U Gorici kod Gruda, proteklih je dana, u organizaciji Bratovštvine sv. Stjepana Prvomučenika i Matice hrvatske, ogranak Grude, otvorena Likovna kolonija u čast Zvonka Bušića-Taika, legendarnog hrvatskog domoljuba koji potječe iz tog mjesta. U središtu pozornosti bila je supruga pok. Zvonka Bušića-Taika, Julienne Bušić
U organizaciji Bratovštvine sv. Stjepana Prvomučenika i Matice hrvatske, ogranak Grude, u Gorici kod Gruda je proteklih dana otvorena Likovna kolonija u čast Zvonka Bušića-Taika, legendarnog hrvatskog domoljuba koji upravo potječe iz tog mjesta. Otvorenju kolonije nazočili su mnogi poznati iz političkog i javnog života, a u središtu pozornosti bila je supruga pok. Zvonka Bušića-Taika, Julienne Bušić. Program su u glazbenom dijelu uveličale članice glazbene skupine iz Gorice koje su pomno odabranim repertoarom dodatno razgalile srca gostiju u dupke punoj crkvi u Gorici u kojoj je organizirana svečanost.
Članovi Udruge “Zaboravljeni branitelji” su svojim dolaskom na otvaranje Likovne kolonije pokazali kako i ta udruga također cijeni lik i djelo Zvonka Bušića-Taika, koji je završio svoj ovozemaljski život 1. rujna 2013. godine, a u hrvatskoj povijesti će ostati upamćen kao čovjek koji je u Americi zbog Hrvatske robijao pune 32 godine. Prije otvaranja likovne kolonije, “Zaboravljeni branitelji” su se slikali s Julienne Bušić i ta će fotografija imati počasno mjesto u arhivu udruge.
Svoje tamnovanje Zvonko Bušić-Taik je odležao zato što je sa svojom suprugom Julienne Bušić oteo zrakoplov na relaciji New York-Chicago, prethodno ostavivši u pretincu newyorške podzemne željeznice bombu od koje je poginuo jedan policajac, dok su trojica bili ranjeni. Njegova supruga je u zatvoru provela 13 godina, ali ga je svo vrijeme vjerno čekala dok nije pušten iz zatvora 2008. godine, kada se vratio u Republiku Hrvatsku gdje mu je priređen veličanstven doček, kao i u njegovoj rodnoj Gorici.
Borba Julienne i Zvonka Bušića protiv Jugoslavenskog režima datirala je još od 1970. godine kada su pisali i bacali letke s antijugoslavenskim sadržajima, ukazujući na diskriminaciju koju Srbi pod krinkom SFRJ, čine Hrvatima u toj nakaradnoj tvorevini, zbog čega je bio proglašen antidržavnim elementom broj 1. Nekako život, lik i djelo Zvonka Bušića-Taika imaju velikih, odnosno nevjerojatno bliskih zajedničkih elementa s Udrugom „Zaboravljeni branitelji“, a sada pogledajmo koji su:
1. Inicijali Zvonka Bušića su Z. B., a te inicijale imaju Zaboravljeni branitelji (Z. B.)
2. I Zvonko Bušić se borio, a i udruga se bori za idealno društvo bez diskriminacije, majorizacije pripadnika neke etničke skupine ili skupine branitelja, a kao i Bušić doživljavaju proganjanja, uvrede, diskriminacije, represije i sve druge mjere jer govore istinu koja boli više od laži.
3. Sudbina Zvonka Bušića bila je zapečaćena višegodišnjom robijom, jer je bio usamljen kao stepski vuk, ukazujući na nepravdu, dok sudbina ove udruge još nije zapečaćena jer ih ima, premda i oni već nekoliko godina ukazuju na nepravdu u svim segmentima društva, a poglavito u pravima branitelja, no na svu sreću jako su dobro organizirani i nisu sami.
4. Zvonko Bušić-Taik je dočekao slobodu hrvatskog naroda, iako u tamnici, ali je došao takoreći u „slobodnu“ Hrvatsku koju je vrlo brzo upoznao, nažalost, u drukčijem svijetlu nego je to sanjao od one za koju je bio spreman dati svoj život. Nije to bila Lijepa naša o kojoj je sanjao već “lijeva naša“ koja ga je i odvela u višegodišnju tamnicu. I ova udruga je dosanjala isti san kao i Zvonko Bušić samo što je razlika između njega i njih što su svo vrijeme živjeli u nedosanjanom snu hrvatske slobode i čistoće, gledajući svakodnevno nepravdu u oči dok je on tamnovao – sanjajući.
5. I Zvonko Bušić i udruga su u potpunosti bili svjesni tko i za koji račun vlada „lijevom“ našom od rata naovamo, a to im nije bila namjera ni u ludilu.
6. Zvonko Bušić nas je na kraju u svemu nadvisio, jer je kao nagradu svima nama dao svoj život kao zalog budućnosti, kako ne bi gledali i trpili diskriminaciju onih protiv kojih se on čitav život borio. Shvatio je kako on, kao jedna od najvećih moralnih veličina Hrvatske, mora svojim osobnim činom sve nas protresti da se probudimo iz ružnog sna u koji su nas uveli ovi koji nad nama vladaju.
Zvonko Bušić, dao je svoj život 1. rujna 2013. godine i sahranjen je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoj. Na njegovom nadgrobnom spomeniku piše:
„Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato… zastani, sjeti se između kratke molitve za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše tamnica da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao dočekati na robiji. Zbogom prijatelji! Čuvajte našu domovinu Hrvatsku. 23.01.1946. – 01-09-2013. Zvonko Bušić.Taik.“
Nadgrobni spomenik na njegovom grobu upravo vjerno oslikava čitav njegov život. Mi, koji bi trebali uživati plodove njegove borbe, zadnjih dana doživljavamo uklanjanje spomen ploče poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu od te naše „lijeve i partizanske“ vlade. Od rata smo svjedoci kako najveći neprijatelji hrvatske države vode i igraju Užičko kolo na hrvatskom tlu, noseći na glavama zvijezdu petokraku zbog koje su Zvonko Bušić-Taik i njegova supruga Julienne tamnovali višegodišnje robije. Zbog koje su stotine tisuća Hrvata pobijeni u njenim tamnicama i kazamatima. Je li Zvonko Bušić-Taik tamnovao i dao svoj život da bi zvijezda petokraka živjela? Bi li ga njegova supruga Julienne vjerno čekala svih ovih godina da je znala kako su njegova i njena borba uzaludne? Je li uzaludna i borba „Zaboravljenih branitelja“?
Ni jedna borba nije uzaludna. Svaka borba rađa sjeme nove nade, novog postojanja. Dokaz tome je i otvaranje Likovne kolonije u čast Zvonka Bušića-Taika, jer je time, kao i tisuću puta dosad, dokazano kako njegov duh slobodno živi i čeka da se hrvatski narod probudi… Da konačno zvijezdu petokraku u ništavilo pretvori, da joj se ni za sjeme ne zna. Jer u njoj je sadržano sve ono zbog čega je Zvonko Bušić Taik tamnovao, zbog čega je dao svoj život. Stoga se probudimo i nastavimo njegovo djelo u kojem nema te krvave, đavolske petokrake…
Započnimo, napokon, i lustraciju u hrvatskom narodu jer bez nje se ne može načiniti niti jedan korak dalje. To od nas očekuju Zvonko Bušić-Taik, kao i tisuće drugih mrtvih uznika hrvatskog naroda, ubijenih i poginulih hrvatskih branitelja, vrlih domoljuba… A kada završimo s njom, Zvonko Bušić-Taik će nas sve pomilovati svojim divnim i prirodnim osmijehom anđela iz raja u kojemu nas očekuje…