Kako smo to slutili, "sin vojnog lekara" sve više se potvrđuje kao pripadnik takozvane "crvene mafije", što je danas prihvaćen naziv za suradnju političkog, obavještajnog i klasičnog podzemlja bivših komunističkih zemalja. Prodaja kutinske Petrokemije dovest će do poskupljenja umjetnog gnojiva, time do dodatnog gušenja i ovako slabe poljoprivrede. Prodaja je objavljena uoči blagdana Svih svetih, na koji ne izlaze dnevne novine, da tako prođe ispod radara hrvatske javnosti.
Ruske banke praktično su preuzele domaći Agrokor, a dvije najviše inozemne razine Agrokora za nas ostaju zagonetka. Jučer smo saznali da je kutinska Petrokemije prodana Ini i PPD-u za 300 milijuna kuna. Vlasnik Ine je mađarski MOL, posve nejasne vlasničke strukture – spominju se ruske naftne korporacije i pripadna ruska crvena mafija. Vlasnik nekada mađarskog Prvog plinarskog društva je Pavao Vujnovac, a kao zeleđe tog bivšeg savjetnika za prodaju spominje se crvena mafija, koja se kod nas često skriva iza labele tehnomenadžera. Vujnovac je postao vlasnik PPD-a u vrijeme kada je ministar gospodarstva bio Đuro Popijač, a u svezi njegovog uspona uz pogodne zakonske promjene spominju se Ivan Vrdoljak i Radomir Čačić, koalicijski partneri Andreja Plenkovića. Vodeće junoše Živog zida drže da sa svojim izljevima ljubavi prema Rusiji pakoste Plenkoviću, a “naš” Andrej smije se takvima jer prikriveno radi za Ruse. Zanimljivo, šef “prodajne uprave” Petrokemije je spomenuti Đuro Popijač, a šef “nove” uprave postaje Davor Žmegač iz “stare” uprave. PPD je postao većinski vlasnik luke Ploče, što je geostrateški potez iznad osobnog značaja Vujnovca i iznad njegove političke i slične pameti.
Ne samo da nametnuta vrhuška otvoreno provodi veleizdaju i velelopovluk, nego kroz isti kriminal kreira novu pljačku nacije. Vlada RH uvjerava nas kako nije odustala od povratka Ine u državno vlasništvo, da bi istoj Ini i Mađarima ili Rusima prodala kutinsku Petrokemiju, koju ćemo kroz preuzimanje Ine platiti deset puta skuplje nego što smo je prodali. Prije svake prodaje nekog našeg sustava, od banaka do brodogradnje i energetskih divova, provodi se kampanja o neodrživosti pripadnih korporacija, da se nametne strano preuzimanje u bescijenje. Prije toga “naša” država o našem trošku sanira sustave ili ih zasipa našim novcem i državnim jamstvima. Novi vlasnici ignoriraju sve potpisane obveze, gase proizvodnju u RH, sele proizvodnju i biznise u svoje matične zemlje, zaobilaze investicije u zemlji, a onda nam domaća i međunarodna crvena mafija iste propale i pokradene sustave prezentira kao uspješne kompanije i nudi nam njihovo preuzimanje za deseterostruku cijenu. Ništa nije slučajno, a ovih dana snažno je prisutna jedna zaboravljena simbolika. Totalna pljačka i potpuno dekroatiziranje Lijepe naše provode se na stogodišnjicu formiranja prve Jugoslavije.