OTKRIVAMO: Supruga Vesna izbacila Bandića iz obiteljskog stana u Bužanovoj!

Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Zagrebačkom gradonačelniku ubrzano kopni snaga i danomice mu blijedi karizma, potajno odlazi već duže vrijeme na liječničke tretmane u Italiju, supruga Vesna iselila ga je iz bračne ložnice u Bužanovoj, brojne afere, i njega osobno i njegovih suradnika sustižu jedna za drugom, pa je sve izvjesnije da svjedočimo posljednjim mjesecima Bandićeve vladavine hrvatskom metropolom.

Godine prolaze, a Bandić autoritarno i krajnje samodopadno, zamalo već dva desetljeća, upravlja Zagrebom, afere ga sustižu jedna za drugom u nizu, dok on ustrajno odgovornost za brojne, sada već više nego očigledne propuste upravljanja Zagrebom, uvijek prebacuje na nekog drugog. Samo je on, ispada, bezgrešan!

Grad se mjesecima doslovno guši u hrpama smeća u gotovo svim gradskim kvartovima, Zagrepčani silno negoduju, ali Bandić uporno radi po svojem i ne odstupa od svojih nauma, iako bi već i slijepci progledali i shvatili da metropoli nije dostatno odvoženje smeća samo dva puta tjedno i da se, što je moguće prije, treba vratiti na stari sustav, kada se smeće odvozilo tri puta tjedno. Građanima ništa ne znače desetak ili petnaestak kuna manji mjesečni računi, oni žele čisto gradsko okruženje u kojem žive!

Godine su, ipak, sustigle, sve do nedavno neuništivog gradonačelnika, učestalo već izvjesno vrijeme odlazi u Italiju na liječničke tretmane, ali o tome se šuti. Supruga Vesna iselila ga je iz bračne ložnice raskošnih 250 kvadrata u Bužanovoj ulici, a snalažljivi gradonačelnik uselio se u jedan od praznih gradskih stanova. Točnije, u stan u samom središtu Zagreba, u Petrićevoj ulici, koji je bio dan na raspolaganje Zagrebačkoj filharomonji. Što je gradsko i Bandićevo je, pa eto nama Milana nadomak Jelačić placa!

Bandić sve više gubi kompas…

Nema više ni ranojutarnjeg trčanja u 6 sati na atletskoj stazi u Kušlanovoj, nema više ni svakotjednog uspinjanja na Sljeme. Vrijeme ne štedi ni vladare, ni monarhe, a kamoli će štedjeti gradonačelnika metropole jedne posve male srednjeeuropske zemlje, vođene na tako “dobar” način, da iz nje oko 80.000 ljudi godišnje glavom bez obzira pobjegne, prvenstveno u Irsku i Njemačku. I, dok se radno sposobni Hrvati iseljavaju, a domovina nam izumire, Milan Bandić sveudilj i dalje radi bezuspješne poslovne eksperimente koji mu se u konačnici često obijaju o glavu. Trenutno su najaktualniji odvoz i odlaganje smeća, te javni gradski prijevoz. Ne tako davno, prije lokalnih izbora, Bandić je dekretom uveo povoljnu cijenu, samo četiri kune za tramvajske i autobusne karte, te je na sva usta hvalio građanina koji mu je dao takav prijedlog, da bi u konačnici, ta Bandićeva krajnje nerazuma odluka, nakon samo jednogodišnje primjene, ZET-u nanijela milijunske gubitke. Sada, suočen s grubom realnošću, prvotno najavljuje ukidanje jeftine karte, zatim povećanje cijena prijevoza ili uvođenje nekakvih novih međukarata s većim cijenama, uz zadržavanje karte od samo 4 kune, a da nije izradio nikakve pouzdane ekonomske studije kakve će to, eventualne, benefite donijeti zagrebačkom gradskom javnom prijevozniku.

Njegova pročelnica za gospodarstvo, Mirka Jozić, potom odmjerenim i stručno artikuliranim javnim istupima pokušava “ispeglati” i reinterpretirati gradonačelnikove konfuzne i često krajnje nedorečene, javno izgovorene nakane. Ali, sve je to u konačnici političko glavinjanje i prelijevanje iz šupljeg u prazno, te zorno pokazuje da Bandić – sve više gubi kompas. Zadnji najavljeni gradski pilot-projekt, kažu renomirani znanstvenici, šarlatanskog “genijatora” (uređaja koji, navodno, za 40 posto smanjuje količinu ispušnih štetnih automobilskih plinova), koji je Bandić pompozno najavio uz prisutnost notornog Zvonimira Šostara, opterećenog optužnicom teškom 39 milijuna kuna zbog afere “suhi led”, gdje je preko fiktivnih poslova stravično oštetio gradsku blagajnu, zorno svjedoči da Bandić i njegova ekipa bliskih mu suradnika vjeruju da im nitko, pa ni Državno odvjetništvo ne može stati na kraj.

Posve bespotrebno se Bandić, novcem Zagrepčana, uključio u spašavanje posrnulog Imunološkog zavoda, premda je to primarno zadaća države, a sada još bespotrebnije najavljuje spašavanje brojnih radnih mjesta za radnike Tiska – novcem iz gradskog proračuna. Točnije, sanaciju Tiska provest će, jer ga je Plenkovićeva vlada pritisnula na taj potez. Očigledno, financijski izdašna gradska kasica-prasica može izdržati brojne udare, a uz to je idealno sredstvo kojim se populistički kupuje glasačko tijelo. Ne plaćaju građani Zagreba uzalud najveći prirez u zemlji!

No, Zagrepčani i nadalje ustrajno šute i podnose Bandićeve eskapade, nedosljednost i njegovu samovolju, umjesto da izađu na ulice i pokažu što misle o načinu njegove krajnje suspektne vladavine Zagrebom. Optužnica za optužnicom sustižu ga jedna za drugom, a inertno pravosuđe i brojni gradonačelnikovi odvjetnici, razvodnjuju i razvlače brojne sudske postupke, pa sve i nadalje stoji na mrtvoj točki…

Neprimjerena retoriku sa sindikalnim liderima

Zagrebački holding pokazuje znatne znakove zamora i financijske prenapregnutosti, premrežen je brojnim uhljebima koji su u njega zadnjih godina stigli po političkom diktatu velikog gazde, kojeg se još uvijek bespogovorno sluša. Jer, tko ne sluša – leti, i to svi ti njegovi ustrašeni poslušnici i te kako shvaćaju. Oni koji ga bespogovorno slušaju, ostaju na svojim dobro plaćenim pozicijama, premda iza sebe nemaju baš nikakve značajne poslovne reference za obavljanje najbolje plaćenih rukovodećih poslova. Najočitije je to vidljivo u Zagrebačkom holdingu, počevši od Uprave, koja je koncipirana tako kako jest, iz samo Bandiću znanih razloga.

Takva se Uprava beznadno zaplela u krajnje zamršenoj interakciji s brojnim jakim sindikatima koji djeluju u tom velikom poslovnom sustavu s brojnim tvrtkama u stopostotnom vlasništvu Grada Zagreba; kolektivni pregovori traju i traju već mjesecima i ne miču se s mrtve točke. Poslovno vodstvo spremno je, vjerojatno, po naputku gradonačelnika, pregovarati sa sindikatima samo o umanjenju dosadašnjih prava radnika, prvenstveno onih materijalne naravi. To će iznimno teško proći, jer radnici nisu krivi za loše poslovne rezultate Holdinga zadnjih godina i dosta im je odricanja u nedogled.

Milan Bandić, i inače poznat po teškoj naravi i grubom rječniku, ima krajnje neprimjerenu retoriku sa sindikalnim liderima, pa im nervozno poručuje da više rade, a manje prosvjeduju, jer da djeluju kod privatnog poslodavca, ne bi se tako ponašali.

Zaboravlja pritom Bandić da Holding nije njegova privatna tvrtka, premda se počesto ponaša kao da jest, te da je ovo njegovo pseudo-vlasništvo ograničenog trajanja. Zaboravlja i da velika većina radnika u toj zagrebačkoj tvrtki, koji nisu zaposleni po političkoj ili rođačkoj liniji, vrijedno i predano duge godine obavlja svoje radne zadatke. Neka Bandić pozornije pogleda rad vrijednih radnika Čistoće, koje on u svojim javnim istupima često voli prozivati. Da je samo jedan-jedini dan radio na kamionskom odvozu smeća taj iznimno težak posao, ne bi više nikad spomenuo njihov rad, a ni rad njihova vodstva u Čistoći. Misli da će s promjenom čelnog čovjeka Čistoće napraviti neka čuda na planu boljeg zbrinjavanja gradskog smeća. Svašta! Tvrtku prvenstveno treba modernizirati, osnažiti novim vozilima za odvoz otpada, zaposliti još radnika operativaca, a naravno, i odgovarajuće stručno ekipirati vodstvo tvrtke. Sve ostale šminkerske mjere neće polučiti dugotrajne rezultate kojima bi grad postao čišći i ljepši.

Osim što bira i kontrolira Upravu Holdinga, Bandić kontrolira i neke moćne sindikalne lidere koji dugi niz godina djeluju u Holdingu, naročito pojedine iz ZET-a, te na taj način pokušava sindikalno eutanazirati preostale lidere koji nisu pod njegovom dirigentskom palicom.

Pero Kovačević opstao i – zaradio…

Milan je moćni politički trgovac i veletrgovac“, kaže nam izvor iz bliskog Bandićevog okruženja. „Neke pridobiva milom, a neke silom i ucjenama. Ni ti sindikalni lideri nisu ‘cvijeće’ i mnogi od njih imaju puno raznolikog ‘putra’ na glavi, te znaju da Milan zna mnoge njihove boljke i slabosti, pa da ga nije pametno ustrajno potezati za rep!“, zaključuje svoju misao Bandićev bliski suradnik. Tako u konačnici mnogi sindikalni lideri pred Bandićem poslušno pognu glavu, jer ako mu ni država ne može stati na kraj, kako će oni, ipak – nejaki sindikalci. Nekima od takvih dovoljno je samo zaposliti djecu na neko od brojnih radnih mjesta u Zagrebačkom holdingu, i stvar je lako i brzo riješena! Ni sindikati, ispada, nisu ono što su nekad bili, a njihove se lidere može često lako i jednostavno kupiti kojekakvim većim ili manjim privilegijama.

Stručnost je kod Bandića na zadnjem mjestu poželjnih referenci kad zapošljava rukovodeće kadrove. Što se tiče njegovih nastojanja da stalno umanjuje materijalna prava radnika, treba otvoreno reći da je čovjek – kojeg je po našim saznanjima upravo Bandić doveo u Zagrebački holding da bi otupio oštricu njegovih svojedobnih otvorenih napada u Gradskoj skupštini Grada Zagreba uperenih protiv njega, i koji je sada na strašno velikoj plaći – uspio opstati na toj radnoj poziciji sve do dana današnjeg, iako više ne predstavlja  apsolutno nikakvu političku prijetnju zagrebačkom gradonačelniku. A bilo je predviđeno da taj čovjek tamo radi samo na određeno vrijeme. Riječ je o Peri Kovačeviću koji je po Bandićevom nalogu negdje 2008. godine zaposlen u Zagrebačkom holdingu na radnom mjestu savjetnika Uprave, s upravo nevjerojatnom plaćom koja prelazi 20.000 kuna neto!

Od zviždača iz Uprave dobili smo podatak da koeficijent plaće tog pravnika već dugi niz godina iznosi nevjerojatnih 11,2 i najveći je u cijelom tom ogromnom poslovnom sustavu. Najveći mogući koeficijent plaće je po kolektivnom ugovoru 4,0, ukoliko niste na menadžerskoj poziciji. Trenutačno je najveći koeficijent plaće nekog drugog menadžera 8,0, a pitanje je za aktualnu Upravu – zašto Kovačević ima astronomsku plaću i što je pozadina cijele te priče? Drugo je pitanje ima li tu posla i za Državno odvjetništvo i novog državnog odvjetnika, Dražena Jelenića?

Umnoškom  osnovice Kovačevićeve plaće od 2884 kuna s pripadajućim koeficijentom plaće njegova radnog mjesta, uz stalni dodatak od 608 kuna i 0,5 posto dodatka za svaku godinu radnog staža, dobije se nevjerojatan iznos njegove bruto plaće od zamalo – 40.000 kuna bruto! Sjajno za čovjeka koji je prešao šezdesetu godinu i ima plaću koja je u rangu s predsjednicom Uprave, a veća od ostalih članova Uprave. Ta je plaća veća i od one Bandićeve gradonačelničke i u rangu je s onom premijerskom! To je protivno zdravom razumu, ali sve je u Bandićevoj režiji moguće, ako njemu takva situacija konvenira…

Krajnje nerazumna zapošljavanja

Budući da je Pero Kovačević već odavno ostao bez ikakva političkog utjecaja, Bandić mu je prošle godine pokušao smanjiti ogromnu plaću, ali nije uspio, jer je u međuvremenu Kovačević navršio 60 godina života, te ga štiti kolektivni ugovor koji ne dopušta umanjenje radnikove plaće pet godina prije stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu. Postavlja se pitanje – zašto Bandić nije pokušao ranije, odnosno pravodobno dirnuti u plaću Pere Kovačevića? Ovako naš probitačni Pero mirno čeka umirovljenje sa, za hrvatske prilike, nevjerojatno velikom plaćom. Žalosno je da radnici Holdinga, osim najužeg vodstva tvrtke, nisu godinama imali pojma o astronomskoj plaći jednog pravnika u svom poslovnom sustavu, o visini plaće koja predstavlja strašnu anomaliju koju treba razotkriti i pojasniti. I, kako će nakon razotkrivanja Kovačevićeve ogromne plaće, radnici Zagrebačkog holdinga pristati na Bandićeve zahtjeve o budućem umanjivanju njihovih materijalnih prava?!

Jednom kada Bandić bude prisiljen odstupiti, a nekako smo snažnog uvjerenja da mu je ovo zadnji gradonačelnički mandat, možda čak i posljednji mjeseci vladavine prije abdikacije, Zagreb će doživjeti neviđeno provjetravanje brojnih rukovodećih kadrova u gradskoj upravi i Holdingu. Godinama je gradonačelnik i glavni zagrebački kadrovik, koji zapošljava koga želi, kako mu se i kad mu se prohtije. Upravo mu takva mogućnost prekobrojnog i krajnje nerazumnog zapošljavanja daje dodatnu političku moć, jer mnogi su moćnici zaposlili, ili tek žele zaposliti, svoju djecu i rodbinu u tvrtke u vlasništvu grada. I kako da ih Milan odbije, kad će ih već sutra, možda, trebati… Tako gradonačelnik danomice slabi i urušava Zagrebački holding, umjesto da o njemu brine pažnjom dobrog gospodarstvenika jer, po riječima njegovih suradnika, upravo on upravlja tim poslovnim sustavom, a ne aktualna Uprava.

Mislili mi o Bandiću ovo ili ono, on je nevjerojatno kompleksan lik, premazan svim mogućim mastima i, vjerojatno, je u početku svoje zagrebačke vladavine vukao, šahovskim rječnikom rečeno, znatno bolje i ubojitije poslovne poteze na radost Zagrepčana, ali se tijekom dugih godina autokratske vladavine – „pogubio u prijevodu“. Za desetak godina će netko, zasigurno, i doktorirati s disertacijom na temu Bandićeva osebujna načina upravljanja Gradom Zagrebom. Učinio je on i brojne dobre stvari, baš kao što je imao i mnoštvo krajnje problematičnih poslovnih odluka koje njegovi brojni politički oponenti rado ističu u javnosti.

Sjetimo se samo nedavne afere s odvoženjem otrovnog mulja iz zagrebačkoga pročistača koji je protuzakonito razvožen na udaljena međimurska polja, daleko od očiju javnosti. Malena privatna tvrtka, s nevelikim radnim kapacitetima i bez odgovarajućih državnih odobrenja za zbrinjavanje takve vrste otrovnog otpada, dobila je milijunski posao s Gradom Zagrebom! Treba li tome komentara?! Brojni njegovi bliski suradnici u Gradu su pod istragama ili pod optužnicama ili ih se već kazneno procesuira. Neki su se i nagodili s Uskokom i priznali krivnju da bi dobili samo uvjetne kazne, te točno detektirali nalogodavce za inkriminirana djela za koja su ih teretili Uskok i Državno odvjetništvo.

Nekoć čvrsta piramida Bandićeve moći opterećena je brojnim napuknućima koja joj dobrano narušavaju statiku, a gradonačelnikova nekad neupitna karizma danomice blijedi. U zagrebačkoj ga Gradskoj skupštini neumorno i ustrajno grickaju zastupnici iz pokreta “Zagreb je naš”,  Tomislav Tomašević, te Darko Klasić i Sandra Švaljek sa zajedničke liste Sandre Švaljek i HSLS-a, te ustrajno ukazuju na sve njegove brojne, blago rečeno, suspektne odluke.

Bandićevi memoari bit će – bestseler!

Krucijalni problem grada s dislociranjem zagrebačkog deponija smeća, Bandić nije riješio, baš kao ni brojne druge kapitalne gradske projekte. Jakuševački deponij još će godinama čekati svoje rješavanje, jer je iznova gurnut pod tepih, pa će se s tim “vrućim krumpirom” morati pozabaviti neki novi gradonačelnik ili gradonačelnica.

Odluči li Bandić jednom doista napisati knjigu svojih memoara, zasigurno će postati hrvatski bestseler bude li napisana krajnje iskreno. Njegovo će štivo biti neusporedivo čitanije i prodavanije od posve bezličnih memoarskih sjećanja Jadranke Kosor i Vladimira Šeksa. Cjelokupna bi tiskana naklada mogla u tjedan-dva biti razgrabljena u susjednom entitetu Bosni i Hercegovini, i doživjeti još brojna izdanja. Memoari se lakše pišu kad je čovjek u mirovini, nego na političkoj poziciji moći, jer tada se ima i mira i vremena za temeljitu rekapitulaciju svoga političkog rada i djelovanja, a Milan, budimo realni, ima puno toga za reći i napisati. Samo, treba još shvatiti da je došlo vrijeme za mirovinu, jer želi li sačuvati još ono malo preostalog mu i narušenog zdravlja, treba donijeti jednu od najvažnijih odluka u svome životu. Jer ništa nije vrijednije od zdravlja, i nikakvi ga novci ne mogu nadomjestiti!

I šećer za kraj: cijelom nizu Bandićevih bliskih suradnika protiv kojih su podignute ili već potvrđene optužnice  (Zvonimir Šostar, Ivica Lovrić, Ninoslava Zeković, Miljenko Benko, Dragutin Kosić, Ivan Markus) pridružio se neki dan i Robert Ljutić, trenutačno šef zagrebačkih komunalnih redara, protiv kojeg je Uskok podignuo optužnicu zbog 440.000 tisuća kuna nepripadajuće imovinske koristi koju je stekao naplaćivanjem raznih fiktivnih poslova. Ljutić je svojedobno glumatao Bandićeva tjelohranitelja, a potom radio u Uredu gradonačelnika Grada Zagreba kao suradnik za odnose s građanima.

Krasno i poveliko društvance, a nismo ih nabrojali ni polovicu! Ljutiću je, osim svega, Visoka policijska škola 2014. godine oduzela diplomu diplomiranog kriminalista zbog očiglednog plagiranja diplomskoga rada. I kaže na kraju naš Milan: “Istina je spora, ali dostižna, ja mirno spavam!”, sugerirajući predstavnicima medija svoju, navodnu, nevinost. Ujedno je optužbe protiv sebe i svojih suradnika nazvao pamfletima protiv ljudi koji korektno i savjesno rade svoj posao…

Može li Bandić mirno spavati?

U kojem to izokrenutom svijetu živi Milan Bandić!? Ne kaže narod uzalud da “jabuka ne pada daleko od stabla”, a Bandićeve “jabučice” svojim se postupcima i djelima nisu otkotrljale daleko od matičnog im stabla. Da hrvatsko pravosuđe nije rak rana našeg društva, cjelokupno bi Bandićevo društvance već i te kako dobro osjetilo pravosudne efekte za inkriminacije koje su im stavljene na teret. Ovako, nema nam druge nego čekati da svemirska pravda učini svoje. Do tada, Milan može mirno i spokojno zboriti predstavnicima medija: “Molim vas, nemojte prejudicirati sudske postupke i odluke!”, poručujući javnosti da su on i svi njegovi suradnici nevine božanske ovčice koje savjesno rade svoje poslove na dobrobit Zagrepčana.

Zaboravlja pritom da je svojedobno jedan cijenjeni dnevni list objavio, za po njega poražavajuće, transkripte njegovih telefonskih razgovora dok je dva tjedna bio pod mjerama tajnog nadzora, tj. dok mu je Uskok prisluškivao telefonsku komunikaciju. Svašta se tu moglo pročitati. A što bi bilo da netko nakon samo dva tjedna nije provalio mjere tajnog nadzora i dojavio Bandiću da ga se prisluškuje?  Što bi sve izašlo na vidjelo da ga se uspješno prisluškivalo mjesecima, ili godinu-dvije? I zaboravlja da je nedavno Vrhovni sud RH, tako prikupljene dokaze Uskoka protiv njega, proglasio validnim, tj. zakonitim.

Čisto sumnjamo da zbog takve odluke najviše hrvatske sudske instance Milan Bandić mirno spava…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI