Na Kubi, u Sjevernoj Koreji i Rijeci vlast se nije promijenila više od sedamdeset godina. Nametanje jednoumlja, odnosno jednopartijskog sustava, svugdje treba dvije stvari, vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. Upravo je organizatorica Hoda za slobodu rekla: „U 2018. se opet borimo za teško stečenu slobodu, no sada nas neprijatelj izjeda iznutra.“, te dodala da je Rijeka “budna”, da prati zbivanja i ne da svoja prava. Primjećujete li komunistički metajezik u ovoj izjavi!
Tako privilegirana politička kasta u Rijeci uobičajeno pokazuje ostatku Hrvatske što su to humanost, tolerancija i demokracija. Prije svega, činjenica da SDP/SKH u Rijeci vlada preko sedamdeset godina, dovoljno govori o kroničnom demokratskom deficitu u tom gradu. Takvo stanje prouzročilo je klijentelističku umreženost koja nadilazi formalni stranački ili društveni položaj pojedinca ili grupe. Logikom stvari na sva ključna mjesta u kulturi, obrazovanju, pravosuđu, gospodarstvu, medijima postavljeni su provjereni kadrovi, prema potpuno istoj matrici kako se to radilo za vrijeme komunističke Jugoslavije.
Prije svega, prošlost i sadašnjost hrvatskog grada Rijeke tijekom XX. stoljeća treba promatrati u kontekstu vladavine dvaju totalitarizama – talijanskog fašizma i jugoslavenskog komunizma. Stoga, tolerancija u Rijeci postoji samo do onoga trenutka dok se ne kosi s proklamiranom politikom političkih moćnika i njihove mreže apologeta (od službenika preko znanstvenika do rockera koji žive na gradskom ili državnom proračunu) Tako je bilo i ovoga puta. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel zabranio je referendumsku inicijativu protiv Istanbulske konvencije, a onoj drugoj „Narod odlučuje“ dopuštenje izdao tek nakon pet dana od početka prikupljanja potpisa. Naravno, tako se „brane“ temeljne vrednote ustavnog poretka, na koje se riječke pseudoelite neprestano pozivaju, dok Ustavni sud šuti i ne očituje se.
No, bivši članovi SKH, današnjeg SDP-a, koji su od borbe za komunizam (protiv ljudskih prava i sloboda) evoluirali u borce za ljudska prava, bili su i bitan dio totalitarnog sustava koji je homoseksualce slao u zatvor, slavio jednoumlje i kult ličnosti, a za pričanje političkih viceva, „U ime naroda“ zatvarao u Lepoglavu.
Hod za slobodu
U takvoj atmosferi u središtu Rijeke održan je “Hod za slobodu” – skup u organizaciji riječkih tzv. građanskih udruga, koje su nasuprot “Hodu za život”, koji je trajao u isto vrijeme, prema tvrdnji lokalnih prorežimskih medija „izrekli glasno NE zatiranju stečenih ljudskih prava i sloboda.“ A stečena ljudska prava i slobode branili su apologeti nezamjenjive, SDP-ove vlasti u Rijeci. Danima prije nego što je skup organiziran, slali su poruke o Hrvatskoj u kojoj se bez posljedica veličaju ustaše, NDH, fašizam, te oduzimaju prava nacionalnim manjinama. Tako su iz medija koje financiraju Grad i PGŽ plasirane poruke o tome kako će; „Rijekom teći dvije rijeke ljudi. Jednima (Hod za život) smetaju nacionalne manjine, mrze homoseksualce, preziru pobačaj. Drugi (Hod za slobodu), pak, ne vole laži i manipulacije, mrze dokidanje ljudskih prava i preziru da im oni prvi raspolažu tijelom i pravom na izbor.“ U sličnom tonu bili su i transparenti Hoda za slobodu; „Smrt fašizmu, sloboda ženi“, “Odjebi od maternice bližnje svoje” ili „Mi smo unuke vještica koje niste uspjeli spaliti“. Doista zvuče „tolerantno“ i slobodarski.
“Hod za slobodu” organizirala je inicijativa “Građanke i građani Rijeke”, koju čine udruge PaRiter, Ri Rock, Kombinat, Filmaktiv, SOS Rijeka, Delta, Smart, Lori, Liburnija Film Festival i Molekula te Centar za ženske studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Kao što je vidljivo radi se o tzv. nevladinim ili civilnim udrugama financiranim gradskim i državnim novcem, koje u Rijeci uvijek stoje uz vlast, a vlast im je uvijek na raspolaganju. Tako se tijekom Hoda za slobodu organizirao glazbeni program koji su upotpunili neki izvođači od kojih ističem bend Šta te boli kurac i Dražena Turinu – Šajetu. Tako se pjevala “Bandiera Rossa”, a Šajeta je kroz pjesmu poručio – “Rijeka nije ravna ploča” i „Smrt fašizmu”.
Šajeta je inače poznati obožavatelj počasnog predsjednika antifašista Stipe Mesića za koga je svojevremeno napisao pjesmu: „Kada radimo party za ekipu najviše volimo Stipu i malo mesića na žaru i ništa nam pri tome ne odnosi pažnju.“ Zanimljivo da čak ni poznate Mesićeve izjave o Jasenovcu nisu Šajeti privukle pažnju. „Naši“ se uvijek brane, pa se za komunističke zločine kaže da su rezultat devijacija jedne humane ideje. Stoga je i plakat najave Hoda za slobodu tipična ikonografija sustava koji je svim zemljama gdje je zavladao donio neslobodu i jednoumlje, a samo na prostoru današnje Hrvatske brutalno pobio stotine tisuća ljudi (civila, zarobljenika, žena, djece, staraca), ali u ovoj „verziji“, taj plakat slavi „slobodu“.
Teodor.B. – ‘Hodače za život treba identificirati i fizički eliminirati’
“Ne želimo živjeti u državi u kojoj nam oduzimaju prava. (Iako ih on upravo oduzima), rekao je na skupu Obersnel i zaključio: „Volim grad koji misli, volim grad koji brani slobodu!“ Tako je govorom gradonačelnika završio skup građanske inicijative Hod za slobodu. Slično završavaju i skupovi u Sjevernoj Koreji i na Kubi. Nakon što im se obrati vođa, aktivisti mu oduševljeno plješću i kliču, dok grad jednostavno „misli“ isto što misli i vođa.
I nakon svega ovoga oglasio se Teodor B. te zaprijetio ubijanjem ‘hodača’.
“Hodače za život treba identificirati, te kada se za to pruži prilika i fizički eliminirati, kako bi se spriječilo da unazade RH”, napisao je u jednom mediju u svome FB komentaru spomenuti muškarac.
Druga osoba odgovorila mu je porukom kako Hrvate eliminiraju već 73 godine, ali da im nije jasno da se narod ne može eliminirati.
Teodor je i na to imao odgovor. “Ja ne eliminiram Hrvate već 75 godina, zato što sam za razliku od tebe ja Hrvat. Moderan, liberalan, otvoren i obrazovan. Ako si mislio na neobrazovane brabonjke poput tebe, seljačine što drugima vire u krevet i zabranjuju abortus, to nisu Hrvati, nego primitivna guba koju treba fizički eliminirati, i to što prije kako bi nam država konačno počela ličiti na zapad”, napisao je Teodor.
Na ovaj jezivi poziv nije odmah reagirao gradonačelnik Obersnel kako to obično čini kada se povrijedi njegova taština i revolucionarni osjećaji, niti mediji u kojemu je objavljen, niti Šajeta, kao ni one nabrojane tzv. civilno-nevladine udruge koje se bore „za slobodu“. Možda je Teodor B. jednostavno „naš“, a tada su „devijacije“ moguće.