Sisačka gradonačelnica, Kristina Ikić Baniček, jedna je od okosnica Milanovićeve kampanje za predsjedničke izbore. A čini se kako je Zoki na njene afere zažmirio. Upravo je pojavljivanje sisačke gradonačelnice u Milanovićevoj kampanji, najbolji pokazatelj da bi se kampanja mogla svesti na njegovu staru mantru - 'Mi ili oni...', te da će kampanja 'predsjednika s karakterom' biti duboko ideološki obojana
Još je samo nedostajalo da netko u brezovičkoj šumi zapjeva – „Pioniri maleni, mi smo vojska prava…“ – i potpuno ogoli predsjedničku kampanju SDP-ova, Zorana Milanovića. „Predsjednik s karakterom“, slogan je čovjeka koji je za sebe tvrdio da nikada neće biti predsjednik, a s tim sloganom je, prema vlastitim riječima, krenuo u bitku za uređenu, modernu i suverenu državu, kao da nacija ne pamti da je baš on, tašti Milanović, do jučer svoju politiku krojio pod krilaticom – „Mi ili oni…“
Onaj tko kani predsjedavati modernom, suverenom državom, u kampanju bi, primjerice, krenuo iz kakve dobrostojeće tvornice, onaj tko je kao suvereni predsjednik spreman odbaciti podjele, u kampanju bi ušao iz Vukovara, grada koji je simbol hrvatske borbe i jedinstva. No, „predsjednik s karakterom“, ustaški unuk, Zoka Milanović, pokazao je da ona stara – „Vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud“ – živopisno oslikava njegovu političku prošlost, sadašnjost, ali i budućnost…
Iz brezovičke šume na Dan antifašističke borbe, u državi koja vapi za jedinstvom, državi umornoj od podjela, Milanović je još jednom podijelio naciju, a mimo toga, iskoristio je priliku za predstavljanje svojega tima i ljudi koji su ga spremni podržati u utrci za Pantovčak. Naime, osim što se u brezovičkom kraju pojavio kao uzvanik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, bilo je nemoguće ne primjetiti damu koja je svo vrijeme stajala uz njega. Riječ je o SDP-ovoj gradonačelnici Siska, Kristini Ikić Baniček, dami koju je Hodak slikovito u jednoj od svojih kolumni nazvao – Ikača.
Dama je to na koju Milanović, i inače naklonjen ženskom društvu, ozbiljno računa kada je riječ o kampanji za predsjedničke izbore. Ona je, tvrde upućeni, dio njegova stožera, te jedna od najvažnijih karika tima, što i ne čudi, jer je ona bivšem šefu lojalna godinama. A upravo je pojavljivanje sisačke gradonačelnice u Milanovićevoj kampanji, najbolji pokazatelj da bi se kampanja mogla svesti na njegovu staru mantru – „Mi ili oni…“, te da će kampanja „predsjednika s karakterom“ biti duboko ideološki obojana.
Šutnja nije njena slaba karika…
Mlađahna gradonačelnica, uvijek je črvsto stajala na Milanovićevoj liniji, čak i onda kada je bio otpravljen iz fotelje šefa SDP-a kao gubitnik svih izbora, koji su se izgubiti mogli. No, dok je Milanovića štitila, u jednom od svojih intervjua žestoko je naribala šefa Bernardića i stranačko rukovodstvo, i to u periodu dok je stranka pucala pod bremenom unutarstranačkih okršaja. Bez dlake na jeziku, Ikić Baniček se obračunala s kolegicom Kolarić, koja se svojedobno neslavno vratila u Partiju, no znakovito je da je u vrijeme kada je Milanović nimalo džentlmenski ispraćao Kolarić iz stranke – mudro šutila.
No, šutnja odnedavno nije njena slaba karika, pa je slavu u javnom prostoru ponajprije stekla na ideološkim temama i podjelama, sukobima i prepucavanjima, što se, zapravo, može okarakterizirati i kao jedna od karakternih, ali dodirnih točaka s Milanovićem, čovjekom arogantnog i taštog stava, kojeg sada nastoji svesti pod slogan – „predsjednik s karakterom…“
Na ideološkim se temama Baniček brendirala, baš kao što to danas čini njena supetarska kolegica, Ivana Marković. No, za razliku od Supetra koji je, srećom, turistička oaza, Ikićkin Sisak jedan je od najsiromašnijih gradova Lijepe naše, ali gradonačelnica nikada nije zbog toga glasno protestirala na naslovnicama medija. Svi se njeni protesti mogu opisati kao jeftin, lijevi populizam…
Tako je svojedobno zdušno ratovala i sa sisačkim biskupom, Vladom Košićem, koji je pozvao Siščane da joj ne daju glas, jer je riječ o osobi koja diskriminira katolike u Sisku, izbacuje vjernike s posla u javnim službama i brani vjerski odgoj u vrtićima. Biskup Košić je s osebujnom je gradonačelnicom ulazio u sukobe i zbog Stepinčeve biste, protiv čijeg se postavljanja ova SDP-ovka pobunila.
U sukob s gradonačelnicom nedavno su ušli i predstavnici sisačkog ogranka Matice hrvatske, koje je protjerala iz njihovih prostora. Svojedobno je sisačka policija protiv Ikić Baniček pisala optužni prijedlog radi omalovažavanja policije, koju je optužila za neprofesionalizam, ali ta je priča vrlo brzo pala u drugi plan. U drugom je planu ostao i bunt sisačkih HDZ-ovaca u povodu Dana branitelja, kada je sisački SDP predvođen gradonačelnicom, odbio dodijeliti počasne plakete generalima, Janku Bobetku i Đuri Brodarcu. Burna reakacija vijećnice, Vesne Štengl, nije tada urodila plodom, pa do danas nije odgovoreno, jesu li generali Bobetko i Brodarac ostali bez plaketa iz političkih razloga?
Učenica Marine Lovrić Merzel…
Konfliktna Ikić Baniček, svojedobno je drsko ispreskakala i zagrebačkog gradonačelnika, Milana Bandića. U sisačkom kraju, između redaka, šapuću kako su se riješili pohlepne Marine Lovrić Merzel, a dobili njenu učenicu – Ikić Baniček. Marina je, barem, bila šarmantna, kažu ispod glasa Siščani, ali govorkanja ne pomiču previše samouvjerenu gradonačelnicu, kojoj je neostvarena ambicija – profilirati se u političarku nacionalnog kova. A tu bi ideju mogla realizirati ako se Milanoviću poslože karte, te postane predsjednikom Republike.
Inače, kada se izuzme tašti karakter gradonačelnice Baniček, za nju se, kada je o ljevici riječ, ne može reći da nema potencijala, štoviše, jedno su je vrijeme mediji opisivali kao buduću šeficu SDP-a, a osim toga, njoj je prvoj u povijesti Siska pošlo za rukom osvojiti i drugi gradonačelnički mandat, porazivši HDZ-ova, Franju Šabana. Inače, za politički uzlet Ikić Baniček, zaslužan je SDP-ov doajen, Davorko Vidović, isti onaj koji se svojedobno ozbiljno angažirao i agitirao za sisačku županicu – Merzel…
Zajedno sa suprugom, Ikić Baniček se angažirala svojedobno u SDP-ovom Forumu mladih, odakle je stasala u vijećnicu sisačke Županijske skupštine. Nedugo potom ušla je u Gradsko vijeće i postala gradonačelnicom, naslijedivši svog učitelja – Vidovića. Siščani, pak, već godinama sumnjaju da Ikić Baniček gradom ne upravlja samostalno, već uzde grada drži njezin suprug, Darko Baniček, koji je političku snagu stjecao u Milanovićevoj eri, radeći u Ministarstvu gospodarstva, što mu je i davalo vjetar u leđa.
Suprug Baniček u svojem gradu baš i nije omiljena ličnost – Siskom rukovodi nekorektno – ugovori i poslovi lokalnim tvrtkama bez argumenata se otkazuju, dok se u Sisak dovode kompanije iz drugih dijelova države, kojima je dodirna točka – veza sa SDP-om.
”Zar Sisak nema niti jedan kvalitetan odvjetnički ured, već te poslove obavlja društvo iz Zagreba i za Grad Sisak i za sva gradska poduzeća? Zar u Sisku ne postoji netko tko bi odradio poslovnu reviziju gradskih poduzeća i ustanova, zar nema građevinskih poduzeća, već te poslove moraju odrađivati drugi?”, enigme su koje muče stanovnike tog siromašnog grada, koji aludiraju i na niz drugih nelogičnosti.
Afera s udrugom Kopa Beach
Tako je, primjerice, rekonstrukcija Šipuševe ulice odrađena bez građevinske dozvole, ali i bez zamjene dotrajale kanalizacije, a sumnjalo se da tvrtke preuzimaju rekonstrukciju bez postupka javne nabave. No, sva su ta govorkanja su bila ništa naspram afere Kopa Beach, zbog koje su gradonačelnicu prozivali i oporbeni kolege. Pritom su HDZ-ovi vijećnici otišli korak dalje, te su podnijeli kaznenu prijavu protiv Ikić Baniček zbog grube i nelegalne višemilijunske krađe državne imovine.
Riječ je, naime, o priči staroj nekoliko godina. U jednom od javnih nastupa, HDZ-ovci su objavili e-mail i dopis koji je gradonačelnica poslala bivšem šefu HŽ Infrastrukture, Darku Peričiću, u kojem zahtjeva od SDP-ova direktora tvrtke, da posao demontiranja pruge od Petrinje do Karlovca dobije sisačka udruga Kopa Beach. Slučajno ili ne, čelnici udruge bili su istaknuti članovi sisačkog SDP-a, a šef udruge je u to vrijeme bio SDP-ov Robert Novosel, ujedno i zaposlenik sisačkog Komunalca. Tajnica je, pak, bila Selma Branković, supruga SDP-ova Milana Brankovića, koji je također u to doba radio u sisačkom Komunalcu, a bio je i vijećnik i dopredsjednik Gradskog vijeća. Član udruge bio je i obiteljski prijatelj prozvane gradonačelnice, Goran Kajgana.
Zbog tih imena i sumnje u pogodovanje, Ikić Baniček je pozivana da podnese ostavku, što se, dakako, nije dogodilo. Iako se naknadno saznalo da je sa sređivanjem posla za koji se založila, bio upoznat i bivši ministar prometa, Siniša Hajdaš Dončić, kojemu su na uvid dani sporni mailovi, od svega toga nije bilo ništa, dok je Dinko Cvitan, na te je prozivke – nojevski gurnuo glavu u pijesak.
Prije nekoliko tjedana, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH u Sisku je zatekao neobičnu situaciju, s kojom je upoznao javnost, no njihove poruke prošle su – nezapaženo. Naime, kako su ustvrdili u Gradu i tvrtkama u gradskom vlasništvu (Komunalac Sisak, Gospodarenje s otpadom Sisak, Gradska tržnica Sisak, Auto promet Sisak, Sisački vodovod, Gradska groblja Viktorovac Sisak), angažirano je pet odvjetničkih ureda, među kojima i Odvjetničko društvo Babić, Brborović&partneri iz Zagreba. Ono svoje usluge pruža Gradu i gradskim tvrtkama, dok od ostala četiri odvjetnička ureda, njih dva usluge pružaju Gradu, a dva Gospodarenju s otpadom Sisak.
Kako odvjetnici naplaćuju u Sisku
”Proizlazi to iz odgovora na zahtjev za pristup informacijama koje je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH uputio službenicima za informiranje u Gradu Sisku i njegovim tvrtkama. No, iako je zahtjev poslan na sedam adresa, odgovori su, očito, sastavljani na jednom istom mjestu, jer sadrže potpuno iste rečenične konstrukcije i u svima se izražava zadovoljstvo pruženim pravnim uslugama Odvjetničkog društva Babić, Brborović&partneri, te činjenicom da je Gradu Sisku i njegovim tvrtkama na dnevnoj bazi dostupno dvoje odvjetnika i dvoje odvjetničkih vježbenika.
I to usprkos činjenici da spomenuto odvjetničko društvo na svojim mrežnim stranicama navodi kako se njihov tim sastoji od dvoje odvjetnika i dvoje vježbenika, koji, sukladno zakonima fizike, ne mogu biti na raspolaganju Gradu Sisku i još šest trgovačkih društava u isto vrijeme”, upozoravali su iz Sindikata. Dodali su kako je svim tvrtkama i Gradu Sisku, osim spomenutog odvjetničkog društva, dodirna točka – upravo Ikić Baniček. Jer, ona, osim što sjedi na čelu Grada, sjedi i u skupštinama svih gradskih tvrtki, temeljem odluka o imenovanju predstavnika Grada Siska u skupštinama gradskih tvrtki koje je – kakve li ironije!? – sama donijela…
”Sveprisutnom odvjetničkom društvu zadovoljstvo pruženim pravnim uslugama, koje zadiru u djelokrug zaposlenika Grada Siska i tvrtki u njegovom vlasništvu, Grad Sisak mjesečno plaća ugovorenom paušalnom naknadom od 13.000 kuna, Komunalac 3000 kuna, Gradska tržnica 5000 kuna, Auto promet 4000 kuna, Sisački vodovod 4000 kuna i Gradska groblja 3000 kuna. Na mjesečnoj razini, radi se o 32.000 kuna, dok paušal godišnje iznosi 384.000 kuna. Pored paušala, BB&partneri za osnivanje Centra dijeljenih usluga, od gradskih tvrtki mjesečno ostvaruju prihod od po 2500 kuna za šest i po 1250 kuna za idućih pet mjeseci, odnosno sveukupnih 96.250 kuna. Grad Sisak i tri tvrtke su mu za usklađenje s Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka (GDPR) platili svaki po 5000 kuna, odnosno dodatnih još 20.000 kuna”, objašnjavalo se iz Sindikata.
Uz to, u Gradu i u gradskim tvrtkama, angažirano društvo sklopilo je ugovore o zastupanju na sudu, a usluge naplaćuje temeljem Ugovora o zastupanju, te temeljem odvjetničke tarife i to zavisno od uspjeha u postupku naplate odvjetničkih troškova od suprotne strane. Odvjetnika, Sinišu Babića, gradonačelnica je imenovala i u pregovarački odbor Grada Siska za pregovore sa Sindikatom državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, kojem je na čelu gradski vijećnik, Predrag Sekulić. Sindikatu nije poznato hoće li i za to, Odvjetničko društvo biti posebno honorirano ili je ovakva usluga sastavni dio već ugovorenog paketa.
Po potporu će Zoki i u Supetar…
U Sindikatu tvrde da im nije poznato, je li Odvjetničko društvo bilo angažirano i u pregovorima za sklapanje kolektivnog ugovora za sisački Auto promet, no kolektivni ugovor sklopljen lani u travnju, nije bio u skladu sa Zakonom o radu, a odudara i od Pravilnika o postupku dostave i načinu vođenja evidencije kolektivnih ugovora. To, pak, predstavlja teži prekršaj poslodavca za kojeg je predviđena novčana kazna do 60 tisuća kuna.
Eto, tako se afera za aferom, niže u gradonačelničinim cipelama, ali Milanović se na to očito ne osvrće, jer ona je, uz Miljenića, Jelića i Račana, njegova desna ruka, a plan kojega su kreirali za odlazak na Pantovčak pomno je razrađen. S ovom družinom, nakon Brezovice, Zoka bi trebao proputovati cijelu državu, kako bi širem pučanstvu predstavio vlastiti karakter, ali i program.
Kada je o strategiji riječ, Milanovića su savjetovali da strogo pripazi s davanjem intervjua da mu se ne bi dogodio – „Dalija Orešković sindrom“ – te da ga se nacija ne zasiti zbog prevelikog prisutstva u javnom prostoru. Iako se Milanović ne želi deklarirati kao strogo lijevi kandidat, svjestan je da bez koketiranja s tvrdom ljevicom, na pobjedu ne može računati, pa će tako kroz kampanju obznaniti dio ideja koje će se dopasti lijevom biračkom bazenu. Jedna od tih ideja svakako je povratak Titove biste na Pantovčak, a osim toga, plan mu je progovoriti i o preseljenju Ureda predsjednika u državnu rezidenciju u Visoku ulicu…
Po potporu će skoknuti i do Supetra, gdje stoluje SDP-ova gradonačelnica, Ivana Marković, koja ne silazi s naslovnica otkako je oštro osudila napad na sezonske radnike, Srbe, koji se dogodio u tome gradu. No, po tom pitanju, Milanović mora biti oprezan, jer se tim potezom Marković zamjerila Torcidi, a to Zokiju definitivno – nije u interesu.
Da je Milanović kampanju dugo planirao i pomno skrojio dalo se naslutiti u njenoj objavi na 30. godišnjicu HDZ-a, pri čemu je vladajućoj stranci ukrao – feštu. Istog se dana u kafiću nedaleko od Prisavlja sastao sa Stankovićem, čovjekom koji godinama slovi kao odskočna daska za političare povratnike i one gladne ambicija.
„Predsjednik s karakterom“, možda, kroz ovu kampanju pronađe i izgubljenog King Konga, za kojim je tragao u ono doba kada su združenim snagama i svim silama, on i Miljenić, nastojali spriječiti izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj, a pored ovakvog tima, možda i njihovo pomilovanje postane jedna od okosnica Milanovićeve kampanje…