Predsjednik Duda i ja upravo smo došli iz nevjerojatno uspješnog sastanka sa čelnicima koji sudjeluju u Inicijativi 'Triju mora'. Za građane ove velike regije, Amerika želi proširiti naše partnerstvo s vama. Pozdravljamo snažnije naše trgovinske veze dok rastu vaša gospodarstva. I mi smo posve predani da osiguramo vaš pristup alternativnim izvorima energije, tako da Poljska i njezini susjedi nikada više ne budu taoci jednog dobavljača energije. Gospodine Predsjedniče, čestitam vam, zajedno s Predsjednicom Republike Hrvatske, na vodstvu ove povijesne inicijative 'Triju mora'.
U prošlom broju tjednika ‘7Dnevno’, u tekstu „Steve Bannon – vizionar a ne personifikacija smrti!” naznačili smo posebno da su hrvatski globalisti u pravilu sljedbenici mentalno komunističko-jugoslavenskog sustava, apologeti nekog novog regionalnog povezivanja na „ovim prostorima” bivše Juge i samim time, žestoki su protivnici bilo kakvih inicijativa koje bi Hrvatsku trajno udaljile od utjecaja njihovog voljenog Beograda. Steve Bannon je i za njih inkarnacija smrti, a u kombinaciji s Trumpom i Orbanom, to je za neojugoslavene prava konzervativna atomska bomba s desna…
Gotovo je sigurno da su hrvatski globalisti koji gospodare mainstream medijima, upravo zbog toga u svim medijima gromoglasno prešutjeli govor predsjednika Trumpa 2017. na summitu Višegradske skupine u Varšavi, za kojeg Steve Bannon tvrdi da bi ga trebao pročitati svaki Hrvat…
Istodobno smo najavili da je uredništvo novina 7Dnevno u posjedu originalnog govora Donalda Trumpa na engleskom jeziku, pa ćemo prijevod tog govora u sljedećem broju pokloniti našim vjernim čitateljima, kako bi vidjeli što je to u tom govoru štetno za Hrvatsku ili je, možda, štetno za globaliste koji cenzurom ne daju istini izaći na vidjelo…?
Sada upravo to i činimo – objavljujemo kod nas prešućeni govor predsjednika Donalda Trumpa u Varšavi:
Čestitka i predsjednici Hrvatske
„Poljaci nisu samo uvelike obogatili ovu regiju, nego su poljski Amerikanci također uvelike obogatili Sjedinjene Države, a doista sam bio ponosan što sam imao njihovu potporu na izborima 2016. godine.
Duboka je čast stajati u ovom gradu, ovom spomeniku Varšavskom ustanku i obratiti se poljskoj naciji koju su tolike generacije sanjale: Poljsku koja je sigurna, snažna i slobodna.
Predsjednik Duda i vaša predivna Prva dama, Agata, dočekali su nas s ogromnom toplinom i ljubaznošću za koju je Poljska poznata diljem svijeta. Hvala vam. Moja iskrena zahvalnost – i iskreno zahvaljujem obojici. I premijeru Syzdlu, posebnu zahvalnost.
Također nam je drago što nam se i bivši predsjednik, Lech Walesa, tako poznat po pokretanju Pokreta za solidarnost, danas pridružio. Hvala vam. Hvala vam. Hvala vam.
U ime svih Amerikanaca, zahvaljujem i cijelom poljskom narodu za velikodušnost koju ste pokazali u prijemu naših vojnika u vašu zemlju. Ovi vojnici nisu samo hrabri branitelji slobode, nego i simboli opredjeljenja Amerike za vašu sigurnost i vaše mjesto u snažnoj i demokratskoj Europi.
Ponosno su nam se pridružili na pozornici američki, poljski, britanski i rumunjski vojnici. Hvala vam. Hvala vam. Odličan posao.
Predsjednik Duda i ja upravo smo došli iz nevjerojatno uspješnog sastanka sa čelnicima koji sudjeluju u Inicijativi ‘Triju mora’. Za građane ove velike regije, Amerika želi proširiti naše partnerstvo s vama. Pozdravljamo snažnije naše trgovinske veze dok rastu vaša gospodarstva. I mi smo posve predani da osiguramo vaš pristup alternativnim izvorima energije, tako da Poljska i njezini susjedi nikada više ne budu taoci jednog dobavljača energije.
Gospodine Predsjedniče, čestitam vam, zajedno s Predsjednicom Republike Hrvatske, na vodstvu ove povijesne inicijative ‘Triju mora’. Hvala vam!
Ovo je moj prvi posjet središnjoj Europi kao predsjednik SAD-a, a oduševljen sam što je to upravo ovdje na ovom veličanstvenom, lijepom komadu zemlje. Prelijepo je. Poljska je zemljopisno srce Europe, ali što je još važnije, u poljskom narodu vidimo dušu Europe. Vaš je narod velik, jer vaša je duša velika i vaš je duh jak.
Poljska je kroz dva stoljeća pretrpjela stalne i brutalne napade. Ali, dok je Poljska mogla biti napadnuta i zauzeta, a njene granice čak izbrisane s karte, nikako nije mogla biti izbrisana iz povijesti ili iz vaših srca. U tim mračnim danima izgubili ste svoju zemlju, ali nikad niste izgubili svoj ponos.
Zato je s istinskim divljenjem danas moguće reći da od farmi i sela, do katedrala i trgova vaših velikih gradova, Poljska živi, Poljska napreduje, i Poljska prevladava sve teškoće.
Unatoč svim naporima da vas porobe, tlače ili da vas unište, ustrajali ste i pobijedili. Vi ste ponosna nacija Kopernika – sjetite se toga – Chopin, Ivan Pavao II. Poljska je zemlja velikih junaka. A vi ste ljudi koji znaju istinsku i pravu vrijednost onoga što branite.
Trijumf poljskog duha kroz stoljeća tegoba, daje nam svima nadu za budućnost u kojoj dobro pobjeđuje zlo, a mir postiže pobjedu nad ratom.
Znakovi prijateljstva u Americi i Poljskoj
Za Amerikance, Poljska je simbol nade od početka naše nacije. Poljski junaci i američki patrioti borili su se rame uz rame u našem Domovinskom ratu i u mnogim ratovima koji su uslijedili. Naši vojnici i danas služe zajedno u Afganistanu i Iraku, bore se protiv neprijatelja svake civilizacije.
Američki je doprinos da nikada nismo odustali od slobode i neovisnosti kao prava i sudbine poljskog naroda i nikada i nećemo odustati.
Naše dvije zemlje dijele posebnu vezu koju krase jedinstvene povijesti i nacionalne povijesne ličnosti. To je zajedništvo koje postoji samo među ljudima koji su se borili i krvarili i umirali za slobodu.
Znakovi ovog prijateljstva stoje u glavnom gradu naše zemlje. Samo nekoliko koraka od Bijele kuće podigli smo kipove ljudi s imenima poput Pułaski i Kościuszko. Isto vrijedi i u Varšavi, gdje ulični znakovi nose ime Georgea Washingtona, a stoji i spomenik jednom od najvećih svjetskih heroja, Ronaldu Reaganu.
I danas sam ovdje, ne samo da posjetim starog saveznika, već da ga držim kao primjer za druge koji traže slobodu i koji žele smoći hrabrosti i volju da obrane našu civilizaciju. Priča o Poljskoj je priča o narodu koji nikada nije izgubio nadu, koji nikad nije bio slomljen i koji nikada nije zaboravio tko je.
Ovo je nacija stara više od tisuću godina. Vaše su granice bile izbrisane više od jednog stoljeća i obnovljene samo prije jednog stoljeća.
Godine 1920., u čudu Vistula, Poljska je zaustavila sovjetsku vojsku s namjerom da osvoji Europu. Zatim, 19 godina kasnije, 1939., ponovno su vas napali, ovaj put nacistička Njemačka sa zapada i Sovjetski Savez s istoka. To je nevolja. To je bilo teško…
Pod dvostrukom okupacijom poljski su ljudi podnijeli neopisiva zla: masakr u šumi Katyn, okupacije, holokaust, Varšavski geto i uzdizanje Varšavskog geta, uništavanje ovog prekrasnog glavnoga grada i smrti gotovo jednog od petero Poljaka. Živahna židovska populacija – najveća u Europi – smanjila se na gotovo ništa, nakon što su nacisti sustavno ubili milijune poljskih židovskih građana, zajedno s nebrojenim drugima, tijekom te brutalne okupacije.
U ljeto 1944., nacističke i sovjetske vojske pripremale su se za strašnu i krvavu bitku upravo ovdje u Varšavi. Usred tog pakla na zemlji, građani Poljske ustali su da bi obranili svoju domovinu. Duboko sam počašćen da mi se na pozornici danas pridružuju veterani i heroji Varšavskog ustanka.
Koji veliki duh. Pozdravljamo vašu plemenitu žrtvu i obvezujemo se da se uvijek sjećate svoje borbe za Poljsku i za slobodu.
Ovaj spomenik nas podsjeća da je više od 150.000 Poljaka umrlo tijekom te očajne borbe za rušenje ugnjetavanja.
S druge strane rijeke, sovjetske su se oružane snage zaustavile i čekale. Promatrali su kako nacisti nemilosrdno uništavaju grad, divljački ubijaju muškarce, žene i djecu. Pokušali su uništiti ovaj narod zauvijek, slamajući mu volju za preživljavanjem.
Ali, postoji hrabrost i snaga duboko u poljskom karakteru koje nitko ne može uništiti. Poljski mučenik, biskup Michael Kozal, je dobro rekao: ‘Više užasavajuće nego poraz od oružja, je kolaps ljudskog duha’.
‘Mi želimo Boga!’
Kroz četiri desetljeća komunističke vladavine, Poljska i ostali zarobljeni narodi Europe pretrpjeli su brutalnu kampanju za rušenje slobode, vaše vjere, vaših zakona, vaše povijesti, vašeg identiteta – doista same suštine vaše kulture i vašeg čovječanstva. Ipak, kroz sve to, nikad niste izgubili taj duh. Vaši tlačitelji su vas pokušali slomiti, ali Poljska se nije mogla slomiti.
A kada je došao 2. lipnja 1979., a milijun Poljaka okupilo se oko Victory Squarea na svoju prvu misu s njihovim poljskim Papom, nakon toga dana, svaki komunist u Varšavi morao je znati da će njihov sustav ugnjetavanja uskoro propasti. Morali su to znati točno u trenutku kada je propovijedao papa Ivan Pavao II., kada je milijun poljskih muškaraca, žena i djece odjednom ujedinilo svoje glasove u jednoj molitvi. Oni nisu tražili bogatstvo. Nisu tražili povlastice. Umjesto toga, pjevali su tri jednostavne riječi: ‘Mi želimo Boga!’
U tim se riječima poljski narod podsjetio na obećanje o boljoj budućnosti. Našli su novu hrabrost kako bi se suočili s njihovim tlačiteljima i pronašli su riječi kako bi proglasili da će Poljska ponovno biti Poljska.
Dok danas stojim pred ovom nevjerojatnom publikom, ovim vjernim narodom, još uvijek možemo čuti one glasove koji odjekuju kroz povijest. Njihova je poruka istinita danas kao i uvijek. Ljudi iz Poljske, ljudi Amerike i ljudi Europe još uvijek viču: ‘Mi želimo Boga!’.
Zajedno, s papom Ivanom Pavlom II., Poljaci su ponovno reafirmirali svoj identitet kao narod posvećen Bogu. A s tom snažnom izjavom tko ste, shvatili ste što treba raditi i kako živjeti. Stajali ste u solidarnosti protiv ugnjetavanja, protiv nezakonite tajne policije, protiv okrutnog i zlog sustava koji je siromašio vaše gradove i duše. I pobijedili ste. Poljska je prevladala. Poljska će uvijek prevladati…
Suočeni smo s još jednom tlačiteljskom ideologijom, onom koja pokušava proizvesti terorizam i ekstremizam širom svijeta. Amerika i Europa proživljavale su terorističke napade jedan za drugim. Mi ćemo to zaustaviti.
Tijekom povijesnog okupljanja u Saudijskoj Arabiji pozvao sam vođe više od 50 muslimanskih zemalja da se pridruže kako bi izbacili ovu prijetnju koja prijeti cijelom čovječanstvu. Moramo stati ujedinjeni protiv tih zajedničkih neprijatelja kako bismo im oduzeli teritorij i njihovo financiranje i njihove mreže i bilo koji oblik ideološke podrške koju oni imaju. Istodobno ćemo uvijek pružiti dobrodošlicu novim građanima koji dijele naše vrijednosti i vole naše ljude; naše granice će uvijek biti zatvorene za terorizam i ekstremizam bilo koje vrste.
Borimo se naporno protiv radikalnog islamskog terorizma i prevladat ćemo. Ne možemo prihvatiti one koji odbacuju naše vrijednosti i koji koriste mržnju kako bi opravdali nasilje nad nevinima.
Danas se Zapad također suočava sa silama koje nastoje testirati našu volju, potkopati naše samopouzdanje i provocirati naše interese. Da bismo se suočili s novim oblicima agresije, uključujući propagandu, financijske zločine i internetsko ratovanje, moramo osnažiti naš savez kako bismo učinkovito konkurirali novim metodama i na svim novim bojnim područjima.
Pozivamo Rusiju da prekine svoje destabilizirajuće aktivnosti u Ukrajini i drugdje, i svoju potporu neprijateljskim režimima – uključujući Siriju i Iran – i da se umjesto toga pridruži zajednici odgovornih država u borbi protiv zajedničkih neprijatelja i obrane same civilizacije.
Konačno, na obje strane Atlantika, naši građani suočeni su s još jednom opasnošću – ta je opasnost nevidljiva nekima, ali poznata Poljacima: stalnom podrhtavanju vladine birokracije koja iscrpljuje vitalnost i bogatstvo naroda. Zapad je postao velik, ne zbog papirologije i propisa, već zbog toga što su ljudi imali priliku loviti svoje snove i slijediti svoje sudbine.
Naši su neprijatelji osuđeni na propast
Amerikanci, Poljaci i narodi Europe vrednuju individualnu slobodu i suverenost. Moramo surađivati kako bismo se suprotstavili silama, bile one iznutra ili izvana, s juga ili istoka, koje kroz vrijeme prijete potkopati te vrijednosti i izbrisati veze kulture, vjere i tradicije koje nas čine time što jesmo. Ako se ne kontroliraju, ove će snage potkopati našu hrabrost, iscrpiti našu dušu i oslabiti našu volju da obranimo sami sebe i naša društva.
Ali, baš kao što su naši protivnici i neprijatelji u prošlosti ovdje naučili u Poljskoj, znamo da su ove snage, također, osuđene na propast ako mi želimo da propadnu. I doista, želimo da oni propadnu. Oni su osuđeni, ne samo zato što je naš savez snažan, naše zemlje su otporne i moć je neusporediva. Kroz sve to, morate reći da je sve istina. Međutim, naši su neprijatelji osuđeni na propast jer mi nikada nećemo zaboraviti tko smo. A ako ne zaboravimo tko smo, jednostavno ne možemo biti pobijeđeni. Amerikanci to nikada neće zaboraviti. Narodi Europe nikada neće zaboraviti. Mi smo najbrža i najveća zajednica. Ne postoji ništa poput naše zajednice naroda. Svijet nikad nije vidio ništa poput naše zajednice naroda…
Pišemo simfonije. Tražimo i slijedimo inovacije. Slavimo naše drevne junake, prihvaćamo naše bezvremenske tradicije i običaje, te uvijek nastojimo istražiti i otkriti nove granice.
Nagrađujemo briljantnost, žudimo za izvrsnošću i njegujemo nadahnjujuće umjetničke radove koji odaju čast i slavu Bogu. Visoko cijenimo vladavinu zakona i štitimo pravo na slobodu govora i slobodno izražavanje.
Osnažujemo žene kao stupove našeg društva i našeg uspjeha. Vjeru i obitelj, a ne vladu i birokraciju, stavljamo u središte našeg života. I raspravljamo o svemu. I izazivamo sve. Želimo znati sve, da bismo se bolje upoznali.
I iznad svega, cijenimo dostojanstvo svakog ljudskog života, štitimo prava svake osobe i dijelimo nadu svake duše da živimo u slobodi. To je ono tko smo mi. To su neprocijenjive veze koje nas povezuju kao nacije, kao saveznice i kao civilizaciju.
Ono što imamo – a to znate bolje od bilo koga, vi to danas vidite s ovom nevjerojatnom skupinom ljudi – ono što smo naslijedili od naših predaka nikada prije nije postojalo do te mjere. A ako to ne uspijemo sačuvati, nikad više neće ni biti. Dakle, ne možemo i ne smijemo ne uspjeti.
Ova velika zajednica nacija ima još nešto zajedničko: u svakom od njih, to je narod, koji je uvijek oblikovao temelj slobode i kamen temeljac naše obrane. Ljudi su bili taj temelj ovdje u Poljskoj – upravo ovdje u Varšavi – i bili su temelj sa samog početka Amerike.
Naši građani nisu osvojili slobodu zajedno, nisu preživjeli zajednićke strahote, nisu se suočili sa zlom zajedno, samo da izgubimo slobodu zbog nedostatka ponosa i povjerenja u naše vrijednosti. Nismo i nećemo. Nikada se nećemo vratiti. Sve dok znamo našu povijest, znat ćemo kako izgraditi našu budućnost.
Amerikanci znaju da je snažan savez slobodnih, suverenih i neovisnih nacija najbolja obrana za naše slobode i za naše interese. Zato je moja administracija zahtijevala da svi članovi NATO-a konačno zadovolje svoju punu i fer financijsku obvezu.
Varšavski ustanak i Avenija Jeruzalem
Kao rezultat ovog inzistiranja, milijarde dolara više počele su se ulijevati u NATO. Zapravo, ljudi su šokirani. Ali dolaze milijarde i milijarde dolara iz zemalja koje, po mom mišljenju, ne bi tako brzo plaćale. Za one koji bi kritizirali naš tvrd stav, želio bih istaknuti da Sjedinjene Države nisu pokazale samo riječi, već su svojim djelovanjem čvrsto izašle iz članka 5., obostrane obrambene obveze.
Riječi su jednostavne, ali stvari su važne. I za vlastitu zaštitu – i to znate, svi to znaju, svi to moraju znati – Europa mora učiniti više. Europa mora pokazati da vjeruje u svoju budućnost ulažući svoj novac kako bi osigurala tu budućnost.
Zato pozdravljamo Poljsku na svojoj odluci da ovaj tjedan krene naprijed u pribavljanju iz Sjedinjenih Država testiranog patriotskoga sustava zračne i proturaketne obrane – najbolje na svijetu. To je i razlog zašto pozdravljamo poljske ljude i Poljsku kao jednu od zemalja NATO-a koja je zapravo postala mjerilo za ulaganja u našu zajedničku obranu. Hvala vam. Hvala, Poljska. Moram vam reći, primjer koji ste pokazali je uistinu veličanstven i mi pozdravljamo Poljsku. Hvala vam.
Moramo se sjetiti da naša obrana nije samo predanost novcu, nego je ona predanost volji. Zato što, kao što nas poljsko iskustvo podsjeća, obrana Zapada u konačnici počiva, ne samo na sredstvima, nego i na volji njenih naroda da prevladaju i da budu uspješni i dobivaju ono što moraju imati. Temeljno je pitanje našeg vremena – hoće li Zapad imati volju za preživljavanjem? Imamo li povjerenje u naše vrijednosti da bismo ih obranili pod svaku cijenu? Imamo li dovoljno poštovanja za naše građane da zaštite naše granice? Imamo li želju i hrabrost da sačuvamo svoju civilizaciju pred licem onih koji bi ju pretvarali i uništili? Možemo imati najveće gospodarstvo i najsmrtonosnije oružje bilo gdje na Zemlji, ali ako nemamo jake obitelji i jake vrijednosti, onda ćemo biti slabi i nećemo preživjeti. Ako netko zaboravi kritičnu važnost tih stvari, neka dođe u jednu zemlju koja to nikada nije zaboravila – dopustite im da dođu u Poljsku…
I neka dođu ovdje u Varšavu i nauče priču o Varšavskom ustanku. Kad to učine, trebali bi sve naučiti o Aveniji Jeruzalem. U kolovozu 1944. godine, Jeruzalemska avenija bila je jedna od glavnih prometnica koje su vodile na istok i zapad kroz ovaj grad, baš kao i danas. Kontrola te ceste bila je presudno važna za obje strane u bitci za Varšavu. Njemačka vojska je željela da to bude njihov najizravniji put za kretanje vojske i da stvori njenu vrlo snažnu prednju stranu. A za poljsku Domovinsku vojsku, sposobnost da prođe na sjever i jug preko te ulice, bila je presudna kako bi se središte grada i sam ustanak, razdvojili i uništili. Svake noći, Poljaci su postavljali pješčane vreće usred vatre oružja – i to je bila užasna vatra – kako bi zaštitili uski prolaz preko Jeruzalemske avenije. A onda su ih svakodnevno neprijateljske snage ponovno rušile i tako sve opet – iznova i iznova. Tada su Poljaci iskopali rov. Konačno, oni su izgradili i barikadu. A hrabri poljski borci počeli su prolaziti kroz Aveniju Jeruzalem. Taj uski prolaz, širok samo nekoliko stopa, bio je krhka veza koja je ustanak održavala živim.
Između zidina, trajao je stalni protok građana i boraca za slobodu uz svoje opasne sprintove. Tako su prolazili preko te ulice, probijali su tu ulicu, jurili ispod nje – sve kako bi branili ovaj grad. ‘Najudaljenija strana bila je samo nekoliko metara dalje’, podsjećamo se tako na jednu mladu poljsku ženu, Gretu. Ta smrtnost i taj život bili su toliko važni za nju. Zapravo, rekla je: ‘Smrtno opasni sektor ulice bio je natopljen krvlju. Bila je to krv glasnika, djevojaka za kurirsku vezu.’ Nacistički snajperi pucali su na bilo koga tko je prelazio. Njihovi vojnici spalili su svaku zgradu u ulici, a Poljaci su im služili kao ljudski štitovi za njihove tenkove u nastojanju da osvoje Jeruzalemsku aveniju. Neprijatelj nikad nije prestao svoj nemilosrdni napad na tu malu postrojbu civilizacije.
Zapad nikada neće biti slomljen!
Poljaci nikada nisu prestali s obranom. Prolaz Jeruzalemske avenije zahtijevao je stalnu zaštitu, popravke i pojačanje, ali se volja njezinih branitelja nije pomicala, čak ni pred smrću. A do posljednjih dana ustanka, krhki prijelaz nikada nije osvojen. Ni ova priča nikada nije zaboravljena. Poljski su ljudi bili otvoreni. Sjećanja na one koji su stradali u Varšavskom ustanku odjekivala su tijekom desetljeća, a malo je toga jasnije osim sjećanja na one koji su umrli da bi izgradili i branili prijelaz u Aveniji Jeruzalem. Ti heroji podsjećaju da je Zapad spašen krvlju patriota; da svaka generacija mora ustati i igrati svoju ulogu u svojoj obrani i da svaki grumen tla, svaki posljednji trag civilizacije vrijedi braniti svojim životom.
Naša borba za Zapad ne počinje na bojnom polju – počinje s našim umovima, našim voljama i našim dušama. Naša sloboda, naša civilizacija i opstanak ovise o tim povijesnim vezama, kulturi i pamćenju. I danas kao i uvijek, Poljska je u našem srcu, a njezini su ljudi u toj borbi. Kao što ni Poljska nije mogla biti slomljena, danas izjavljujem neka cijeli Svijet čuje – ni Zapad neće nikada biti slomljen! Naše vrijednosti će prevladati. Naši će ljudi napredovati. I naša civilizacija će pobijediti…”