Bivši pripadnici paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine Nebojša Travica (54) i Željko Travica (51), zvani Žorž, pravomoćno su oslobođeni krivnje za sudjelovanje u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva na području Ervenika, i to zbog propusta šibenskog ŽDO-a koje, kako je to u svom rješenju naveo Vrhovni sud, nije u optužnici naznačio “koji bi propis međunarodnog prava bio prekršen u konkretnom slučaju”(?!)
Travice su 1993. godine bili pravomoćno osuđeni na po 15 godina svaki, i to zato jer su zajedno sa Slobodanom Kovačevićem, Damirom Travicom, Veljkom Travicom, Vujom Šašićem, Vojislavom Romićem i Boškom Kovačevićem 18. siječnja 1992. godine na najstravičniji način ubili Hrvate Dragu Čengića, njegovu suprugu Nevenku te njihove malodobne sinove Slobodana i Gorana, tada u dobi od jedanaest i pet godina.
Osvetili se ubijanjem nevine obitelji
U siječnju 1992. godine u selu Rupe u šibenskom zaleđu poginuli su srpski paravojnici Nebojša i Rajko Kovačević i Rade Vrcalin iz Ervenika. Nakon što je tada je 35-godišnji Damir Travica, vlasnik gostionice Taverna u Erveniku, saznao za njihovu smrt, odmah je o tome krenuo obavijestiti svog najboljeg prijatelja Slobodana Kovačevića zvanog Ćipe. Tada mu se obratio ovim riječima: “Shodno našoj ranijoj zakletvi koju smo dali jedan drugom ako se desi i jednom našem mještanu srpske nacionalnosti bilo što, da ćemo protjerati i popaliti sve Hrvate iz našeg sela, pozivam te da to i učinimo.”
Travica i Kovačević su od podneva do večeri su razrađivali svoj zločinački plan. U međuvremenu, priključio im se i Nebojša Travica zvani Nebesilo. A onda su zajedno krenuli u krvavi pohod na zaseok Šašiće kraj Ervenika. Utvrđeno je da je Damir Travica s još sedmoricom pripadnika srpskih paravojnih postrojbi koji je i prije provodio teror prema stanovništvu hrvatske nacionalnosti lišavajući ih slobode i maltretirajući ih u kninskom zatvoru, te večeri zajedno sa zločincima zapalilo sve preostale hrvatske kuće u selu. Nekim čudom, bijegom su se spasili Pavao Đakulović sa ženom i sinom, te Drago i Mara Čengić, roditelji Drage Čengića. Nakon provedene hladne noći u šumi baka Mara Čengić uputila se prema kući najstarijeg sina i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće:
Klali, pucali, spaljivali i sve to priznali
“U 19 sati u prizemlje kuće našeg sina Drage Čengića navalili su Srbi iz našega mjesta, a u kući su se nalazili sin Drago (39), supruga Nevenka (32) i njihovi sinovi Slobodan (11) i Goran (5). Na sredini kuhinje zaklali su sina mi Dragu i jedanaestogodišnjeg Slobodana koji su poliveni benzinom i zapaljeni, a u tom kaosu snaha Nevenka, iako je bila ranjena, pokušala je spasiti sina Gorana koji je imao četiri godine, zaštitivši ga svojim tijelom, no jadnica nije uspjela. Zaklana je ispred svoje kuće dok je u naručju držala ustrijeljenog četverogodišnjeg Gorana. U isto vrijeme dok je jedna grupa ubijala u kući moga sina Drage, druga je grupa krenula u našu kuću u kojoj smo živjeli ja i moj muž. Igrom slučaja smo uspjeli pobjeći na sporedna vrata, a istog trenutka zapaljena nam je kuća, gospodarske zgrade i uništeno u jednoj večeri sve što smo imali”, kazivala je za medije baka Marija.
Na spomeniku podignutom od strane Grada Benkovca i Grada Knina piše: “Ovdje su dva anđela, otac i mater nevinu krvcu prolili na pragu. Putniče, pomoli se u tišini jer oni se mole za nas i domovinu dragu.”
Žestoka reakcija Uduge branitelja Ervenik
“Udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Ervenika, kao i obitelj, prijatelji nevino ubijene četveročlane obitelji Drage Čengića iz Ervenika su sa nevjericom i zgražanjem primili vijest da su Nebojša Travica zvani Nebesilo i Željko Travica zvani Žorž iz Ervenika pravomoćno oslobođeni od krivnje za ubojstva četveročlane obitelji Čengić kao i protjerivanje Hrvata Erveniku u siječnju 1992 god.
Postavlja se pitanje kako to da se netko može osloboditi za ono što je pravomoćno osuđen 1993 godine, odnosno koja je presuda bila pravomoćna. Ovdje je jasno, ako je netko dosad i dvojio, da se maksimalno izlazi u korist srpskim ekstremistima koji su na području samoproglašene „Krajine“ ubijali, zastrašivali i maltretirali hrvatski živalj kako bih tu tvorevinu očistili od hrvatskog življa.
Nevjerojatno je da naše se institucije RH maksimalno trudi da ubojice, bez da sami to traže, oslobađa svake krivnje na tako olak način.
Ova udruga je, kao i pravosuđe, u posjedu je svih iskaza koje su te osobe dale istražiteljima organa tz „Krajine“ koje te iste potpisali sa svim priznanjima što su, kad i gdje radili.
Pravosuđu RH niti to nije bilo dovoljno da ih osudi za ono što su i sami priznali.Postavlja se pitanje jesu li istražitelji tz „Krajine“ bolje odradili posao oko istrage u ubojstvu ove četveročlane obitelji i paljenje uništavanje imovine preostalih Hrvata kao i samo protjerivanje iz Ervenika, nego institucije RH od kojih se to očekuje.
Ovo je još jedan pucanj u tu nevinu dječicu i njihove roditelje.”