Za uzvrat Linić je obećao 'posušiti' Prkinu utaju poreza, te da neće propitkivati podrijetlo njegove milijunske ušteđevine na inozemnim bankovnim računima
Nakon serije tekstova u našem tjedniku o kontroverznom vlasniku Nexe grupe, Ivanu Ergoviću, dobili smo nove insajderske informacije od pojedinaca bliskih ljudima koji su nekad upravljali tom slavonskom tvrtkom. Naime, oni nam otkrivaju nove detalje o tome kako se bivši SDP-ov ministar financija, Slavko Linić, jako angažirao u provedbi predstečajne nagodbe Nexe grupe, te se ponekad služio prijetnjama i ucjenama da nagodba uspije i to tako da Ergović spasi i kompaniju i svoje vlasništvo u njoj.
A dokumenti iz predstečajne nagodbe koje je naš tjednik nedavno objavio, otkrivaju megadužničko lice cementnog tajkuna. Iz tih dokumenata samo od sebe nameće se pitanje – kako je Ivan Ergović ostao vlasnik Nexe grupe kad je u predstečaju utvrđeno dugovanje od gotovo 3 milijarde kuna? Podsjetimo, najveći vjerovnici i ujedno najveći gubitnici predstečajne nagodbe su bili HBOR, Raiffeisen, Zaba, PBZ, te mirovinski fondovi, dakle financijske ustanove od kojih je skoro polovica i bila protiv predstečajne nagodbe.
Tako je početkom srpnja 2014. godine, najprije doneseno rješenje o predstečajnoj nagodbi našičkog građevinskog diva Nexe grupe, da bi Upravni sud u Osijeku, na zahtjev banaka (Raiffeisen i Zagrebačka banka), 5. rujna iste godine – odluku poništio. Insajderi tvrde da se i PBZ, na čijem je čelu tada bio moćni bankar, Božo Prka, od početka protivila predstečajnoj nagodbi nad Nexe grupom, no, da je tadašnji ministar financija u Milanovićevoj vladi, Slavko Linić, sve dok nije smijenjen s tog položaja u svibnju 2014. godine, vršio žestok pritisak na čelnika PBZ-a Božu Prku da ne opstruira predstečajnu nagodbu Nexe grupe.
Linić je, tvrde insajderi, Prku čak i ucjenjivao da će odgovarati zbog utaje poreza ukoliko bude remetilački faktor u procesu predstečajne nagodbe Ergovićeve Nexe grupe…
Sumnjiva prodaja PBZ-a
A čime je to i kakvom utajom poreza Linić ucjenjivao Božu Prku, možda će postati puno jasnije, vratimo li se malo u blisku prošlost, odnosno u vrijeme kada je Božo Prka obnašao funkciju ministra financija, za čijeg mandata je i dokapitalizirana Privredna banka Zagreb sa 2 milijarde i 300 tisuća maraka, nakon čega je tako dokapitalizirana – prodana talijanskoj Intese Sanpaolo banci za svega 640 milijuna maraka!?
Prema relevantnim izračunima, hrvatske banke su prije nego što su prodane strancima – a prodaja je počela dolaskom Račanove vlade – sanirane sa 87,6 milijardi kuna, a prodane za svega 5,4 milijarde kuna. Znakovito je, tvrdili su dobro upućeni, da su menadžmenti tih banaka, nakon prodaje isplaćivali enormne godišnje bonuse za tobože – uspješno poslovanje. Koliko li je tek novca od takvih bonusa leglo na račun gospodina Prke, godinama su se pitali neki mediji, a kao grom iz vedrog neba odjeknula je vijest da se Prka 2015. godine sukobio s Linićevim nasljednikom u vladi Zorana Milanovića, Borisom Lalovcem, koji je imao hrabrosti pozvati Prku na razgovor u Poreznu upravu kako bi ovaj objasnio podrijetlo silnih milijuna eura koji su ležali na inozemnim računima…
Tako je naš tjednik 7Dnevno jedini u Hrvatskoj u srpnju 2015. godine ekskluzivno otkrio da je tadašnji predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, Božo Prka, na inozemnim računima uštedio milijune i milijune eura. Nakon tog teksta, odmah su reagirali djelatnici Porezne uprave, pa su moćnog bankara i bivšeg ministra financija u vrijeme Valentićeve i Matešine vlade, pozvali na razgovor u svoj ured gdje je nadugo i naširoko objašnjavao podrijetlo svih tih silnih milijuna eura ušteđevine…
20 milijuna kuna kamata na kućnu adresu
A da nevolje ne stižu pojedinačno, nego u nizu, uvjerio se tada moćni bankar kojem su, čudne li koincidencije, u isto vrijeme dok je u Poreznoj pokušavao pravdati sve te silne milijune ušteđevine, djelatnici Hrvatske pošte donijeli na njegovu kućnu adresu obavijest o knjiženju 20 milijuna kuna kamata od ušteđevine s inozemnih računa. Mnogi djelatnici PBZ-a su se tada upitali, koliko li je još milijuna kuna od kamata zaradio Božo Prka, od ukupno 1,7 milijardi kuna ušteđevine koju na bankovnim računima u zemljama Europske unije drži 20 hrvatskih državljana, od kojih njih četrnaestoro živi u Hrvatskoj?
To pitanje, je očigledno, interesiralo i nadležna tijela iz Ministarstva financija i Porezne uprave, koja su po tom pitanju imala pune ruke posla. Pogotovo u kontekstu priče da je nedavno jedna osoba, koja je pozvana na razgovor u Poreznu upravu i suočena s neoborivim činjenicama, priznala da se ne radi o njezinom novcu, nego je poreznike usmjerila prema čelniku PBZ-a, o čemu je također pisao naš tjednik.
Već tada su insajderi ustvrdili da stručnim i osposobljenim ljudima u Poreznoj upravi neće biti teško rekonstruirati tijek novca, pogotovo ako se pojedine uplate podudaraju s nekim događajima u Hrvatskoj, primjerice prodajom Privredne banke Zagreb Talijanima, u čemu je Prka osobno sudjelovao. Govorilo se da je od provizije za prodaju PBZ-a Talijanima, koja je ležala na inozemnim računima, ta banka Prki plaćala kamatu i slala mu obavijesti na kućnu adresu.
A kada su djelatnici Hrvatske pošte na njegovu kućnu adresu, donijeli obavijest o knjiženju 20 milijuna kuna kamata od ušteđevine s inozemnih računa, Prki nije bilo ugodno. Pogotovo, što je umjesto riječkog terminatora, Slavka Linića, na njegovo mjesto zasjeo pošteni Boris Lalovac, koji nije bio fasciniran bankarskim lobijem u Hrvatskoj. Nakon što je Prka pozvan na razgovor u Poreznu upravu, nasrnuo je na tadašnjeg ministra Lalovca.
‘Pljačkaški protuustavni institut predstečajne nagodbe’
On je tu prijetnju odmah prijavio tadašnjem državnom odvjetniku, Dinku Cvitanu. Dakle, imajući sve ovo u vidu, postaje sasvim jasno čime je to Linić ucjenjivao Božu Prku i zbog čega je on, odnosno PBZ na čijem je čelu bio, na koncu pristao prihvatiti predstečajnu nagodbu Nexe grupe.
Zanimljivo je napomenuti da je veza između Linića, Prke i Ergovića bio Ivo Berket iz Viadukta, koji je sve činio da Ergović uspije, jer mu se ovaj žalio da u slučaja neuspjeha predstečajne nagodbe – neće preživjeti. Berketa je, tvrde insajderi, pritom opterećivala i činjenica da vlasnik Nexe grupe potječe iz suicidalne obitelji.
Inače, nije suvišno napomenuti da je Ministarstvo financija naplatilo manje od 20 posto ukupnog duga utvrđenog u predstečajnim nagodbama od 2012. godine do danas! Od gotovo pet milijardi kuna naplatili su tek – 926 milijuna kuna. A predstečjane nagodbe, poput Ingre, Diokija, Dalekovoda, Hotela Živogošće, Stipić Grupa, te Nexe grupe, najbolji su primjeri kako su daleko od očiju javnosti i nadležnih sudskih instanci, izbrisane milijarde kuna na štetu države i „malih“ vjerovnika koji su sa svojim obrtima i tvrtkama pošteno radili i odradili svoj posao plaćajući porez državi, a potom su ih pljačkaši i neplatiše poreza, te ista država – uništili bez mogućnosti oporavka, pisali su brojni mediji.
„O obrtnicima, malim i srednjim poduzetnicima nitko ni riječi, ali velike igrače država treba spašavati. O tisućama dobavljača Agrokora koji su već mjesecima na rubu opstanka zbog nemogućnosti naplate potraživanja, nitko ni riječi, ali Agrokor treba spašavati. I to svi zajedno, bez izuzetaka… I obrtnici, i mali i srednji poduzetnici i svi oni koji nisu koristili državna jamstva, poticaje i milijarde kuna povoljnih HBOR-ovih kredita. A nisu, jer nisu niti mogli…
Jer, takvo što je, ipak, bilo rezervirano samo za odabrane i one koji to znaju – Agrokor, Stipić grupu, Nexe i ostalu protežiranu političko-gospodarsku elitu koja je i osmislila pljačkaški protuustavni institut predstečajne nagodbe“, upozoravaju neki mediji.
A na nadležnim institucijama je da zasuču rukave i krenu na posao..!