Mario Musa kao HDZ-ov Eurojackpot!

Robert Anic/PIXSELL

U manje od godinu dana otkako je predsjednik Uprave Hrvatske lutrije, Mario Musa zaposlio je, uglavnom bez natječaja, a po stranačkoj preporuci 75 ljudi, dajući im plaće (između 8 i 15 tisuća kuna) i radna mjesta koja ne zaslužuju s obzirom na stručnu spremu i kompetencije. Istodobno je napravio masakr starog, provjerenog, visokoobrazovanog kadra. Brojni ljudi s visokom stručnom spremom i golemim iskustvom su degradirani na mjesta prodavača srećaka, a u posljednjih nekoliko mjeseci, njih 20 ih je dobilo otkaz, jer su, skandalozno im je izravno rečeno - politički nepoćudni!

Prije nešto manje od godinu dana, Mario Musa dobio je povjerenje i blagoslov Plenkovićeve vlade da bez prefiksa vršitelja dužnosti zasjedne čvrsto, u četverogodišnjem mandatu, na mjesto prvog čovjeka Hrvatske lutrije, državne firme od strateškog interesa koja kao priređivač igara na sreću obrće godišnje stotine milijuna kuna. Zlatna koka svake hrvatske Vlade, pa tako i Plenkovićeve, izdašna je nesilica koja će se, s „pravim“ upraviteljem na čelu, znati odužiti stranačkoj klijenteli na razne načine: od uljebljivanja partijskoga kadra, pa i na izmišljena radna mjesta, do netransparentnog prelijevanja novca za potrebe izbornih kampanja i nekih sasvim posebnih stranačkih potreba.

Mario Musa, vječni politički uhljeb s diplomom Prometnoga fakulteta, karijerni direktor po zanimanju, svojom se poslovnom prošlošću i profilom idealno nudio kao poželjni partner. S dovoljno boljki i slabosti da pristane na sve što se od njega bude tražilo. Mario Musa je, naime, samo pet mjeseci prije nego što će ga Plenkovićeva vlada imenovati v.d. predsjednikom Uprave Hrvatske lutrije, dobio otkaz iz iste te Lutrije, gdje je četiri godine žario i palio kao direktor najlukrativnije službe – prodaje! Musa je istog trena protiv Lutrije pokrenuo radni spor s visokim odštetnim zahtjevom, kojeg je povukao onog časa kad je Vlada odlučila trasirati njegov povratak na „mjesto zločina“. Čisto sumnjamo da je premijeru i njegovim ministrima promakla „sitnica“ da je Uskok u to vrijeme ozbiljno istraživao Musine suspektne i propale poslove, i uopće Musin modus operandi iz njegova prvog četverogodišnjega razdoblja direktorovanja u HL-u, zbog čega je nekolicina Lutrijinih zaposlenika bila pozivana u policiju na obavijesne razgovore. Što veći krimen, to poželjniji upravitelj neke državne tvrtke. A Musine su inkriminacije brojne: zloporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju i iz toga proizašla materijalna šteta Hrvatskoj lutriji, promoviranja klijentelizma i nepotizma, pogodovanja odabranim partnerima, mobing, osvetnički otkazi i podobnička unaprjeđenja…

Kazneno djelo nečinjenja…

Svoju strahovladu i svoj modus operandi, Musa je samo učvrstio u proteklih godinu dana u kojima je bio toliko zaokupljen kadroviranjem da mu je, valjda, promaklo da već devet mjeseci prazan zjapi reprezentativni prostor što je za Hrvatsku lutriju unajmio još u srpnju 2017., kako bi u njega premjestio kasino iz obližnjeg hotela International. Prije preseljenja kasina, unajmljeni prostor bivšeg restorana trebalo je adaptirati, međutim radovi nisu još ni blizu početka jer kao da netko unutar Lutrije namjerno ruši postupak javne nabave i odabir izvođača radova. Sve to vrijeme Lutrija plaća za najam prostora 40.000 kuna mjesečno, plus PDV, te još 40.000 kuna mjesečne režijske troškove. Ima li HL uistinu toliko novaca da može u vjetar baciti gotovo milijun kuna?! Istodobno, Lutrija hotelu International i dalje plaća 20.000 eura mjesečno najam za kasino, jer ga ne može preseliti u neadaptirani prostor!

Gospodine Musa, ne radi li se ovdje o kaznenom djelu nečinjenja? Nevjerojatno je da nitko unutar kuće ne pita Musu o čemu se zapravo radi, komu i zašto se mjesecima plaća prostor koji se ni ne koristi, ni ne adaptira, je li i za koga to odradila Musina desna ruka, direktorica prodaje HL-a, Dijana Matošić? Ah, ali tko će Musu bilo što i pitati kad Hrvatska lutrija djeluje, nevjerojatno, ali istinito, bez Nadzornog odbora već duže od godinu i pol! Musa sam sebi polaže račune, HL je pretvorio u svoj posjed i ponaša se kao feudalac! U manje od godinu dana Musa je po partijskom ključu zaposlio 75 ljudi, unutar tvrtke već se govori da će se odsad primati ljude na stajaća radna mjesta jer ponestaje, ne samo stolaca i stolova, nego i ureda za vojsku novih zaposlenika. Po stranačkom uhljebljivanju u Lutriji, Musa drži vlastiti tempo iz Pružnih građevina, poznatijima kao HDZ-ova podružnica Hrvatskih željeznica. Dok je stolovao tamo, Musa je u samo šest mjeseci zaposlio 70 ljudi na raznim funkcijama, iako je samo godinu dana ranije u tvrtki provedeno restrukturiranje i bez posla je ostalo 900 radnika!



Među ostalim, za direktora nabave u Pružnim građevinama, Musa je tada imenovao supruga Dijane Matošić, gospođe koja je Musu kao njegova zamjenica, dok je u Hrvatskoj lutriji još bio direktor Sektora prodaje, podupirala i „peglala“ njegove suspektne poslove. I danas djeluju u tandemu. Uostalom, među prvim Musinim potezima, nakon što ga je Vlada RH u siječnju prošle godine vratila u Lutriju, bio je da Dijanu Matošić unaprijedi u direktoricu cijelog sektora prodaje, što u prijevodu znači da je gđa Matošić glavna i odgovorna za kasina, prodajna mjesta i automat klubove, dakle sve punktove gdje se vrti živa lova i cirkulira veliki broj zaposlenih. Musa ju je samo nagradio za lojalnost i čuvanje leđa: osim što su zajedno mobingirali podređene, zahtijevajući od njih da potpisuju suspektne dokumente, javna je tajna unutar zidova Lutrije da su Musa i Matošićka, zajedno određivali tarifu, pa potom odrađivali zapošljavanja prodavač(ic)a na prodajnim mjestima. Imamo potvrde iz više izvora da su za ugovor o radu na određeno tražili između dvije i tri tisuće eura, a potom bi, nakon nekog vremena, ugovor na određeno, za još 2000 eura, pretvorili u ugovor na neodređeno vrijeme.

I, dok po partijskoj direktivi, iza koje se uvijek skriva, Musa ubrzano zapošljava i bez natječaja i kad je natječaj nužan, pa poslove i visoke plaće (između 8 i 15 tisuća kuna) dodjeljuje ljudima koji ih ne zaslužuju ni po stručnoj spremi ni po kompetencijama, s druge strane u Lutriji se provodi „masakr“ starog, provjerenoga i visokoobrazovanog kadra. Brojni ljudi s visokom stručnom spremom su degradirani na mjesta prodavača srećaka, a u posljednjih nekoliko mjeseci njih 20 je dobilo otkaz! Koristeći se novom sistematizacijom unutar firme kao paravanom za odstrel mislećih i nepoćudnih, u zadnjem je valu otpušteno sedmero djelatnika, među ostalim, uskoro doktorica informatologije, majka troje djece, od kojeg je jedno dijabetičar, pa samohrana majka malodobnog djeteta koja je u Lutriji radila 22 godine – sve u duhu Istambulske konvencije – pa glavni inspektor kasina, koji je odbio degradirajuće radno mjesto prodavača. Inače, riječ je o ratnom vojnom invalidu koji je mogao na račun poreznih obveznika uživati već 20 godina visoku vojnu mirovinu, ali htio je dati smisao i svrhu svome životu, služiti svojoj obitelji, sebi i zajednici, pa je zamrznuo vojnu mirovinu i otisnuo se na tržište rada. Kojim je uspješno brodio sve do Musine „cipele“…

Obiteljsko nasilje – izvrsna preporuka…

Inače, nitko od otpuštenih nije u svom radnom vijeku u Lutriji imao nikakvu mrlju u karijeri, za razliku, recimo, od jednog djelatnika odgovornog za skladište kojem su nedavno pronašli manjak od 137.000 kuna. No, njemu nisu pokazali izlazna vrata, samo su ga premjestili na drugo radno mjesto. Ili, primjerice, Musin „Supermen“, Aleksandar Saša Pavičević, koji je donedavno kao v. d. direktora vodio ne jedan, nego dva vitalno važna lutrijska resora, sektor informatike te sektor lutrijskih igara i klađenja. Njemu je osuđujuća presuda za obiteljsko nasilje bila očito izvrsna preporuka za rad u državnoj službi. Pavičeviću je, što se može vidjeti i u Narodnim novinama, svojedobno predsjednik Stipe Mesić odbio molbu za pomilovanjem. No, osuđivanog obiteljskog nasilnika kasnije je „pomilovao“ Musa, a prema novoj sistematizaciji, Pavičević je i dalje jedna od najvažnijih karika u Lutriji kao direktor sektora pripreme i razvoja igara.

I dok se u Hrvatskoj lutriji radni višak proglašava, skandalozno, politički nepodobnim, što je nepoželjnim djelatnicima u više navrata i izravno rečeno, dotle je po stranačkoj preporuci nedavno u HL-u zaposlena većina dotad nezaposlenih supruga Lutrijinih djelatnika iz sektora informatike i kladionice.

Opasno se „zaigrala“ i direktorica prodaje, Dijana Matošić, ona je u posljednje dvije godine u HL-u zaposlila sedmero članova svoje familije, među ostalim, brata i nećaka! Bez srama i skrupula! Jednako kao što je asistirala Musi da, dok je u HL-u bio „samo“ direktor prodaje, zatvori najmanje 12 automat klubova kako bi u njih ušla konkurencija. Koja je Musi i tadašnjem predsjedniku Uprave Hrvatske lutrije, Danijelu Feriću, plaćala između 30 i 50 tisuća eura da lokal(e) prepuste njima. Pa je tako na zgražanje djelatnika zatvoren i automat klub u Črnomercu za kojeg se znalo da donosi vrtoglav novac, a u taj su se prostor uselili dragi Musini partneri iz slovačke Evone, doduše pod drugim nazivom, s tvrtkom 2PP koja je u istom vlasničkom portfelju kao i Evona.

A kako je Musa obrazlagao potrebu da se automat klub zatvori? Jednostavno bi klubu nabio fiksne troškove, umjesto petero djelatnika, nakrcao bi klub nepotrebno sa 10 do 12 ljudi, klubovi su radili s aparatima u najmu, dok su se Lutrijini aparati kiselili u skladištu. Tako bi posao ispao nerentabilan, a Musa je dobio kao na pladnju pokriće za zatvaranje klub(ov)a!

„Sada, evo ga, traži prostore da otvori sedam, osam automat klubova! Pa tko je tu lud?! Konkurencija nam se smije i trlja ruke“, govore nam djelatnici Hrvatske lutrije.

Musini krimeni izviru ispod svakog Lutrijina kamena, pa su nas tako izvori iz „kuće” obavijestili da je Musa, vrativši se u siječnju 2017. u HL, odlučio da mu primarni poslovni cilj bude zamjena cjelokupne platforme za primanje uplata i isplata u prodajnoj mreži i preko interneta. Musa je lakonski Lutrijinu platformu, koju su 30 godina razvijali i unaprjeđivali svojom stručnošću marljivi djelatnici HL-a, i koja je istinska Lutrijina vrijednost, proglasio lošom, pa ju je odlučio za određeni iznos „outsourcati“, a on bi s nekim svojim ljudima krenuo u novu „veliku igru, na izgradnju kompletne nove platforme za uplate i isplate, što je posao vrijedan više milijuna eura.

„Na najboljem je putu da zabije čavao u lijes Lutrijinom kasinu u hotelu International: čim se vratio u HL promijenio je kompletnu garnituru voditelja, odnosno doveo je sebi odane ljude koji su generirali minuse prije četiri-pet godina kada je Musa bio nadležan za kasina i kada je kompletna Hrvatska lutrija prvi put u povijesti zabilježila poslovanje u minusu na godišnjoj razini! Ti njegovi pajdaši su po nečijem su naputku početkom 2017. u kasinu u hotelu International promijenili matične ploče na dva aparata, iako za tim nije bilo nikakve potrebe. I, idućih je dana nepoznati netko na tim aparatima dobio 560.000 kuna! Pa takav je dobitak na automatu jednako vjerojatan kao da dva puta dobijete sedmicu na lotu! Nikada nitko u povijesti igara na sreću u Hrvatskoj nije na automatu podigao toliku lovu!“, kažu nam naši izvori iz Lutrije.

Prestanimo biti ovce!

Koga su to Hrvatska lutrija, odnosno Musa i njegovi kompanjoni počastili i zašto? Možda su se isto zapitali i istražitelji iz Uskoka svojedobno istražujući Musine poslove! Zanimljivo je i vrlo znakovito da unutarnja kontrola Hrvatske lutrije već mjesecima ne izlazi na teren, praktički ništa ne radi, a rezultati su kriminalni. Recimo, u kasino u Internationalu dolazi u posljednje vrijeme tri puta manje gostiju nego ranije, a promet mu je sa 9 milijuna kuna u 2016. pao, projekcije kažu, na pet do šest milijuna kuna u 2017. godini. I tako dalje, i tako dalje…

Premijer Andrej Plenković i njegova Vlada imali su priliku ne imenovati Marija Musu na čelo Hrvatske lutrije, te tako učiniti jedan od prvih koraka u pranju imidža stranke. No, interesi i ulozi očito su bili preveliki, a „zlatna koka“ Lutrija ipak neodoljiva. Za Musu se založio stari HDZ-ov kadar – Božidar Kalmeta, Goran Marić, Andrija Mikulić i osobito njegov imenjak Mario Kapulica, HDZ-ov prvoborac i Plenkovićev savjetnik, čija supruga Jelena, usput budi rečeno, radi u HL-u i u međuvremenu joj je znatno povećana plaća.

Plenković je, kao i svi premijeri prije njega, propustio reći odlučno NE ljudima koji rade za vlastiti interes i za interes uskog kruga ljudi povezanih unutar stranaka, te u javnosti stvaraju dojam da su sve stranke lopovske i da su svi Hrvati lopovi i sitne, prodane duše. Nije li već i HDZ-u, stranci od nekoliko stotina tisuća članova, dosta da bude talac pojedinaca zbog kojih je i postala omražena, a na društvenim mrežama etiketirana kao KRADEZE?

U ime svih domoljuba koji vole ovu zemlju i žive za ovu zemlju i borili su se za nju, u ime svih onih koji su poginuli i stradali u Domovinskome ratu, vjerujući da svoj život i žrtvu daju da dobrobit Hrvatske i bolje sutra, probudite se pošteni i pametni ljudi, pustite glas i recite DOSTA lopovima, DOSTA potkradanju hrvatskih poduzeća i hrvatskoga naroda. I Hrvatska lutrija je u vlasništvu hrvatskoga naroda, pa ako je Musa i uspio oderati jednoga jarca, ne dopustimo mu da odere stado. Prestanimo biti ovce!

 

Kako su se prema uputama Muse namještali kriteriji natječaja za već odabranog partnera

Evo jednog konkretnog primjera kako se radi u Lutriji: Mario Musa odredio je da unosan posao za „Brze igre“ treba dobiti srpska tvrtka ELBet, praktički anonimna u svijetu igara za sreću. Hrvatska lutrija inače je uvijek za partnere birala provjerene tvrtke, ali Musa je odlučio relativno unosan posao tzv. Brzih igara povjeriti ELBetu koji, navodno, u beogradskoj središnjici ima samo četiri zaposlenika. Sa svojim je planom upoznao svoga kućnoga „Supermana“, dvostrukoga direktora Sašu Pavičevića, koji je onda imenova četveročlani tim sa zadatkom da složi pozivni natječaj tako da ELBet dobije posao. Jedan od članova tima dostavio nam je transkript dijela njihova sastanka održanog 6. srpnja prošle godine, na kojem su trebali namjestiti natječaj za ELBet.

Osoba A: „Od Muse sam dobio smjernice kako riješiti natječaj za ‘Brze igre’. Mi moramo vidjeti kako postaviti kriterije pri procjeni rješenja koja će biti ponuđena na natječaju. Trebao bih sad ići na godišnji odmor, ali ću vjerojatno ići tjedan kasnije da prije toga sve ovo s vama dogovorim.“

Osoba B: „Mislim da treba najveći broj bodova u ponderu dati za ocjenu grafičkog rješenja, jer je to ionako subjektivna individualna procjena bez obzira na stvarnu kvalitetu rješenja.“

Osoba C: „Ako bude trebalo bodovati broj referenci od svakog ponuđača, treba vidjeti koliko će bodova imati ELBet, tako da kriterije prije prilagodimo ELBetu.

Osoba A: „Ma ljudi, to je ionako samo pro forme natječaj jer će posao dobiti ELBet, jer je pozivni, pa će se uz ELBet javiti još samo dva njihova partnera. Sve je to dogovoreno s Musom. Ovo je samo formalno. Znamo što trebamo raditi… Nije baš dobro, ali takve su upute.“

Osoba D: „Bilo bi dobro da se to usuglasi prije ocjenjivanja da neki ponuđači ne bi imali isti broj bodova.“

Dva mjeseca kasnije Hrvatska lutrija raspisuje pozivni natječaj za podršku pri uvođenju Brzih igara (razna loto izvlačenja svakih pet minuta, virtualne utrke konja, pasa, virtualne nogometne utakmice) i od tri tvrtke koje su se javile odabire za strateškoga partnera ELBet. Premda ELBet u tom trenutku nema svu propisanu dokumentaciju, točnije pravovaljani certifikat kao potrebiti sigurnosni mehanizam, nego ga je isposlovao tek kasnije u Sloveniji.

Zanimljivo je ELBet u svojoj ponudi iskazao da traži 15% od dobiti koju će ostvarivati Lutrijin budući sektoru Brzih igara, iako se za tu vrstu igara na sreću tvrtkama koje ih organiziraju za nekog velikog priređivača plaća i do upola manja provizija, nikad viša od 10 posto! Jednostavno, tržište je reklo svoje i diktira takvu vrijednost toga posla, no Hrvatskoj lutriji, koliko vidimo, neće biti teško preplatiti svoga partnera.

ELBet se već pohvalio na svojim internetskim stranicama novom referencom, to jest suradnjom s Hrvatskom lutrijom, no iz HL-a još nisu potvrdili da su s bilo kime, pa ni s ELBetom, potpisali ugovor za Brze igre. Suočeni, očigledno, s nekim neugodnim pitanjima najprije su Lutriji javni natječaj za Brze igre izbrisali sa liste nabave za HL za 2017. godinu, a nedavno su na službene upite novinara odgovorili da postupak odabira partnera još nije završen.

Osim ELBeta, na natječaj se javila slovačka tvrtka Evona Electronic, s kojom je (vidi u gornjem tekstu) Musa već petljao pa zaradio i kaznenu prijavu, te Nsoft, tvrtka iz Mostara. Musa ima dogovor sa sve tri firme, i koja god prođe, bit će to po uvjetima koje je on unaprijed s njima dogovorio. Otpadne li ELBet za kojeg se natječaj za Brze igre i namještao, proći će, kažu naši izvori, mostarski Nsoft kojem će Lutrija plaćati još veću proviziju nego bi plaćala srpskoj tvrtki ELBet. Mostarska firma dobivat će 20 posto od dobiti Brzih igara, što je gotovo tri puta više nego što diktiraju zakoni tržišta. Ne treba biti previše mudar da se shvati kome odgovara nabijanje tako visokih provizija Lutriji. Znate već kako to ide, daj partneru iz državne firme, ta nije ti ni tatino ni mamino, više nego što mu trebaš dati, a on će ti razliku između realne i napuhane provizije vratiti. U kešu!

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI