Kako je Ramljak ukrao Božić

Robert Anic/PIXSELL

Ramljaka nitko ne pita zašto mu je trebalo godinu dana i stotinu jako dobro plaćenih savjetnika da provede običnu zamjenu duga za kapital!

Zakon o prijevari ulagača i poslovnih partnera

“Sad u ovom trenutku, mislim da je gubitak dionica koji su dioničari imali kod svih naših operativnih kompanija vrlo izvjestan”, izjava je Ante Ramljaka povodom objave plana po kom će vjerovnici Agrokora biti prisiljeni otpisati gotovo sav dug, a ostatak će dobiti u posve bezvrijednim dionicama. Samoupravni socijalizam 2.0! Sve što vrijedi ide – sudionicima roll up modela, kako lijepo tepaju režimski mediji, što znači lešinarskom fondu iz SAD.

Ramljaka nitko ne pita zašto mu je trebalo godinu dana i stotinu jako dobro plaćenih savjetnika da provede običnu zamjenu duga za kapital! Pri čemu baš nitko i ništa ne jamči za kapital, i za to da on uopće – postoji. I ne samo to: pompozno najavljeno restrukturiranje se u stvari nije dogodilo. Restrukturiran je samo dug, ne i sama kompanija. Konzum bilježi ogromne operativne gubitke, a kupci migriraju u Lidl i Kaufland, eventualno Spar.

Kako dakle zvuči Ramljakova izjava o gubitku vrijednosti operativnih kompanija Agrokora prenesena u stvarni svijet? “Ostali ste bez svoje mirovine, jer smo odlučili uništiti Belje, Ledo i Janu da ih se ne dočepaju Rusi. Vaš novac je završio kod naših transatlantskih strateških partnerakoji su do sad već zaradili 4 dolara na svaki uloženi.” Ramljak je zapravo rekao kako od naših mirovina nema ništa, što bi u nekoj drugoj državi rezultiralo masovnim prosvjedima, no ovdje se nije dogodilo ništa.

Financijski stručnjak Andrej Grubišić je za t portal dobro pojasnio stvari: “proklamirano je da se Zakon pisao da zaštiti one najranjivije, dobavljače. Oni spadaju u neosigurane vjerovnike i oni će u ovom ‘vodopad’ modelu doći zadnji na naplatu i ne samo da će naplatiti najmanje nego će i izgubiti zbog vremenske vrijednosti novca … tim ste zakonom pomogli roll-up kreditorima i savjetnicama da zarade novac.”

A tko ga je izgubio? Lex Agrokor nije samo zemlju ostavio bez najveće korporacije, jedine koja je imala šansu biti motor napretka Hrvatske, koja je mogla biti ono što je Ikea za Švedsku (iako nije registrirana u Švedskoj nego kao dobrotvorna organizacija u poreznoj oazi!), Lego za Dansku, Apple za Ameriku, Rosneft za Rusiju, VW za Njemačku. Lex Agrokor je ostavio i buduće umirovljenike bez velikog dijela mirovina, a zaposlenike “operativnih kompanija” Agrokora najvjerojatnije bez radnih mjesta – jer novi vlasnici lešinarski fondovi, koji imaju hipoteku na svu nepokretnu imovinu tih kompanija, svakako neće ulagati u to. Oni su lešinari, ne dobrotvori.

“Da, nažalost, vi znate da su ulaganje u dionice i trgovanje na burzi vrlo rizičan poslovni poduhvat i s tim rizicima se svi dioničari normalno moraju znaju nositi”, rekao je Ramljak. Da, trgovanje na burzi je rizik, ali rizik je jedno, a prijevara je drugo! Ulagači su preuzeli rizik pod određenim uvjetima – a to je prije svega da se mogu u stečaju naplatiti iz imovine kompanije. A Lex Agrokorom je imovina tvrtke prenesena na američki lešinarski fond koji prije veljače 2017 nije uložio ni dolara u obveznice Agrokora, a tada ih je kupio na sekundarnom tržištu, i to za gotovo petinu cijelog svog kapitala, kao da mu je netko šapnuo što se sprema…

Kako god, Lex Agrokorom je ne samo dioničarima, nego i dobavljačima i poslovnim partnerima Agrokora onemogućeno da se naplate iz imovine kompanije, i to retroaktivno – zakonom koji nije bio na snazi kad su ulagali! Samo to bi trebalo biti dovoljno da se cijeli cirkus proglasi neustavnim.

Ono što je najtragičnije je što režimski mediji i HDZ-ovi “botovi” slave to što je Vlada uspjela prevariti i pokrasti kreditore Agrokora, pokušavajući to prezentirati kao veliku pobjedu nad Rusima, ko 41. pod Staljingradom. Kvaka je da su velika većina tih kreditora zapravo Hrvati, u konačnici. Oko četiri petine. Štediše, ulagači, dobavljači, kooperanti, pa i radnici u Agrokorovim kompanijama.

Ali, mali Hrvat uglavnom može biti sretan. Jer mrski tajkun Todorić je ostao bez svega. To što je i taj mali Hrvat ostao bez mirovine, nije bitno. Davno još, davno prije krize Agrokora, napisao sam da ljudi koji priželjkuju da Todoriću crkne krava ne razmišljaju o tome da njihova djeca možda neće imati mlijeka ako se to desi. Ali to neće Hrvate odvratiti od ideje da je državna krava, koju svi muzu koliko mogu a nitko je ne vodi na pašu, bolja ideja od privatne krave, jer privatniku mlijeko treba platiti.

HNS Titanik

HNS ima novog starog predsjednika. Još u vrijeme kad je Vrdoljak odstupio s mjesta predsjednika HNS-a zbog koalicije s HDZ-om dio medija je pretpostavio da se radi o taktičkom povlačenju na rezervni položaj, dok se prašina malo ne slegne. Ta se pretpostavka pokazala posve točnom.

Da je ostao na čelu HNS-a bio bi označen kao krivac za raskol u stranci i unutar oporbe, te bi morao odstupiti. Ovako je preživio u politici i osigurao sebi mjesto u vlasti, a za to je bio spreman žrtvovati osobni ugled, ako je tako nešto ikad imao, ali i image stranke. Što dosta govori o HNS-u, a možda još i više o HDZ-u.

U skladu s demokratskim običajima i tradicijama hrvatskih stranaka još od vremena KPJ, Vrdoljak je bio jedini kandidat za predsjednika. No njegov izbor je, očekivano, izazvao brojne negativne reakcije – i s razlogom, jer kad je odstupio s čela HNS-a prozovao je HDZ-ovu vladu “Titanik vladom”, da bi sad lupetao kako Titanic vlada više ne postoji izlaskom Mosta iz nje, i kako je HNS zapravo RMS Carpathia koji je pritekao u pomoć Titanicu.

Vrdoljak možda ne zna da je i Carpathia nešto kasnije potonula. HNS je pak nad vodom i prije držao samo SDP, a “izdaja” nije prošla nezapaženo. HNS je ušao u Sabor samo zahvaljujući tome što im je SDP dao mjesta na zajedničkim listama, pa je ta mjesta onda odnio HDZ-u, što je možda legalno po hrvatskom izbornom zakonu, ali svakako nije politički legitimno, nego je krađa. A krađa HNS-u nikad nije bila strana, naročito struji oko Vrdoljaka.

Maras je stoga posve opravdano HNS nazvao Frankenstein strankom i rekao kako bi Vrdoljak Sabor gledao samo na TV-u da nije bilo SDP-a. No zato se nespretno vadio kad su ga podsjetili da i SDP ima u svojim redovima HSS, koji je pak svoje zastupnike, dobivene na zajedničkoj listi s HDZ-om, odnio u SDP. I što god Maras tvrdio, to je posve ista situacija.

A ta situacija samo potvrđuje da strančice poput HNS-a, Mosta, HSS-a, koje koaliraju s onim tko im taj čas ponudi više, ne služe ničem osim varanju birača i zadovoljavanju ambicija i pohlepe svojih vođa. U situaciji kad imamo nikad gori HDZ koji doslovce zaslužuje epitet izdajničke stranke, nikad nesposobniji i gluplji SDP, i masu malih trgovačkih strančica, ne treba čuditi da raste rejting Živog zida. Možda su diletanti, nemaju pojma ni o čemu, i vodi ih čovjek više nego upitnog mentalnog zdravlja i bez nekih iskazanih moralnih kvaliteta, ali bar se može reći da su dosljedni. Za većinu drugih stranaka se trenutno ne može reći baš niti jednu dobru riječ.

Sad se tek vidi koliko je referendum Željke Markić kojim bi se zabranile predizborne koalicije i iskorijenile ovakve nemoralne trgovine bio potreban. Ali sad je kasno.

A jel znate vi ko je Saucha

Počelo se spekulirati s ulaskom Tomsilava Sauche u HNS, koji je dio vladine koalicije: ništa čudno, obzirom da je ionako član njihovog kluba zastupnika. Saucha je inače onaj mladac koji je bio šef kabineta Zorana Milanovića, a za njega se prvi put u javnosti čulo kad je mrtav pijan, a sudeći po nabrijanosti možda i našmrkan, na Snježnoj kraljici na Sljemenu napravio skandal.

Tada se sukobio s policajcima koji ga nisu bez propusnice i nakresanog pustili u VIP ložu, po u Hrvatskoj dobro poznatom krkanskom modelu “a jel znaš ti ko sam ja”, i zaprijetio im time što je prijatelj s tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem i ravnateljem policije Vladom Dominićem. Incident je osobno smirio Davor Posilović, načelnik Sektora policije PU zagrebačke, a zbog njegove uloge reagirao je i Nacionalni sindikat policije, posumnjavši i na zlouporabu položaja i ovlasti.

Drugi put se za njega čulo kad je optužen da je mažnjavao lovu od službenih puteva u Milanovićevoj vladi, zajedno s tajnicom Zeljko. Kako to u Hrvatskoj biva, za sad se izvukao – em je saborski zastupnik, em je na vrijeme digao ručicu za tanašnu većinu Plenkovićeve vlade.

S te strane, Saucha je paradigma svega onog što u Hrvatskoj ne valja – korupcije, nepotizma, mijenjanja stranaka i političkih uvjerenja po potrebi i oportunitetu, bahatosti, krkanluka, banditizma i krađe. Milanović je bio zgrožen kad je saznao što se događalo u njegovoj vladi s putnim nalozima, rekao da je to “narkomanski modus”. Druga stvar kako mu je netko mogao krasti pod nosom a da on to ne primijeti, što dosta govori o njemu kao premijeru.

I zato ne bi trebalo nikog čuditi što postoje ljudi koji ne žele sjediti s njim u vladi. Ali je malo licemjerno i jadno kad Krešo “Blaupunkt” Beljak kaže da bi radije travu pasao nego primio u stranku tipa poput Sauche. To je kao kad bi Severina odbila nastupiti zajedno s Tinom Katanić, jer je Tina drolja i snimila je kućni pornić.

Crveni KKK

Desetak nekakvih osoba u nečem što je izgledalo kao križanac kapuljača KKK-a uz crvene umjesto bijelih toga i Španjolske inkvizicije iz čuvenog skeča Monty Pythona “Nobody expects the Spanish Inquisition” se okupilo na Markovom trgu kako bi izvikivale izlizane šezdesetosmaške parole. A sudeći po onome koliko se moglo vidjeti ispod tih “crveni KKK” kapuljača – one tvrde da su odjeću pokupile iz neke serije, “Sluškinjina priča” – većina njih i pamti šezdeset i osmu.

Prosvjed su organizirali uobičajeni sumnjivci – Ženska mreža, Autonomna ženska kuća, Domine i Lezbijska grupa Kontra. Četiri organizatora i oko osam prosvjednica, isto tako uobičajeno. Protiv čega je točno bio nije baš bilo jasno, navodno Sabor još nije usvojio neku konvenciju Vijeća Europe o nasilju nad ženama. Taj isti Sabor je ionako usvojio i rezoluciju o osudi komunističkih režima, i onu o diginitetu Domovinskog rata, pa ih se nitko ne drži, no nebitno.

Bitno je da po običaju nismo čulo ništa suvislo, tek uobičajeno aktivističko parolašenje koje mene, kao čovjeka u godinama, jako podsjeća na komuniste – “mi zahtijevamo”, “vi lažete”, “radnice a ne sluškinje” (a zar su sluškinje neradnice?), “nismo strojevi za rađanje” (valjda bi se majke trebale uvrijediti kad ih se tako ponižava!), i tako dalje.

Ono što mene zanima su tri stvari.

Prvo, zašto se uvijek skupe tri TV kuće i svi mediji kad se negdje okupi pet-šest antifa, lezbijki, katolikomrzaca, ili kad netko organizira skup “neću Trumpa za predsjednika Amerike” kojeg organizira 20 udruga a na njemu se pojave se tri lude babe? Dok neki slkupovi koji okupe i pet – šest tisuća ljudi ne privuku niti jednu TV kuću? Kakva je to medijska politika?

Drugo, tko je platio šivanje živopisnih kostima u stilu Španjolske inkvizicije i koliko? Je li i to plaćeno od onih milijardu i pol kuna koje godišnje država daje za udruge civilnog društva, da bi te udruge mogle gnojiti protiv Crkve koja dobiva 280 milijuna godišnje, gotovo šest puta manje, a zadužila je Hrvatsku tisuću puta više nego sve udruge zajedno?

I treće, jesu li se te feministice ikad prosvjedovale jer nikad nije optužena ni uhićena, kamoli osuđena, velika većina onih koji su u Domovinskom Ratu silovali preko 3.000 Hrvatica? Jesu li kad tražile da im se sudi u Srbiji, kad ih već Hrvatska plaća?

Zločinački cilj: Republika Hrvatska

Rada Borić, aktivistica za prava žena – iako je nejasno što ta prostakuša, na glasu kao jedna od najvulgarnjih osoba u Hrvatskoj, ima s njima – ove godine briljira. U srpnju je ispalila kako “mladi znanstvenik Dragan Markovina, koji sad obnaša i funkciju lidera jedine istinski progresivne stranke u Hrvatskoj, već duže vremena ne da san na oči nacionalistima, šovinistima i ostalom fašističkom smeću, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini”.

A sad, kad je, valjda zbog godina, aktivističko stajanje na prosvjedima diljem svijeta zamijenila foteljom u Skupštini grada Zagreba kao zastupnik “Nove ljevice” glasala protiv prijedloga Odbora za imenovanje ulica da se jedna od ulica u Zagrebu nazove po Janku Bobetku.

“Citiram s Haaga, da je Janko Bobetko doprinio ostvarivanju zločinačkog cilja pa vas molim da budete svjesni da se u Zagrebu inače vode rasprave, da ne bi bilo “maknuli smo papu, a dali smo ulicu zločincu”, izjavila je Rada Borić, na što joj je HDZ-ov Ivan Čelić je poručio da Janko Bobetko nije ratni zločinac te da nije osuđen u Haagu: “Ako vi mislite da je Bobetko zločinac, za vas je i Franjo Tuđman zločinac “, rekao je Čelić.

Dirljiva je briga Rade Borić za papu, no Nova ljevica je unatoč tome dokazala da je ista kao i stara ljevica. Kad god se povedu rasprave o tome da je antifašizam u praksi antihrvatska politika jer su Srbi uvijek antifašisti a Hrvati uvijek fašisti unutar antifašističke paradigme, Antife sole pamet time da je i Franjo Tuđman bio anitfašist. To, naravno, nije istina, ali je istina da je Tuđman bio partizan.

Kao i Janko Bobetko, koji je pripadao prvom sisačkom partizanskom odredu, onom koji je krenuo u šumu mjesec dana prije nego što je u Srbu zaklan i na ražnju ispečen svećenik Gospodnetić, što se do neovisnosti slavilo kao dan antifašističke borbe u Hrvatskoj, da ne ispadne da nisu Srbi ti koji su pokrenuli antifašističku borbu. Makar i poklavši civile iz susjednog sela.

Pa ipak, kad god pitate antifašiste, ako su Tuđman i Bobetko bili “njihovi”, zašto onda ne mašu njihovim slikama nego Titovim, i zašto se ne bore da se trg ispred HNK imenuje po nekom od njih, kao po antifašistima koji nisu bili diktatori, a i imali su neke veze s Hrvatskom, oni slegnu ramenima i promijene temu.

Reakcija Rade Borić na prijedlog o ulici Janka Bobetka međutim jasno govori o tome koliko antifašistima znači to je li netko bio partizan u Drugom svjetskom ratu. Nema to nikakve veze ako je bio ustaša u Domovinskom, izdao ih je! Pridonio je ostvarenju zločinačkog pothvata poznatog kao Republika Hrvatska, smatra Rada.

Katolički Jutarnji list

“Kad vidite vjernike kako hodaju do Sinja, sjetite li se omladinaca, udarnika i proletera koji su nekad pješke stizali na grob voljenog maršala”, kaže jedan od ovogodišnjih naslova u Jutarnjem listu, autor je naravno Ante Tomić.

To navodim samo kao ilustraciju tipičnog za katolike uvredljivog teksta u Jutarnjem. Poznato je da kolumnisti Jutarnjeg, koji bi se komotno mogao zvati i Antifašistički vjesnik, općenito mrze sve što ima veze s Katoličkom crkvom, s izuzetkom pape Franje naravno.

Sad, ja nemam ništa protiv toga da se katolike javno vrijeđa, to spada u slobodu govora, pod uvjetom, naravno, da i mi smijemo vrijeđati njih a da to ne bude proglašeno “govorom mržnje”. No jednom godišnje, na Božić, Jutarnji ima potrebu glumiti novinu koja ne mrzi nikog. Pa tako sutra čitateljima uz bljuvotine Tomića, Jergovića i ostalih čitateljima poklanja i – Katolički kalendar!

To je smisleno otprilike kao da vam kvartovski mesar pokloni, uz deset kila svinjarija za kobasice, i knjižicu vege recepata. Nekako mi je normalnije kad uz Jutarnji na kiosku Tiska dobijem paketić kondoma i knjigu Ante Tomića, za samo 3.99 kuna.

“Nemam funkciju, ali imam službeni Audi, vozača i tjelohranitelja”

Božo Petrov je u malo vremena koliko je bio na funkciji uspio napraviti jako puno. Za početak, uspio je sebi napraviti novu kuću u Metkoviću uz povlaštene uvjete kreditiranja. Uspio je zaposliti u državnoj službi kumove, rodbinu i prijatelje, te dovesti svoje zemljake na ministarska mjesta. Uspio je srušiti vladu koja je obećavala promjene i dovesti okupacijskog namjesnika Plenkovića. Pomogao je uništiti najveću hrvatsku korporaciju čija je imovina pripala američkom lešinarskom fondu koji će je u konačnici vjerojatno preprodati Lidlu ili nekim Kinezima.

Zato je vjerojatno nagrađen time što i preko pola godine nakon što više nije ni na kakvoj funkciji ima službeni Audi A6 kako bi, kao što je i prije običavao, svakog vikenda biti u Metkoviću, a tjedan provoditi u Zagrebu kao saborski zastupnik. Vuče čovjeka zavičaj, rodna gruda.

A uz Audi A6, ima i vozača i tjelohranitelja. Prema zakonu, kao šef sabora bio je štićena osoba I. kategorije te je imao pravo koristiti policijsku zaštitu još šest mjeseci nakon odlaska dužnosti. No, šest mjeseci je prošlo, a Petrova i dalje danonoćno čuvaju i prate dva policajca iz Ureda za posebne poslove sigurnosti.

Božo Petrov, kojem bi srednje ime trebalo biti “Skromni”, kaže kako nije on taj koji je tražio zaštitu, već je to bio prijedlog Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) nakon izrade sigurnosne prijetnje. Tko to našem Boži prijeti i zašto, nije javljeno. A isto tako, Petrov nije objasnio zašto on, kao anđeo zaštitnik skromnosti i odricanja u hrvatskoj politici, nije odbio policijsku pratnju i službenog šofera. Jer, ako je SOA i predložila zaštitu, nije da su ga s pištoljem uperenim u čelo natjerali da prihvati, obzirom da više nije nitko i ništa. Mogao je i odbiti. Ali onda bi benzin do Metkovića i nazad četiri puta mjesečno plaćao sam. A to košta.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI