Prije nekoliko su dana Neovisni za Hrvatsku i Hrvatska stranka prava (HSP) održali u Hrvatskom saboru konferenciju za novinare na kojoj je najavljen zajednički izlazak dvaju stranaka na izbore za Europski parlament.
Vezano uz to za portal Direktno izjavu je dao HRAST-ov saborski zastupnik Hrvoje Zekanović, koji je, uz ostalo, rekao i sljedeće:
“Žao mi je što Neovisni za Hrvatsku i Karlo Starčević ne shvaćaju da je zajedništvo svih domoljubnih, suverenističkih i, kako oni to nazivaju, nacionalističkih opcija imperativ za hrvatski narod”, rekao je Zekanović. Smatra da je razlog zašto postoje takve podjele – ”strah pojedinaca od toga kako će građani preferencijalno glasati”.
I još je dodao:
“Moram naglasiti jednu istinu koju narod mora znati. Nitko ispred Hrvatskih suverenista, pa tako ni ja, nije ničime uvjetovao zajedničku listu. Jedini razlog zašto nismo zajedno je strah pojedinaca da ih netko preferencijalno preskoči, s obzirom na to da su im u startu bila ponuđena prva mjesta. Najveći strah imaju od Ruže Tomašić koja se već dokazala u Europskom parlamentu. Žao mi je kad s njihove strane čujem smiješne diskreditacije koje bi mogli pripisati sami sebi”, istaknuo je Zekanović.
Tako se, po tko zna koji puta, ponovno ”mrvi” desna politička scena – s jedne strane nalaze se Hrvatski suverenisti (HSP Ante Starčević, Hrvatska konzervativna stranka, Hrast, građanske inicijative Hrvatski bedem i Istina o Istanbulskoj, udruge udovica poginulih i umrlih branitelja Domovinskog rata te niz poznatih osoba iz političkog i javnog života) te s druge strane Neovisni za Hrvatsku (Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih) s Hrvatskom strankom prava kojoj je na čelu Karlo Starčević.
Jesu li ove političke stranke zauzele desni dio političke scene, direktno.hr je razgovaro s doajenom tog političkog spektra i nekoć najdugovječnijim predsjednikom Hrvatske stranke prava, Antom Đapićem, koji danas vodi stranku DESNO, sve aktivniju i prisutniju na političkoj pozornici.
”Iako sam se zalagao i zalažem se za stvaranje nacionalnog suverenističkog bloka za predstojeće izbore za Europski parlament, ne pristajem na lažne jadikovke zbog toga što nije postignuto jedinstvo oko zajedničke liste”, rezolutan je Đapić.
Na upit – a tko to ”jadikuje”, odgovara jasno:
”Kolovođe iz obje tzv. suverenističke liste koji liju krokodilske suze zašto nije došlo do zajedničkog izlaska na izbore za EP. A ta je zajednička lista trebala proizići iz programskog i političkog jedinstva. No ako nemaš jasnu političku platformu, koja može afirmirati desno političko tijelo, ne pomažu ni jaka imena. Ukoliko je nedostatak suglasja i političke prepoznatljivosti oko najvažnijih nacionalnih i državnih pitanja, onda ni ta tzv. jaka imena ne mogu pomoći., jer nemaju jedinstveni stav oko pitanja što je danas uopće hrvatski suverenizam.
Zanima nas hipotetički – ukoliko ove navedene opcije ne postignu dobar rezultat na predstojećim izborima za Europski parlament, hoće li se ponoviti ”vječni” scenarij na desnici, a to – opet i po tko zna koji puta raspad. A taj je scenarij godinama isti – najprije krenu međusobne optužbe čelnika svih tih stranaka, nezadovoljnih slabim rezultatima, a onda javnost promatra bacanje ”drvlja i kamenja” jednih na druge. U međuvremenu, ”klasična” desna scena potpuno potone i razbije se na desetine malih strančica.
”Hrvatski je narod na desnom političkom krilu već umoran od uzaludne borbe i izgubljenih političkih bitaka, a porazi su često opasniji i od političkih ideja protiv kojih se borimo. Ne može se graditi politika desnice samo na negaciji Andreja Plenkovića , HDZ-a, ili SDP-a, ako ta kritika nije rezultat usporednih ponuđenih rješenja. To je znak da ni jedna od ovih opcija ne pokušava prodrijeti do 60 posto birača koji niti ne razmišljaju da iziđu na izbore”, kaže Đapić.
Podsjeća kako je stranka DESNO u rujnu 2018. godine javno, u Vukovaru, iznijela deset teza suverenističke politike. ”U kontaktu sam s nekima iz gore spomenutih stranaka i oni su mi dali priznanje kako je riječ o najcjelovitijem programu suverenističke hrvatske politike. Nažalost, nije se postiglo da zajedno sjednemo i raspravljamo o tome s čime ćemo izaći pred narod”, govori.
A zašto nije došlo do zajedničkog razgovora? Je li riječ ipak o osobnim taštinama?
”Radi se o nastavku sukoba oko grupacija koje su formirale referendume o Istanbulskoj konvenciji i izbornom zakonodavstvu, jer su te inicijative u velikoj mjeri bile privatizirane i doživjele su poraz . Ta podjela sada je nastavljena i kroz formiranje ovih dviju lista, a ni jedna od njih nema odgovore na goruća pitanja Hrvatske. Nemaju ni suglasje oko temeljnih pitanja, jer ta pitanja nisu ni definirali”, odgovara.
Kaže da će stranka DESNO svoj konačni stav o izlasku na europarlamentarne izbore donijeti tijekom predstojećeg vikenda, nakon konzultacija i promišljanja što je u ovom trenutku najbolje učiniti. ”Mi nismo stranka trenda, već pokret koji nema pravo na poraz”, odvraća Đapić.
Postoji li na toj desnoj strani zapravo izvjestan ”strah” od Đapićevog povratka, budući da DESNO radi intenzivno i ”punom parom” posljednjih godinu dana, izlazeći stalno s raznim inicijativama i aktualnostima ?
”Činjenica je da smo posljednjih šest mjeseci snažnom aktivnošću i reagiranjima visoko postavili standarde i ciljeve hrvatske desnice – od deset teza hrvatskog suverenizma, pa do izravnih i jasnih stavova o brojnim pitanjima kojima se štiti hrvatski suverenitet, identitet i integritet, kao što su bili obraćanje patrijarhu Irineju, zatim Miloradu Pupovcu, Andreju Plenkoviću, američkom veleposlaniku u Hrvatskoj Robertu Kohorstu, pitanjima Bleiburga i Jasenovca, sada i problemu Uljanika… Te jasne i raznolike stavove nije dao, ni ponudio nitko s hrvatske desnice, a kamoli da bi ih inicirali”, podsjeća na brojne akte koje je iznijela u javnost stranka DESNO.
Kaže i da je pročitao i vidio da neki pojedinci iz ove dvije grupacije govore da se ovi drugi zapravo plaše preferencija, odnosno, mogućnosti da birači zaokruže određenu osobu na listi, određeno ime. ”Kada bih bio bahat, a nisam, rekao bih Vam: Da, u tim desnim krugovima postoji strah od moga povratka. Puno me ljudi zove i sastajemo se, ali, da umirim ove koji se plaše moga povratka – mene mjesto europarlamentarca nikada nije zanimalo, niti me zanima”, odrješit je na kraju Anto Đapić.