, kao što se to kaže u manje žargonskom jeziku, onda svakoga tko mu nije išao niz dlaku, uhvati na red. To nije odlika ozbiljnih ljudi niti odlika ozbiljnih ljudi u politici”, izjavio je tada Pupovac.

Zanimljivo, na promociji knjige Martine Dalić u kojoj se problematizira Pupovčeva veza s Todorićem, pojavio se i guverner HNB-a, Boris Vujčić, i to svega par dana nakon što je odlukom HNB-a, Tesla štedna banka, nakon godina natezanja,  završila u stečaju, čime je, zapravo, i okončana iluzija o tome da je ta banka zadužena za financiranje srpskih povratnika, te da kao takva uspješno djeluje. U kontekstu ove priče potrebno je podsjetiti kako je banka osnovana 2011. godine na inicijativu Pupovčeva Srpskog narodnoga vijeća, sa ciljem financijske potpore povratku srpskih izbjeglica.

Koliko se na tom cilju djelovalo, zorno prikazuju podaci o poslovanju banke – Tesla banka s aktivom od 1,5 milijardi kuna i neznatnim tržišnim udjelom, godinama nije poslovala pozitivno, te je neprestano za sobom ostavljala višemilijunske gubitke. U zadnjih šest godina irječ   o više od 30 milijuna kuna minusa. vrijedno je spomenuti i da je   u jednom periodu i sam Pupovac sjedio u Nadzornom odboru Tesla banke. Njen početni kapital bio je osiguran iz Fonda za razvoj Republike Srbije i Autonomne pokrajine Vojvodina, a osim početne uplate, plan se nije pomaknuo s mrtve točke.

Ponižavajuća pljuska za premijera

S propašću Tesle, bez uloga je ostao dio srpskih većinskih ulagača,   ali i nekolicina manjih, hrvatskih investitora, poput   Agrokorove Zvijezde, pa   Končara i Đure Đakovićaa, čiji su udjeli u toj banci bili oko deset posto, no dio njih izgubio je i novčane depozite. Zbog propasti banke, Pupovca je svojedobno na piku imao i slavonski kralj šećera, Marinko Zadro, dok su kaznene prijave protiv njega podnosili pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj, no bez previše odjeka i bez ikakvog pravnog epiloga.

Epilog je, međutim, svima koji promatraju odnos između Plenkovića i Pupovca posve jasan – neformalni vođa saborskih manjinaca čovjek je od čijih riječi premijer strahuje… Naravno, Pupovac nije amater, pa njegov utjecaj ima i cijenu… Stoga  premijer svako malo ubrizga financijsku injekciju srpskoj zajednici, a zbog odlične suradnje sa Srbima, HDZ-ovce sada hvale čak i u europskim krugovima.

„Takvi se plaćaju suhim zlatom”, laskao je Pupovac svojedobno Plenkoviću, koji te slatke riječi danas skupo plaća, dok Pupovac istodobno osvaja hrvatski medijsko-politički prostor skupljajući jeftine poene na destabilizaciji države, te hineći istodobno kako mu je stalo do političkog mira i stabilnosti.

Pupovac svako malo jasno daje do znanja da je on šef u Plenkovićevoj „avliji“, što je ponižavajuća pljuska za premijera bruxelleskih diplomatskih manira…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI