Nezadovoljstvo politikom stranke traje već duže vrijeme, no Istanbulska konvencija bila je okidač za niz novih ostavki i kritika. S druge, pak, strane, podrška i potpora članstva usmjerena je prema Davoru Ivi Stieru koji je među prvima javno istupio protiv ratifikacije Istanbulske konvencije
Ivo Sanader često je tvrdio kako je upravo on izuzetan i od krucijalne važnosti za stranku jer je HDZ-u, nakon izbornog poraza 2000. godine, navodno, prijetilo iščeznuće, ali je on stranku vratio na vlast. Slično je mislila i prva žena na čelu stranke, bivša premijerka, Jadranka Kosor, kojoj je upravo njezin nasljednik, Tomislav Karamarko, ozbiljno poremetio planove. No, i njega je zadesila slična sudbina. Mislio je o sebi baš kao i Ivo Sanader, jer je HDZ 2011. uvjerljivo izgubio na parlamentarnim izborima, a s Karamarkom na čelu, stranka je redala pobjede nad SDP-om i 2016. godine, iako, doduše, uz pomoć Mosta.
Međutim, čini se kako Andrej Plenković iz ovoga svega nije ništa naučio, pa tako i on vjeruje da je izuzetan: usudio se rušiti vlastitu Vladu i HDZ odveo u novi, politički nelogičan i neprirodan „brak“, gdje su potresi započeli i prije nego li je bio sklopljen. HDZ se, naravno, i danas zaklinje na ideju o stvaranju države, Franju Tuđmana i Domovinski rat kao temeljne vrednote… dok je upravo HNS sve te povijesne vrijednosti uporno dovodio u pitanje. Tako je vrijeme stvaranja države prokazao kao „deset izgubljenih godina“, veličinu obrane u Domovinskom ratu zanijekao promicanjem teze o podjednakoj krivnji za rat, a Franju Tuđmana je optužio za agresiju na BiH…
Nikada do sada nisu koalirale stranke s tolikim međusobnim neprijateljstvom koje traje otkad je samostalne Hrvatske, što sadašnjoj vlasti oduzima legitimitet. Istodobno, desno krilo HDZ-ovih ministara jasno je pristalo na interpretativnu izjavu o Istanbulskoj konvenciji s figom u džepu i nadom da će njihovi stranački kolege odraditi posao kako treba i spriječiti Plenkovića da ju ratificiraPlenković ljut na Stiera
Sve to Plenkoviću nije bilo dovoljno, pa se tako počeo obračunavati i s istaknutim HDZ-ovcima, pripadnicima desne struje, poput Milijana Brkića i Davora Ive Stiera, a točka na „i“ u cijeloj toj priči, bilo je Plenkovićevo sukobljavanje s crkvenim krugovima koji otvoreno prozivaju Vladu zbog Istanbulske konvencije. Konvencija je, međutim, što Plenković nije shvatio, izazvala i trenutne i što je za njega još pogubinije, dugoročne podjele i nezadovoljstvo među HDZ-ovim članstvom. A ono je, tvrde naši stranački izvori, bijesno i ogorčeno politikom premijera Plenkovića, a sve odlučnije u, primjerice, podršci stavovima Davora Ive Stiera čija će politička sudbina unutar stranke, sve je izvjesnije, uskoro biti zapečačena.
„Članstvo HDZ-a je ogorčeno – neki područni odbori u Gradu Zagrebu gube članove i imaju veliki problem čak i na razini temeljnih ogranaka koji se doslovno rasipaju, gubimo članove koji otvoreno govore o pogrešnoj Plenkovićevoj politici koja će zatrti temeljne hrvatske vrijednosti. Puna su mu usta Tuđmana, a nitko ga ne slijedi“, priča nam naš informator iz HDZ-a i dodaje kako nezadovoljstvo politikom stranke traje već duže vrijeme, te da je Istanbulska konvencija bila samo okidač za okretanje leđa stranci. S druge, pak, strane, podrška i potpora članstva usmjerena je upravo prema Davoru Ivi Stieru, koji je među prvima javno istupio protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.
Kako kažu naši sugovornici, Plenkovićeva ljutnja na Stiera sve je veća, no u otvoreni sukob s njim ne može ući, jer je upravo Stier bio među onima koji su ga doveli na čelo stranke i što je najvažnije, uživa veliku potporu birača, visokopozicioniranih HDZ-ovaca, te međunarodnih krugova koji su, također, vrlo dobro upoznati sa Stierovom ulogom u Plenkovićevom političkom usponu HDZ-a
PR mag zaratio s Crkvom…
„Od modernih političara očekuju se najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta, što je preduvjet za kredibilno političko djelovanje. Smatram da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana“. To su Plenkovićeve riječi izgovorene ne tako davne 2016. godine, netom prije Karamarkovog odlaska. Te je riječi Plenković, čini se, zaboravio, jer je vlastita uvjerenja koja su u političkim krugovima poznatija kao „liberalnija“ u odnosu na ona HDZ-ova, nametnuo cijeloj demokršćanskoj stranci i narodu koji je na nedavnom prosvjedu vrlo jasno poručio što misli o ratifikaciji njegove Konvencije.
Referendum o ratifikaciji Istanbulske konvencije, koji su pojedini saborski zastupnici i zatražili, ne bi puno koristio jer bi ishod bio identičan onome za vrijeme referenduma o braku. Svjestan je toga očito i sam Plenković, pa se potrudio na sve moguće načine Konvenciju predstaviti kao iskorak za državu s obzirom na to da je riječ o zaštiti žena od nasilja, ograđujući se pomalo apsurdnom interpretativnom izjavom koju je podvalio desnoj struji u Vladi i stranci, ne bi li osigurao dovoljno ruku za izglasavanje Konvencije.
I dok broji svaki HDZ-ov glas, HRAST mu napušta koaliciju, a njihov jedini zastupnik, Hrvoje Zekanović, ipak neće podržati potpredsjednicu Vlade i ministricu gospodarstva, Martinu Dalić. Istodobno odustaju i od svih pozicija u vladajućoj strukturi, što znači da Ladislav Ilčić više neće biti savjetnik ministrice Obuljen, a Hrvoje Šlezak odlazi iz Ministarstva obrazovanja. Pametnome dosta kad se prisjetimo kako je upravo Ilčić svojedobno bio posebni savjetnik Davoru Ivu Stieru u Ministarstvu vanjskih poslova.
Utjecajna desna struja stranke
„Damir Krstičević, Tomo Medved, Milan Kujundžić samo su neki od ministara koji se doživljavaju kao desna struja Plenkovićeve vlade i koji su u isto vrijeme, glavni stupovi ove Vlade jer bez tih imena, Plenković ni ne mora ulaziti u utrku za pobjedu na još jednim parlamentarnim izborima. Izraziti desničari jasnih stavova i ideja pristali su na interpretativnu izjavu, poneki s figom u džepu i nadom da će njihovi stranački kolege odraditi posao kako treba i spriječiti Plenkovića da ratificira Konvenciju“, nastavlja priču naš izvor iz HDZ-a, koji u ovom kontekstu posebno izdvaja ulogu novog Plenkovićevog PR maga, Krešimira Macana.
Da mu je nadimak – „majstor za spinove“ – itekako opravdan, dokazuje i njegova nedavna kriva interpretacija izjave kardinala Želimira Puljića, pri čemu je, tvrde dobro upućeni izvori, Macan odigrao ključnu ulogu. Medijima je, naime, upravo Macan plasirao informaciju da je Crkva, ipak, podržala Istanbulsku konvenciju, točnije interpretativnu izjavu, te tako Konvenciji dala „vjetar u leđa“. Međutim, informacija iz Macanove kuhinje pokazala se lažnom, jer ju je demantirao i sam Puljić, a tek nakon toga, Crkva je glasno i jasno odlučila istupiti protiv ovog, kako kažu, iskrivljavanja tradicionalnih kršćanskih vrednota duboko utkanih u povijest hrvatskog naroda. Inače, dobro upućeni u stanje na hrvatskoj PR sceni tvrde, kako se upravo preko Macana u mainstream medijima i TV kućama s nacionalnom frekvencijom, može naručiti doslovno bilo kakav napad na bilo koga ili ako je potrebno, promovirati određenog državnog/stranačkog dužnosnika ili političara.
O apsurdu angažiranja Krešimira Macana kao PR stručnjaka koji pomaže HDZ-ovoj vladi, dovoljno govori činjenica da se njegovo ime spominje kao ime jednog od kreatora afere „Barbika“, odnosno pokušaja da se u predsjedničkoj kampanji diskreditira predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. Svojedobno je, pak, pod pseudonimom „Bijes prvi“ za vrijeme vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor, osmislio prljave video uratke objavljene na Youtubeu s ciljem kompromitiranja tadašnje HDZ-ove vlasti.
Lijevo-liberalna vlada izmiče kontroli
Sve povijesne vrijednosti HDZ-a, njihov je politički partner HNS danas doveo u pitanje. Lome koplja oko reforme obrazovanja i čelnih ljudi koji bi ju trebali provoditi, a sudeći prema čvrstim i nepokoljebljivim stavovima HNS-ove ministrice obrazovanja, Blaženke Divjak, ukoliko HDZ ne odustane od svog kandidata, bit će to kraj ovakve Vlade. Tako, zapravo, po četvrti put poslije Tuđmanove smrti, država trpi posljedice koalicijskih trgovina: prvi put je to bilo s Ivicom Račanom i Draženom Budišom, čak dva puta s HDZ-om i Mostom i sada ponovno s HDZ-om i HNS-om. I što je još apsurdnije, sve do sada održavanje vlasti nije ovisilo o takoj slaboj stranci kao što sad ovisi o HNS-u, što je apsolutno izvan svake pameti i što je najvažnije – protivno je volji birača. I kao što smo već naglasili, nikad do sada nisu koalirale stranke s tolikim međusobnim neprijateljstvom koje traje otkad je samostalne Hrvatske, što sadašnjoj vlasti oduzima legitimitet…
Dok je Plenkovićev PR mag, Krešimir Macan, odlučio ući u otvoreni rat Vlade i Crkve, ministrica obrazovanja, Blaženka Divjak, je svjesna kako će upravo njezino ministarstvo definirati i izgraditi ideološki profil ove koalicijeNa liniji ideoloških sukoba i HNS-ovog zatiranja HDZ-ove politike i ideologije je i reforma obrazovanja kakvu zagovara ministrica Divjak, koja nota bene, zapravo ničime nije pokazala da bi se razlikovala od bivšeg voditelja reforme, Borisa Jokića, koji je u njezine temelje ugradio svoju tvrdnju iz doktorske disertacije, na engleskom objavljene kao knjiga, u kojoj tvrdi da su referendum i saborske odluke o samostalnosti, krivi – za velikosrpsku agresiju. Divjak je svjesna kako će upravo njezino ministarstvo definirati i izgraditi ideološki profil ove koalicije, pa ako nametne svoje stavove i ideje uz Plenkovićevu ratifikaciju Istanbulske konvencije, bit će to još jedan dokaz da je ova vlast lijevo-liberalna i da se odrekla bitnih obilježja HDZ-a i njegove povijesti.
Bit će to još jedan dokaz onoga, o čemu smo pisali i ranije – da je Plenković kao „bruxelleski projekt“ poslužio za temeljito zatiranje domoljublja, katolicizma i konzervativizma. Očito je Plenković, u možda najpresudnijem razdoblju svoga života bio komunist i marksist. Upravo takav, ravnodušan prema naciji, problemima nacije i domoljublju, bio je idealan da se ubaci u HDZ i prema očekivanjima svojih gazda iz Europske unije – raskopa i pokopa njegove temelje…