Koliko razloga za ponos imaju Eva i njezina obitelj, postaje jasnije kada se ima na umu da je za Harvard ove godine apliciralo 43.330 učenika iz cijeloga svijeta, a da ih se primalo 1950. Od toga, samo 200 kandidata koji dolaze izvan Amerike, a iz Hrvatske - svega dvoje. Jedna od njih je naša mlada, živopisna sugovornica Eva, a druga je Katarina Kitarović, kći hrvatske predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović.
Eva Goluža na razgovor je došla ravno s Norijade, u žutoj išaranoj majici i s ogromnim osmijehom na licu. Iako ova lijepa, dugokosa djevojka jako slabo vidi i sa njenih je 5-10 posto vidne oštrine pravno tretiraju kao slijepu osobu, to je nije spriječilo da sa svojim vršnjacima burno na Bundeku proslavi oproštaj od srednje škole.
Ubrzo se kroz razgovor ispostavilo da Eva u životu ne propušta ništa i da sa svojim malim postotkom vida ima puno jasniju i oštriju sliku od većine Hrvata. Želja za novim spoznajama, izvrsnost u verbalnoj komunikaciji, poznavanje četiri svjetska jezika od čega je engleski i francuski izučila do perfekcije, kao i činjenica da Hrvatskoj kao skijaška paraolimpijka donosi medalje, samo su neke od referenci zbog kojih su je na Harvardu dočekali širom raširenih ruku. Što je točno bila njezina ulaznica za Harvard, kako se osjeća kao jedna od dvije Hrvatice koji će se obrazovati na najuglednijem sveučilištu na svijetu, te koji su njezini motivi odlaska, otkrila nam je ona sama:
“U mom životu dogodile su se neke društvene situacije koje sam još kao malo dijete ocijenila lošim za mene, ali i društvo u cjelini. Mogla bih sada nabrajati silne nepravde i prepreke o koje sam se zbog moje rijetke dijagnoze (akromatopsija) spoticala u svom razvoju, no jasno se sjećam trenutka koji me razočarao i natjerao na pomisao o odlasku. Grad Zagreb je 2016. godine dijelio 12 stipendija za srednjoškolce s invaliditetom. Obzirom da sam te godine imala prosjek školskih ocjena 5.0 i da sam bila ukupna pobjednica Europskog kupa u skijanju, bila sam uvjerena da ću biti među 12 najboljih i da ću dobiti stipendiju. Ipak, unatoč tome što nas srednjoškolaca s invaliditetom, srećom, nema previše i unatoč tome što se dodijeljivalo uistinu dosta stipendija, ja je nisam dobila. To sam shvatila kao potcjenjivanje mog rada i postignutih rezultata”, ispričala je Eva jedan od susreta s nepravdom, nelogičnostima a i birokratskim zavrzlamama u Hrvatskoj. O tom događaju ispričao je i Evin otac, bivši predsjednik Hrvatske liječničke komore, Trpimir Goluža:
Trnovit put do Harvarda
“Bila je to sjajna prilika da je suočim s realnošću hrvatskog društva i institucija. Primio sam je za ruku i vodio od institucije do institucije, od šaltera do šaltera. Želio sam da iz prve ruke vidi (ne)funkcionalnost i nesređenost unutar naše države. Računao sam na njezinu bistrinu i intelekt, procijenio sam da bi je to moglo motivirati da se razvije u osobu koja će aktivno na bolje mijenjati svijet oko sebe. Ubrzo se to počelo i događati… Nakon nerazumijevanja za njezine izostanke zbog skijanja u prva dva razreda srednje škole, ona je jedan dan došla s odlukom da se iz te škole ispiše i ode u gimnaziju Benedikta Kotruljevića. Bio je to sjajan potez… Došla je u sredinu koja je prepoznala njezinu posebnost i kapacitete. Među profesore koji su s njom individualno besplatno odrađivali sate i sate koje je izostala, a sve kako bi je ‘pogurali’ u njezinoj skijaškoj karijeri”, kazao je Evin otac i usput opisao trnovit put do Harvarda.
Kazao je kako su pripreme za odlazak na ovo prestižno sveučilište zapravo višegodišnji projekt pri kojem je, Eva, primjerice, cijelo gradivo za četvrti razred morala učiti unaprijed:
“Harvard baštini tradiciju od gotovo 400 godina, osnovan je još 1636. godine. Zadnjih 20-ak godina, prema neovisnim objektivno strukturiranim i sveobuhvatnim analizama, Harvad je konstantno najbolje sveučilište na svijetu. Uvriježeno je mišljenje kako je riječ o “školi za djecu svjetske financijske elite”, no to nije tako. Pri odabiru studenata koje primaju, financijska moć studenta i njegove obitelji nema nikakav utjecaj na odluku o prijemu. Cijeni se izvrsnost u znanju, ali jednako tako velika pažnja se posvećuje i osobnosti kandidata. Pogotovo širini njegovih interesa i izvannastavnoj aktivnosti. Njihova svojevrsna krilatica je “tražimo lidere koji su spremni mijenjati svijet na bolje”… Ovako, s našeg stajališta, to može zvučati nerealno, pa čak i patetično, no takav stav osobno smatram ispravnim, jer nasušno trebamo naraštaje koji će imati dovoljno spoznaja, ali i hrabrosti i odlučnosti da mijenjaju svijet. Osim toga, prioritet pri upisu je kandidat koji ima potrebnu širinu, bilo da je riječ o nekom posebnom talentu ili bavljenju sportom. Tek nakon što se student primi na Harvard, poseban odbor analizira njegovu financijsku moć i po potrebi i zahtjevu mu odobrava stipendiju”.
Stipendija od pola milijuna kuna godišnje uz obvezu društveno korisnog rada
Koliko razloga za ponos imaju Eva i njezina obitelj, postaje jasnije kada se ima na umu da je za Harvard ove godine apliciralo 43.330 učenika iz cijeloga svijeta, a da ih se primalo 1950. Od toga, samo 200 kandidata koji dolaze izvan Amerike, a iz Hrvatske – svega dvoje. Jedna od njih je naša mlada, živopisna sugovornica Eva, a druga je Katarina Kitarović, kći hrvatske predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović.
“Naći ću se s Katarinom ove nedjelje, veselim se našem upoznavanju jer ipak idemo zajedno u nove izazove. Žao mi je zbog medijske hajke oko odlaska ‘predsjedničine kćeri’ na Harvard u kojoj se znani i neznani natječu u paušalnim procjenama zašto je predsjedničina kći primljena. Malo tko zna da je Katarina primljena na Harvard već na predroku, što je izniman uspjeh i da je osim na Harvard primljena na još četiri vrhunska američka sveučilišta, među kojima i na Stanford. To su vrhunska ostvarenja, koja ne ostvaruju mamine i tatine kćeri, već iznimne mlade osobe. No hrvatski jal i zavist to očito ne mogu probaviti!“ kaže Eva.
U prilog tvrdnji da ovo sveučilište u Evi vidi ‘osobu koja bi svijet mogla mijenjati na bolje’, ide i činjenica da joj je Harvard odobrio stipendiju u iznosu od pola milijuna kuna godišnje!
“Time se financira školarina, stanovanje, hrana i knjige. No, to nikako ne znači da se od nas želi napraviti gotovane i skorojeviće, već se od nas očekuje da na konkretan način pridonosimo društvu. Imamo obvezu društveno korisnog rada na Harvardu”, objasnila je Eva, a na pitanje planira li se vratiti u Hrvatsku, odgovorila je ovako:
“U Hrvatskoj je još uvijek živ duh bivših socijalističkih vremena. Pojedini ljudi više se bave drugima no sami sobom. Naslijedili su stav bivšeg režima kako bi “svi trebali imati isto”. Ne, ne bi svi trebali imati isto! Ne može imati jednako čovjek koji ulaže u sebe i svoj rad kao i onaj koji ne radi ništa! To je ostavština bivših komunističkih vremena koja je nakon toliko godina trebala već davno biti iskorijenjena. Osobno bi se nakon Harvarda voljela vratiti u Hrvatsku. Već sada imam neke ideje o promjenama u obrazovnom sustavu jer mi se aktualno stanje čini poprilično anakrono. Razmišljam i o pravu… Prilično sam sigurna da ću se vratiti iz Amerike. Ako ne u Hrvatsku, onda sigurno u Europu”, kazala je mlada Zagrepčanka.
Razočaranje na Olimpijadi
Buduća studentica prestižnog Harvarda već sada ima gomilu zamisli čije bi provođenje Hrvatsku dovele u red. Jer, tvrdi Eva, ovdje stvari ne funkcioniraju na više razina. Jedno od njezinih razočarenja je i sport u koji je utkala cijelu sebe:
“Nisam se razočarala skijanjem, time ću se, jasno, nastaviti baviti i na Harvardu. Razočarana sam našim mentalitetom”, kazala je Eva i ispričala svoje neugodno iskustvo s paraolimpijskih igara u Koreji na kojima je upravo ona bila stjegonoša:
“Na moju slalomsku utrku, nitko me iz hrvatske ekipe nije došao podržati jer su u Olimpijskom selu slavili pobjedu našeg natjecatelja koja se dogodila dan prije. Kasnije sam saznala da moj nastup čak nisu pratili ni na televiziji. Takvo ponašanje držim nedopustivim, a obzirom da sam bila u uglavnom muškom društvu, sve je bilo popraćeno nekim, pomalo seksističkim izjavama”, otkrila nam je Eva još jednu od stvari zbog koje odlazi, ali sa željom da ih svojim obrazovanjem u Americi i svojim eventualnim povratkom – mijenja.
Da Eva Goluža ima dobre temelje za vrhunsko, američko sveučilište, na samom je kraju s nama podijelio njezin otac:
“Harvard club, sastavljen isključivo od bivših harvardskih studenata iz Hrvatske, dodjeljuje nagrade najuspješnijim srednjoškolcima. Eva je dobitnica te nagrade za 2018. godinu. Vrhunski rezultat ostvarila je na TOEFL (Test of English as a Foreign Language) koji ocjenjuje znanje engleskog jezika osoba kojima engleski nije materinji jezik, a potreban je za upis na mnoge međunarodne programe studija u inozemstvu. SAT (Scholastic Aptitude Test), test sposobnosti koji se koristi kao prijemni ispit za upis na preddiplomske studije u SAD-u, položila je među dva posto najboljih na svijetu. Zbog svega toga sam optimist i duboko vjerujem da ćemo 2023. proslaviti Evinu promociju i diplomu. Samo neka dragi Bog da zdravlja, za sve ostalo će se Eva pobrinuti”.
Na pitanje hoće li joj Hrvatska nedostajati, Eva bez imalo premišljanja odgovara:
“Hrvatsku istinski volim, no čini mi se da trenutno u njoj ne bih mogla do maksimuma razviti svoje potencijale. Naravno, nedostajat će mi obitelj, prijatelji, poznanici, moj Zagreb, Split i Hvar, no spremna sam i ne bojim se otići u svijet i vrhunski se obrazovati za najzahtjevnije i najizazovnije poslove. Hrvatska će uvijek biti u mom srcu i bila bih najsretnija da se vratim doma, no to podrazumijeva da se u našem društvu počne više cijeniti rad, znanje i poštenje, a manje podobnost i „snalaženje“. Ako će me Hrvatska trebati ali pri tome i cijeniti, uvijek će moći računati na mene!”, rekla je na kraju čudesna Eva.