Škverovima smo darovali, HRT će i dalje sam uzimati!

Želite li stvarno i dalje gubiti svoj novac?

Svaki 4.241 radnika Uljanika će ove godine ostvariti gubitak od oko 185.000 kuna, ako sve ostane kao do sad u drugoj polovici godine. U 2017. je to bilo „samo” 162.000 kuna po zaposlenom, ukupno 687 milijuna kuna.

To je mjesečno oko 15.400 kuna. Podsjećam, po svakom zaposlenom. I to traje godinama, to traje desetljećima. Svaka četveročlana obitelj u Hrvatskoj je od neovisnosti do sad dala oko pet tisuća eura od svog novca za pokrivanje gubitaka brodogradilišta. A ti gubici su stalno samo sve veći, a profitabilno poslovanje sve dalje.

Kad bismo svakom radniku Uljanik grupe davali mjesečno tisuću eura neto da sjedi kući i ne radi ništa, to bi za nas porezne obvenike bilo jeftinije. Ja sam siguran da bi oni to rado prihvatili, jer većina njih radi za nekakav maltene minimalac.

Zašto onda to ne uradimo, ako je to bolje za radnike i bolje za nas? I bolje za vlasnike, uostalom: možda bi i oni, ne daj Bože, pošteno zaradili neku kunu?



Jer mislimo da smo mi jedini pametni. Jer vjerujemo da možemo graditi brodove i zaraditi, umjesto da kao i svi drugi uzmemo kalkulator i napravimo računicu. Jer smo sedamdesetih bili strašno ponosni kad smo u propaloj socijalističkoj zemlji u kojoj je sve bilo karikatura postali „treća brodograđevna sila svijeta”, ne razmišljajući je li to zato jer su se drugi povukli iz tog posla. Hej, pa mi nešto možemo raditi što je industrijski, tehnološki posao, a ne samo sadnja krumpira i cimerfraj! Nikog nije bilo briga koliko se gubi po brodu!

Da, volio bih da mogu reći „IDS je uništio Uljanik”, ili „korumpirana uprava je uništila Uljanik”. Svi to ionako misle. Istina, njihova nesposobna i pohlepna, a sasvim sigurno i korumpirna uprava je uspjela sebi sagraditi vile, kupiti jahte, i zbrinuti familiju i biračko tijelo kradući iz Uljanika. Onda su za strateškog partnera, ulagača koji će donijeti svjež novac potreban za micanje s mrtve točke i eventualni razvoj, uzeli Danka Končara, poznatog bjelosvjetskog lopova koji je još u Jugoslaviji sedamdesetih, kad je bio direktor nečeg socijalističkog, zaradio 12 godina robije radi mita i korupcije. Kasnije je otišao u Rusiju i tamo se na čudesan način obogatio devedesetih, dvijetisućitih se s milijardama eura vratio u Hrvatsku i krenuo kupivati nekretnine. Mnogi pretpostavljaju, a imaju i razloga pretpostavljati, da je on produžena ruka ruske mafije i/ili FSB-a u Hrvatskoj. Mogli bismo i njega i njegove pandane u drugim škverovima okriviti za propast brodogradnje, jer jasno je da umjesto gubitaškog i posve beznadnog škvera oni žele tamo raditi marine i hotele. Ne žele gubiti novac, žele zaraditi, mučka đubrad kapitalistička. Volio bih da mogu reći da su komunjare, IDS-ovci i lupeži poput Končara upropastili brodogradnju. Ali budimo iskreni, nju je upropastilo tržište još davno, a mi je umjetno održavamo na životu odbijajući sebi priznati da nikad neće moći funkcionirati bez aparata za održanje na životu u vidu milijardi iz proračuna. Vodeći britanski stručnjak za brodogradnju, dr. Martin Stopford, je pred par godina, kad su ga za TV pitali zašto Britanija svoje bojne brodove naručuje u Koreji umjesto da ih gradi sama, i zašto je propala britanska brodogradnja, rekao: „Slom je došao još osamdesetih … Cijena po kojoj smo tada mogli prodati Bulk Carrier nije pokrivala niti cijenu materijala.” Prvo Japan, onda Koreja pa na kraju Kina su naučili kako proizvesti dovoljno dobar čelik, i to je bio kraj brodogradnje u Europi, s izuzetkom kruzera. U Hrvatskoj postoji isti problem. Dakle, budimo iskreni sami sa sobom, jednom za promjenu. Vlasnici žele zaraditi, i mi želimo zaraditi. Ni mi ne želimo gubiti novac. A Uljanik guta naš novac. Podržimo umjesto brodogradnje ono što donosi novac. Bolji savjet nećete nikad nigdje dobiti.

Moralna snaga Severine

Sjećate li se Dulcinee iz Don Kihota? Njoj poremećeni glavni junak, kojem je pamet otišla na kvasinu jer je previše čitao sentimentalnu šund-literaturu koja je romantizirala razne besprizorne muškarce i žene na sličan način na koji današnji mas mediji romantiziraju šljam svake vrste, pripisuje božanske osobine, vanzemaljsku ljepotu i dobrotu, i odabere je za svoju djevu u čije će ime činiti herojska djela te njima štititi njenu čast, dok je u stvarnosti Dulcinea tek gruba, primitivna i vulgarna seljanka upitne pameti kojoj je čast nepoznat pojam. E pa Bojan Glavašević, inače sklon „signaliziranju vrlina”,patetičnoj samoreklami i iritantnom i antipatičnom moraliziranju, ponovo je pokušao glumiti časnu sestru Bojanu „koja.ne.mrzi.” Ovaj put povodom toga što su Severini, kao i svaki put kad joj popularnost malo padne i kad se ne pojavljuje dovoljno često u medijima, procurile u javnost gole fotografije. Koje je uglavnom, kako se čini, sama i snimila.

„Jedini – JEDINI – moguci nacin gledanja na Severinu je kao na osobu koja godinama trpi suludu kolicinu kolektivnog nasilja nad vlastitom intimom, pod kojom bi se velika vecina ljudi slomila. Drustvo i drzava nisu stali u njezinu zastitu i time je njezina moralna snaga veca”, napisao je Glavašević.

To što Severina i te kako dobro živi upravo od plasiranja svoje intime u medije mu je promaklo u želji da bude veći moralist od bilo koga drugog u ovoj zemlji. A i čime su „društvo i država” trebali stati u njenu zaštitu? Zabranom interneta, da se fotke ne dijele? Severina je u najboljem slučaju osrednja pjevačica i čitavu je karijeru izgradila na izgledu, lascivnosti, golotinji i skandalima. Ona zabavlja muškarce, to joj je posao. Uostalom, mi svi ostali trpimo već godinama nasilje koje novinari vrše nad nama pišući non stop o dotičnoj…. pa, neću joj eto zalijepiti etiket. To popunite sami.

Bojanova fotelja

Bojan je zabavljao javnost i time što je istupio iz članstva propalog SDP-a u kojem je bio i član predsjedištva: na moru važi pravilo da štakori prvi napuštaju tonući brod, a kapetan zadnji. Pa tako to ni ne čudi previše. No zanimljivo je obrazloženje koje je dao za svoj „moralni čin”: „SDP, ovakav kakav je postao, ne može ponuditi odgovor ni na jedno važno pitanje budućnosti Hrvatske”, kaže Glavašević.

„Stranka koja je nekada baštinila ideje univerzalnih ljudskih prava i artikulirala stavove velikog broja slobodnomislećih pojedinaca pokleknula je ne ispunivši svoju misiju u modernoj Hrvatskoj. Ideja SDP-a je ugašena, a povijesna uloga ove stranke završava u neiscrpnoj borbi za fotelje — borbi koja nikoga ne zanima i u kojoj ne želim sudjelovati”, konstatira. Ne, nije njemu do fotelje. Ali se nije dao iz nje iščupati ni kad su prosjvednici preko 500 dana tražili njegovu ostavku zbog izjave, i to dane pred neprijateljskom stranom, documentom, da su svi hrvatski veterani koji pate od PTSP-a zapravo simulanti. Što je „dokazao” time da Srbi, koji su se valjda borili na pravoj strani u ratu (antifašističkoj, kao i inače) ne boluju od PTSP-a, zanemarujući borbu srpskih veterana da im država konačno počne priznavati to stanje poznato još od antike.

Jova Jovanović Gundulić i druge bajke

Što bi se dogodilo kad bi netko šetao Zemunom i tumačio na glas da je to Hrvatska? A Zemun je, za razliku od Dubrovnika koji nikad nije bio srpski ni po kriteriju stanovništva ni po kriteriju pripadnosti državi, bio Hrvatski i po većinskom stanovništvu i po tome što je bio dio Austro-ugarske. Ona je na facebooku objavila svoj video snimljen na Stradunu, gdje laprda o Dubrovniku tumačeći usput kako je to stari srpski grad, kako se osjeća kao „svoja na svome” (slično kao pred par tjedana i Bajaga u Varaždinu), i kako su Dubrovnik, citiram, „osnovala srpska plemena Travunjani, Zahumljani i Konavljani i dala mu ime Dubrava po gustoj hrastovoj šumi. U ovom gradu oduvek se govorio prvo srpski jezik, potom italijanski, a onda u manjem broju neki ostali jezici. Naravno, o novokomponovanim jezicima nije bilo ni reči. Ovde je na srpskom jeziku srpske knjige štampala Srpska dubrovačka štamparija, a najveći dubrovački pesnik je bio Srbin Ivo Gundulić.” Priče o tome da je dubrovačka štokavica zapravo srpski nisu ništa novog, kao ni nasne o tome da e najaveći srpski pjesnik bio Jova Jovanović Gundulić. Srpska iskompleksiranost nedostatkom vlastitih renesansnih i baroknih znanstvenika i umjetnika je razlogom što kradtu tuđe, a sprska iskompleksiranost time što Srbija nema more je u korijenu srpskih ratova: Dalmacija je oduvijek bila krajnji cilj srpskog nacional-šovinizma, pa su u srvhu pravdanja okupacije iste izmišljane svakakve bajke i basne. No nevjerojatno je da je dotična Vesna danima nakon objave šetala Dubrovnikom bez da se itko sjetio privesti je u policiju. Svašta mi sebi dozvoljavamo, nije to tolerancija kako neki tvrde, nego inodelencija i ignorancija! Naravno, uvijek možete reći da je to laprdanje glupače koja to ionako radi da bi provocirala pa ona vikala „Jasenovac genocid” kad joj netko zvekne šamar, no činjenica je da ozbiljne države bilo kakvo dovođenje u pitanje svog suvereniteta nad teritorijem shvaćaju ozbiljno. U drugoj državi bi je odmah strpali u zatvor ili bar ludnicu, i uputili oštru prosvjednu notu Debilistanu iz kojeg je došla. Ako ne vjerujete, probajte otići do Trsta i vikati ‘Questa è la Croazia!’, pa štopajte vrijeme dok ne dođu po vas oni u bijelim kutama. A da, Trst je naš… pričalo se nekad.

Teršeličkin poučak

Što se desi kad pokušavate nekog tko vam je po prirodi stvari neprijatelj pridobiti novcem i kad mu, umjesto da ga nagazite kao što Orban radi sa Sorosevom vojskom i petom kolonom u svojoj zemlji, date sve na volju?

Desit će se da će sve ono što sam radi projicirati na vas, a vi se onda branite kako znate. Tako su i Vesna Teršelić i njena revizionistička udruga „Documenta”, koja uglavnom brani srpski fašizam devedesetih a predstavlja se kao antifašistička, povodom Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima uputila otvoreno pismo Predsjedniku Vlade RH i Predsjednici RH.

U tom pismu oni „osuđuju najnovije prijetnje novinaru Dragi Pilselu”, kmeče da im je poslan „niz uvredljivih komentara”, te kukaju kako je „verbalno nasilje još jedan iskaz ovaj put očito sve brutalnijeg nasrtanja na one koji žele da se kroz suočavanje s prošlošću i procesuiranje zločina i kažnjavanje njihovih počinitelja izgradi demokratskije i bolje društvo okrenuto budućnosti koje se neće bojati okretati u prošlost. Oni koji to rade žele zaustaviti proces normalizacije unutar Hrvatske kao i spriječiti razvoj dobrosusjedskih odnosa ne mareći za cijenu, pokušavajući zastrašiti sve one koji bi mijenjali status quo.”

Ma hajde. U drugim zemljama se to što oni rade zove „povijesni revizionizam” i zakonom je zabranjeno, da ne govorimo da se oni koji desetljećima vrše verbalno nasilje nad Hrvatima i to nasilje im još onda skupo naplaćuju grabeći novac iz proračuna ustaške države, žale čim im netko pošalje kakvu uvredljivu poruku na mail. Dok oni svoje uvredljive i zastrašujuće poruke Hrvatima, koji su za njih svi manje-više ustaše a zna se kako s ustašama treba, bar iz antifašističke perspektive, šalju posve javno i ako nekom te poruke smetaju, on je isto ustaša i klerofašist. A usto, očekuju od Predsjednice i Premijera da uzmu u zaštitu Pilsela i valjda izdaju dekret da će svatko tko mu prijeti na mail biti strijeljan. Jer, zakoni o tome postoje ionako, nije stvar Premijera da ih provodi, nego Documente da prijetnje prijavi policiji, a ne da idući dan kuka da počinitelj nije strijeljan. A taj Pilsel je pljuvao u dalj i po Predsjednici i Premijeru gdje god je stigao. Oni u tom pismu hrvatsku vlast praktički proglašavaju nacističkom, a onda od te nacističke vlasti traže zaštitu: „Nakon niza prijetnji novinarima i novinarkama te kulturnjacima, kao i pritisaka na javnost što se smije gledati u kazalištu i na televiziji, tko i kada smije odnosno ne smije pjevati, sada se poslanim slikama izravno ukazuje na sljedeći korak. Nož pod grlo svakome tko Hrvatsku ne vidi kao tamni vilajet zaogrnut crnim plaštem ustašluka i neofašizma.

Zar treba čekati da stvarno padne krv da bi i vlast počela reagirati na divljanje? Pozivamo premijera Andreja Plenkovića i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da javno reagiraju na eskalaciju mržnje.” O mržnji dakle govori žena kojoj mržnja isijava iz pogleda i lica, o zabranama pjevanja oni koji se dvadeset godina bore da se Thompsonu zabrani nastupati, od Premijera i Predsjednice koje osuđuju očekuju da osude njihove neprijatelje, javno. I očekuju da im se omogući da govore što hoće, da vrijeđaju kog hoće, da gaze kog ih volja, a ako netko na to reagira, primjereno ili ne, da mu se trajno začepe usta.

A biser je optužba tog istog Premijera i Predsjednice da „veličaju rat!” Domovinski, naravno. Da, naravno, kao što oni iz Documente veličaju Drugi svjetski. Odnosno, pobjedu „svog” totalitarnog režima u njemu, koju zovu „antifašizam”. S druge strane pobjeda demokracije kojom se stalo na kraj vladavini antifašizma je za njih, očito, nešto neprihvatljivo!

Kako od Albanca postati Hrvat i obratno

Prvo, čestitke policiji: Ubojstvo splitskog dilera i kamatara Prnjaka su stvarno uspjeli riješiti u rekordnom roku. Nije da je neka šteta da se takvi međusobno ubijaju, ali reda mora biti, u civiliziranoj državi samo vlast ima pravo ubijati. Doduše, neki kažu da je policija bila tako učinkovita prije svega zato jer je pokojnik bio njihov cinkaroš. Mučni detalji su ubrzo isplivali: prije smrti su ga mučili, lomili mu ruke, laktove i prste, iščupali jezik, iskopali oči, i sve to dok je još bio živ. Na kraju mu je ubojica ispalio pet metaka u tijeko i jedan u glavu. A ubojica, odnosno osumnjičenik, je 27-godišnji Albanac čija se obitelj bavi preprodajom voća i povrća na tržnici. „Dva zatamnjena kombija specijalaca bila su parkirana u zasjedi preko puta na autobusnom kolodvoru, a nakon što je zamijećena “meta”, dvojica su specijalaca istrčala u punoj spremi, s dugim cijevima i fantomkama na glavama te pretrčala cestu i u par trenutaka svladali Albanca i svezali ga prije negoli je uopće došao u priliku pružiti otpor”, piše Slobodna Dalmacija. U tekstu je dotični na više mjesta označen kao „Albanac”. Spomenuto je onako usput i da ima državljanstvo Srbije, u jednom prethodnom tekstu. Zašto to apostrofiram? Jer smo nedavno u tim novinama, i općenito izdanjima Epehazije (EPH Holdinga) mogli čitati o Hrvatici koja je s mužem pretukla gay par Talijana u Belgiji, gdje se napadno i nimalo slučajno u naslovima isticalo da je Yasmine R. Hrvatica. Čak je Inoslav Bešker napisao cijeli traktat u stilu naci-propagande, možda ga čak i prepisao od njih, samo je „Židovi” zamijenio s „Hrvati” a „Judaizam” s „katolička vjera” pa je to premlaćivanje pripisao kulturi i vjeri Hrvata. Dakle, kad Romi, Albanci, ili tko već s hrvatskim papirima kupljenim tko zna gdje za pet tisuća eura kradu po Europi, ili se bave kakvim kriminalom, onda mediji zlurado (na čelu s državnom HINOM!) izvješćuju o „Hrvatima”. Kako onda nitko za ubojicu splitskog dilera nije napisao da je — Srbin? Nego svi pišu da se radi o Albancu??

Kradu, ali ne jako, pa je to ustavno!

Nakon što je Vrhovni sud odlučio da je štrajk u nacionalnom prijevozniku nezakonit, Ustavni sud je odlučio i da je harač koji HRT ubire od građana posve ustavan.

Ustavni sud, sastavljen po stranačkom ključu, odlučivao je o devet prijedloga za ocjenu četiri odredbe Zakona o HRT-u u kojima su izneseni prigovori. I jednoglasno je odlučio kako harač nije naknada za vlasništvo TV prijemnika i radija nego za korištenje usluga, zatim kako HRT ne zlorabi monopolski položaj, niti je na neustavan način stavljen u povoljniji položaj u odnosu na komercijalne pružatelje radiodifuzijskih usluga, Novu TV, RTL…

Prema tome, na nacionalnoj TV ubuduće nećete gledati nacionalnu reprezentaciju — to im je pokupila privatna sportska TV „iz regiona”, koja je potom sklopila dogovor s Novom TV. Nećete gledati, kao što godinama ne gledate, ni većinu drugih sportova, nećete gledati kvalitetne domaće serije i filmove jer ih HRT ne proizvodi, rade samo smeće od kojeg su i turske sapunice bolje, nećete gledati boks, formulu, motociklizam, ali ćete i ubuduće gledati jednak broj reklama kao i na komercijalnim TV stanicama koje se jedino od reklama i financiraju.

Tu se postavlja pitanje što onda HRT radi s onih dodatnih milijardu kuna (i nešto više) koje dobiva od pretplatnika, uz novac od reklama, kad nije u stanju složiti za taj novac ni dobar dnevnik, bolji od konkurencije, kamoli nešto drugo?

No svemu zajedno se ne treba niti čuditi. Ustavni sud je sastavljen od ljudi koji su velikim dijelom došli iz politike, pa tako i dalje zastupaju interese politike, ne građana. HRT nije od neke važnosti za javnost, HRT tek služi određenim političkim grupacijama i njihovim interesima. Tako i ne čudi odluka da je pljačka građana posve ustavna, za uslugu koju možda i ne žele koristiti. Jer, danas je TV program kodiran, pa i HRT-ov: Kad je već potreban dekoder za njegovo gledanje, u čemu je onda problem da se naplaćuje samo onima koji ga žele gledati, a ostalima da bude zablikiran? Tehnički, to nije nikakav problem. Financijski, za HRT bi to bio nerješiv problem, jer ne znam tko bi dao 80 kuna mjesečno za gledanje serija i vijesti koje se isto tako mogu vidjeti na Novoj i RTL-u, kad se Netflix i HBO mogu dobiti jeftinije?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI