Ljudevit Gaj – slavni hrvatski preporoditelj koji je zaslužan što danas govorimo štokavski

Njegova pjesma Još hrvatska ni propala postala je nacionalnom budnicom i simbol otpora prema Mađarima i Habsburgovcima

Vođa hrvatskog narodnog preporoda, ilirac, jezikoslovac, književnik i političar Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine u Krapini. Studirao je u Beču, Grazu i Pešti, a doktorirao je u Leipzigu. Još za vrijeme studija izado je knjižicu Kratka osnova hrvatsko-slavenskoga pravopisanja u kojoj je reformirao hrvatski pravopis prema češkom uzoru. Ovaj revolucionarni pravopisni pothvat uskoro su prihvatili Hrvati, ali dijelom i Slovenci, Srbi i Crnogorci. Valja napomenuti da je prihvaćanje Gajevog jedinstvenog pravopisa bio najvažniji korak hrvatskog nacionalnog preporoda jer do tada u cijeloj Europi, najvjerojatnije, nije bilo zemlje u kojoj se rabilo toliko najrječja kao u Hrvtaskoj. Slobodno možemo reći da je Ljudevit Gaj najzaslužniji što danas govorimo štokavski i što pišemo slova č, š, ž.

Gaj je 1832. u Zagrebu okupio skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof Janko Drašković, koja je počela planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Na oblikovanje Gajeve hrvatske i slavenske ideologije, koju je s vremenom mijenjao i dograđivao, uvelike su utjecali teorija o ilirskom podrijetlu južnih Slavena, legenda o braći Čehu, Lehu i Mehu koja je stvarala sliku slavenskoga jedinstva

Godine 1835. Gaj pokreće novine Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka, koje će uskoro preimenovati u Danicu ilirsku u kojima propagira ideju ilirizma.

Njegova ideja pokazala se iluzornom jer su uz ilirski pokret pristali samo Hrvati (uz iznimku Slovenca Stanka Vraza), a već 1843. godine kralj je zabraio uporabu ilirskog imena. Nakon toga gasi se ilirski zanos te njegovi prvaci vraćaju u hrvatske okvire , a Gajeve novine mijenjaju ime u Narodne novine, ali i gubi vodeću ulogu u narodnom preporodu. Ponovno je imao znatnu ulogu u političkom životu u revolucionarnoj 1848., kada je vodio Narodnu skupštinu Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Surađivao je s banom Jelačićem, ali nakon afere u kojoj ga je bivši srpski knez Miloš Obrenović optužio da je u njega iznudio novac i preuzeo ga u banovo ime, njegova se politička karijera naglo gasi, iako mu krivnja nije nikada dokazana. Nakon afere napuštaju ga i najvjerniji suradnici.

Ljudevit Gaj u Zagrebu je utemeljio tiskaru, a bavio se i književnošću. Njegova pjesma Još hrvatska ni propala postala je nacionalnom budnicom i simbol otpora prema Mađarima i Habsburgovcima. Ambiciozno povijesno djelo Dogodovština Ilirije velike ostalo je nedovršeno i neobjavljeno.



Ljudevit Gaj preminuo je 1872. godine u Zagrebu i pokopan je na groblju Mirogoj.

Još Hrvatska ni propala

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
ter da stransko teško breme iz nas bacimo?
Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili
da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,
razdružit nas neće sila baš nikakva već!
Nas je nekad jedna majka draga rodila,
hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI