Srpski mediji pišu kako je Pokrajinska vlada Vojvodine dala podršku ideji srpskih zastupnika Skupštine Vojvodine o ukidanju dekreta iz 1945. godine kojim je navodno naređeno Bunjevcima da se izjašnjavaju Hrvatima, prenosi Direktno.hr.
Dekret iz 1945. donio je Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine 14. svibnja te godine u Novom Sadu i glasio je: “Događa se da se mnogi Hrvati uvode kao Bunjevci i Šokci u rubrike gdje se označava narodnost, a ne kao Hrvati i to biva često po njihovom izričitom zahtjevu ili po volji i nahođenju dotičnog činovnika. Kako bunjevačka i šokačka narodnost ne postoje, to vam se naređuje da sve Bunjevce i Šokce imadete tretirati isključivo kao Hrvate bez obzira na njihovu izjavu”, pišu Večernje novosti.
Iako se taj dekret ne primjenjuje u praksi još od raspada SFRJ, jer je još od vremena dolaska Slobodana Miloševića Srbija poticala dio Hrvata da se izjašnjavaju kao Bunjevci, ta odluka Glavnog narodnooslobodilačkog odbora služi kao “trn u oku” srpskim nacionalistima. Dokaz tome je što je peticiju Skupštini Vojvodine da se ‘akt o nasilnoj asimilaciji Bunjevaca’, poslije 62 godine, konačno poništi, uputili profesori Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Slobodan Orlović i Branislav Ristivojević.
Srbija desetljećima pokušava asimilirati Bunjevce
Srpski nacionalisti također pokušavaju “dokazati” kako je tim dekretom Josip Broz Tito htio navodno povećati broj Hrvata u Vojvodini i tako smanjiti srpski utjecaj, iako se velika većina tih ljudi i prije Drugog svjetskog rata izjašnjavala Hrvatima.
Službena Srbija već desetljećima pokušava stvoriti razdor između Hrvata u Vojvodini umjetno ih dijeleći na Bunjevce i Hrvate, no prapočeci umjetnog kreiranja bunjevačke nacije imaju svoje korijene odmah nakon stvaranja Kraljevine SHS nakon Prvog svjetskog rata. Najveći zamah postojao je nakon dolaska Miloševića na vlast. Poznati hrvatski filozof iz Vojvodine Tomislav Žigmanov je jednom prilikom rekao kako su i drugi srpski političari podupirali bunjevačko izjašnjavanje: “Milošević je odlučio Hrvate u Vojvodini umjetno podijeliti pa je financijski podupirao organiziranje Bunjevaca, davao im je novac za izdavanje knjiga i novina, a oni su kao sluge za uzvrat lovili Hrvate po Vojvodini kako bi ih Milošević mogao slati na frontove. Dolaskom Koštunice Bunjevci proživljavaju renesansu”.
Većinom se izjašnjavaju Hrvatima
Prije tri godine je i bivši srpski predsjednik Tomislav Nikolić također izjavio kako Bunjevci nisu ni Srbi ni Hrvati, iako se Bunjevci nikad i nisu izjašnjavali Srbima. Bunjevci su jedna grana hrvatskog naroda koja ima svoje korijene na prostorima Dalmacije i Hercegovine. U vrijeme velikih migracija za turske vladavine prvo prelaze na područje Like, a poslije u 17. stoljeću se u većem broju naseljavaju u Bačku i Mađarsku. Kroz povijest ih se pokušavalo i djelomično uspijevalo asimilirati u mađarsku i srpsku naciju, ali velik broj Bunjevaca je ostao vjeran katoličkoj vjeri i hrvatskoj naciji. O velikom broju i utjecaju Bunjevaca dovoljno govori činjenica da je, prema nekim podacima, na početku 20-og stoljeća Subotica bila grad s najviše Hrvata na svijetu, a u tom bačkom gradu veliku većina stanovništva tada su činili upravo Hrvati bunjevačkog roda.
Ni danas, nakon svih pritisaka i asimilacije velika većina Hrvata bunjevačkog podrijetla ne smatra se odvojenim od hrvatske nacije. Hrvata u Vojvodini je po popisu stanovništva 2011. bilo više od 47 tisuća, dok je posebno odvojenih Bunjevaca bilo 16.469.