Hrvatska je prepuna sličnih bizarnih slučajeva nepravde, kriminala, korupcije i prijevara koji u običnim malim ljudima samo potvrđuju tezu kako “svaka država na svijetu ima svoju mafiju, a jedino u Hrvatskoj mafija ima svoju državu”!
Više od četiri godine Miroslav i njegova 88-godišnja majka Mirjana Kuljiš dolaze gotovo jednom mjesečno u Zagreb sa otoka Visa kako bi pokušali riješiti svoj slučaj koji bi se mogao najjednostavnije opisati kao krađa identiteta, a u pozadini je zapravo dobro smišljeni plan oduzimanja njihove vrijedne imovine.
U Zagrebu obilaze sve relevantne državne institucije – od Državnog odvjetništva, USKOK-a, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva unutarnjih poslova itd., a prigodom njihovog posljednjeg dolaska u Zagreb, otišli su na Markov trg ispred zgrade Vlade RH ne bi li ih netko primio i saslušao, odnosno kako bi se upoznao sa njihovim problemom i predložio bilo kakvo rješenje. Nesretna obitelj do sada se obraćala i Hrvatskom saboru, točnije Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije, no do sada nitko nije reagirao.
Prema njihovim riječima, u Zagreb odlaze jer se nikome od relevantnih institucija na Visu ili u Splitu ne mogu obratiti zbog njihove umreženosti u kaznenim djelima, pa samim time nisu ni zainteresirane da se taj problem riješi. Institucije na koje je obitelj Kuljiš posebno ogorčena su splitska bolnica, policija i Ured za socijalnu skrb na tom području, za koje Kuljiševi vjeruju da djeluju koordinirano kako bi im se oduzela vrijedna zemlja na otoku Visu.
Postali meta umreženih lokalnih moćnika
Krenimo redom. Mirjana Kuljiš tvrdi kako je sve počelo nakon smrti njezinog supruga Lovre Kuljiša koji je umro 2005. godine. Kuljiševi sumnjaju kako njegova smrt nije bila slučajna, te da je ubijen u splitskoj bolnice zbog pogrešne dijagnoze i pogrešnog liječenja koje je završilo tragično. Nakon njegove smrti, supruga Mirjana naslijeđuje vrijednu imovinu, konkretno zemljišta na otoku. I tada kreće niz čudnih događaja. Naime, odlaskom Lovre uslijedili su događaji koji se, sa današnjeg aspekta, teško mogu racionalno objasniti. Konkretno, pokojni Lovro se, prema riječima majke i sina, ne pokapa u svoju grobnicu nego u drugi grob kako bi grobnica sa četiri mjesta ostala slobodna za nekoga drugoga.
Nakon toga slijedi krađa i zamjena identiteta članova obitelji kako bi se prekinula veza Kuljiševih sa njihovim nekretninama na Visu, pa se odjednom – kao slučajno – počinju pojavljivati različiti podaci, OIB-ovi i adrese na njihovim dokumentima, osobnim iskaznicama i domovnicama. Miroslav Kuljiš smatra da su on osobno, kao i njegova obitelj, postala meta umreženih lokalnih moćnika na Visu koji stoje iza mnogo većih malverzacija s zemljištima, o čemu su svojevremeno već pisali neki hrvatski mediji. Kuljiš vjeruje da je započeo koordinirani napad na članove njegove obitelji – njega osobno, njegovu majku i brata Ivicu koji je jedva ostao živ nakon nekoliko „nesretnih slučajeva“.
“Tragično je da policija u tim, blago rečeno, neobičnim događajima nije pronašla nište sumnjivo. Bez obzira na brojne prijave i podneske koje sam upućivao policiji u Splitu, Općinskom i Županijskom državnom odvjetništvu, do danas od strane nadležnih institucija nije podignuta nijedna kaznena prijava niti su po tom pitanju pokrenuti bilo kakvi izvidi pa čak ni ispitivanje osumnjičenih”, tvrdi Miroslav Kuljiš koji je sam podnio brojne kaznene prijave koje su usmjerene na pripadnike policije, liječnike, poslovne ljude, psihijatre, javne bilježnike…, ali se jednostavno sve te prijave ignoriraju.
“Jedina osoba, odnosno institucija, koja je pokazala razumijevanje za naše probleme bilo je Nacionalno vijeće za provedbu strategiju korupcije, odnosno predsjednik tog vijeća Željko Jovanović koji je prošle godine moju prijavu proslijedio do ministra Milana Kujundžića u Ministarstvo zdravstva kao i do Ureda za suzbijanje organiziranog kriminaliteta, Tamari Laptoš. Jovanović je tražio da se ispitaju navodi iz prijave te da se Vijeće obavijesti o poduzetim radnjama, no za sada od svega je samo jedno veliko ništa”, ogorčen je Kuljiš.
Čudan slučaj i specifično tumačenje prava i zakona
Miroslav Kuljiš je posebno ogorčen na odgovor kojeg je dobio od USKOK-a, posredstvom svojeg odvjetnika. U odgovoru USKOK-a, kojeg potpisuje zamjenik ravnateljice Branko Ložnjak, između ostalog stoji: „Isto tako, 26. veljače 2019. u Ured je pristupio gospodin Miroslav Kuljiš te je o njegovim navodima sastavljena službena bilješka, a kojom prilikom je podnositelj ponovio dio ranije iznesenih navoda opetovano spominjući čitav niz osoba i kaznenih djela, bez navođenja okolnosti pod kojima bi kaznena djela bila počinjena, odnosno, bez jasnih opisa radnji kojima bi kaznena djela bila počinjena. Stoga nema osnova za daljnje postupanja Ureda.“
Krivotvorenje osobnih dokumenta, upis netočnih podataka u dokumente, upis netočnih podataka u zemljišne knjige, upis nepostojećih adresa JMBG-ova i OIB-a, kao i krivotvorenje potpisa prilikom uručivanja rješenja putem pošte, nesavjesno liječenje i slično, za USKOK očito nisu kaznena djela koja bi zavrijedila njihovu pažnju. Pored toga Kuljiš spominje i žali se na nesavjestan rad splitske policije i djelatnike Državnog odvjetništva, ali i to su za USKOK prebanalni problemi. Međutim, nejasno je ukoliko su navodi o kaznenim djelima, koje Kuljiš spominje točni, ili pak upitni, zbog čega se ne provede valjana istraga o tim slučajevima, kako bi se konačno rasvijetlio i zaključio ovaj slučaj. Jer ukoliko sve to nije točno, treba se Kuljiš procesuirati zbog lažnog prijavljivanja. Ovako sve završava na subjektivnoj i paušalnoj ocjeni zamjenika ravnateljice USKOK-a kojemu smeta to što prijavitelj nije „naveo okolnosti pod kojima bi kaznena djela bila počinjena“. Dakle, Ložnjaka i USKOK više zanimaju okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena nego sama kaznena djela. Mora se priznati vrlo specifično tumačenje prava i zakona!
Mirjana i Miroslav Kuljiš i ovaj tjedan su u Zagrebu i uporno traže da ih primi netko iz Vlade kako bi se pokrenuo i ispitao cijeli ovaj njihov slučaj. Svaki dolazak u Zagreb za njih znači desetak sati putovanja u jednom smjeru i isto toliko prilikom povratka na Vis, ali sudeći prema njihovoj odlučnosti neće odustati.
Koliko su očajni možda najbolje svjedoči podatak da u tom svom očaju misle zatražiti pomoć od (zamislite!) saborskih zastupnika, a nakon toga svoju će zaštitu potražiti i od institucija izvan Hrvatske!
Oteto – prokleto!
Muke po Kuljiševima su započele odmah nakon smrti glave obitelji. Konkretno u četiri slučaja na čudan način im je oteto ili otuđeno njihovo zemljište. Primjerice 2014.godine dio njihove zemlje je promjenom podataka u zemljišnim knjigama jednostavno prebačeno čovjeku kojem ne pripada. Drugi slučaj je da zbog nepoklapanja podataka iz matičnih knjiga i osobnih dokumenata nisu dobili nasljedstvo od strica, a posljednji primjer je izgradnja VIP-ovog telekomunikacijskog repetitora koji je, kažu Kuljiševi, izgrađen na 600 kvadrata njihovog zemljišta, a ono im je prethodno administrativnim putem jednostavno uzeto!