Stranka ne može biti talac jednog čovjeka, krilatica je to na kojoj se na čelo HDZ-a popeo premijer Andrej Plenković. Potom je uslijedilo sastavljanje Vlade i papagajski pjev njegovih ministara i istaknutih članova stranke, koji ne propuštaju priliku da progovore o ugledu HDZ-a, stranke čije je temelje udario pokojni Tuđman. Kako to izgleda kada staneš na žulj šefu Plenkoviću, svjedočio je na svojoj koži Zlatko Hasanbegović. On je iz stranačkih klupa eliminiran zbog neslaganja s predsjednikom, koji eto, ne želi da njegov HDZ bude talac jednog čovjeka. S druge strane, danas je Plenkovićev HDZ postao upravo ono čemu se ovaj žestoko opirao, taocem jednog čovjeka koji nema hrabrosti, kojemu nedostaje odvažnosti i liderskih manira.
Da je tome tako svjedoči činjenica kako danas nije onako drzak, kada je riječ o izbacivanjima iz stranke, kao što je bio svojevremeno kada se nalazio u žestokom okršaju s Hasanbegovićem. Koliko je hrabar Plenković nema snage pokazati izbacujući iz stranke primjerice, Kuščevića o čijim aferama bruji Hrvatska, koliko je hrabar nije pokazao ni u obračunu s bivšom kolegicom Žalac, ili pak, s bivšim ministrom Goranom Marićem.
S druge strane, ugled stranke štitio je na sitnim pojedincima i malim ribama, pri čemu je zapravo pokazao koliko je slab i da ne drži konce u rukama kada je u pitanju rukovođenje strankom. Lako je izbaciti nekog poput Pinjuha iz osječkog kraja, i to ekspresno, da se ne bi, ne dao Bog, naštetilo ugledu stranke, ili Mirjanu Obradović, pijanu kumu ministrice Žalac… Ali kako to da se ugled stranke ne štiti onda kada ministrica bez važeće vozačke dozvole pregazi dijete, te ostane kako u stranci, tako i u Vladi?
Plenković o Kuščeviću, kojega je prije nekoliko tjedana žestoko branio, sada nema namjeru govoriti, nema se namjeru s njime obračunavati niti kada je u pitanju eliminacija iz stranke, jer sve HDZ-ove slabe karike, polako, ali sigurno, postaju Plenkovićeve karte za odlazak sa čela stranke koja, kako je i sam rekao, ne može biti taocem jednoga čovjeka.