‘Druže Nino, ti si krao, al’ si i nama dao…’

Facebook/Hrvatski povijesni muzej

Mrak nad Europom

„MRAK KOJI SE NADVIO NAD EUROPU – Gotovo je, pao je i zadnji bastion europske socijaldemokracije. Ultradesničarski populisti pokosili su Stari kontinent, a svi bi se trebali bojati onoga što dolazi”. Ili, “Odnosi snaga u Švedskoj dubinski su se promijenili: Još jedna zemlja koja je popustila pred naletom populističke, nacionalističke i radikalne desnice”.

To su samo neki od naslova kojima su hrvatski mediji popratili izbore u zemlji na sjeveru, nekoć poznatoj po plavušama, vikinzima, ABBI, Volvu (koji je u međuvremenu postao vlasništvo kineskog Geeelyja), pornićima, a danas po burkama, „no go zonama“, sad već ritualnom paljenju automobila oko Nove godine ali sad već i na druge dane (lepi Malmö lepo gori), gaženju ljudi šleperima, i čestim silovanjima. „Zaspiš u Švedskoj, a probudiš se u Somaliji“, kaže mi znanac koji je tamo još od prije rata.

I čega bismo se mi to onda trebali bojati? Čime nas to pokušavaju zaplašiti? Time da vlast u Europi preuzimaju stranke koje neće rasprodavati nacionalni suverenitet, koje neće u zemlju puštati milijune ljudi bez ikakvih dokumenata, za koje se ne zna odakle su došli i tko ih zapravo šalje? Da vlast preuzimaju stranke koje ekstremistima nazivaju upravo oni koji sami stvarno provode ekstremne i bezumne politike, politike samouništenja?

Ono čega se ja bojim je očita nedemokratičnost „liberala“ koji danas vode Europu: oni, kao ni u SAD, zapravo ne priznaju rezultate demokratskih izbora ako im se ne dopadaju. Tako je švedski „demokratski“ premijer Stefan Lofven odbio nakon izbora odstupiti sa svog mjesta, iako je njegova socijaldemokratska opcija dobila manje glasova nego ikad u zadnjih sto godina, rekavši kako su oni koji su podržali Demokrate „pozdravljali Hitlera i razbuktali plamen rasizma“ i kako „umjerene snage imaju odgovornost oformiti vladu“, očito, ako treba, i mimo volje naroda.

Je li tim „odgovornima i umjerenima“ ikad palo na pamet da bi Europljanima mogli jednog dana dosaditi kirurzi s mačetama, silovanja djece, gaženje kamionima, silovanja, bombe, krađe? Ne treba do Švedske – dovoljno je otići do Zrinjevca kad je kakvo događanje vikendom: „Azilanti“ otimaju hranu, torbice, novčanike, mobitele, a policija i kod nas sve više okreće glavu da ih ne bi optužili za „rasizam“ i okrutnost prema jadnim migrantima čije srcedrapateljne priče s granice s BIH sve češće dolaze u domaće medije…

No utješno je da se stvari mijenjaju i da je Plenkovićev anemični, sterilizirani, sanitizirani, uškopljeni HDZ sve usamljeniji u Europi, i da se moraju stiskati pod skute mamice Merkel pod kojima je sve manje mjesta. Osovina Macron – Merkel jedina još drži Plenkovića na površini (uz njihovu marionetu, pijanog Junckera), dok od Italije do Poljske i od Švedske do Austrije gledamo stvaranje jedne nove politike u Europi, pragmatične i fleksibilne, politike koja iako se krsti konzervativnom nema nužno previše veze s tradicijom, ali je ne odbacuje, no odbacuje ideološku zatucanost ljevice i njihove prošlostoljetne, šezdesetosmaške postulate. Te politike ljevica etiketira kao „homofobne, rasističke“, i tako dalje. Jer, osim etiketiranja malo toga joj je još ostalo.

Napredak demokracije u HDZ-u

Nakon što su demokratski izbacili iz stranke veterana Milinovića, otresli ga kao seljak bale jer se drznuo kandidirati se protiv kandidata kojeg je odredila središnjica, sličnu sudbinu mogao bi podijeliti i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.

On je za mjesec dana, za 13. listopada, najavio „miran i apolitičan prosvjed“ u Vukovaru kojem je svrha natjerati Vladu da malo preispita svoju „baš me briga“ politiku prema činjenici da ratni zločinci iz stranke „koalicijskog partnera“ slobodno šeću Vukovarom i Hrvatskom. Ovdje valja reći da je jako zanimljiv fenomen da zatvaranje i progon TIH ratnih zločinaca razne „građanske udruge“ tipa Documente i sličnih nikad nisu tražile, iako su i oni građani Hrvatske.

Očito, ravnopravnost građana je za njih samo floskula: Ravnopravni smo samo onda kad njima to odgovara. Kad im ne odgovara, onda su četnici malo ravnopravniji. Jedan Merčep je odležao deset godina ali za njih je i dalje ratni zločinac, kakva rehabilitacija. Kad bi kakav HSP htio zaustaviti istragu ratnih zločina strane koja se branila u ratu to bi izazvalo skandal do Washingtona i Londona. Kad koalicijski partneri, Stanimirović i slični, zaustavljaju istrage o Ovčari i bune se kad netko hoće kopati po njihovim brojnim i nikad kažnjenim ratnim zločinima, onda nikom ništa. Treba Plenković male ručice u Saboru. A javna je tajna da je SDSS pun ratnih zločinaca. Pa i onih s Ovčare: ovaj put su na jamranja Srba iz Penavinog stožera odgovorili kako treba, protuoptužbom da je jedan od njih, lokalni političar iz Vukoara, osobno bio na Ovčari kad su „antifašisti“ s petokrakama i kokardama strijeljali „ustaše“.

Naravno, ne treba uopće sumnjati da je ovo nastavak revolucije nezadovoljnika u HDZ-u započete Milinovićevim prosvjedom ispred središta stranke. A HDZ ne voli prosvjede, ne voli referendume, ne voli ništa demokratsko, zato Plenkovića naši „antifašisti“ i slave kao borca protiv „populizma“, odnosno volje naroda. No ne treba isto tako sumnjati da će broj ljudi 13. idućeg mjeseca na prosvjedu biti i broj ljudi koji se na taj način protive Plenkovićevoj politici. To i on zna, zato već preko svojih satrapa Kuščevića i Nj.. Jandrokovića šalje najave da će Penava „biti sankcioniran“.

Ako Plenković nastavi na takav način voditi HDZ, tamo stvarno neće ostati nitko osim karijerista, diletanata i uhljeba koji će podržati velikog vođu Plen Kim Una što god ovaj uradio. Dobra vijest za Plenkovića je da se čini da takvih ima sasvim dovoljno…

Vučićev poučak

Tko gubi ima se pravo ljutiti. Ima li pravo okrivljivati sve i svakoga za svoje neuspjehe, druga je stvar, ali svakako ne može svatko povesti četiri rata, i izgubiti sva četiri unatoč tome što na svojoj strani ima skoro cijelu međunarodnu zajednicu, te nekoliko stotina puta veću vatrenu moć od neprijatelja naoružanih samo lakim naoružanjem.

Ipak, ispada da i takvi papci mogu biti heroji i veliki lideri za neke. No dobro, ti neki nisu tema ove kolumne, ili bar ne bi trebali biti. Ali hrvatske reakcije na Vučićevu izjavu o Slobi kao velikom vođi i ujedinitelju jesu, jer je to kao da Predsjednik Njemačke izvali da je Hitler bio veliki lider, samo je malo zeznuo stvar pri kraju. Ali imao je najbolje namjere. Samo su mu se malo omakli konc logori. HItlerz Auschwitz, Slobi Omarska.

Ta Vučićeva izjava malo kvari koncepciju zagovornicima pomirenja i onima iz nekih „naših“ udruga civilnog društva koji misle da bismo se trebali ispričati Srbiji jer nas je pokušala istrijebiti, pa kako nije uspjela, neki su Srbi slijedom toga dobili po nosu, a Milanovića čini gotovo prorokom. Ironija je što SDP-ovi birači nisu glasali za njega upravo zbog jedine stvari koju je napravio kako treba – sastanka s braniteljima. I zato jer je srbijanske političare nazvao šakom jada, i rekao da je Bosna „big shit“ – na hrvatskom bi rekli, jedno veliko govno – i da uopće nije država, te da se tamo nema s kim pričati. Razvoj situacije je potvrdio da je bio posve u pravu.

Kao što je potvrdio da je Plenković bio posve u krivu kad je prošlog tjedna laprdao za njemačke novine kako mi jako volimo Srbiju i podržavamo je na putu u EU. Ok, mogu razumjeti, Nijemci očekuju da premijer Hrvatske govori takve stvari jer lijepo zvuče, tolerancija i mir i to. Treba njima govoriti što žele čuti, nema smisla uvjeravati ih kako ovdje stvari funkciniraju. Ali svi znamo da bi Plenković to izvalio i da ne mora, jer vjeruje u to da smo si dobri sa Srbijom, ili bi bar trebali biti.

A potvrdio je i da je niže potpisani bio u pravu kad je prije dosta godina rekao da odnose sa Srbijom, dok ne dođe na vlast ponovo netko poput Đinđića, trebamo svesti na razinu otpravnika poslova, u blažoj varijanti, a u radikalnijoj na granici sagraditi lijepi veliki zid, postaviti na njega elektrificiranu bodljikavu žicu, a okolo sagraditi opkop s krokodilima. Ništa osobno, samo mjere predostrožnosti.

Jer, ovo što se zadnjih mjeseci događa u Srbiji bi se dalo sažeti u „Vučićev poučak“: Srbiji treba samo dati dovoljno vremena i prostora i nikad vas neće razočarati. Uvijek će se na kraju pokazati da je sve što smo devedesetih mislili o toj zemlji točno.

A jedna od ideja koja se sustavno provlači u politici Srbije još od onda je ona o razmjeni teritorija. I uvijek se svodi na to da Srbija nudi nešto što nema u zamjenu za nešto što joj ne pripada.

Kad i ljevici dođe u glavu…

Robert Bajruši u Jutarnjem piše gotovo doslovce ono što sam ja pisao pred nekoliko godina – toliko o tome da je ljevica progresivna. U istom onom jutarnjem koji je Milanovića kad je rekao ono gore navedeno o Srbiji proglasio „ratnim huškačem“ i ulizicom koja samo pokušava dodvoriti se braniteljima za glas više. Ne, ne mislim da sam naročito pametan, ni pametniji od Bajrušija. Mislim da oni jednostavno lažu sebe, a i nas, dok god mogu. Što namjerno, što zato jer jednostavno ne žele sagledati činjenice koje se kose s njihovim preduvjerenjima. Kognitivna disonanca. Znate, ono, nije terorizam nego čin psihički labilnog pojedinca s čakijom, nema veze s Islamom ni masovnom imigracijom, osim što je počinitelj redovito „tražitelj azila“ iz Afganistana. Samo što ponekad dođe do toga da više nije moguće zatvarati oči pred činjenicama.

„Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ušao je u politiku kao sljedbenik četničkog vojvode Vojislava Šešelja i nitko ne treba očekivati da će jednom promijeniti svoju ideološku matricu. Zato je Vučićev govor na Kosovu, u kojem je veličao zločinca Slobodana Miloševića, a poraze njegove politike opravdao “lošim procjenama”, normalan kontinuitet ideologije još od Ilije Garašanina i “Načertanija”, preko Miloševića pa do Vučića. Ništa se nije promijenilo, i neće, osim što je današnja Srbija slaba i siromašna, pa može prijetiti, ali ne i razarati kao u 90-ima“, kaže Bajruši.

Ne, ništa se nije promijenilo – i neće. Ne znam ni sam koliko sam puta napisao da trenutno nismo u ratu s „komšijama“ samo zato jer oni nisu trenutno u stanju ratovati ni protiv općine Pušća bistra. I ne čak toliko zato što su siromašni, kako navodi Bajruši, jer će oni radije jesti travu nego… nešto, nego zato jer međunarodne okolnosti to jednostavno ne dozvoljavaju. Hrvatska je članica NATO, a i da nije, ne bi im pomoglo. A da samo pokušaju bilo što na Kosovu, ono Clintonovo bombardiranje Beograda bi izgledalo kao malo jači vatromet za Dan neovisnosti naspram onog što bi uslijedilo.

Samo što ljevičari u Hrvatskoj još uvijek nisu shvatili zašto se ništa nije promijenilo: radi nas! Umjesto da Srbiji – a i Srbima u Hrvatskoj, kako trenutno stoje stvari – trljamo svaki dan nos do besvjesti sa srpskim ratnim zločinima, prvo zato jer smo pobijedili u ratu, drugo zato jer su ga oni skrivili, time su i odgovorni za sve ratne zločine u njemu, i treće zato jer je to jedini način da se Srbiju normalizira jer sama od sebe nikad neće imati snage suočiti se sa samom sobom i svojim likom u ogledalu, mi se kao nešto ispričavamo i objašnjavamo. A kao što akloholičar neće otići na liječenje dok ga nešto ne prisili –zdravlje, pritisak okoline, gubitak posla i obitelji, a i to je pitanje, tako se Srbija neće odmaknuti od svojih fantazmagorija o pravedničkom narodu Srbima i zlim „ustašama“, „balijama“, „šiptarima“.

Da je tome tako svjesni su očito i u antifašističko – pomirteljskom regionskom Jutarnjem, perjanici Epehazije, koja je svojim medijskim djelovanjem na „pomirbi“ pod svaku cijenu i po filozofiji „svi smo krivi“ i te kako doprinijela tome da od pomirenja neće skoro biti – baš ništa. Kmečanje o tome da Hrvati žive svojim a Srbi svojim životom u Vukovaru i da je to baš ružno i da Hrvati bez razloga mrzedu Srbe čisto zato jer su ustaše ostat će tako rezervirano za H-alter i druga ultraprogresivna debilizirajuća i ideološki fanatizirana glasila. I naravno za Vučićev nimalo progresivni Informer.

Predsjednica dala košaricu Vučiću

Znam da je ovo kolumna o gluposti, ali ponekad je postaje malo zamorno tražiti. Nije da ju je teško pronaći u hrvatskoj politici, ali zamara baviti se samo onim negativnim. Zato bih ovdje uvrstio i jednu pametnu:

„Ne vidim zašto bi on bio relevantan za Hrvatsku, zašto bi Vučić trebao nametati teme za Hrvatsku. Mi imamo svoja pitanja. Bavimo se Hrvatskom i putem u prosperitet. Želim stabilnost srpske zajednice u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji i neću dopustiti da mi Vučič nameće teme kojima ću se baviti“, rekla je Predsjednica komentirajući Vučićeva laprdanja o Kninu i zastavama. Uostalom, Vučić ne grize Hrvate za nogu zbog Hrvatske, nego zbog Kosova: On mora prije nego stavi potpis na gubitak Kosova preusmjeriti pažnju javnosti na Hrvatsku kako ga ne bi objesili sred Terazija zbog izdaje. Predsjednici je to očito jasno.

Kao i gore spomenuti novinski tekstovi, i to je manje-više na tragu onog što zagovaram odavno – da se hrvatska politika prestane sustavno baviti „regionom“ i Srbima, a naročito Srbijom, osim u smislu zaštite ono malo preostale hrvatske manjine u Srbiji nad kojom je nakon rata proveden tihi genocid kojeg Hvatska dozvolila bez da je ikad poslala i jednu prosvjednu notu Srbiji zbog progona i asimilacije vojvođanskih Hrvata u tzv. „Bunjevce“.

Hrvatska se cijelo to vrijeme, preko dvadeset godina, ponaša kao ratni gubitnik: Ako je Njemačka mirno gledala kako se nakon rata protjeruju Nijemci (oko 400.000 njih!) iz Vojvodine, Slavonije, i drugdje, to je zato jer je bila poražena u ratu i morala je biti kuš. Mi pak ne samo da šutimo svojevoljno, nego nam nikad nije palo na pamet začepiti prljava usta Srbiji koja se nakon ubojstva Điniđića, koje je spriječilo lustraciju i denacifikaciju zemlje, polako ali sigurno vratila na pozicije od prije 32 godine, kad je nastao „memorandum“. O sličnostima s Hrvatskom gdje se političare, kako bi se spriječile bilo kakve promjene koje bi zemlji donijele perspektivu za budućnost, ne odstrjeljuje metkom ali ih se odstrjeljuje preko medija i povjerenstava nećemo ovom prilikom.

No i ovdje postoji nešto što spada u političku glupost, odnosno nepismenost, a na što se svakako valja osvrnuti. Nakon što je Predsjednica otpilila Vučića, društvene su mreže pune komentara u stilu „licemjerka, a jučer ga je zvala i slizavali su se“. Uz naravno uobičajene manje ili više paranoične i zločeste konstrukcije u smjeru teorija zavjera.

A svi znamo da ga je zvala na „uljudnu zamolbu“ iz EU koju nije bilo moguće odbiti. Da je to uradila, ili da nije bila dovoljno ljubazna prema „uglednom gostu“, da su postojale bilo kakve naznake opstrukcije naređenog „pomirenja“ s hrvatske strane, vjerujte, Hrvatska bi u očima EU ispala krivac za sve što se događa na Balkanu, a naročito za loše susjedske odnose. Ovako, pokazalo se da je Predsjednica bila u pravu – Vučića je samo trebalo pustiti da po tko zna koji put stane na iste grablje.

Jer, kako sam više puta isticao, mi ne možemo uvijek računati na svoju pamet, ali srpska nas glupost nikad nije iznevjerila.

Skup ljevice bez HDZ-a i Plenkovića

Četiri izvanparlamentarne stranke ljevice – Nova ljevica (NL), Radnička fronta (RF), Socijalistička radnička partija (SRP) i Održivi razvoj Hrvatske (ORaH) – sastaše se u subotu navečer u Šibeniku.

Ne bi to bilo ništa čudno, da HRT i ostali mainstream mediji nisu ovom marginalnom događaju dali značaj kao da je netko otkrio lijek za rak. Državna dalekovidnica ne može sakriti svoje simpatije za antidržavne strančice koje sve zajedno nemaju jedan posto glasova!

A te stranke su potpisale i predstavile “Šibensku deklaraciju” o suradnji lijevih stranaka u Hrvatskoj. Ta deklaracija sadrži „populistički“ dio u kom se govori protiv elita, što samo po sebi ne bi bilo loše kad svi okupljeni ne bi bili predstavnici elita, dobrostojeće srednje klase. Mislim, možete li si zamisliti radnika, bauštelca, u Kapovićevoj stranci? Ili seljaka iz Ravnih kotara u stranci prepametne Marijane i supruga joj?

Ja ne. Radničke klase danas u lijevim strankama nema, samo „buržoazije“! No svi su se mediji tim povodom raspisali kako ljevica nije pozvala SDP! I krenuli filozofirati o smrti SDP-a, o tome treba li on ljevici uopće, jesu li Stazić i Peđa dovoljno lijevo ili trebaju biti još lijevije (u praksi, u Hrvatskoj, biti nagnut ulijevo znači biti snažno nagnut prema istoku), a nitko nije uočio da na sastanak ljevice nije pozvana ni najveća lijeva stranka u Hrvatskoj. HDZ. I njen vođa Andrej Plenković. Lako za SDP, za njih ionako više ne glasaju ni oni sami.

A gdje ste bili…

Radnici Uljanika su polijepili plakate u i oko Pule, na kojima piše „IDS mafija“ i slično. Moj favorit je onaj na kom piše „j…m vam mater“. Ti plakati su zamišljeni kao dobrodošlica IDS-ovcima pred sjednicu pulskog Gradskog vijeća i Skupštine Istarske županije o sudbini Uljanika, još jedne od bezbroj firmi koje „treba spasiti“ da bi političari imali gdje uhljebljivati birače i familiju i da bi vrh stranke mogao sebi podijeliti sinekure u Upravi i direktoska mjesta. Nije tajna da je Uljanikom (loše) upravljao i iz njega masno krao IDS. Nije ni tajna da Uljanik treba samo njima, definitvno ne Hrvatskoj koja taj cirkus plaća.

“Glavni krivac je uprava, to znamo mi radnici, to zna zakon, to znaju i oni u upravi i to neka zna cijela javnost i nacija”, poručili su radnici Uljanika. “Cijela Pula zna da je ta uprava zapravo “IDS uprava” koju je postavio sam vrh te mafijaške stranke. Članovi uprave su svi redom prijatelji i podanici vrha IDS-a. Ponavljamo da mi nismo glupi i dobro znamo da su uprava i IDS zajednički pokrali milijarde kuna iz Uljanika i tako oštetili nas radnike koji se ionako na težak način borimo za svoje plaće”, kažu, i dodaju kako je nevjerojatno da IDS brani upravu, sebe, a svaljuje krivnju na sve druge, od radnika do države.

A gdje su bili sve ove godine ti radnici? Zašto sad prosvjed protiv IDS-a kad je sve gotovo? Do sad nisu znali ništa? Ti isti radnici su dioničari! Nisam naivan da mislim da su mogli tek tako smijeniti upravu, ali dok je išlo po sistemu „Druže Nino ti si krao, ali si i nama dao“, dok su ti isti radnici bili de facto kijentelistički vezani za IDS, čekali da im Jakovčić osigura radna mjesta, plaće, nitko nije znao ništa niti je ikog bila briga. Sad kad su stvari pukle čude se da IDS za stanje u Uljaniku, kojim upravlja od devedesetih, krivi sve osim sebe. No oni su ti koji su omogućili da IDS bude kakav jest. Vlast, čak i u Istri, ipak tu i tamo treba promijeniti, čisto da se prolufta malo, inače se političari usmrde.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI